Sav moj bol... - Strana 2
Strana 2 od 6 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 76
  1. #16

    Odgovor: Sav moj bol...

    Nekad pomislim da je sva moja bol uminula i skrila se.
    A onda se pojavi.
    Pojavi se iza ćoška ujutru kad idem na posao. Nekad se pojavi iz pogleda i smeška koji tako dobro znam da prevedem na samo nama razumnjiv jezik. Nekad se pojavi u onom krutom, hladnom gardu od kog mi se opet srce zaledi.
    Pojavi se sav moj bol u nekim posebnim datumima sa mukom telefona i nečijim odsustvom.
    Iskrsne iz nekih stihova, pesama, nekih omiljenih mesta, čudnih konstrukcija rečenica.
    A čini mi se da je najprisutnija kad iskoračim nogom napred. Onda baš zaboli, a ja se ne dam, trpim, negiram je... I trpim bol dok ne padnem, i to redovno nekako unazad padam, kao da baš hoću da promašim neke druge ruke koje hoće da me pridrže.
    Sva moja bol je deo mene. Mislim da će večno i biti tu, samo je pitanje koliki mi je u kom momentu prag bola. Nekad ga samo osetim, a nekad stvarno zna da me zaustavi u koraku i snu.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #17

    Odgovor: Sav moj bol...

    Bol svoju nosim...niko neće ni da mi je pričuva,bar na trenutak...i tako preplavi me ponekad cijelu i bude teško...
    Bol svoju sakrila sam u pjesmu,jer sa njom je liječim.
    Miruje ona...al kad se uzburka,nije lako.
    Ponekad joj je dovoljan jedan jesenji sunčev zrak da je probudi...
    i da me podsjeti da maličak sreće obasja dušu al ne promjeni život.
    A bolova je na svijetu mnogo,I bilo bi dobro kad bi u životu za ljubav i smrt bila dovoljna samo ljubav,reče jednom neko,,,

    Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi.Izbrisati je da ne boli.
    Lakše bi se podnosio dan što traje.Ne bi se mjerio sa onim što ne postoji.

    M.Selimović

  3. #18

    Odgovor: Sav moj bol...

    Shto je najgore...pocheo sam da zelim da mi se ponovo dogodi jedan...chini mi se da predugo vec lebdim u prostoru, ni tamo ni ovamo...ne volim razvodnjena osecanja koja neminovno donosi leto...barem nama, deci jeseni.

  4. #19

    Odgovor: Sav moj bol...

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    ...kad se osvrnete preko ramena, mozete li da prepoznate mesto gde stanuje neko ko vise nije vas, a jos uvek vas boli...
    Ima jedna ulica u Novom Sadu... gradu na Dunavu... ulica u kojoj živi moj bol... Često ''slučajno'' prođem tom ulicom... svaki put se nadam da ću videti njegove oči... ne... moj bol ostaje iza onih visokih zidina...
    Vremenom je moja bol otupela... oslabila... sve dok se ne pojavi neki stih, miris, neki lik koji me podseti na sve...
    Još uvek radi i onaj kafić i ona picerija... samo nema više onog mosta koji smo prelazili držeći se za ruke...
    Poruku je izmenio Mish, 06.07.2008 u 21:13 Razlog: ispravka citata

  5. #20

    Odgovor: Sav moj bol...

    Možda nije problem u ''deci jeseni'', već u meni,
    koja ne želim da odrastem ...

    Predulov za bol, su zadovoljstvo, sreća,
    uzvraćena ili neuzvraćena osećanja...

    Ipak čeznem za onim najjačim ''da, osećam!'',
    a ne za nekom vrstom praznine,
    koja je trenutno prisutna.

    Prolazna je, kao i sve.

    Mada... sada sam se setila,
    ''svom bolu'' sa počela da se predajem
    na današnji dan, pre 16. godina.

    Zašto li to pamtim?
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  6. #21

    Odgovor: Sav moj bol...

    mozda malo mimo teme.. ali znam kome sam ja sav bol.. neko ko ne moze da shvati da je kraj i da nesto sto je umrlo ne vredi reanimirati iznova i iznova.. strasno je kad sagledas stvari i kad znas da nekog bolis onoliko jako koliko si ga voleo..

    moj bol.. je tup.. zna kad treba da se podgreje, zna kad mi je lepo i kad treba se pojavi, retko kad promasi..
    uvek se pojavi u onim momentima srece kad mislim da je nista ne moze pomutiti.. mrsi mi konce i danas.. mrsimo ih zajedno.. ja njemu, on meni.. uvek i iznova.. srecan je on za mene i ja za njega, zelimo jedno drugom najlepse.. ali i zelimo jedno drugo.. a ne mozemo da se imamo.. nismo sudjeni..
    ali opet boli, iako znam da ga imam..
    Krek, krek.. Ne gudra

  7. #22

    Odgovor: Sav moj bol...

    Tema je ljubav - drzacu se teme!
    Bolelo je .... daaaaaleko intenzivnije nego danas (a bilo je to pre mnogo godina)! Ali, ljudi kazu "vreme leci rane"... ja kazem: "neke rane se prilece, ali ne izlece".
    Rano moja, ostao si mi u venema. I dan danas, kada se sretnemo, pogledom me pitas "da li te je bolelo", a ja ti pogledom odgovaram: "to samo ja znam"!
    Sada smo u srednjim godinama, svako sa svojim zivotom. Nema kajanja, nema osvete.... samo taj bol, koji jos uvek tinja, ali ga nadjaca saznanje da je i posle toliko godina, privilegija, ako smem tako da kazem, imati uz sebe, mada ne za sebe, nekog ko jos uvek nestrpljivo iscekuje moj dolazak, da bi uzivao moje prisustvo makar i za kratko!
    Rano moja.... ti ces uvek ostati Ti, a ja cu uvek biti drugacija!
    neunistiva zlojebaba!

  8. #23

    Odgovor: Sav moj bol...

    Da li je bol jedini univerzalni princip, jedina sinteza oba roda u sebi?...dvorodna imenica. Taj bol. Ta bol.

  9. #24

    Odgovor: Sav moj bol...

    Moj bol je prosao, izbrisao sam ono sto sam mislio da nikad necu moci.
    Ostalo je jos neko malo zrnce, kad tad se vrati ali je otklanjam iz sebe u trenu...

    Shvatio sam da ne boli neko, vec se vremenom bol pretvara u samostalni subjekat.
    Posledice su ostale, nepoverenje se tesko gubi...
    Proci ce i to... Rodjen sam pod srecnom zvezdom...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  10. #25

    Odgovor: Sav moj bol...

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    ...kad se osvrnete preko ramena, mozete li da prepoznate mesto gde stanuje neko ko vise nije vas, a jos uvek vas boli...
    stajala sam pre neki dan ispred njene kuce, tamo na onom zemljanom putu. gledala u prozor njene sobe-spushtene roletne. nema vishe ni crvenog golfa, ni amike u dvorishtu. da li je to josh uvek ta kuca?
    ...pogledala sam u nebo... to je njen dom.


    I'm not evil.... I'm just up to no-good...

  11. #26

    Odgovor: Sav moj bol...

    Put me više tuda ne vodi... I da me nanese, mogu samo da gledam u prozore neke potpuno druge osobe koja tu živi...I ne mogu više ništa... Ustvari, mogu jako da zažmurim i zagrebuckam po sećanju...Zum na neke savim obične dane, sasvim obično okupane kišom i ušuškane u vatu od oblaka i prisetim se kako su mi, i takvi, bili vedri jer sam ih gledala iz jednog sasvim sigurnog i toplog zagrjaja... Pa zum na noći teške od zvezda, poglede u kojima sam se ogledala, osmehe prepune poljubaca, mirisa koji ostaju na dlanovima... Zum na mesta na koja smo stizali kradom, kao krivci, sebično izbegavajući mogućnost da sretnemo nekog poznatog i zaglavimo to veče sa još nekim, osim nas dvoje... Satima sam mogla da ga slušam dok mi govori o Korbizijeu, ustanku boksera, Vinsentovom ludilu, o Euklidu- čoveku koji je "izmislio" razum... Ma o bilo čemu, dokle god sam mogla da osetim čvrstinu njegovih dlanova i toplotu njegovog pogleda... I na kraju, ono što uvek dođe na kraju takvih prisećanja, zum na metalnu pticu koja lagano postaje samo tačkica na nebu, odnoseći sa sobom moje voljeno biće... I taj zamrznuti kadar ostane tu još dugo pošto otvorim oči... Ne znam zašto, ali ma koliko se trudila da ga potisnem, namerno prizivajući neke srećnije sličice, ono uvek nastavi da titrajima izaziva neprijatno peckanje u očima... Ne plačem ja... To samo suze spiraju nevidljivo trunje...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  12. #27

    Odgovor: Sav moj bol...

    Neki ljudi traze bol...e bas TAJ bol...zavisni su od toga...
    Kad ga vidis slucajno negde, a nije zbog tebe tamo...kad mu snimis sjaj u ocima, a ne sijaju vise zbog tebe...kad cujes slatke reci, a nisu vise za tebe recene...kad osetis slucajno njegov dodir, a on se izvine, jer njegovi dodiri nisu vise za tebe...kad mu cujes glas, koji ti je nedavno govorio "ja te volim", a sad pripadaju ove reci nekoj drugoj osobi... I opet znam da ce me taj bol uhvatiti uvek kad ga vidim...i opet nemogu da mu izbegnem...i opet trazim njegovu blizinu...iako znam da ce me zaboliti...

  13. #28

    Odgovor: Sav moj bol...

    Sav taj bol....sam poklonila njoj...

  14. #29

    Odgovor: Sav moj bol...

    Мој бол ме само подсећа како је све развејано... јер је и он развејан... по местима која посећујем ретко или никад... од 280, 300 до 1265 километара далеко... и кад гледам та места, ти обично ниси тамо. Намерно идем обилазним путем само да бих бацио поглед на 3-4 прозора иза којих ниси. Тражим изговор да одем у једну паланку у којој ниси, само зато јер знам да си била ту, и зато што сам убеђен да у тој паланци има пуно твојих трагова. И онда седим у кафанама или шетам, причам с људима, а уствари сам одсутан, само се осврћем око себе да те видим, тебе или неки твој траг... то што знам да нећу препознати тај траг само је разлог да још пажљивије гледам. Већину времена проводим у месту с којим ти немаш никакве везе. Ту те осећам стално, јер ту твоје одсуство вришти. Понекад на интернету, на телевизији, у новинама... чујем нешто о месту где си. Али то ми изгледа нестварно. Почнеш полако да бледиш, почиње да бледи моја вера да уствари постојиш. Да си постојала само у сновима или жељама. Као неко краљевство из бајке. И онда остаје само бол...
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  15. #30

    Odgovor: Sav moj bol...

    Evo opet sam tu...bol me gusi,javlja se..slike naviru...

    ...i sad je voz,bas kao pre nekoliko godina,zacvileo i nekako ljutito stao.Sve je na peronu male zeleznicke stanice bilo isto,kao onog davnog dana..
    Dva zeleznicara,dvadesetak putnika i ja,tebe nema vise tu..Ni stari sat se nije izmenio,nisu ga izgrizle njegove nesanice.
    Na izlazu iz zgrade,cistac cipela,koji mozda jos jedino tu postoji.On je sad starcic.To je jedina promena.Nema nikog od onih sa kojima sam se tu salila,
    prepirala,nadmudrivala i raspravljala...nema te..ostao si u secanju..
    Ti ,ona kisa,moje godine i bol... na tom istom peronu,kad sam te videla zadnji put..
    Boli,sto se nisam pozdravila sa tobom,i kad vidim onu nasu zvezdicu,znam da se ti to sasavo smejes...i takodje znam da dok god sam ziva bolece ovo secanje na tebe vreme ga nece izleciti i cuvacu te u secanjima ,jer dok god ljudi ne nestanu u nama oni zive..

Strana 2 od 6 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •