Priče iz života.. - Strana 5
Strana 5 od 7 PrvaPrva ... 34567 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 99
  1. #61

    Odgovor: Priče iz života..

    Zajeba’ me jedna poznanica da dodjem kod nje neki dan i poce’ da razvija pricu o biznisu. Znam da postoje ljudi kojima mozes da prodas muda za bubrege, al’ svaki put kad dodjem u kontakt sa nekom slicnom pricom, jos mi manje bude jasno KAKO.

    Uglavnom, izdrzala sam nekako da ne puknem od smeha jos kad mi je otvorila vrata i kad sam videla da je okacila na sebe tonu nekih magneta, sto po haljini, sto oko vrata, sto u kosu, pa cak i na gips na nozi! A onda krece prica o tome kako je to unosan biznis. Ocas posla postanes menadzer, pa marketing direktor, a njena koleginica je, Boga ti, dijamant! Ne stigo’ da pitam da l’ bruseni il’ kakav U toj prezentaciji sam saznala da se tromb stvara zato sto se crvena krvna zrnca slepljuju. Jes’ da to veze s mozgom nema, al’ da ne cepidlacimo Naravno, magneti pomazu da se ti eritrociti malo odlepe. Zatim, magneti ponistavaju stetno dejstvo TV-a, kompa i raznih drugih PREPARATA. Cak i ako ti nije nista, treba da koristis magnete, jer oni oko tebe stvaraju auru koju obican, nenamagnetisan smrtnik nema
    A onda je usledio test
    Magnetna voda se dobija tako sto u casu obicne vode stavis metalni stapic i obrnes par krugova po casi. Ta voda je toliko mocna da ne moras cak ni da je popijes, dovoljno je samo da gledas u nju i odma’ postajes snazan, maltene k’o Popaj. Naime, treba snazno da drzis spojen palac i kaziprst tako da formiraju slovo O. I onda, dok gledam u casu obicne vode, rece ona meni da ce ’ladno da mi rastavi palac i kaziprst, kol’ko god da ih snazno stisnem, al’ zato kad gledam u magnetnu vodu, nema te sile koja ce da ih rastavi. Doooobro, tu ja resim da izigravam zamorce sa softverskom greskom, jer je sve ovo pocelo ludo da me zabavlja I stisnem prvi put malo jace, cisto da se malo pomuci dok ih rastavi. I onda mi poturi onu magnetnu vodu da gledam u nju, pa uze ponovo da mi rastavlja prste. Ja ih prvo malo zadrzala spojene, pa onda pustila
    Auuuu, majku mu, nesto nece Taj izraz lica je bio neprocenjiv

    Upoznala je ona mene i sa kozmetickim delom programa, jer takvi navalentni likovi apsolutno nemaju osecaj da prave budalu od sebe kol’ko god da ih zajebavas.
    PorezNaBudale.com
    Gather ye rosebuds while ye may...

  2. #62

    Odgovor: Priče iz života..

    Ima jedna ulica u mom kraju kojom sam prosao nebrojeno puta i kojom prolazim i prolazicu jos ko zna koliko.?
    Izadjem tako iz kuce , pa jedno 200 m do crkve a onda skrenem udesno i klaj- klaj niz tu dugu ulicu.
    Isao sam tom ulicom u zabaviste pa u osnovnu skolu , srednju skolu ...u grad ...pa iz grada ....
    I tako vec godinama.
    Poznata mi je ta ulica.
    Svaku kucu u njoj znam.
    U jednoj kuci , skromnoj kuci , zivela je sama jedna starija zena.
    Muz joj je umro a deca otisla svako na svoju stranu i kako to vec ide , obilazili je sve redje.
    Slabo se ona druzila sa komsilukom i kao da je uzivala u toj svojoj samoci ...sopstvenosti.
    Znala je jedino kada sunce ogreje i kada zivot pocne da se budi , onako s proleca ,
    izneti stolicu ispred kuce u predvecerje , sesti na nju i prepustati se mislima samo njoj znanim.
    Sedela bi tako sama u toj stolici a jedino bi joj drustvo ponekad bilo njena macka.
    I uvek kada bih prolazio trotoarom pored nje razmenjivali smo one dve uobicajene , poznate reci :"" Dobro vece ""
    Nista vise od toga ali sam navikao na tu zenu i navikao sam da je vidim na toj stolici u kojoj je samo prividno sedela
    a mozda je opet putovala onim putevima koje je davno ostavila za sobom ,
    mozda je opet gledala neke drage i davne poznate prizore
    ili je cekala nekog za koga je znala da ce ovog puta sigurno doci.?
    Ko zna ?
    Prolazio sam i ovih proteklih hladnih , ledenih dana tom ulicom.
    I jednog takvog dana , jednog od prvih dana februara ugledao sam partu na njenoj kuci.
    Kuca je ostala prazna a deca su se sigurno vratila , svako sa svoje strane da je isprate na taj put ...poslednji put
    a kucu su dali na prodaju.
    Ispred kapije . na toj hladnoci zasipao je sneg njenu macku , skupljenu i promrzlu koja mi je
    u tom trenutku bila najtuznije i najusamljenije bice na svetu.
    Ona nije usla u ostavinsku raspravu.
    Nju nece naslediti niko.
    Prosao je i taj februar, dosli su topliji dani ali prolazeci tom ulicom macku vise nisam video.
    Sigurno je otisla negde trotoarom niz ulicu.
    Tim putem kojim se cesto ide.
    Dobro poznatim.

    I meni.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  3. #63

    Odgovor: Priče iz života..

    Juče sam prisustvovala susretu oca i sina koji se nisu videli skoro 40 godina. Kakva bre emisija 'Sve za ljubav' kakvi bakrači kakve nameštaljke... ono juče je bila prava stvar.
    Elem, Adnan je stanar u zgradi koju menadžerišem. Mator je k'o kornjača sa Galapagosa. Sretnemo se u ulazu kad ide na dijalizu, ponekad me zovu iz bolnice ako se ne pojavi na terapiji da proverim da l' je živ...ne čuje dobro, pa i kad lupam na vrata moram da lupam kao manijak uz preznojavanje se nadajući da ću čuti njegove korake i da neću morati da razvaljujem i vidim da je otegao papke...i padne mi stena sa srca kad čujem ključ u bravi i kad se pojavi onako mator i zgužvan sa osmehom petogodišnjeg deteta.

    Juče mi neko zvoni na interfon.
    Dobar dan...dobar dan.
    Ja sam Adnanov sin, pokušavam da uđem u zgradu ali Adnan me ništa ne razume.
    Siđem. Zateknem kauboja.
    Reko'...garant neki klošar.
    Al' složi čovek priču i ja ga povedem do stana.
    Otvara Adnanov bolničar,
    ulazimo,
    Adnan sedi u fotelji,
    ja prilazim,
    opet me dočeka onaj blentavi osmeh...
    počinjem da se derem...Adnane, da li poznaješ ovog čoveka?
    On pogleda i kaže ne.
    Ajao _baba_ bila si u pravu, ovo i jeste neki klošar i sad će nas sve pobiti na licinom mestu
    Ali stranac počinje da priča i da vadi fotografije iz torbe, pokazuje ih Adnanu i tu kreću suze.

    Adnan je oženio emigrantkinju zbog papira. Negde usput se i zaljubio. I Džojs mu rodi 2 sina i ćerku.
    Ali počne da pije i da pravi sranja i Adnan odluči da pokupi decu i da je napusti. Međutim, Džojs mu kaže da ga je varala s kim je stigla i da deca uopšte nisu njegova.
    Adnan ode i ne vidi ih i ne čuje svo ovo vreme.

    Osim što je na dijalizi bubrega već godinama, pre 2 nedelje preživi težak srčani napad i kad je došao sebi zamoli nećaka da stupi u kontakt sa decom koju je navodno izrodio sa Džojs.

    Elem...deca jesu njegova...decu je nakon Adnanovog odlaska Džojs strpala u sirotište i više se nikad nije pojavila.
    I jedino je najmlađi sin pristao da dođe i vidi oca posle skoro 40 godina...

    Bolničar se isplakao k'o Nataša Bekvalac u Ami G šoVu, a i meni su se dlačke nakostrešile nije da nisu.

    I što bi _deda_ kaz'o kad sam mu sve prepričala...
    ...aj što život piše drame...al' što _baba_ conecting people...u je.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  4. #64

    Odgovor: Priče iz života..

    Probudim se ja tako rano a ono sunce vec upeklo , kise ni u najavi ,
    i sve gledajuci u plafon postavim sam sebi pitanje "" sta ciniti u ovom jos jednom vrelom danu koji nadolazi ?
    Kupus sam zasadio pa stvarno nije bilo potrebe izlagati se suncu ,
    bostan jos uvek nije zreo pa nije bilo potrebe obilaziti ga a i nisam neki ljubitelj pecanja
    pa samim tim nema potrebe ici po ovoj vrelini za BG po pecarosku dozvolu.
    i tako , resim da ceo dan provedem u svojoj autonomnoj sobi.
    Biti slobodan i biti samo svoj i nije tako mala stvar.
    Ali retko kada ispadne onako kako si planirao.
    Sa ulice je dopirao glas koji je svakog trenutka bio sve jaci i mogle su se razaznati reci :
    "" Ajte lubenica !""
    Podignem roletne i pogledam kroz kibic fenster na ulicu kojom je prolazio na taljigama punoj lubenica dobro podgojen covek/
    Izadjem ja iz svoje autonomne sobe , prodjem svojim autonomnim rancem i izadjem na ulicu koja vec nije bila autonomna.
    Zaustavim coveka i pitam ga :
    ""Je li gazda , jel su slatke , jel su zrele ...ono sitno seme ..tanka kora ...brk i kasika im bile suve kada si ih brao.......?

    ""Ne znam brale , nocas sam ih brao , ali da su lubenice tu nema dileme .""
    I kupim ja jednu , kad ono stvarno zrela.
    Imao sam srece.
    Pomislim , da li prvo da pozovem Precednika i pitam ga mogu li je jesti ali
    ali odustanem od toga jer nije bilo potrebe.
    Dobro odmerim lubenicu , odsecem jednu krisku ( 7% od cele lubenice ) a ostalo lepo spakujem
    i odnesem na postu i posaljem za Beograd.
    Zakon se mora postovati.
    Red je red.

    A lubenica ne da je bila slatka !
    Ko da je sa moje njive ...boz" me oprosti.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  5. #65

    Odgovor: Priče iz života..

    Prošle subote.
    Skup u Ventilu.
    Dvadeset godina male mature. Pojam nemam kako smo se skupili.
    NAjavilo nas se 25, a došlo svega 18, plus D iz VIII/2, kome sam rekao odma' da je promašio razred, vredelo je svakog minuta.
    Došli su neki ljudi koji se među sobom nisu videli tih dvadeset godina, iako smo svi odrasli u istom kraju.
    Meni kažu, ti si najozbiljnije izgledao od svih na onim fotkama iz Taša, a mi kao deca pored tebe. Kakva transformavija pred fotoaparatom, ludilo
    I nekako, posle nekoliko sati isti ljudi, kao i pre dvaJs godina prilaze jedni drugima, na klupi sedimo M i ja, i ona mi kaže : Gle'aj ovo, sve je isto, svi su isti, a ja i ti sedimo i dalje kao mapetovci i kenjamo i komentarišemo

    I kao, svi smo razmenili telefone, li nećemo se videti sledećih dvadeset godina, opet, i kada se bude najavilo 18 da dođe, doći će troje, jer će nekoga da spiči išijas, neko će da capne na putu do kafane, neko će da zaboravi usled senilnosti, ali valjda je to sve život.
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  6. #66

    Odgovor: Priče iz života..

    Subota vece...nakon lunjanja po ulicama, raznoraznim lokalima u kojima si samo jos jedan u nizu stranaca koji posjecuju prelijepi grad...nekako osjetis potrebu da poslusas grad sa nekog mirnijeg mjesta, upijes boje, gledas u vodu....i tako, da ne bi sve to bilo na suho grlo, svratimo po nesto, ko po cemu, ja nastavim sa pivom...jedan radler, jedan redbull...i za "damu" dva piva (uvijek se bojim da ce mi malo biti)...i pravac obala Vltave, dvije spojene klupe, fino ulubljene da ti se satima ne silazi sa njih...i predivan pogled...muzika...zezanje, prolaznici koje mozes da komentarises...i naidju dva beskucnika, ali onako sofisticirana ...prvo obracanje na ceskom...nije naislo na potpuno razumjevanje, i onda na jako lijepom engleskom pocne da prica, sijeda kosa, sijeda brada ali veeliki siroki osmijeh...on govori engleski, drug natuca njemacki, a nama sa Balkana je nekako svejedno, mi i mandarinski razumijemo...i kad se onako fino naklonio, ispricao pricu o njihovom spavanju ispod mosta, rukom pokaze na moje pivo i zamoli da mu dam to sto je ostalo...sreca da sam bila ometena pricom i prizorima pa sam polako pijuckala...i poklonim mu ono drugo, neotvoreno..( ) ..i ozari mu se lice, kao da je izvukao jackpot, sagnu se, uze mi ruku..poljubi je, i tako svakoj od nas...onaj osmijeh postao jos siri. . .svakome njegovo, ako je njega do neba usrecilo to pivo, i mene je, moju jetru takodje.

    Beskucnik sa jako lijepim engleskim, i lijepim manirima...a znam sebe, kriv je prizor...inace se ne bih odvojila od piva...

    Ime: 578938_10151138571651209_2078054709_n.jpg Pregleda: 79 Veličina: 87.1 KB
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  7. #67

    Odgovor: Priče iz života..

    Mene onat ema o prepoznavanju inspirisala.
    Pre dosta godina, kada sam nešto bio sjeban u glavu upoznao sam čoveka koji je sanjao isti san, negde kad i ja.Zeka
    se družio sa njim, viđao sam ih kako bleje ispred čitaonice.
    Noć pre toga jurili su me palestinci po nekim napuštenim zgradama, krio sam se u podrumima nisam imao oružje.
    Ne znam zašto baš palestinci, nikada mi nije bilo jasno.
    Tip je stajao sa Zekom i pričao mu kako su ga noćas u snu jurili palestinci po napuštenim zgradama.
    Nije mi bilo dobro.
    Zapamtio sam čoveka, i pitao Zeku ko je taj.
    Kaž, on je malo lud, lečeni alkos, lečeni koman, ne preporučujem ti ga nikako.
    Posle par dana na ulici, dok sam prodavao novine dolazi taj lik i počinje da kenja. Idem u vojsku, boli me rac, hoću da promenim sredinu, Beograd je sranje u boji.
    Slušam ga šta kenja i sve više se uveravam da je Zeka bio u pravu.
    Priča mi taj lik kako ide prekosutra i kako jedva čeka.

    Posle 40 dana pojavljuje se opet i kaže skinuo sam se.
    Nisam ni sumnjao
    Ne, nisam se skinuo na ludilo, tamo se samo normalni skidaju na ludilo, mi ludaci moramo da odslužimo do kraja.
    Sretao sam ga tako, i onda jedan dan Romi ga dovede da bleji s nama.
    Od tada, svaki dan smo vežbali bolesni humor, sprdali se sa životom.Visili smo kod
    njega na gajbi svaki drugi dan, jelli njevinu pili fu, i onda nekako je njemu devojka uskratila mogućnost da se viđa sa nama.
    Sa mnom se nije čuo mesecima, godinama, nemam pojma, amo ponekad kad mu ta veza iz ozbiljne pređe u vikend vezu, ili kad se viđaju utorkom četvrtkom i subotom.
    Ljudi ga ne doživljavaju ozbiljno, valjda zato što je ekscentrik, malo izmešten iz ležišta.
    Inteligencijom može da kupi sve njih, ali nije deo mase, samo prolaznik u svetu običnih.
    I sve su mu reči skraćene, sinoć kuva šle, jedemo ih sa flama i jonezom, tako smo negde davno naučili da se sporazumevamo.
    Setio sam se tih studenstkih dana, i konstantnog smeha po nekoliko sati dnevno.
    On Romi i ja.
    A onda je ona postala adv, deo tog nekog drugog sveta, pokondirila se možda, ne znam.
    I dalje mi je dobra, a on je ostao samodestruktivan, ali sa ogromnim srcem.
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  8. #68

    Odgovor: Priče iz života..

    Pošto sam trenutno "preko puta" Njivica, setih se jedne scene...
    Bilo je to 80 i neke, ja sam još bila klinka kada smo tamo letovali.
    Na plažu je svaki dan dolazila jedna porodica iz Nemačke...muž i žena.
    Imali su lepe dušeke..one od impregniranog platna...
    ...a bili su tu, pored, nekoliko Novosđanina (ja sam tada još uvek živela u Skoplju).
    Jednog dana voidim Nemac izduvava dušeke...što je značilo da odlaze...jer do tada su nosAli naduvane iz/u sobu hotela.
    Kada ih je izduvao, odneo ih kod kante za smeće, ostavio i otišao.
    Svi smo to primetili...mala je to plažica...
    Osetilo se meškoljenje u vazduku od strane Novisađanina
    Odvaži se prvo jedna žena...pa još jedna baba...
    Našli su i pumpu ya naduvavanje od jednih Sarajlija...
    Očas posla naduvaše oni te dušeke i ushićeni i srećni polegaše na njih.
    Kad GLE...na jednom dušeku počMe da se izduvava jastuk i donji deo, na drugom srednji...čika probušiJo.
    Leže one tako na tim krnjim dušecima (koji su do pre par minuta delovali baš zdravo) tek stiže ŠvabO u odelcetu da šatro baci poslednji pogled na moreTo...
    Oni na nemuštom (rukama, glavama) mu objašnjavaju, bukvalno pravdaju što su, eto, uzeli dušeke...on onako sa visine klima lavom (u Slobinom staJlu) kao...ma nema problema...
    E mizerije ljudske
    Budi pametan i pravi se lud

  9. #69

    Odgovor: Priče iz života..

    Negdje sam se već izjasnila koliko sam postala skeptična što se tiče uličnih žicara/zastajkivača bili oni stvarno u banani ili bili oni što love u mutnom.

    Uglavnom, bio je dan podjele učeničkih svjedodžbi i sa svojim malim đakom i njezinim bratom sam se uputila put škole. Taman kada smo prošli okretište tramvaja, prišla mi je jedna gospođa da me upita upravo za to okretište gdje li se samo nalazi. U tome trenu nisam pomislila kako li ga samo ne vidi te sam joj ljubazno odgovorila, baš kako i priliči osobi koja pomaže drugima u nevolji. Ali ta teta nije stala na tome.. Je li u meni vidjela dežurnu budalu koja će naivno pasti na te fore ili što, ja ne znam, ali znam da su njezine sljedeće riječi bile: ''Na Vas je bačena crna magija.'' (što li već). U trenu sam popizdila i odbrusila joj da me ne zanima i neka me ne tlači sa glupostima te sam produžila dalje. Na tu kokoš više ne bih pomislila da u povratku nisam sa klincima svratila u supermarket na okretištu i gle vraga (aha, vraga!!).. Na ulazu/izlazu eto pričljive kvočke! Niti pet niti šest, opet ona meni priđe ali nije niti zucnula (nije me prepoznala od sat vreemna ranije) kad sam ju zaustavila pokretom ruke, spremna ju upotrijebiti i na fizički način.

    Koja je to fora bila, koja namjera i što li ima ta koza od toga - ja ne znam. Ali mene farbat neće.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  10. #70

    Odgovor: Priče iz života..

    Prica iz zivota.
    A sta bi drugo moglo biti ?

    POZNAT NASLOV

    Zivim u malom gradu...u maloj zgradi... u malom stanu.

    Imam i malu terasu.

    Moja terasa je veoma prometna.
    Mnogi su ostavljali tragove na mojoj terasi.
    Mnogi su brali cvece sa moje terase.
    Mnogi su bacali kamenje na moju terasu.
    Ponekad i ptica sleti na moju terasu.

    Pogled sa moje terase je prekrasan.
    Vide se trava , drvece i druge terase.
    Ali najvise volim da posmatram ljude sa moje terase.
    Evo , bash kao sada , u ovo zimsko vece.
    Posmatram jednog skoro sledjenog prolaznika.
    On stoji ispod velike , svetlece reklame..
    Ne znam zasto bas njega posmatram.
    To je jedan sasvim obican prolaznik.
    U obicnom kaputu.
    U obicnim pantalonama.
    U obicnim cipelama.
    Sa obicnim rukama
    u sasvim obicnim dzepovima.

    Od toliko ljudi , ja posmatram bas njega.
    On posmatra sklopljenu plasticnu lutku u zlatnom izlogu zazidanu.
    On ulazi u radnju ispod velike svetlece reklame .
    On kupuje crnu haljinu od kamilhara.
    On oblaci sklopljenu , plasticnu lutku..
    On je poziva na ples.

    Ali , rekoh vec....bila je zima.
    I noci su bile hladne i dani su bili kratki.
    Suvise hladne I suvise kratki.

    Da otope taj led.
    Taj led sa njenog srca plasticnog.

    I setih se u trenu.

    Jedne daleke godine.
    Sasvim nove.

    I onih ljudi u redu.
    I onih ljudi u pokretu.

    I onog osvetljenog mesta.

    Na koje svi dolaze.
    Sa kojeg svi odlaze....

    I setih se .....
    Jedne srne u begu....

    A mogao sam je stici jednim korakom.
    Bash ovim.








    jer............











    .....I pad je let ...........
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  11. #71

    Odgovor: Priče iz života..

    Zovu me danas neki ljudi, hoće da vide taj neki stan na Lekinom bdru, jebiga, mrzelo me da se pomeram, ali štaćujebigamoram, odem u neku kafanu Maksima Gorkog, tamo popijemo tursku i po akcentu vidim da su izUžica, ispostavi se da je lik odrastao kod mojih kumova, a ispod Mujove kuće.
    Mujo, to je kevina tetka, jedan od najupečatljivijih karaktera ženskih, koje sam ikada upoznao. Pitam ga, viđaš li mi ujake, on kaže Mujovce, kako da ne, svaki dan, pičke materine i tako, reč po reč, a on mi kaže, da,Mujo je obeležila moje detinjstvo, pričama i humorom.
    Tu se složismo i ja se setih, kada smo bili klinci sestra i ja, svaki dolazak u UE smo obeležavali tako što smo za ljude iz komšiluka kod babe, organizovali koncerte, doduše, samo smo pevali, a oni nam davali kintu za to pevanje, i što je najbolje, Mujo je insistirala da toga bude više, pa je dolazila svako veče. govorila je da uživa u našim glasovima, da je srećna kada nas vidi. Nije nas kupovala lovom, kupovala nas je toplinom.

    Nikada nije, za razlikuo od ostali, te svoje sinove predstavljala bolje nego što jesu, sprdala se na njihov račun, onako uz kafu, rakiju i cigaretu, sprdala se i sa mnom, sa sestrom već nije, ona je malo tvrda, kao kaluđerski kurac, pa ne prihvata uvek šalu na svoj račun.
    Ja sam je obožavao, onako dečije i s divljenjem u očima sam je gledao, kao nekakvu boginju, imala je karakter muškarca, zato su je i zvali Mujo.

    Onda, posle toliko godina me nepoznat lik podseti na njeno nesumnjivo postojanje u srcima sve dece iz Zlatiborske ulice, hevi, jebiga.
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  12. #72

    Odgovor: Priče iz života..

    A danas mi je bio neocekivano nekako lep,bistar dan....
    nocas se sedelo na mojoj terasi do tri i dvadeset,nije se pilo,ako ne racunam sok od borovnice,domaci,i prolom vodu,a jele su se neke kiflice sa sirom....
    i jutros ustanem poluosamucena,s glavoboljom,kao posle po kile votke
    popijem dva brufena ,stavim kafu,zapalim cigaru:zvoni telefon.
    Mi smo tu i tu,sedimo,aj na kafu.
    ja se malo razmislim:te ocu,te necu...ma,ajde ,ocu,taman da malo proteglim noge
    na kafi pocenm da kukam kako mi se cele prosle nedelje jelo pecenje ,kako sam sanjala svinjsku plecku i ren,i oni skoce na mene i kazu:debilu! nisi mogla da okrenes telefon i da kazes ?
    I onda nas tri resimo da odemo negde na rucak,usput svratimo po cetvrtu,sednemo u taksi i odemo u kafanu....
    Joj sto je bio lep rucak! ma ne samo te karadjordjeve i njeguski stekovi,salate i ljute,nego uopste,citava atmosfera mi je bila super....same samcijate u kafani,i raspolozene,i pazljive jedna prema drugoj....ono,kad se trudis da oraspolozis prijatelja pa teras pricu na anegdote ,pa se nutkamo,pa delkamo,pa umacemo lebac u tudje salate...
    bogme smo tri i po sata meracile pa se lagano spustile pesaka,usput zavirivale u izloge,i na kraju zavrsile opet na terasi,a muz jedine udate medju nama nas docekao sa vrucom lepinjom punjenom kajmakom ...
    ama,dan i po!
    i sad sam dosla kuci ko nova,kao posle uspesne psihoterapije,ili elektrosokova ili tako neke droge.....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  13. #73

    Odgovor: Priče iz života..

    Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.



    I danas , setio sam se jedne tuzne price iz zivota moga
    Taj dogadjaj , ta rec , ta jedna rec , ostavila je ranu , nikad zaceljenu.
    Evo , i danas , pece kao struna u dusi ....duboka.
    Ta rec nastanila se u misli i snove ,
    ta rec baca me u kovitlace tuge i bola
    ta rec vuce me u ponore tmine i jada ,
    zbog nje u beznadju sopstvenom lutam ,
    tumaram po bespucima samotnim kojim kraja nema.
    Sigurno znam.
    Suvise dobro znam.
    Tako ce biti i sutra.
    Ne moze biti drugacije.
    Ne.
    Ne mogu
    Taj flesh, taj bljesak je suvise jak, ponavlja se iznova i iznova
    da me podseti da je jos uvej tu , ta rec koja je promenila sve,
    razorila mi i srce i dusu.




    Davno je to bilo ali kao da je bilo juce.

    Jednog dana , jednog dugog , toplog leta ...kazem ja sam sebi :
    "" Zasto ne bi pobegao iz ucmalosti ovog malog grada , ustaljenih obaveza , privincijskog duha ,
    sive svakodnevice ..i to _
    Zasto ne bi malo otisao na more ?""
    Kada je Moke u Zaostrogu u kampu svaku noc drugu jebavo ....zasto ne bi mogao i ti ?""
    I krenem ja na more , zeljan sunca , mirisa borovine, nocnih druzenja uz vino i gitare i svega tako neceg lepog.
    I zasto da ne , u nadi da cu sresti neku strankunjy koja se praska Pravo.
    Stignem u Zaostrog , pronadjem kamp i rasirim moj mali ali komforan sator ( ono,,sve mi na dohvat ruke )
    i krenem na plazu u papucama , normalno.
    Ponesem veliki peskir lepih boja , Marlboro , kremu za suncanje , skandinavku i knjigu Jasmine Ane "Snegovi Kopaonika:
    jer sam cuo da na moru treba citati laku literaturu.
    Dodjem na plazu , snimim lepo a slobodno mesto , prostrem svoj veliki peskir toplih boja ,
    papuce uredno slozim pored peskira sa leve strane , namazem se kremom za suncanje ,
    legnem na ledja i pocnem da nabacujem tu bakarnu boju sve gledajuci u galebove bele
    koji su parali to nebesko plavetnilo uzivajuci u toj pustoj slobodi.
    Nije proslo mnogo vremena i pojavi se Ona , prelepa Plavusa u dvodelnom bikiniju
    i sede tik uz mene.
    Odmah sam shvatio da to nije bilo slucajno.
    Ona., kao ono nezainteresovana izvadi iz torbe neki casopis na stranom jeziku i pocne da cita.
    Odmah sam shvatio da je strankinja!
    I odmah se u meni probudio onaj urodjeni instinkt livca.
    Signali su bili tako ocigledni , bio je to poziv na ples .
    Istog trena oslobodio sam se svih stega.
    Prvo sam pomislio da udjem u more i zaplivam malo kraul ...pa ledno ...pa leptir ..pa baterflaj ...
    pa da zaronim i na dnu mora plavog uzmem jednu skoljku i poklonim joj
    jer znam da bi to bio lep gest kojim bih stekao sve njene simpatije .....definitivno ..
    .ali sam odustao od te pomisli jer sam inao strah to jest nelagodu od ladne vode.....temperaturni sok ..i to.
    Resio sam da budem direktan i upotrebim znanje svog engleskog jezika.

    "" Hej gril! Maj nejm iz Moke .
    Ku ar ju ?
    Hau ar ju?

    Du ju wont sex tu mi ?""

    Ask ja nju.

    "" Aj em Dzuli.
    O sex!!
    O jee!!
    Bat..not nau.
    Du ju wont tommorow!?

    Ask ona mene.

    Okej ....tommorow.""

    Setio sam se tada one pripovetke o Aski i Vuku ...ali to nema veze.


    I vratim se ja u svoj mali ali komforan sator ( ono ..sta god pogledas ...sve ti blizu )
    i provedem jednu besanu noc misleci o svojoj Dzuli i cekajuci tommorow.

    I dodje tommorow, otvorim sator a ono se neka kisa spustila , lije li lije kao u poslednjoj sceni onog filma
    u kojoj glumi Odri Henbern.

    "" Dobro , kisa..sta sad ?
    Nema veze.""

    Kazem ja sam sebi.

    Malo se bolje obucem ..nazujem bele carape i sandale jer je zaista hladno bilo
    i odem na plazu.

    A na plazi nikog pa samim tim ni nje.
    Znao sam odmah da nije dosla zbog kise pa joj samim tim nisam mogao nista ni zameriti.

    Doci ce tommorow sigurno kada ograne sunce.

    Vratim se ja u svoj mali sator ali komforan ( ono....taman kolko treba ....mislim ..zna se na sta mislim )
    i te noci oka nisam sklopio misleci na prelepu plavusu u dvodelnom bikiniju.

    I dodje tommorow a ono osvanuo lep , suncan dan.
    Ja sav srecan i pun neke zelje i nade.

    Krenem ja na plazu , sada vec preplanuo . ponesem kremu za suncanje , marlboro , peskir toplih boja .
    skandinavku ali ovog puta knjigu ""ringispil "od Marije Bacic - Alimpic.
    Isto lako stivo ali sam naslov ima sexualnu aluziju koju ce Dzuli prepoznati kada bude bacila pogled na knjigu
    koju cu kao ....citati sa velikom paznjom.
    Treba misliti na sve.
    Nista ne treba prepustati slucaju.

    Stignem na plazu ......bacim pogled nehajno ali nje nema i nema.
    Kao u onoj pesmi ..""Svi su tu ...samo nje nema""

    Veliki je to bio sok za mene.
    Veliki.

    Resim da dodjem i tommorow.
    Ne pojavi se ona ni tommorow.

    I tako, sav skrhan i slomljen . da ustvari recima ne mogu opisati kako sam se tada osecao,
    tomorrow odlucim da odem kuci.
    I tommorow sednem u voz i krenem kuci sve ponavljajuci u sebi reci ""
    O tome necu misliti tommorow""

    Tesko mi je i dok ovo pisem , ruka drhti , ali sve mislim da ce mi biti lakse ako ovu svoju tuznu pricu
    stavim na papir beli.
    Bar malo lakse.
    Za trenutak lakse.

    Kazu da vreme leci sve ali u mom slucaju ne.

    Jer evo , i danas ..ja mislim na nju ...na Dzuli ..tu lepu plavusu u dvodelnom bikiniju
    koja je ostavila ...taj trag ..... tu ranu....u srcu mom.

    A tommorow?
    I tommorow cu.
    Znam.

    Mislis da ne vrede stvari sa kojima smo ziveli,
    kada ih napustimo i zaboravimo.
    Previdjas koliko je tebe ostalo u njima.
    I da li bi umela da prepoznas sebe u stvarima,
    u kojima su zauvek ostali tvoji tragovi? ""




    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  14. #74

    Odgovor: Priče iz života..

    Trazeci nesto kod moje mame, danas sam pronasla jednu kesu i iznenadila se da je jos uvek cuva.
    Komplet za heklanje - . Igla, konci....pocela sam time da se bavim kao dete od 10 -11 godina, dok sam lezala u bolnici (tad nije bilo interneta ) i brze mi prolazilo vreme.
    I setila se drugarica V i T. Sestre. Upoznala sam ih preko moje skolske drugarice iz srednje skole. Pocele smo se druziti intenzivnije, pa onda mi one rekle kako vole da se time bave, i ajde pocela i ja opet iz dosade tokom letnjeg raspusta da heklam (danju, uvece je bilo vreme za zurke i setnje).
    Ali, ovaj, nisam sad htela o tome...
    Nego... kako smo se druzile nekako sve vise stvari su mi postajale cudne u vezi njih dve.

    Kad bi setali do parka volele su da nose majicu preko pantalona, a majka im branila (pa bi to sredile putem do parka)
    Kad bi izlazili u grad V je volela da nosi pustenu kosu, a majka joj opet branila, pa bi ona to sredila kad bi dosla kod mene
    nisu smele da nose minice, da se sminkaju cesto...
    Nikad, ali bukvalno nikad, im nije dozvolila da odu na bazen. Iako su smele momka da dovedu kuci, bez obzira kolko je dugacka veza.
    U medjuvremenu otac njihov izgubi posao kao hausmajstor u srednoj muzickoj skoli i poceo da vozi taksi.
    I onda , godinu dana nakon mature, V (inace moja vrsnjakinja, a T je 3 godine mladja) iznenada objavi da se udaje- iako zadnjih meseci nije imala momka.

    Pitala sam je kako se to odlucila da se uda za njega a poznaje ga samo 2 (i recima dve) nedelje. Dete gastrbajtera iz Svedske. Nisam joj poverovala kad je rekla da su se pre toga kao dopisivali, pa kad su se videli samo se potvrdilo ono u cemu nije bila sigurna - da ga voli ..bla,bla,bla
    I bi svadba, ode ona.
    Godinu dana kasnije javila da ocekuje bebe (blizance), pa majka otisla da je vidi i da joj pomogne
    Pocela T da mi se cesce javlja, govorila da zeli da dodje da prespava kod mene, zvala me da idem i ja kod nje.
    Otisla prvi put i kad sam je pitala zasto je zakljucila donji sprat kad smo otisli na spavanje, kako ce uci njen tata, rekla da ce on spavati gore, jer kasno dolazi kuci s posla.
    Nakon nekoliko godina ode i T kod sestre.
    Dolazile vamo retko i uvek smo se vidjale bar na kratko.
    sretnem zimos njenog oca i pitam ga kako su...Kaze - ne znam!
    - Otisla i zena kod njih dve. Ja ostao sam. Ustvari razisli smo se ja i zena. Kako se kaze - razveli smo se.
    ??? bilo mi glupo da pitam detalje

    I kasnije saznam sto je razlog tome, a i u vezi svega sto se desavalo s njegovim cerkama - izgubio posao jer su ga uhvatili kako virka kroz kljucaonice ili neke rupe u svlaconicama i gleda mlade devojcice dok se spremaju za baletske vezbe.
    U komsiluku nekoliko puta dobio batine jer su ga uhvatili kako manijaci i virka po prozorima zene i devojke.
    Majka je stalno u strahu da ne ucini nesto deci, pazila kako se oblace gde su, kako se ponasaju, zakljucavala sebe i decu kad su spavali uvece.
    A starija cerka V trazila je bilo kakav nacin da pobegne odavde i ode u beli svet, negde gde niko ne zna nista o njoj, najmanje o ocu. Pa da pomogne sestri... I uspela...


  15. #75

    Odgovor: Priče iz života..

    Što je to u ljudima čudno da moraju kvocati na ulici na glas a kada im odgovoriš, prestraše se?

    Prije dva dana smo se upitili u bolnicu kako bi maleckom izvadili krv radi nalaza acidobaznog statusa. Iako imamo plaćenu parkirnu karticu, i to za svaki zonu, mi smo se sparkirali u pokrajnoj uličici gdje smo jedva našli mjesto. Kao i svi ostali tako smo se i mi parkirali dužinom auta, pola na trotoar. Izvadili smo kolica, malenog postavili u njih i krenuli. Nakon pola sata (toliko nam je trebalo da traženo obavimo) vratili smo se do auta. Moj suprug je otvorio vrata iza vozača (dio auta koji je bio na cesti) kako bi malenog smjestio u autosjedalicu, a ja sam otvorila vrata iza suvozača kako bih stavila njegove stvari u auto dok su kolica bila točno iza gebeka i čekala da i njih utrpamo. I tako, dok sam stavljala vrećicu na stražnje sjedalo, zapazila sam jednu finu i uglađenu gospođu (sarkazam na djelu) kako prolazi pored supruga i malog, dakle kako hoda po cesti, i istovremeno mrmlja: ''..i ja sad moram hodati po cesti.'' Ah, ne bih bila ja da nisam se uhvatila za to. Mislim, ipak se to njezino mrmljanje odnosilo na nas, nas toliko bezobrazne i bezobzirne. Fino sam uzvratila kako nismo samo mi parkirani tu i da ima mjesta za proći samo je trebala malo pričekati ili mi se obratiti. Drage volje bih ju pustila. Zašto da čeka čak 30 sek kako bih ja stavila vrećicu u auto i zatvorila vrata koja su joj toliko smetala? I tako se ta draga gospođa odmaknula cca 100 metara kada se okrenula i nešto prozborila nanovo. Hm zar da budem nekulturna i da se dovikujem? Ne.. Ja sam fino, brzim koracima, krenula prema njoj. Pa ipak razgovaramo, ne? Ugh, uplašila sam bila tu micicu jer je skomentirala da sam tako agresivno kročila do nje (ok ). Uglavnom, nije jedna od onih osoba koja će riješiti stvar do kraja i koja ne mrmlja bez razloga. Nisam stigla pošteno se niti posvađat a ta kuka mala cica vica je okrenula leđa i krenula dalje sa samokonstatacijom kako je ona invalid i da zašto ona mora stavljat život na kocku jer kroči ulicom radi nas, bezobraznih vozača. I, što sam ja sada mogla? Primit ju za ramena i riskirat tužbu? Ne.. Mogla sam sljedeće.. Kada smo sjeli u auto i krenuli smjerom (sasvim slučajno) kojim je krenula i ona i.. Ona je mislila da je gotova konverzacija? Njet.. ''Ma invalidna si ti u glavu.'' - moja je zadnja rečenica, upućena frajletini kroz prozor auta.

    Jbg, to sam ja.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

Strana 5 od 7 PrvaPrva ... 34567 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zalaganje života
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 20.11.2011, 23:40
  2. Religija/stil života
    Autor psssst u forumu Religija
    Odgovora: 65
    Poslednja poruka: 27.10.2010, 07:02
  3. Nar, ili jedna stranica života
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 26.11.2009, 17:46
  4. 2 trenutka jednog,istog života
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.11.2009, 03:10
  5. Ima li života nakon razočarenja?
    Autor ser_gogsy u forumu Filozofija
    Odgovora: 72
    Poslednja poruka: 01.09.2009, 16:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •