Sav moj bol... - Strana 4
Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 76
  1. #46

    Odgovor: Sav moj bol...

    tako mrzim ovaj osecaj.. a takva je retkost mene videti (a i osetiti) ovakvu.. mogu da zalim za propustenom prilikom, mogu da se ubijam tuznim pesmama, a tome nema leka.. sem vremena..
    tog jebenog vremena koje u ovom slucaju tako sporo prolazi..

    "Samo ona moze da me nagovori.."

    i kako da idem dalje, a ti nisi tu? I kako da se posmatram bez tebe, kad sam znala do sada da si deo mene.. da si mozda deo mene.. jebeno je kad mislis da imas nesto.. a nemas ga.. gadno je kad ti tako nesto se sune u lice..
    A i sta je ljubav.. saka zuci.. sad je pijem.. sad kad znam da je kasno.. sad kad znam da nema nazad..

    "Ja sam povukao crtu sa proslosti.."

    I sta? Ja sad kao treba sa tim da se pomirim? Pa ne mogu.. bices moj bol, bices sve ono sto boli.. jer znam da sam te izgubila.. a volim te..
    a sta je to volim te? Tebi par slova koja ti nece sa mojih usana znaciti..
    Suza je ona koja pece.. i nema te stvari koja ce sad to olaksati.. nijedna rec utehe, nijedan postupak koji ce da me razuveri..
    Samo ti..

    Jesi moj bol i bices..
    Sve dok nisi moj..
    Krek, krek.. Ne gudra

  2. #47

    Odgovor: Sav moj bol...

    Znas li ko te voli najvise na svetu ? - pitao si

    O znam ko je , a koga vise nema ...
    Ponekad mi se privuce u san, onako kako je samo on znao,usunja se na prstima,
    i razgrne mi breme tuge...
    I opet smo bar na tren sretni i opet se smejemo,opet osetim koliko si me voleo,
    opet osetim onu bliskost,ponovo cujem zvuk tvog smeha ...

    Nema te ,a godine lete ...
    Rumska je prazna i pusta,svaki put te pogledom trazim,svaki put me obuzme nada da ces se prikrasti i pitati me

    Znas li ko te voli najvise na svetu ...

    Mozda si u onom drugom svetu sretniji ...
    Mozda me cuvas, mozda mi se smesis ...
    Mozda me zagrlis kad stignem u Rumsku ...
    Mozda mi namignes kad ti spustim buket i pustim suzu ...

    Mozda ...

    Mozda znas da me boli, da me guse ovi dani, da me svaka sitnica seti na tebe,da nisam zaboravila i da necu nikad dok god ima vazduha u meni ...

    A znas li ti ko je tebe voleo najvise na svetu?

    Znas li da si otisao a nisam ti stigla to reci?

    Znas li da boli?

  3. #48

    Odgovor: Sav moj bol...

    Ljubav to jebeno osećanje koje ti pruza samo bol i nista vise.Bol uz koji se dani cine kao godine.
    Maybe I dont really wont to know
    How your garden grows
    I just want to fly
    Letaly did you ever feel the pain
    In the morning rain
    As it soakse it on the bone
    Maybe I just want to fly
    I wont to live not want to die
    Maybe I just want to breath
    Maybe I just want to believe
    We see things that they will never see
    Maybe I will never be
    All things I want to be
    But is time to find out why
    If you think that you are same as me
    We see things that they will never see
    You and I are gonna to live forever

  4. #49

    Odgovor: Sav moj bol...

    Prosim, staklenico črnega vina...
    Metlička crnina?
    To je darilo zate...

    Žal moram iti...
    Ne nagibajte se skozi okno... moja Selma...


    I... Naj ti poljub nariše ustnice...
    Vrag odneo šnalu...

  5. #50

    Odgovor: Sav moj bol...

    Tako si daleko od mene
    a mojim plucima dises.
    Ne zuri!
    Noc prevari,izgubi put.
    Senka mi tvoja mrak podelila
    na dve strane.
    (Svet se bezbrizno zabavlja svakodnevicom,
    dok ja preklinjem svoju smrt da me se seti.)

  6. #51

    Odgovor: Sav moj bol...

    ...hodala sam po mekim, leprsavim, belim oblachcima...
    ...moja stopala nisu dodirivala to hladno i previse realno tlo...
    ...moje misli su bile rasute na nasim mestima...sklopim oci i sanjam...san je bio java...
    ...ljubav... tako velika rec a opet nije mogla docarati sve emocije...
    ...kao andjeo kome su bez ikakvog upozorenja odsekli krila...
    ...svom tezinom padam na leden i tvrd kamen...
    ...ostaje samo iluzija, delici proslosti... telo bez srca... samo senka necega sto podseca na njega...
    Citius, Altius, Fortius.

  7. #52

    Odgovor: Sav moj bol...

    Opet mi je dosao moj lazno preboljen bol.

    Dosao je u snu, kako jedino i moze. U snu mirisao. Smejao se. I ponovo bio moja sreca.

    Uvek mi dodje kad mi je tesko. I ovog puta, svecano sam sebi obecala da cu ga pustiti da me boli koliko god moze, jer sad znam da, posle svih ovih godina koliko god sebe da slazem, na jednu njegovu rec, sve bih opet ponovo.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #53

    Odgovor: Sav moj bol...

    Dolazi. Iznenada, prećutno, podmuklo. Neka pogrešno izgovorena reč ili pak prećutana u društvu mi dopre do ušiju, do mozga, i opet do srca.
    I opet boli izdaja. I opet boli laž. I opet jednom izgubljeno povrerenje zaledi srce.
    Preživim taj talas, nabacim osmeh na lice i lagano se kravim. Do nekog novog momenta.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  9. #54

    Odgovor: Sav moj bol...

    Čudna je ova moja bol, najviše boli kad sam srećna..zato ne volim srećne trenutke i zato ne znam šta je potpuna sreća, ako tako nešto uopšte postoji..bar ne za mene..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  10. #55

    Odgovor: Sav moj bol...

    Eno, skrio se u korpici sa uskršnjim jajima. Danas tamo nema onog morčijeg jajeta koje bi mi nekada donosio.
    Poruku je izmenio Mish, 20.04.2009 u 15:37
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  11. #56

    Odgovor: Sav moj bol...

    Moja bol....samo moja i nicija vishe....(mada iskreno mislim da je niko i ne zeli....ne otimaju se nesto...ah, kako su samo slepi...a slepa je i ta moja bol....da, tesko slepcu boje objasnjavati...)

    Taj dan je poceo kao i svaki drugi.....ah, da...svi dani pocinju isto, ali se i ne zavrsavaju na isti nacin...no to je valjda draz zivota....neizvesnost....

    Ugledala sam je...i odmah prepoznala...stajala je mirno, a ipak tako upadljivo da nisam mogla mirne duse proci, zaobici je....

    Cep je bio uredno na njoj, da...zatvorena je bila, zatvorili je i ne tako davno...no vreme je relativan pojam....sekundi su bili u pitanju, veliko iskusenje...da li da uzmem u ruke TO prepoznatljivo spolja...a nedokucivo (u tom trenutku) iznutra...ili da se oglusim o izazovu i nastavim dalje....da....ne....da....ah, da...poklekla sam i ....i....protrljala tu bocu...i....iz nje izleti duh...duh proslosti...
    U prvi mah se (kao) nismo prepoznali iako i duh i ja smo bili svesni sve vreme cele situacije...ali prijala nam TA igra, igra rechi, igra zivaca, igra nadmudrivanja...
    posle, ah...posle su karte bacene na sto...da li je jachi triling od 2 para...ko to zna...a nije ni bitno..

    Jedino je sada bitno sto taj duh slobodno luta mojim mikrokosmosom...i nikako da dokucim kako da ga ponovo vratim u bocu (a nisam ni sigurna zelim li to ili ne....)
    Budi pametan i pravi se lud

  12. #57

    Odgovor: Sav moj bol...

    U raskoraku
    Sumrak starog, kišnog dana
    I nova zora
    U plavo bojena
    Tugom gonjena
    Praznina u nama.
    Ja sama
    Beskrajno lutala
    Morima
    I zorama
    Ime tvoje davala
    Samoću hranila
    Tvojim usnama
    A ukus nikada
    Nisam im probala
    Već samo sanjala
    Mekoću tvojih dodira
    Ja sam
    U raskoraku

    ...a tamo je i sav moj bol...
    odlično mu znam adresu...ali to nije ni važno...jer on dolazi svakog jutra, i svake večeri odlazi...a ne znam kada je praznina veća - dok je tu, gledam i želim..ili kada ga ne mogu videti, a ne prestajem da želim...a pripada drugoj...i tu za mene nema mesta...nikada...
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  13. #58

    Odgovor: Sav moj bol...

    Dođu neke jesenje sumorne kišne noći. A u njima sni. A u snovima sva moja bol.
    A tada se budim iz sna zbog sanjanih davnih poraza, izdaja laži, suza, čekanja...
    Budi me spoznaja da davno sanjanih snova nema.
    I da su tu samo u noćima poput ovih da me podsete, upozore, razbiju...
    Ne sanjam često. I ne volim kad sanjam. I posle buđenja sve miriše na bol. I sve jeste bol.
    Poruku je izmenio Mish, 06.12.2009 u 20:05
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  14. #59

    Odgovor: Sav moj bol...

    budi se i usniva, i opet budi....
    Ima dana kada me kao senka prati u stopu, i znam da ne mogu da pobegnem... I znam da starim, da vremena nemam za otkrivanje novog bola i da cu ziveti sa ovim, dok me bude!
    neunistiva zlojebaba!

  15. #60

    Odgovor: Sav moj bol...

    Kad vidim ovaj naslov odmah mi kroz glavu prodje stih pesme od EKV Ti si sav moj bol mislim,... zapevam ga u sebi. Vidim da i Angus ima istu asocijaciju.

    U početku beše baš prava agonija i svaki san odsanjani je bio čista bol,gušila sam se ,mučila.Budila sam se se sa osećajem da sam nešto zaista vredno izgubila. Budjenja su bila pravo olakšanje.Prolazile su godine...i ja sam svesno pokušavala da zaboravim, ali se čudom opet pojavljivao u snu i podsetio me.Verovala sam da postoji neka nevidljiva veza i da kad je tu u NS da ga baš onda sanjam,jer ne znam zbog čega bi izronio odjednom tako u moju podsvest i pomerio me kao zemljotres.I prošle su godine i godine i sretnem nekog njegovog i saznam nešto o njemu...i čujem da baš nije onako savršeno...kako je kod njega uvek bilo.I sad mnogo lakše pričam o tome i više nije bol ako se tako i moglo nazvati...ma nije bol,samo sećanje....lepo sećanje...bol je bio samo onaj trenutak kad sam shvatila da se nikad neće vratiti.
    Mada nisam gubila vreme čekajuči.Da se zna!

Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •