Redovna stvar - Kiša

Šetam sada sama
ovim parkom sumornim,
dok kiša krije
suzu na licu mom,
o kako je hladno
nema nikog da me greje
želela bih da sam sada
u naručju tvom.

Klupa je prazna
ja tebe vidim tu,
moje su želje velike.
Iako je mokra
ja sedam na nju
iz neke stare navike.

Kiše opet padaju
ali tebe nema tu,
znam kišo
ne možeš ga vratiti
jer prah si bio
i u prah ćeš se pretvoriti.

Kiša je padala
kada smo se sreli,
a duga se rasula
posle poljupca tvog.
Obećao si da me nećeš ostaviti,
ostao si deo srca mog.

Crna te zemlja sada pokriva
a moje misli tebi putuju,
o kako je tužno
osetiš li i ti
kako kiše padaju.

Kiše opet padaju
ali tebe nema tu,
znam kišo
ne možeš ga vratiti
jer prah si bio
i u prah ćeš se pretvoriti.