Sta (ko) je pravi vernik? - Strana 4
Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 87
  1. #46

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    ser_gogsy kaže: izabelitta, spominješ Dantea, a ja ti govorim o Hristovim Rečima! Ko je Dante naspram Hrista?
    Dante je bio renomirani književnik i njemu kao umetniku verujem, a Hrist je bio drvodelja i (kažu) čudotvorac u čiju su priču ljudi poverovali, a mene (eto) nije ubedio...

    Rekao sam ti: Čovek kada umre, duh se vraća onome Koji ga je i dao! Kod drugog Hristovog dolaska, Bog nas sve stvara ponovo i duh se vraća u telo...to je vaskrsenje mrtvih koje se spominje! Jedni idu na sud, drugi na večni život sa Bogom! Ovi osudjeni će sa svojim knezom provesti 1000 god. ( i to je pakao), potom svi zajedno idu u večnu smrt, zauvek!
    Nema nikakvog večnog prženja i sl.
    Kako znaš? Nije za ovu temu, ali postoji li ikakav naučni dokaz?



    Poenta priče je u tome, da će svaki iole normalan roditelj oprostiti greške svom detetu!!!!!!! Ma šta on uradio: drogirao se, alkoholisao . . . . strpao ih u starački dom, itd.....
    I da će svaki roditelj biti srećan u svome oprostu, ako im dete koje je zgrešilo to i prizna-pokaje se!

    Ko ima dece od vas, trebalo bi da zna o čemu govorim!
    Na ovo je već jako dobro odgovorila leptirić.
    Velika je razlika između roditeljske ljubavi i krajnje bolećivosti.
    Ljudi šta je svama? kao da ste s kruške pali.....
    Ja o jabukama, vi o bananama!
    Hoću da kažem da se ne opterećujete pričama i razmišljanjima o paklu, i različitim verzijama/tumačenjima šta nas čeka kad svi budemo sklopili oči, jer to nisu ključna pitanja....Nego da se usresredite na ovaj život koji imate trenutno, i šansu da se dovedete u red!
    Hajd' onda i ti o bananama, pa da se razumemo. Što ne bismo pričali o paklu? Zar nije poenta vaspitanja Božjeg u nagradi i kazni?
    Po tome se razlikuju valjani vernici (kojima sledi nagrada) od ostatka čovečanstva (kome sledi ognjeni crv), zar ne?
    Dobro, lako je meni (nama) da ćaskamo o paklu, jer njime nismo (za sad) opterećeni... No, mogu da shvatim da ti nerado pričaš o tome, jer veruješ u hiljadugodišnje razvlačenje duše...
    Inače, moj život je u redu. U onom redu koji mene i moje najdraže motiviše i usrećuje. I ne bih ga menjala ni za jedan drugi. I nikakva nada u večno "posle" mi nije potrebna. Moje "posle" će biti moji unučići...
    Vrag odneo šnalu...

  2. #47

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    dRagi serE (Gogsy), mislim da uopšte nisi original vernik jer ne poštujš 10-u Božju zapvest koja, čini mi se, glasi: Ne smaraj.

    C, C, C. Sram te bilo.


    :čikasbradomkojigrmiiznadblaka:

  3. #48

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Verovanje u boga,samo po sebi,ne čini čoveka vernikom-ne u potpunom smislu te reči,jer vernik bi trebao u sebi da poseduje skup vrednosti koje se određenom verom,verom čiji je on sledbenik,promovišu uzdižući ih do ideala.Shodno tome,jedan iskreni pobornik vere teži ovom idealu i ispunjava onaj skup pravila nametnutih mu pristajanjem na sleđenje verovanja.Naravno,pre svega sleđenje verskih pravila trebalo bi da bude dobrovoljno i lišeno primisli o plati kao jedinoj merodavnoj jedinici za određivanje stepena pobožnosti.Znači,trebalo bi ona dobra propisana verom izvršavati i činiti zbog vere u dobro,bez očekivanja velikh nagrada-eto,to bi bio pravi vernik.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  4. #49

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Vidim, mnogi znaju "ko i šta je pravi vernik" . . .i oni što "sve znaju", i oni što malo manje znaju, a tu su i oni šaljivi, što ništa ne znaju.

    Pošto se ovde ne radi o bilo kakvoj veri u bilo šta, nego o veri u Boga, da vidimo šta Bog kaže!
    Ne ser-e gogsy, nego sam Bog-->

    ( Matej gl. 18:1-7)

    1. U taj čas pristupiše k Isusu učenici govoreći: Ko je dakle najveći u carstvu nebeskom? (ko je pravi vernik?)

    2. I dozva Isus dete, i postavi ga među njih,

    3. I reče im: Zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko.

    4. Koji se dakle ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskom.

    5. I koji primi takvo dete u ime moje, mene prima.

    6. A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da se obesi kamen vodenični o vratu njegovom, i da potone u dubinu morsku.

    7. Teško svetu od sablazni! Jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan.



    Ko može da shvati, neka shvati!

  5. #50

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Danas sam, posle ko zna koliko vremena bila u Crkvi. Sa sinovima.
    Mada mi je mesecima već, Crkva tu, pred nosom ... uđoh u nju tek danas.
    Ali, ne da se molim, ni da nešto "tražim" ... ... nego da se pohvalim i da se "zahvalim".
    Jer danas smo svo troje najsrećniji na svetu ... a u udeo Boga u toj sreći, ni jedno od nas nije imalo sumnje.

    U Crkvu retko ulazim. Ne osećam potrebu za tim. Ali uživam da je gledam ... i da razmišljam.

    Ima mnogo razloga da u neke stvari verujem, a ima i toliko toga - zbog čega u neke stvari imam sumnju ili ne verujem.
    Ne slušam ničije priče, nilome se ne klanjam i u nikoga se ne kunem. Nit' zaklinjem.
    Zapravo, slušajući raznorazne priče i skupljajući svakojake utiske, uspela sam sve to lepo da upakujem u - sopstvenu priču.
    Onu koju razumem.
    Čije "zadatke" u svakom trenu mogu, umem i želim da ispunim ... i koja na svako moje pitanje može da mi da odgovor.
    Onu koja mi objašnjava kad se nešto pitam, pomaže kad sam u dilemi, umiruje kad sam brižna ili tužna,
    koja me hrabri kad posustajem , bodri kada uspevam il' pobeđujem, teši dok gubim i kad je već sve izgubljeno.
    Moja sopstvena priča ... u kojoj Bog činjenično ima značajno mesto.

    Na ulasku u Crkvu, u prolasku kroz nju i svo vreme boravka u njoj ... u čekanju da sagore svećice zapaljene svim mojim živima
    ...i mrtvima,
    ne mogu a da ne "priznam" da sam se osećala ... nekako posebno.
    Osećala sam se lagana kao pero, mala kao dete, mirna i bezbrižna kao ... skoro kao onaj već zaboravljeni osećaj sigurnosti,
    koji sam imala jedino uz oca.
    Dok je bio živ.
    Osećaj koji uspem da sretnem i udahnem.. najčešće u Crnoj Gori, na raznim mestima, a na ostalim delovima planete uglavnom u Crkvama i Crkvicama.

    I tako ... danas sam, dok sam bila u Crkvi .. bila pravi vernik.

    Iz moje perspektive.
    One koja mi je odavno - jedina bitna.

    _________________

    Nije zgoreg reći:
    Sigurna sam ... bez obzira na sve gore izrečeno, da se "moj put" ... po izlasku iz Crkve, "slučajno ukrstio" :
    sa nekim čovekom ... ja bi bila - pravi čovek
    sa nekom zveri ... ja bi bila - prava "zver"
    sa nekim prostakom ... ja bi bila - pravi "prostak"
    sa nekim prijateljem ... ja bi bila - pravi prijatelj
    sa nekim skotom/idiotom ... ja bi bila - pravi "skot-idiot"
    sa nekim gadom-smradom ... ja bi bila - pravi "gad-smrad".
    sa bilo kim ... ja bi bila "bilo ko".

    Ne verujem ja u priču " Ko tebe kamenom - ti njega 'lebom".

    Tako mora(m).
    Život je to.
    Poruku je izmenio CHichaGlisha, 05.05.2009 u 23:15

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  6. #51

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Nema nikoga ko je kvalifikovan da da pravi odgovor na jedno ovakvo pitanje.Svako odgovara već prema svom osećaju za svet oko sebe i ono mistično u sebi što mu je potrebno da objasni sebi kako bi prihvatio samoga sebe,svoje ja,u jednom svetu u kome ima tako malo vere,bilo one u boga,bilo one u sebe.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  7. #52

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Vidim, mnogi znaju "ko i šta je pravi vernik" . . .i oni što "sve znaju", i oni što malo manje znaju, a tu su i oni šaljivi, što ništa ne znaju.

    Pošto se ovde ne radi o bilo kakvoj veri u bilo šta, nego o veri u Boga, da vidimo šta Bog kaže!
    Ne ser-e gogsy, nego sam Bog-->

    ( Matej gl. 18:1-7)

    1. U taj čas pristupiše k Isusu učenici govoreći: Ko je dakle najveći u carstvu nebeskom? (ko je pravi vernik?)

    2. I dozva Isus dete, i postavi ga među njih,

    3. I reče im: Zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko.

    4. Koji se dakle ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskom.

    5. I koji primi takvo dete u ime moje, mene prima.

    6. A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da se obesi kamen vodenični o vratu njegovom, i da potone u dubinu morsku.

    7. Teško svetu od sablazni! Jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan.



    Ko može da shvati, neka shvati!

    Otkud ti znaš da je baš Bog ovo rekao (napisao)? Po rukopisu?


  8. #53

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Bio jednom jedan čovek.
    Nije imao nikoga i beše jako usamljen. Napravio je jednu kuću, napunio je
    raznim potrepštinama za život i opet je bio usamljen.
    Onda je rešio da napravi decu. Napravio je decu i odredio im je šta smeju da
    rade u kući a šta ne. Nije im rekao zašto neke stvari ne smeju da rade, nego ih
    je samo zabranio, i napomenuo da mogu da ga hvale kako je dobar otac.
    Rekao im je da ih voli i da oni moraju njega da vole.
    Ako ga ne vole kako on očekuje i ako ga ne hvale kako je dobar otac,
    za kaznu će ih strpati u podrum gde je užasno mračno i tamno.
    Kada su deca htela nešto da nauče i saznaju nešto novo on ih nije poučio,
    nego im je opet rekao da je dovoljno ako ga hvale kako je dobar otac,
    da im nikakvo drugo znanje nije potrebno jer ih je on stvorio zato
    da bi ga voleli i da bi ga hvalili.
    Kada su deca bila bolesna pustio ih je da boluju, a imao je punu torbu
    čudotvornih lekova. Kada su se deca potukla medju sobom nije došao da
    ih razdvoji i urazumi, nego je mirno posmatrao kako krvare.
    Progovarao bi sa decom jedino kada je imao nekakvih novih pravila
    ili kada bi im pretio. A deca su ga hvalila i hvalila...jer bio im je otac.

    Deca su jednog dana odrasla.
    Neki od njih su postali snažni i otišli iz te kuće poniženja.
    Otišli da stvore sebi kuće u kojima će biti slobodni i u kojima će odgajati
    decu koja neće morati da hvale i vole iz straha od podruma i kazne.
    Druga deca, ona manje snažna još uvek čekaju da ih otac voli.
    Još uvek se plaše kazne i podruma...još uvek slede pravila.

  9. #54

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    ...Ne znam zašto si opisao biografiju Jozefa Fricl -a , na ovoj temi

    Kad smo već kod priča, evo jedne slikovite, a u skladu sa temom-->


    Stope u pesku!


    Jedne noće čovek je usnio: Sanjao je da je hodao duž obale sa Gospodom. Preko neba su blještali prizori iz njegovog života. U svakom prizoru primetio je dva traga stopala u pesku, jedan je pripadao njemu, a drugi Gospodu. Kada je poslednji prizor njegovog života bljesnuo pred njim, on se okrenu da pogleda stopala u pesku. I tada primeti, da je mnogo puta, duž staze njegovog života, samo jedan trag stopala! Primeti da se to, takodje, dešavalo u najtežim i najtužnijim vremenima njegovog života. Ovo mu zasmeta i on upita Gospoda o tome: "Gospode, ti reče, da kada odlučim da te sledim, da ćeš hodati sa mnom čitav put...ali sam primetio da u najtežim vremenima u mom životu, ima samo jedan trag stopala. Ne razumem zašto me ostavljaš kada si mi najpotrebniji!

    Gospod mu odgovori: " Drago moje dete, ja te volim i ne ostavljam. Kroz vreme tvoje kušnje i patnje, kada vidiš samo jedan trag stopala, to je kada sam te nosio! "

  10. #55

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    ...pravi vernik sam ja...jos uvek verujem u ljude...jos uvek verujem da dobro pobedjuje zlo...jos uvek verujem u ljubav...naravno...verujem da prema govnima treba biti jos gori...verujem da je u ljubavi i u ratu sve dozvoljeno...
    ...hell ain't a bad place to be......

  11. #56

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat Angus kaže: Pogledaj poruku
    ...pravi vernik sam ja...jos uvek verujem u ljude...jos uvek verujem da dobro pobedjuje zlo...jos uvek verujem u ljubav...naravno...verujem da prema govnima treba biti jos gori...verujem da je u ljubavi i u ratu sve dozvoljeno...
    ...verujem da si, apsolutno, u pravu! Dozvolimo sebi da dozvoljeno kreiramo sopstveni zivot...
    neunistiva zlojebaba!

  12. #57

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Vernik je jedan od bezbroj identiteta pravog ljudskog bića.

    Da bi opštio u ovom svetu ljudsko biće mora da uđe u odgovarajuće identitete. Postavlja se pitanje odakle ono to dolazi? Pa dolazi iz jednosti a ulazi u dualnosti.
    Činjenica je da živimo u dualnom svetu i da je cela igra ovozemaljskog života u tome da shvatimo ko smo mi u stvari a ne koje identitete zauzimamo. O tome nam govore, kroz vekove svi religijski i filozofski pravci.

    Vernik je sluga zaslepljene svesti pravog ljudskog bića. Kada čovek spozna svoju suštinu, shvata da nema boga-oca i sina ili bilo koga drugog, sveca, apostola, sotona ili lucifera, da su dobro i zlo dve strane jednog i da ne mogu postojati jedno bez drugog i da se sve nalazi u nama samima. Međutim, za vernika je jedina subjektivna istina ona, koju će on životom braniti, koja je već iskreirana po meri odgovarajućih interesnih grupa. Vernik nema mogućnost da razume i shvati da kreacija života na zemlji može biti drugačija i da je on u stvari u najiskrenijoj zabludi..

    Vernik je uskraćen za znanje i dalje napredovanje u svom razvoju. Može da zna samo onoliko koliko mu se dozvoli. Mehanizam ucene je taj da ako želiš da se ponašaš drugačije bićeš odbačen iz društva-ignorisanjem. Nekada su takve ljude zvali nevernicima, jereticima. Ko danas želi da bude odbačen iz društva?

    Ispričajte ovo svojim komšijama, što sam ja napisao, i više vas neće zvati na kafu..

  13. #58

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Svi ljudi su vernici. Razlika između ljudi postoji samo u objektu njihove vere. Čak i onaj ko iskreno misli da ne veruje ni u Boga, ni u sebe, ni u druge, zapravo veruje. U koga? U sebe! Zato što se uzda u sebe (sopstvene motive i sposobnosti), dok donosi sud o tome da ne veruje u sebe. On se i dalje oslanja na sebe, što u smislu pojma vere--> znači da veruje u sebe.
    Da se ne oslanja na sebe, on ne bi mogao biti ni razočaran sobom.

    Kada čovek kaže da ne veruje u sebe, izražava sumnju u smislenost svog oslanjanja na sebe jer je svestan koliko je puta sam sebe izneverio. Ali, on ne poznaje neki drugi objekat poverenja da bi mogao da tvrdi da je on dostojan poverenja, pa zato kaže da ne veruje ni u koga!
    Dokle god se bude oslanjao na sebe (i samim tim na svoje ograničene sposobnosti i grešne porive), umesto da veruje u Boga, njegova vera u sebe će donositi svoj tragičan plod kroz neuspeh, obeshrabrenje i sumnju u sebe. Sumnja u sebe je vrlo negativna jer unapred čoveku oduzima snagu za životnu borbu i pobedu. Kada bi čovek podigao pogled ka Bogu, on ne bi više mogao da se razočara u sebe, jer ne bi više ni tražio od sebe ono što sam sebi nije sposoban da pruži!

    Pre nego što postavimo ijedno pitanje, potrebno je da preispitamo motive koji nas rukovode u traženju odgovora.
    Da li nam je do istine zaista stalo?
    Da li je naše razmišljanje posledica pokušaja da opravdamo svoje postojeće stanje ili je ono plod iskrene želje da ostvarimo promenu i napredak u poznanju istine.
    Da li smo spremni da istinu prihvatimo ma kakva da je?
    Šta za nas predstavlja validan dokaz?
    Da li uopšte dozvoljavamo Bogu da nam otkrije istinu o sebi, ako postoji?

    Mnogi koji su iskreni u svojoj radoznalosti nisu svesni da ih i pored njihove iskrenosti rukovode pogrešni motivi. Oni su radoznali, ali ih ne pokreće ljubav prema istini, već strah od zablude.
    Umesto da budu istinoljubivi, oni su zabludostrašljivi!

    Kako su pokrenuti sumnjom i skepticizmom umesto pravom ljubavlju, takvi ljudi nikada nisu zadovoljni jednostavnim objašnjenjem stvarnosti, već uvek imaju pitanje: "Nije to tek tako jednostavno kao što izgleda! Ko zna šta se iza toga krije?!" Svaki odgovor koji dobijaju na već postavljena pitanja nameće im samo još više novih pitanja i tako oni postaju još više zbunjeni.
    Kada jednom krenu stazom skepticizma i izopačenog racionalizma, pojedinci dolaze dotle da sumnjaju u sve i zaključuju da je sve iluzija!

    Da bi sebe učinili neodgovornima pred glasom svoje savesti, pojedini su morali da relativizuju sasvim jasne životne istine do te mere da su se na kraju izgubili u moru pretpostavki i mogućnosti.
    Takve osobe često izražavaju sumnju u postojanje Boga zato što svojim ograničenim moćima nisu u stanju da Ga shvate.

    Tačno je da nismo u stanju da spoznamo neke božanske atribute. Nije nam jasno kako je Bog stvorio vreme i prostor, kako je On sveprisutan, kako održava zakon gravitacije, itd...itd.... Međutim, nama nisu jasni ni mnogi ljudski atributi. Meni zaista nije jasno kako uspevam da po svojoj volji pokrećem svoje ruke i noge, ali to ipak uspevam. Nije mi jasno mnogo što šta, pa, opet, da li ima smisla da dovodim u pitanje svoje postojanje zato što nisam u stanju da sebi objasnim mnoge procese u svom organizmu?!
    One istine koje su za nas neshvatljive, nisu ni od značaja za naše razumevanje. One istine koje su za nas važne, one su i shvatljive, ali je problem što najčešće ne želimo da ih shvatimo jer zahtevaju da reformišemo svoj karakter i da preuzmemo na sebe svoju životnu odgovornost. Mnogi zato propadaju, jer dok pokušavaju da shvate neshvatljive i nebitne istine, zanemaruju one shvatljive istine koje su važne za ostvarenje njihove životne sreće i blagostanja!

    Istina o stvaralačkom delu i karakteru Božje nesebične ljubavi je shvatljiva i važna istina, jer su svi odnosi u stvorenom svetu predviđeni da budu u skladu sa karakterom nesebične službe drugome. Upravo je atribut greha neshvatljiv! Kada bi grešno ponašanje moglo da se stvarno razumno opravda, onda ono više ne bi bilo grešno već-> dobro ponašanje!

    Mnogi opravdavaju odbacivanje istine o Bogu rečima da ne mogu da veruju u ono što ne vide. Međutim, čoveku je dat razum upravo zato da bi mogao da veruje u ono što ne vidi, a i da ne bi bio prevaren onim što vidi. Mi verujemo u mnoge stvari koje nikada nismo videli, verujemo u istorijske događaje, razna prostranstva i mnogo što šta što nismo nikada videli......
    Takođe, mi ne verujemo ni u sve što vidimo. Kada bi verovali u sve što vidimo, bili bismo prevareni prvim crtanim filmom. Poverovali bismo da postoji Paja Patak zato što na televizoru vidimo njegov lik i čujemo njegov glas. Razum nam je dat upravo zato da bismo se njime uzdigli iznad sopstvenog iskustva!

    Ako postoji Bog, realno je da On želi da istinu o sebi, svom postupanju i karakteru otkrije čoveku. Ako Bog postoji, realno je da On ima šta da kaže čoveku.
    Pitanje je samo, da li je čovek voljan da se ponizi sa svojim ličnim pretpostavkama do te mere da bi uopšte mogao čuti glas apsolutne Istine?
    Da li je čovek voljan da se ponizi pred Bogom do te mere da bi Božji glas nadjačao glas njegovih ličnih strahovanja i sebičnih želja i da bi mu tako On otkrio istinu o sebi i smislu života i sveta koji je stvorio?

    Na žalost, čovek ne samo što je sklon da iz oholosti prezre veru u Boga, nego je sklon da zabludom i drugim odbrambenim mehanizmima izbegava susret sa bolnom istinom o besmislenosti vere u sebe.
    Ko god sa gnušanjem gleda na religiju kao na plod ljudske gluposti, morao bi sa još većim gnušanjem da gleda na čoveka i njegovo jadno stanje u kojem on ima potrebu da se "hvata za slamčicu" i izmišlja sebi bogove i umišlja veru u njih.....

    Vera u Boga nije zasnovana na onome što se oseća i vidi , već na spoznaji Boga putem razuma ( Nerazumna spoznaja Boga je veoma omiljena zato što je eliminacijom razuma uklonjen neprijatan zahtev za duhovnom i moralnom odgovornošću)...Karakter osobe, koju ispitujemo da li je dostojna našeg poverenja, ne može se proveriti i spoznati njenim izgledom, niti osećanjima koja ona u nama pobuđuje, već razumnom analizom njenog karaktera!

    Božji karakter je suprotan ljudskim očekivanjima. Bog voli grešnika, a ne voli greh, dok ljudi vole greh, a preziru grešnike, i zato predstavljaju Boga suprotno biblijskom otkrivenju, kao da je On liberalan prema grehu a tiranin prema grešniku....

    Bog upozorava na sklonost čoveka da u drugim ljudima traži objekat psihološke sigurnosti (boga) i zato kaže:

    "Ovako veli Gospod: Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka, i koji stavlja telo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo. Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica."
    (Jeremija 17,5.7)

  14. #59

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    ser_gogsy...moze jedno pitanjCe???

    Da li se bog pise sa velikim ili malim B???

    i zasto?

    p.s. ovaj text nisam citala...sitni su sati, a i forum ne sluzi za copy-paste...ko zeli da cita, sve ima na googlu, vec za iznosenje svojegA misljenja...
    Budi pametan i pravi se lud

  15. #60

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    ser_gogsy...moze jedno pitanjCe???

    Da li se bog pise sa velikim ili malim B???

    i zasto?

    p.s. ovaj text nisam citala...sitni su sati, a i forum ne sluzi za copy-paste...ko zeli da cita, sve ima na googlu, vec za iznosenje svojegA misljenja...
    pa WELIKIM Imenica i te fore sweta imenica

Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Da se o mom zivotu pravi film...
    Autor silvia u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 44
    Poslednja poruka: 25.09.2013, 20:04
  2. Da se o mom životu pravi film :)
    Autor Sokica u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 14.04.2009, 15:44
  3. Avanturisti...pravi tvorci istorije
    Autor felix u forumu Istorija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 13.03.2009, 17:40
  4. Pravi Garfield
    Autor Goga u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 13.04.2008, 04:43

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •