U zadnje vreme vrlo stidljivo ali dovoljno nametljivo, ponovo se pokreće tema dali Srbija treba da gradi nuklearne elektrane. Da nije indikativno prošlo bi kao opuštena tema, nekih koji naglas razmišljaju. Šta je indikativno, pa slična situacija je bila i u bivšoj Jugoslaviji, kad smo još bili svi zajedno, sredinom osamdesetih godina. Pošto je Tito već bio pokojnik, oslabili su i politički faktori saveza komunista, i malo pomalo svaka vaška počela da živi obaška.To je ujedno i omogućilo da se rasprave odvijaju na malo slobodniji i demokratskiji način. Neki politički moćnici u to vreme su dali sebi slobodu da smatraju da je izgradnja nuklearki gotova stvar, naručujući pri tom i opremu, a ujedno i postavljati lokacije za njih.Međutim ta i takva postavka je imala jednu za njih nepredvidivu crticu, a koja se kasnije pokazala nepremostivom, izborili smo se zahvaljujući Srbiji i njenom uticaju da se nuklearke ne grade. Tu je i ekonomska kapisla raspada Jugoslavije i započela, pored političke. U kom smislu je to bilo, pa najveći proizvođači opreme u to vreme su bili Francuzi i Nemci. Lokacija je bila na priobalju reke Save na potezu od Gradiške, Brčkog pa nadalje, sa Bosanske strane. Bila bi to jedna ogromna investicija koja bi imala dvostruku korist za isporučioce opreme, prva izvoz prljave i relativno zastarele tehnologije, i normalno finansiski efekat za njih. I Srbi ko Srbi zajebaše stvar, puče tikva propade lova, zarati se, i evo zvaničnih prijatelja Francuza kao najgorih neprijatelja Srba.
Sada neki Srbo-Francuzi polako pipkaju isti teren, nije li već viđeno, već doživljeno?
Šta mislite Vi? Dali ćemo imati više koristi ili štete od eventualno izgrađenih nuklearnih elektrana, isplati li se praviti takav rizik na ovako malom prostoru gde postoje prirodni resursi za proizvodnju električne energije?
I na kraju u Srbiji je na snazi moratorijum za izgradnju nuklearnih elektrana do 2015 godine, ako nisam pogrešio.