Nestala mi je maca pre godinu dana.Tata je vodio bracu u setnju i maca je krenula za njima,oni su je uporno vracali a ona je uporno isla za njima.Brac su u jednom trenutku primetili da nema macke.Nisu mogli da je traze jer je bio mrak pa su se okrenuli i otisli kuci.Kada su stigli meni su sve rekli i ja sam pocela da placem.Cak i u skoli sam plakala zbog nje.Jednom sam se setala sa Danilom i ugledala sam je,nisam tacno znala da li je to moja maca.Ali kada sam videla da me pomalo zna znala sam da je to ona.Htela sam da je uzmem ali mi je nekako bilo zao da je njena mama otera pa sam je ostavila i nastavila dalje.Nije mi vazno ovog trenutka da je ona tu nego da je ziva i zdrava i da ima ko da brine o njoj.