Sav moj bol...
Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 76
  1. #1

    Sav moj bol...

    ...moj bol zivi u strmoj ulici blizu pretposlednje autobuske stanice u velikom gradu...u zgradi od crvenih cigala...i ne sanja me, znam. Sanja nekog kretena koji nikad nece znati da je voli onako kako sam ja to znao...

    ...voleo bih da ga pregazi tramvaj ...


    ...kad se osvrnete preko ramena, mozete li da prepoznate mesto gde stanuje neko ko vise nije vas, a jos uvek vas boli...

  2. #2

    Odgovor: Sav moj bol...

    Opet neke demone isterujemo, valjda će se smiriti đavoli i bol se utuliti i pretvoriti u snagu i motor da se otvore prostori za neke nove boli. Sve se svede na to na kraju, od bola do bola, što me ne ubije ojačaće me.

    Ja imam mnogo boli raznih, svaki trenutak bolucka iz ovog ili onog razloga. Vidim povređenog galeba pa me boli, pa mi se plače, da ne govorim o kucama i tužnim okama. Bol je jaka skoro koliko i bitisanje, pitanje je ličnog izbora hoćemo li od boli praviti umetnost, od umetnosti bol, ili ćemo bol bolovati i odbolovavati i otvarati se za nove radosti koje su samo začetnici novih boli.

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    ...kad se osvrnete preko ramena, mozete li da prepoznate mesto gde stanuje neko ko vise nije vas, a jos uvek vas boli...
    Mene ustvari najviše boli neko ko nikada nije bio moj, boli me zbog nespretnosti i detinjastosti moje, zbog straha koji je minirao moguću sreću, zbog povlačenja pred energijom koja se oseti samo nekoliko puta u životu, zbog toga što sama misao na tu osobu povuče žice u stomaku i razlije se žuč, zbog toga što užasno veliki broj godina ne mislim na njega jer je besmisleno u okolnostima u kojima smo trenutno.

    Oni koji su bili moji i više nisu, možda jesu boleli, i štipnuli pomalo za dušu, ali sam pronašla uvek valjane razloge zašto su ostali u prošlosti, i tamo su svi zajedno na istom mestu, samo kao uspomene neke, delovi neke druge mene, ali ne kao boli.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  3. #3

    Odgovor: Sav moj bol...

    Kud god da krenem, moram da presechem njegovu ulicu.
    Duga ulica, do zla Boga......
    Ne zalazim vishe u nju........
    A on sad valjda zivi u jednoj drugoj ulici......
    Trebao je da predje tamo....
    Skoro sam proshla kraj te zgrade, i pozurila ....
    Izbegavam i taj deo grada jer znam da postoji sansa da ga sretnem....
    Znam da mi to u zivotu ne treba, jer ne znam koliko je stabilan moj sadashnji mir.

    A neke ulice i neka mesta ce me uvek secati na njega.....
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  4. #4

    Odgovor: Sav moj bol...

    ...svega 5 minuta peshachenja... put koji sam prelazila ni sama ne znam koliko puta...
    "...tih 206 koraka duzinom tog sokaka nikad ja nisam brojao..."
    zuti ulaz. barem je bio nekad. zaobilazim ga. mozda su ga sad i okrechili... ne zanima me. ne kao da cu ja u njega ulaziti vishe...


    I'm not evil.... I'm just up to no-good...

  5. #5

    Odgovor: Sav moj bol...

    Moj bol...
    heh,zivi u blizini,cesto se vidjamo -nazalost
    jer,ma koliko to bilo bezze,meni to nije lako-glumiti da je sve ok. a kad bi rekla sta nije u redu... ma ne znam,ne bi bilo dobro
    ma,taj moj ex je sa mojom nekad najboljom drugaricom. tako zam se razocarala u nju... jos kad mi je rekla da ce mi biti stvarno naj,izvinila mi se sto je bila s njim,rekla da ga nevoli... opet je s njim. i ocekuje da ja u njoj vidim drugaricu! hello!
    uff,nikako ne mogu ni nju ni njega da podnesem...
    ljuta sam sama na sebe sto odmah nisam prekinula to 'prijateljstvo'...
    jooj...
    sorry ljudi na smaranju
    pozz
    Poruku je izmenio Goga, 04.05.2009 u 17:28 Razlog: slova u boji
    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  6. #6

    Odgovor: Sav moj bol...

