Kulturološki šok
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 16
  1. #1

    Kulturološki šok

    svi mi koji smo u inostranstvu, smo vise ili manje doziveli kulturoloski sok.. zavisno od toga koliko smo daleko otisli od otadzbine.. i koliko se nova zemlja razlikuje od nase 'stare'.. (uzimam u obzir da zemlje koje su blize Balkanu imaju neke slicnosti, za razliku od nekih mnogo udaljenijih zemalja) a isto tako sve zavisi koliko je neko sposoban da se privikne na novu sredinu.. neko brze, neko sporije.. neko uopste..
    cinjenica jeste da se svi narodi razlikuju po mnogo cemu.. od toga kako drze kashiku za vreme rucka pa do toga kako razmisljaju.. svi smo pre ili kasnije culi, ili sami izgovorili recenice tipa 'ee to kod nas nije tako' ili 'kod nas nije takav obicaj' ili 'jaoo gledaj divljaci, kod nas se to tako ne radi..'

    onomad sam o tome imala raspravu sa grupom ljudi.. i tako kroz razgovor, spomenem ja njima kako je kod nas u skolama/fakultetima nepojmljivo zateci profesora kako sedi na svom stolu u turskom polozaju.. niti ucenici mogu da nose kape/suncane naocare/marame na casovima.. pa nismo ni zvakacu mogli da zvacemo, a kamoli da pijemo kafu ili rucamo na casu, kao sto se to radi u, primerice, Sjedinjenim Drzavama..
    i sad, sta je tu zapravo kultura ili ne kultura.. mi, odrasli na jedan nacin, negde tamo na Balkanu, imamo jedan uvid u to sto znaci 'biti kulturan'.. a oni, odrasli u sasvim drugim uvetima, drugacije definishu pojam 'kulture'.. nema ispravnog odgovora.. ne zove se ta pojava uzaludno kulturoloski sok..

    e sad.. ta rasprava je dalje isla u malo zescem pravcu.. dvoje su se cak i poceli svadjati oko toga sta je ispravno, a sta nije.. ne bitno za ovu pricu.. njima je takodjer bilo nepojmljivo to sto smo se mi ustajali profesorima kad bi oni usli u ucionicu.. ustajati se profesorima??? ko je to jos video.. pa studenti ovde ulaze i izlaze iz ucionica kako ko hoce, za vreme predavanja drze noge na naslonima stolice ispred.. isl.. njima naravno da je nepojmljivo ustati profesoru..
    ili jesti hranu prstima, kao sto to rade Indijci.. kod nas bi te vec proglasili kao neodgojenog i nekulturnog.. umociti leb u sos/supu ili nesto tekuce, ili pomazati tanjir lebom je krajnje nepristojno za Koreance..

    meni je to sve mnogo interesantno.. da, i ja sam jedna od onih koja je u pocetku govorila kako je neko nekulturan, cim se ne poklapa sa mojom definicijom 'kulturnog'.. no prihvatila sam to kao nesto sto dolazi u paketu sa novom zemljom..

    zanima me kako ste vi doziveli taj kulturoloski sok?? sta vas je sokiralo (ili vas jos uvek sokira)?? prihavacate li razlike.. ili se jednostavno na neke stvari ne mozete naviknuti??


  2. #2

    Odgovor: Kulturološki šok

    Cim sam procitala naslov teme, odmah sam se setila kako su moji kumovi, kada su otisli na bracno putovanje u Tursku, doziveli kulturoloski sok zato sto su na svakom koraku dzamije iz kojih se cuje "zapevanje" Misliiiiim... ako si vec otisao tamo, valjda znas sta treba da ocekujes
    Gather ye rosebuds while ye may...

  3. #3

    02 Odgovor: Kulturološki šok

    Sto se tice koledza i univerziteta ovde u Kanadi odmah sam zavoleo , sloboda ponasanja ,sloboda menjanja pristupi profesorima vrlo jednostavni , mnogo materijala potrebnog za ucenje , test metode i slicno sve sam voleo osim samo jedne stvari upraznjavanje masina i kalkulatora za matematiku a ja tek
    novi pa radi sve iz glave inace struka accounting ,posle sam shvatio da je i to bilo na mestu trebalo se trenirati na masinama to je bila poenta ...Licno skolstvo mi se svidja ovde mnogo lakse studenti mnogo opusteniji ...Moje misljenje...Dragan

  4. #4

    Odgovor: Kulturološki šok

    Evo mozda pod ovu temu mogu da ubacim tekst koji sam prije neki dan dobila email-om.

    "Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati
    je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio
    onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema
    ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

    Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12
    godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup,
    radio bih od jutra do mraka, ,jeo hamburgere, gledao televiziju i
    stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko
    Svijeta.

    Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da
    ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio
    sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da
    bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvat sa onog
    starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a
    jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj
    broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.

    Jebe me i to sto sam ters. Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena,
    kako je starija, sve slicnija svojoj mami.

    Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno
    im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu
    me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.

    Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me i
    to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa
    me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije
    zao, vidim da cu jos dugo ,ostati samo skoro Amerikanac.

    Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita
    odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja.

    Vrucina na Floridi I uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec
    godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo
    kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od
    kojih sve teze disem.

    Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki
    predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup
    benzin i slab odnos dolara prema euru.

    Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova
    muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku.

    Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi
    filmovi koji su svi kao, ono, poucni.

    Kad mi je tesko i kad mi se skup, idem trosit pare - kupovat. Tako
    se ovde prazni. Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se
    ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam
    motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije
    nisam bio. Mozda me to najvise jebe.

    Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa
    pravim neke teze i zakljucke.

    Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati
    i Muslimani, oni sadasnji i prosli.

    Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe
    me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto
    ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije.

    Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za
    godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto
    mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me
    obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje,
    pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne.

    Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi
    u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj
    telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju
    ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu:
    ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo
    znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i
    telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10
    godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me spijuniranje
    svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki
    racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi
    broj kad ga zapisu na komadic papira.

    Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas
    bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne
    veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o
    uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.

    Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam
    vise ni sam.
    Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i
    sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me
    prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje
    koje su nastale na tom prostoru.

    Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija
    bez lire I ponte Rosa. Jebu me I Rumunija I Bugarska koje ce uskoro
    u tu Evropu. Jebe me Prah sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe
    me sto Madjarska I dalje nema mora.
    Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol,
    gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.

    Jebu me Americki Jevreji,koji rodjenu majku stavljaju na market za
    dolar. Ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se
    svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i
    americki muslimani sto se samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih
    vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija,
    mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu
    me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima.

    Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim
    flekama ispod pazuha.
    Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu
    godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.

    To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer
    u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se
    u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo,
    koji se zove Gabrijel Garsija Markes.
    Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o
    kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo
    onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u
    porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa
    ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me sto nema Boema. Jebu
    me i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me
    i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat' gips na
    slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina.
    Jebe me americki lazni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske
    gole sise na televiziji.

    Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima
    glave. Jebe me ta pila I te sise, Svjedno je.

    Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi
    sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima.,Jeb'o Ameriku bez mafije.

    Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o
    Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti.

    Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih.
    Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista.
    Rasizam je nasljedan, a I to me jebe.

    Jebe me prica o nasim kamiondjijama sto mlate lovu i pisaju u boce
    od gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio
    72 sata pa onda pao u nesvijest.

    Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove
    Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne
    i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.

    Jebu me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez
    akcenta.
    To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam
    napamet puno toga sto je on napisao. Trebalo bi ubijati proslost sa
    svakim danom sto se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se
    podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
    Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni
    cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.
    SUNRISE NEWS
    47 Silver Shadow Path
    Toronto, ON, M9C 4Y2
    Tel 416-626-0420


    -Jovan-"
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  5. #5

    Odgovor: Kulturološki šok

    Mnogo mi se svidja sto svi poklanjaju mnogo paznje cistoci, uredjivanju vrtova, odrzavanja zelenih povrsina...
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  6. #6

    Odgovor: Kulturološki šok

    Živele razlike, to je takva čarolija, upoznavanje, zbližavanje, učenje o drugim kulturama, običajima, navikama, fenomenalno, ništa me od toga nije šokiralo niujednom momentu. Jedino, jedino... Trebali mi malo vremena da prestanem da se spotičem o kučiće po supermarketima, robnim kućama, kafanama, vozovima i tako to! Sada već po inerciji gledam dole, ljudi me ne zanimaju
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  7. #7

    Odgovor: Kulturološki šok

    Ima jedna stvar na koju nikako ne mogu da se naviknem i kad je dozivim, svaki put se "kulturno sokiram". Naime, ovdje i na zapadu Evrope (valjda) postoji pravilo da ako neko slavi rodjendan ne mora nista da organizuje sem prostor. Ostali gosti sami donose hranu i pice i naravno poklon.
    Doduse nije to bilo kod svih Amerikanaca. Nekad oni pripreme neke nazovi grickalice (mrkvu, brokoli i male paradajze sa nekim umacima), i cips i salsu. Ali opet gost donosi pice.
    Moram da priznam da je tako mnogo lakse i slavljeniku i gostima, ali opet, posto dolazim sa Balkana sve mi to nekako cudno .
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  8. #8

    Odgovor: Kulturološki šok

    Razlike izmedju naseg i njihovog zivota su velike, ali sigurno je da i to cini boravak ovde jos zanimljivijim! Samo neke od svakodnevnih situacija koje su me "sokirale":

    - za rucak, salata se jede sa pre glavnog jela
    - uz glavno jelo se ne jede hleb (hleb se jede uz supu )
    - sir se jede kao "desert" posle glavnog jela
    - za dorucak se jede uglavnom nesto slatko (najcesce, kroasani sa cokoladom)
    - na pesackom prelazu, automobil ce uvek (uvek!!!) stati da propusti pesaka
    - 90% ljudi ce vam se izviniti ukoliko vas samo okrznu u prolazu
    - kao svadbeni poklon, dovoljno je dati 20-30 evra iako su u pitanju vasi najbolji prijatelji (e, to me je najvise sokiralo kad se uzme u obzir visina njihove plate i standard uopste)

    itd.

  9. #9

    13 Odgovor: Kulturološki šok

    Moj prvi susret sa Nemackom koju sam sasvim drugacije zamisljao, rezignacija,
    razocarenje, nemam pravu rec. Kada rezimiram svi mi koji smo u inostranstvu
    smo gubitnici, u svakom pogledu...

  10. #10

    Odgovor: Kulturološki šok

    Citat NTR kaže: Pogledaj poruku
    Moj prvi susret sa Nemackom koju sam sasvim drugacije zamisljao, rezignacija,
    razocarenje, nemam pravu rec. Kada rezimiram svi mi koji smo u inostranstvu
    smo gubitnici, u svakom pogledu...
    Zao mi sto se tako osjecas, ali ja sam se osjecala kao gubitnik na Balkanu. Ovamo mi je bolje u svakom pogledu

    Izgleda da si skoro dosao u Njemacku, pa te drma nostalgija
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  11. #11

    Odgovor: Kulturološki šok

    Ono sto mi je bilo cudno je da skoro svi Amerikanci koje sam upoznala vise prate i cijene "koledz" sport nego profesionalni (NFL, NHL, NBA).
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  12. #12

    Odgovor: Kulturološki šok

    kulturoloski
    sok
    najcesce
    dozivim
    kad se vratim
    tamo
    odakle sam
    potekao
    nazalost.












    nadam se da ovo nece biti povod braniocima tamosnje kulture
    worst day of fishing is better than excellent day at work

  13. #13

    Odgovor: Kulturološki šok

    Dosla sam do zakljucka da "zapadnjaci" izbjegavaju konflikt, a mi Balkanci, Grci, Turci, Rumuni, Bugari itd. moramo da protivrecimo i trazimo razlog za nadvikivanje .

    Neki mi dan prijateljica kaze da mi (navedeni) vicemo kad razgovaramo jedni s drugima. Kaze nema pojma o cemu je razgovor i da samo ocekuje kad ce da pocne tuca. Kaze da je svaki put iznenadi da posle takvog razgovora, ovi odu negdje na pice .

    Ovamo je sve "okolo, naokolo". Samo da ti ne povrijede osjecanja
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  14. #14

    Odgovor: Kulturološki šok

    YouTube - Kultur Shock Madrid Gruta 77

    за све бивше становнике балкана... сјетите се, ба, оклен сте.
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  15. #15

    Odgovor: Kulturološki šok

    Uglavnom mi je bilo interesanto da proucavam te razlike i da skapiram kako sve to funkcionise....ali sokanto mi je bilo ( sad vec manje sokantno ali degutantno definitivno) raspravljanje i upraznajavanje fizioliskih potreba, tipa podrigivanje itd. u javnosti i sa ljudima koje skoro uopste ne poznaju...(??!!)

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •