Očigledno si iz te lektire dobila keca ko vrata.
Pa dobro bre, da li su manastiri pećine?
Ili ustanove otvorene za sve koji žele da dodju, vide, čuju, nauče nešto?
Ljudi koji se odlučuju za život u njima, odlučuju se da direktno služe Bogu kao učitelji drugima. . .Manastirski mir im omogučava da se što bolje upoznaju sa Tvorcem, bez haosa koji svakodnevnica u gradovima nosi sa sobom....Ako si već bila u nekim manastirima, toplo preporučujem razgovor sa nekim od monaha, a ne samo razgledanje zidova i gradjevine....koje su svakako veličanstvene, ali bez pobožnog čoveka u njima koji će širiti Božiju Reč zainteresovanima, ne vredi ništa.
Vidim da ćeš morati malo više da se napregneš da bi razumela. Ne daješ mi prostora, svojim postovima, da drugačije mislim o tebi...
Samo neko neinteligentan može ovakva pitanja postavljati, a pošto
ti to nisi - već sasvim suprotno- , ispada da su u pitanju krajnje zadnje i zle namere....Sve se može oblatiti, ismejati i sa svime se može sprdati!
Uporno se trudiš da pobiješ nešto što se ne može pobiti-->postojanje Boga!
A što je još gore, neko ko neveruje, pokušava da objasni verniku šta je iskrena vera...apsurd!
Kao prvo, rekao sam da je priča od pre 2000 g. , pa moraš prvo razumeti kakvi su porodični odnosi tada vladali, porodica okupljena oko oca je bila svetinja, porodice su bile velike, brojne i složne, i sve što se dešavalo, dešavalo se i rešavalo unutar porodice, vladala je sloga i poštovanje prema najstarijem članu.
Kao drugo, najmladji sin je tražio svoje nasledstvo pre očeve smrti!
Probaj ti danas da zatražiš nasledstvo od roditelja koji još živ, pa ćeš videti kako ćeš proći....doduše, i to se često dogadja, samo u blažem obliku-->deca pošalju roditelja u starački dom, a oni uživaju u imovini koju je ovaj paćenik stekao za života(stan npr.)....
Dakle, mladić dobija traženo od oca, kome se srce cepa zbog sinovog postupka ali poštuje njegovu želju. On zna kako će njegov sin završiti, sam , bez porodice koja je bila oslonac i pokretač svih poslova koji su se tada obavljali, on zna da će njegov sin uništiti svoj život i da će propasti! Ali to je sin odabrao!
I zbog toga ide simbolika u rečenici--> sin je bio mrtav.....
U delu u kojemu mladić shvata šta je uradio, i da je teško pogrešio što nije poslušao oca, brata....odlučivši da se ponizno uz priznanje i pokajanje, vrati ocu i domu, on neočekuje očevu reakciju koja je opisana, on očekuje ukore, packe i mrke poglede.....Medjutim, dešava se neočekivano....očevo žalosno srce postaje radosno, jer mu se sin dozvao pameti, i jer je shvatio koje su prave vrednosti u životu....ne imanje, pare, i egoizam (ja mogu sam), nego porodica otac-sin-majka-ćerka-sestra-brat-rodjak-prijatelji.....
I zbog toga ide simbolika u rečenici-->".... i ožive"
Jel sad malo jasnije?
I kakav pakao te spopao u vezi sa pričom?
Ne.
Božije dete se postaje kroz život!
Niko se ne radja kao Božije dete, već kao Božije stvorenje! Nemojmo brkati i iskrivljavati stvari!
Adam i Eva su bili Božija deca, onoga trenutka kada su pali u greh, odbacivši svog Oca, svoj istinski dom i svoju porodicu, tog trenutka prestaju da budu Božija deca i umiru....
(
Mojsijeva 1)
16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;
17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.
Od tada se život odvija onako kako se odvija, a svako ko veruje u Boga stremi ka tome da se vrati kući i ponovo postane Božije dete!
Mislim da sada tvoje opaske oko roditeljstva, pakla, prženja u vatri i ostalog, ne stoje!
....I rekoh već, grešnik ide na sud, pa u smrt!
A to prženje u paklu i večne muke možeš da pričaš nekome ko nije dovoljno informisan!
Dakle, ni to ne stoji!