Kult mrtvih kod Srba
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Kult mrtvih kod Srba

    Prema mišljenju naših istaknutih etnologa i istraživača religije, narodna religija Srba najvećim delom počiva na kultu mrtvih.

    Kult mrtvih kod Srba počiva na animizmu, shvatanju po kojem se ljudsko biće sastoji iz podvojenih delova - duše i tela. Duša je spojena sa telom dok je čovek živ, ali čak i tada, u određenim slučajevima, ona poseduje izvesnu samostalnost i može da napusti privremeno telo kada čovek spava ili je u transu, a trajno ga napušta kada čovek umre. Posle smrti čoveka telo se raspada, a duša nastavlja svoj samostalni put. Veze između živih i umrlih ne nestaju činom smrti, jer živi prema mrtvima imaju obaveze koje će pokojnicima omogućiti odlazak iz ovog u svet mrtvih, a zatim i one koje će im olakšati i poboljšati uslove na drugom svetu.

    Putovanje umrlih na drugi svet traje godinu dana (po Slobodanu Zečeviću) i za to vreme veza živih sa mrtvim još je jaka. U ovom periodu živi su u obavezi da mrtvima izdaju podušja ili daće i da im redovno donose hranu na groblja. Kada se navrši godina od dana smrti izdaje se poslednje podušje i tada pokojnik odlazi u carstvo mrtvih, odnosno iz reda pokojnika prelazi u red predaka. Ovaj proces (po Dušanu Bandiću) naziva se posmrtno umiranje. Ono ima dve faze. Prva počinje od trenutka smrti pa do četdeset dana i naziva se pogrebni ritual, koji počinje paljenjem samrtne sveće. Ona se morala upaliti u pravom trenutku, jer bi inače duša pokojnika ostala u večnom mraku. Verovalo se da se sveća onome ko je umro bez nje naknadno može poslati preko sledećeg umirućeg iz porodice. Oplakivanje pokojnika takođe je obavezno, mada se naricanje nije smelo čuti pre nego što samrtnik izdahne, jer se verovalo da mu to može predvojiti dušu, pa bi se posle samrtnik mučio da umre. Prvih četrdeset dana duša luta u blizini kuće ili u blizini groba. Duša i kasnije dolazi blizu groba, što se vidi iz običaja da se sadi drvo na grobu, koje je, po verovanju starih Slovena, stanište za dušu. Istu ulogu ima i nadgrobni spomenik. Prema priči starih seljaka iz okoline Smedereva, u određene dane lik mrtvog može da se vidi na spomeniku i tada je olakšano komuniciranje sa njim. Posle četrdeset dana počinje samrtni ritual, duša umrlog se rastaje od svoga staništa i kreće na put u carstvo mrtvih. Od ovog do onog sveta postoje brojni međusvetovi pored kojih duša umrlog mora da prođe. Na kraju ona stiže do uskog brvna koje je deli od raja, a koje služi da premosti veliku provaliju. Duše pravednika lako prelaze preko ovog brvna (koje se naziva i "rajski most"), a duše grešnika padaju u provaliju. Svi će na kraju doći u raj tako da i duše najvećih grešnika ostaju u jadu najviše sedam godina, a onda i one odlaze gde i ostali.

    Sahraniti čoveka bez posmrtnog rituala veliki je greh. Duše koje nisu prošle kroz odgovarajući posmrtni ritual su nesmirene, ne odlaze u svet mrtvih već lutaju u blizini živih i nanose im zlo. Takve su duše onih koji nisu sahranjeni, samoubica, nekrštene dece i utopljenika. Zbog ovakvog verovanja naši su seljaci u prošlosti sahranjivali pokojnikovo odelo u grob, kada nisu mogli da dođu do posmrtnih ostataka. Dešavalo se da se vojnik koji se dugo nije javljao kući vrati iz rata pa zatekne svoj grob i sazna da su mu izdali sva podušja. Veliki strah da će se ostati bez posmrtnog rituala u južnoj Srbiji doveo je do toga da neki sami sebi za života izdaju sva podušja, ako nemaju poroda ili ne veruju da će im potomci to savesno izvršiti.

    Deo samrtnog rituala čine daće koje se izdaju na dan pogreba, prve subote, na četdeset dana, na pola godine i na godinu dana od pogreba. Daće se izdaju uveče, a na njima uvek prisustvuje i pokojnik za koga se tanjir postavlja u čelo stola. Obavezni su kolači od testa. Svako na daći dobije po jedanu poskuricu u koju je zabodena zapaljena sveća. Ove sveće gore za sve vreme večere i služe da duši pokojnika osvetle put do stola. Ovakav raspored daća pokazuje da se vremenom otežava komunikacija između živih i pokojnika. On dolazi sve ređe, da bi se posle godinu dana i poslednjeg podušja naselio u svetu mrtvih. Posle ovog perioda komunikacija sa njim moguća je samo u zadušne dane, kada su vrata donjeg sveta otvorena. Zadušnice su praznik mrtvih. Opšte se daju svim pokojnicima, a najvažnije su prolećne (Duhovske) i jesenje (Mitrovske). Specijalne zadušnice su vezane za određene praznike. Onima koji su umrli bez sveće ona je slata o Trojici. Mrtvoj deci jabuke su slali o Petrovdanu, jagode u utorak po Duhovima, mladi kukuruz o Velikoj Gospojini itd. Sve što se o zadušnicama pojede i popije namenjeno je mrtvima. Osim jela i pića ranije je bio rasprostranjen običaj da se pokojnicima šalje pesma i igra, kolo. Ono se igralo noću, bez muzike, između Badnjeg dana i Božića, o Pokladama i u vreme časnog posta. Nazivalo se: "crno kolo", "sitan tanac", "noćno kolo" ili "pleti tanac".
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  2. #2

    Odgovor: Kult mrtvih kod Srba

    Vecina od svega ovoga je praznoverje,pogotovo cistiliste,sto je izmislila rimokatolicka crkva,koje traje sedam godina,onda "potplatis" i ides u raj!? A da ne pricam za nariknje! Sveti nas Otac Jovan Zlatoust je davno rekao: "zasto vi pravoslavci placete kad vam neko umre? za pravoslavce smrti nema!"
    Smrt je unistena 0033 godine,a unistio je Hristos svojom smrcu na krstu,a ljudi sa tim izmisljenim obicajima i ponasanjem pri necijoj smrti samo pokazuju kako nemaju ni malo vere i koliko su udaljeni od Boga!

  3. #3

    Odgovor: Kult mrtvih kod Srba

    Citat slobodansr.k kaže: Pogledaj poruku
    Vecina od svega ovoga je praznoverje,pogotovo cistiliste,sto je izmislila rimokatolicka crkva,koje traje sedam godina,onda "potplatis" i ides u raj!? A da ne pricam za nariknje! Sveti nas Otac Jovan Zlatoust je davno rekao: "zasto vi pravoslavci placete kad vam neko umre? za pravoslavce smrti nema!"
    Smrt je unistena 0033 godine,a unistio je Hristos svojom smrcu na krstu,a ljudi sa tim izmisljenim obicajima i ponasanjem pri necijoj smrti samo pokazuju kako nemaju ni malo vere i koliko su udaljeni od Boga!
    Dva najjača kulta koja se neguju u svakom etnosu su kult umiranja i kult rađanja. To je sasvim razumljivo jer se odnose na život sam, odnosno na njegov početak i njegov kraj. Srbi su, kao uostalom i brojni drugi narodi, formirali svoje kultove daleko, daleko pre pojave hrišćanstva, koje je, opet, istini za volju, neke obrede, koje nije moglo potisnuti iz navika pokrštenih Srba, jednostavno hristijanizirala i dala im hrišćansko ruho...

    O čemu se tu zapravo radi? Hrišćanstvo je u svom širenju često umelo da bude agresivno, čak puno agresivnije nego što se to obično i misli. Tako je u pokrštavanju pagana koristilo i dva snažna i efikasna alata u nametanju novog sistema religijskih vrednosti i potiskivanju starog. Prvi je bio davanje negativnog (đavolskog, protivbožnog) predznaka dojučerašnjim omiljenim bogovima ili obredima naroda koji se pokrštava. Tako je jedna srpska predstava o svom vrhovnom bogu, Dabogu, dobila čisto đavolska obeležja i on je postao Hromi Daba, odnosno Hromi Vuk, dakle, đavo sam. S druge strane, one obrede i ona božanstva koji se nisu mogli potisnuti iz navika jogunastih Srba, jednostavno je hristijanizirala. Tako Srbi imaju krsnu slavu, jedini u pravoslavaca i hrišćana uopšte, a ona predstavlja uspomenu na našeg mitskog pretka. Zatim, Đurđevdan (ali i brojni drugi crkveni praznici) je zadržao toliko paganskih običaja da je to jednostavno nemoguće ne primetiti, itd, itd...

    Dakle, kult mrtvih kod Srba je ipak i u značajnoj meri preživeo u nekim svojim izvornim (predhrišćanskim) oblicima i zato Srbi (ali i ne samo oni) i dan danas plaču na sahranama (koje se u ne malom broju detalja razlikuju od sela do sela, što je još jedan u nizu dokaza koliko smo mi kao narod privrženi tradiciji), jer i dalje veruju da je to put u jednom pravcu, a ne ulazak kroz "grobna vrata" u bolji i pun blaženstva ispunjen novi život kako to tvrdi crkva...
    Poruku je izmenio memento, 28.07.2009 u 10:12
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #4

    Odgovor: Kult mrtvih kod Srba

    Citat slobodansr.k kaže: Pogledaj poruku
    A da ne pricam za nariknje! Sveti nas Otac Jovan Zlatoust je davno rekao: "zasto vi pravoslavci placete kad vam neko umre? za pravoslavce smrti nema!"
    Smrt je unistena 0033 godine,a unistio je Hristos svojom smrcu na krstu,a ljudi sa tim izmisljenim obicajima i ponasanjem pri necijoj smrti samo pokazuju kako nemaju ni malo vere i koliko su udaljeni od Boga!
    Smrt je fenomen sa kojim se svakodnevno susrecemo, dakle ne mozhemo ignorisati neshto shto postoji i shto nas duboko pogadja.
    Narikache postoje josh u Mesopotamiji, Egiptu ima ih u skoro svakoj kulturi starog sveta (ne bih pominjala Novi svet i daleki Istok), dakle ima ih. Kod nas da i ne prichamo. Jedna od najgorih srpskih kletvi je : dabogda ti na groblju cutali.
    A cute i pevaju samo Jehovini svedoci. I sekte, kasnije denominacije i crkve ponikle iz katolicke religije, koje danas zovemo protestanti - prilicno uopsteno.

    Kao shto memento reche, hrishcanstvo treba prilagodjavati narodnom etosu, nasilnim nametanjem dobili smo ono shto danas pravi veliki problem u tumachenju pravoslavlja. Pomirenje paganskog i hriscanskog traje 2000 godina i josh uvek nije gotovo a ne vidim mu ni kraj.
    Kult mrtvih "cveta" u istochnoj Srbiji.

    I odoh ja odavde dok se ne kloniram u Ser_goksija i ostale..
    idem da gledam u Sunce
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  5. #5

    Odgovor: Kult mrtvih kod Srba

    Citat Isahara kaže: Pogledaj poruku
    Kao shto memento reche, hrishcanstvo treba prilagodjavati narodnom etosu, nasilnim nametanjem dobili smo ono shto danas pravi veliki problem u tumachenju pravoslavlja. Pomirenje paganskog i hriscanskog traje 2000 godina i josh uvek nije gotovo a ne vidim mu ni kraj.

    Ne razumem ovo o prilagodjavanju?! Pa Hriscanstvo je takvo kakvo je,kako nam je sam Isus Hristos pokazao,i nemoze se nicemu prilagodjavati,nego ljudi treba da se prilagodjavaju Bogu,a ne Bog ljudima! A to sto nas narod velikom vecinom neveruje u vecni zivot,znaci da neveruje ni u Boga,a to znaci da mi u globalu nismo ni blizu pravoslavni Hriscani!

  6. #6

    Odgovor: Kult mrtvih kod Srba

    Posmatrajući ove ritualne običaje u Srba, stičem utisak da smo se kao narod izgubili negde između. Između Hrišćanstva i paganizma, ne znajući na koju stranu da se pomerimo. Nakon dugog perioda zapostavljanja nacionalnih, pa i verskih običaja, došli smo u fazu u kojoj želimo po svaku cenu da vratimo "ono nešto" što nas je u prošlosti obeležavalo. Ali, u tom cilju lutamo. Lutamo mnogo. Slušamo jedni druge, pravimo mešavinu u kojoj niko zaista ne zna šta su izvorni običaji a šta novotarije proistekle iz želje da po svaku cenu budemo "pravi" Srbi i pravoslavni hrišćani (zanemarujući ovom prilikom činjenicu da velika većina Srba uopšte ne razlikuje veru i naciju).

    Po mom mišljenju, običaji opisani u uvodnom postu su uglavnom u direktnom sukobu s onim što Hrišćanstvo kao religija predstavlja, a neki prelaze granicu normalnog i počinju predstavljati svojevrsno izrugivanje i preminulom i njegovim potomcima. Kod nas se sahrane, kao i većina ostalih rituala povezanih sa verom pretvore u konzumiranje ogromnih količina hrane i pića, koje se ponavlja nekoliko puta u toku godine. Na kraju, smrt pretvorimo u farsu, običaje u karnevale, a religiju ... ona se gubi, negde između....

  7. #7

    Odgovor: Kult mrtvih kod Srba

    Citat Morpheo kaže: Pogledaj poruku
    Posmatrajući ove ritualne običaje u Srba, stičem utisak da smo se kao narod izgubili negde između. Između Hrišćanstva i paganizma, ne znajući na koju stranu da se pomerimo. ...

    ... Kod nas se sahrane, kao i većina ostalih rituala povezanih sa verom pretvore u konzumiranje ogromnih količina hrane i pića, koje se ponavlja nekoliko puta u toku godine. Na kraju, smrt pretvorimo u farsu, običaje u karnevale, a religiju ... ona se gubi, negde između....
    A izgleda da ovo što reče Morpheo nije osobenost sadašnjice, već nešto što je tradicija.

    Kao ilustraciju (izbacujući delove o drugim pitanjima) stavljam tekst iz novina koji sam sačuvao:

    ''Nakon što je Novi Sad postao slobodan kraljevski grad, sekularne i crkvene vlasti ulagale su znatne napore kako bi ruralne običaje novopostalih građana dovele u sklad s tradicijama urbanih sredina. Toj prosvetiteljskoj misiji ogorčeno se suprotstavljao običan narod, koji se gotovo fanatično držao svojih vekovima osvećenih običaja, najčešće paganskog porekla, i potpuno neprimerenih gradskom životu. Novosađani su posebno bili osetljivi na ukidanje nekih tradicionalnih običaja vezanih za svečane momente u životu pojedinaca, kao što su svadbe i sahrane, i svako mešanje vlasti u tom smislu smatrali su za grubo kršenje religioznih sloboda, za koje su krvlju platili njihovi preci. …
    … Mitropilit Mojsije Petrović je (Oko 1727.) neustrašivo ustao i protiv neprimerenih pogrebnih običaja. Pokušao je da ukine daće, na kojima su ožalošćeni "jeli, pili i opijali se, glumili i besčestvovali", i ponovo je istakao kako je bolje diskretno tugovati i nahraniti uboge. Pokojnici su kod kuće celivani i polivani vinom i uljem, nakon čega su u otvorenim sanducima nošeni kroz grad.
    Zatvoren sanduk – nipošto
    Kada su Mađarski dvorski savet i crkvene vlasti 1777. godine iz higijenskih razloga zabranili taj način odavanja pošte pokojnicima, narod je to shvatio kao tešku povredu vere. Gradski magistrat i županijske vlasti vršili su pritisak na novosadskog episkopa Arsenija Radivojevića da izvrši tu naredbu namesništva. Nakon nekoliko sahrana u zatvorenim sanducima, građani su se pobunili. Nezadovoljnici su episkopa optuživali da hoće da ih pounijati i nazivali ga izdajnikom, sve dok nije zaplakao i popustio pod narodnim pritiskom. Kada je čuo za pobunu, u Novi Sad je došao i mitropolit Popović. Revoltiran narodnom tvrdoglavošću, mitropolit je čak pozvao vojsku iz Petrovaradina u pomoć. Kada se pozvao na najvišu vlast, vođe pobune su ga pitale: "Zašto su naši ocevi prolivali krv, služeći carskoj kući?" Nemoćan, mitropolit Popović je takođe popustio i dozvolio da se pokojnici u otvorenim sanducima nose koroz grad. Činilo se da su građani pobedili. Uprkos naredbama vlasti, pokojni Novosađani su i dalje otkriveni nošeni gradskim ulicama i sve se završilo tako što su magistrati i mitropolit podneli izveštaj kraljevskom namesništvu.
    Epilog ove drame nastupio je kada je istragu o ovom slučaju preuzeo sudija Adam Deri. Nekon te istrage, građani su se umirili i fatalistički prihvatili nove običaje. Vođe pobune Gligorije Popović, Mojsej Ognjanović i Vasilije Sarić u prvi mah su osuđeni "na robiju i 25 batina". Kasnije im je namesništvo oprostilo kazne. Najgore je prošao episkop Radivojević, zato što je po odluci kraljevskog namesništva morao da plati sve troškove parnice, koji su iznosili 225 forinti. Namesništvo je nesrećnog episkopa smatralo odgovornim zato što je svojom neodlučnošću podstakao pobunjenike.
    Život za običaje
    Kako su godine prolazile, potpuno se zaboravilo na pogrebne običaje zbog kojih je podignuta pobuna. Naredbe svetovnih i crkvenih vlasti su s današnje tačke gledišta bile više nego opravdane, pogotovo ako se ima u vidu da su u to vreme epidemije smrtonosnih bolesti odnosile hiljade života.
    Pogrebni nemiri su, osim u Novom Sadu, izbili i u Somboru i Vršcu. Građani su svoje običaje branili toliko strastveno da su naredbe vlasti sprovedene tek nakon vojne intervencije. Tokom ovih izliva građanskog gneva, poginulo je nekoliko ljudi, dok je 36 ranjeno.''
    ‘Građanski list’ 10.05.2009. Novinar: Srđan Ercegan

Slične teme

  1. 56,8% Srba nikad nije selo za računar
    Autor Necromancer u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 12.10.2017, 13:06
  2. Aradska tvrđava - stratište Srba
    Autor memento u forumu Istorija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 12.11.2008, 03:50
  3. Naseljavanje Srba na Balkan
    Autor kolle u forumu Istorija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 17.08.2007, 09:51
  4. Devetoro mrtvih u Jabukovcu kod Negotina
    Autor HLEBmaster u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 31.07.2007, 22:45
  5. Pismenost u Srba
    Autor sussi u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 27.07.2007, 13:43

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •