Januar, februar, mart...


Bliži se još jedna Nova godina. Polako ulazimo u prazničnu napetost, dlanovi nam se znoje pri samoj pomisli koliko para moramo da odvojimo za poklone, svečanu odeću i obuću ili planiranje novogodišnje večeri. Gde ću, šta ću, s kim ću - samo su neka od pitanja na koja većina nas još uvek nema odgovor. Ipak, dok razmišljate o tome, ne bi bilo loše podsetiti se istorije praznika koji svake godine slavimo, u iću i piću se "kupamo", a poljupce i lepe želje dragim osobama šaljemo.

Sve je počelo veoma davno...


Najranije zabeležena proslava Nove godine datira od 2000 godina pre nove ere, u Mesopotamiji. Slavljena je u doba ravnodnevnice, sredinom marta. Variraranje drugih datuma je takođe povezano sa godišnjim dobima i različitim narodima i kulturama. Egipćani, Feničani i Persijanci su ovaj praznik slavili tokom jesenje ravnodnevnice, dok su ga Grci slavili za vreme zimske kratkodnevnice.

Rani rimski kalendar


Rani rimski kalendar je obeležio 1. mart kao datum kada nastupa Nova godina. Kalendar je sadržao samo deset meseci, a počinjao je sa martom kao prvim mesecom. Činjenica da je praznik nekada počinjao u martu još uvek ima traga u nekom od naziva meseci. Na latinskom, "septem" znači sedam, "octo" je osam, "novem" je devet, a "decem" je deset.










Januar se pridružuje kalendaru


Nova godina se prvi put slavila 1. januara 153. godine pre nove ere, u Rimu. Tačnije, mesec januar nije postojao do 700. godine pre nove ere, kada je drugi kralj Rima, Numa Pontilius, dodao mesece januar i februar. Nova godina je pomerena sa marta na januar zato što je je to bio početak civilne godine, kojom su novi rimski konzuli počeli svoju jednogodišnju tradiciju. Ali ova Nova godina nije uvek i striktno proslavljana 1. januara, već se ponekad i ponegde još uvek slavila 1. marta.

Julijanski kalendar


46. godine pre nove ere, Julije Cezar je predstavio novi kalendar (solarni) koji je imao male promene i poboljšanja u odnosu na stari rimski kalendar (lunarni). Julijanski kalendar je promovisao 1. januar kao praznik koji će se slaviti u celom rimskom svetu.

Srednji vek


U srednjovekovnoj Evropi, ipak, proslave praznika, koji obeležavaju ulazak u novu godinu, su smatrani paganskim i anti-hrišćanskim. Tako je 567. godine doneta odluka da se napusti do tada stndardni običaj proslave 1. januara. Tokom različitih perioda i na različitim mestima, u srednjovekovnoj Evropi, Nova godina je slavljena 25. decembra, 1. ili 25. marta.

Gregorijanski kalendar


1582. godine, gregorijanski kalendar vraća 1. januar kao datum za proslave Nove godine. Iako je većina katoličkih zemalja usvojila ovaj kalendar skoro odmah, protestantske zemlje su ga prihvatale postepeno. Britanci su reformisani kalendar prihvatili tek 1752. godine. Do tad su, i Britanci i britanske kolonije, Novu godinu slavili u martu.


Preveo: Marko Radovanac
( preneto sa neta )