    ...moj bol...ne prolazim kraj njegove kuce...prodjem nekad kraj jednog mesta gde smo bili zajedno i ponekad se vozim istom onom autobuskom linijom kojom smo se vozili zajedno....proslo je puno vremena i nisam se vise secala....a onda....jedan cetvrtak, suncan dan, on i neko novo mesto, srce pocne da bije kao ludo...i dalje gledam u tu stolicu u basti kafica nadajuci se da ce ponovo biti tu....
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  7. #7

    Odgovor: Sav moj bol...

    Moj bol... Me se verovatno ne seca rado... Mozda i da... Ne znam. Trudim se da ne mislim na njega, i na ono sto se desilo sa nama. Moj bol voli drugu... Iako ga ja vise ne volim, ipak mi je tesko jer sada znam da je stvarno kraj i nema nazad, bez obzira na sve...
    Eh, moj bol... Nadam se da ce proci.
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  8. #8

    Odgovor: Sav moj bol...

    Setim se nekih tragova iz proslosti. Stopa u asfaltu, pogleda.. onih osecanja jacih od zivota. I na kraju setim se i lomova koji su sve to ispratili do kraja.. I produzim dalje..
    Namrčilo se nebo iznad Zemuna kao da će....

  9. #9

    Odgovor: Sav moj bol...

    hm...moj bol je preko negde....ususkan i bezbedan...onomad mi stigla razglednica iz Valencije.....
    ne marim vise....
    imogu reci da je Kurvin sin.........

    ako nekome nije jasno sta znaci kurvin sin,sad cu da mu pojasnim:

    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #10

    Odgovor: Sav moj bol...

    ...jednom mi se desilo,da sam bio toliko iskrvario,zamalo da riknem...jedva se povratim...trajalo je to dugo...sada bola vise nema...ali i dalje cepam preventivu...2 plivadona dnevno...bilo ne povratilo se...


    TI SI SAV MOJ BOL

    Razmičeš zavese, gledaš obećani grad.
    Svetla se pale i tinja želja u tebi.
    Još uvek ti đavoli vire iz rukava,
    I svaki nokat krije otrov ljubavi.

    Ti si sav moj bol,
    Ti si sav moj bol...

    Ispituješ zaborav, obaraš alibi
    I biraš ulogu kao haljinu za veče.
    U prolazu me dotakne miris noći, i kaže
    Probudi se, pokreni se, probudi se, pokreni se.

    Ti si sav moj bol,
    Ti si sav moj bol...

    Ispituješ zaborav, obaraš alibi
    I biraš ulogu kao haljinu za veče.
    U prolazu me dotakne miris noći, i kaže
    Probudi se, pokreni se, probudi se, pokreni se.

    Ti si sav moj bol,
    Ti si sav moj bol...

    ......
    ...hell ain't a bad place to be......

  11. #11

    Odgovor: Sav moj bol...

    Kada su mi 23. decembra 1984. tri extra sestre u bolnici palile svecu i plakale misleci da ja ne vidim i ne cujem,ja sam se smejao i komentarisao u sebi kako nista ne znaju i kako mi zapravo nije nista,samo strasno izgleda povracati krv,biti izoblicen i piskiti u gusku uz njihovu pomoc,jer tu noc nisam mogao da se pokrenem....Sta ti je mladost i volja....Posle se roknem jos par puta lakse,al' sve me stiglo posle tridesete....Jbg najbolje sam se osecao dok sam shvatao zivot posle '84. kao cist ćar,ali i to uverenje prodje jednom....

    p.s. izracunaju vestaci da mi je bilo isto kao da sam pao sa 9-og sprata.....od tada ne mislim o suicidu skokom sa objekata i sl.

  12. #12

    Odgovor: Sav moj bol...

    .....sav moj bol stanuje u meni....Ne dam mu daleko....Ima nekih koji su jos uvek otrvoni....To su dva razlicita bola, u stvari....od dve osobe.....Zive u istom kraju, deli ih par ulica.....

    Svakoga dana prodjem tuda...jedan...pauza....pa drugi....otrovi.....


    Nadam se da cu uskoro postati imuna.....
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  13. #13

    Odgovor: Sav moj bol...

    "Kad djavo precepi spil...sve krene naopako..."

    Sav moj bol...mi se vraca...i vec sam odustao od naivnih razmisljanja da cu ga jednom zavrljaciti dovoljno daleko, i na brzinu smugnuti iza prvog coska, u nadi da vise nece znati da me pronadje...pomislim tako da sam mu pobegao...lutam nekim novim uspomenama...i naravno, kad pomislim da se napokon okomio na nekog drugog...pocne ponovo da me salece...bestidno...kao prosjak...

    Dokle?

    I tako...par pogleda je sasvim dovoljno da saznam da je opet tu...i onda se opet upetljam u svoje misli...presipam, dosipam...uglavnom prosipam...da bi na kraju shvatio da tu borbu nikako ne mogu da dobijem...sklon sam bio da verujem da ako nesto ne opstane...nije ni vredelo...iz ko zna kojih razloga...i da ce se te zvezde jednom sklopiti i po tvojim snovima koje godinama redovno pakujes u jastuk...sve u nadi da ces jednog dana ziveti svoj san i kad se probudis...zelim da u to verujem i sada...ali trenutno rastrzan vise verujem da su jednostavno odredjeni oni kojima ce se to desiti...

    Naposletku...ipak verujes...vuce te sam djavo na to...kako ono bese? do pepela se dolazi jedino preko vatre? Bojim se da mi vise od tog pepela i nije ostalo...

    Pomalo razocaran...pomalo ljut...definitivno umoran...pokusavam da pobegnem u san...bice sutra sve vec bolje...valjda...
    Poruku je izmenio remorker-bgd, 14.12.2007 u 09:46
    ...baš polaze galije...
    ...do vina i maslina...
    ...ajmo malo na jug Italije...
    ...zatvori oči...

  14. #14

    Odgovor: Sav moj bol...

    Moj bol zivi nedaleko od mene. Njegovi roditelji su nasi kucni prijatelji. Njegova deca cesti gosti u mom dvoristu.

    Ali uprkos svemu tome...

    Moj bol zivi u meni. Pokusavam da se lazem da ce jednom proci...

    U momentima kada sam mislila da je uspelo, pojavio bi se neki miris... ili ruka...ili glas, ime, korak..pesma..i tada sam shvatala da je jos uvek tu.

    Niko ne moze toliko visoko da me digne i tako da me baci kao moj bol..

    On mi dolazi u san kad god mi je u zivotu tesko, i smesi se. Tesi me. Smiri me. Prica mi. A onda se probudim...

    ...moj bol ce ostati van svih kategorija bolova.. Prvi. Najveci. U tome jedini - kao i ja njemu - da ironija bude najveca...

    A ja zivim u nadi da ce se neko imati ruke dovoljno snazne da me uhvati i odvuce negde daleko od mog bola, zamagli mi pogled dovoljno da ne vidim nista sto ce me na sve to podsecati, svojim glasom zaglusi sve tuzne pesme, svojim mirom zaseni sve davne nemire... da se vise nikad ne vratim...
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #15

    Odgovor: Sav moj bol...

    Ptice umiru pevajuci!
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •