Verujem da ću nekako uspeti da stignem da se pozabavim selima Vrbaske opštine, među koje spada i Najravnije selo od svih sela u opštini Radi poređenja BDP je tipično brdskoplaninsko selo u ravnici sa svim svojim osobenostima koje je nasledilo dolaskom kolonista iz CG a potom kasnijih godina i onih iz BiH ... no o svemu tome ćemo u toj nekoj temi koja je na pomolu.
Da se vratimo Turiji i njenim osobenostima.
Ne znam da li je već pominjano ovo što ću sada napisati ali tu je strrrašni Zzzzzmax pa neka prepravlja svakako je lepša, mlađa i poletnija a još i diže tegove one za decu do dve godine ...
Turinci imaju najveća dvorišta koja sam ja video do sada, kada zakoračite u prvo dvorište obično veličina od rukometnog do fudbalskog igrališta vidite kako se pred vas pruža prostranstvo donjeg dvorišta veličine osrednjeg sela u brdima ...
Turince sam uvek cenio kao velike, dobre i vredne domaćine, sklone dobroj hrani, još boljem piću i dobrim tamburašima ... uz veselje i piće svakako idu i velike ljubavi pa i po koja čarka i tuča, naravno ni tu nisu izostajali da se pokažu kao oni što će stati i ostati na megdanu.
Jedna od osobenosti i obeležja koja krase Turiju je i njihova čuvena brica, neki su je merili u flaši piva, drugi u bokalu vina ali kako kaže jedan moj drugar iz sela turinska brica treba da je tolika da kada probodete protivnika možete normalno i opušteno da okačite šešir sa druge strane na ono što proviri ...
Turija je okružena beljanskim barama i kanalima, mnoga dvorišta, imanja i salaši izlaze na neku vodu pa je sasvim normalno da se oni bave vađenjem ribe mimo uobičajenih propisa, onako kako su to njihovi dedovi radili ... isti taj moj drugar veli, ja uzmem čerenac i mreže i odem na vodu da izvadim ribe za kotlić, to je radio moj babo, pa i njegov babo, zemlja je moja a i voda koja udara na moju zemlju je samo moja i božija, samo neka dođu ti ribočuvari da ih ja pripitam za zdravlje ... Tradicija je čudo, valjda zato čuvari niti ne navraćaju.
Toliko o Turiji i Turincima za ovaj put.