Graf und Stift


Sarajevo 28. jun 1914



Vozilo u kojem je pre 89 godina u Sarajevu ubijen austrougarski prestolonaslednik Franc Ferdinand istoricari su proglasili i najmaleroznijim, jer je ovaj, sada sest miliona eura vredan auto, svojevremeno došao glave svim svojim putnicima, a sada je predmet sudskog spora.

Hicima Gavrila Principa u Sarajevu, 28. juna 1914. godine, kada su ubijeni austrijski prestolonaslednik Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija, oznacen je pocetak Prvog svetskog rata. Skupoceni automobil "graf und stiff u kojem je 1914. godine ubijen austrougarski prestolonaslednik nalazi se u Muzeju vojne istorije u Becu.

Ovaj automobil je danas predmet sudskog spora. Kako tvrdi strucnjak Nedim Hasic iz Sarajeva, pre dva meseca je osamdesetsestogodisnja baronesa Alisa Drajhan - Holenia tuzila Muzej vojne istorije u Becu i trazila da joj se vrati u vlasnistvo automobil Franca Ferdinanda.
Naime, njen otac, grof Franc Graf Harac dao je automobil Ferdinandu kada je ovaj krenuo u Sarajevo. Nikada se nije saznalo iz kojih je razloga Ferdinand uzeo Haračovo vozilo, a svoje ostavio u Beču, ali ispostavilo se da mu je grofova limuzina bila kobna:
- Moj je otac bio blizak Ferdinandov prijatelj i dao mu je auto kada je on krenuo u Sarajevo, a nakon ubistva stavio ga je na raspolaganju caru Franji Josipu.
Manfred Raucestener, direktor Muzeja odbacuje svaki navod da je automobil "graf und stift" vlasnistvo baronesine porodice, tvrdeci kako je jedini i pravi vlasnik automobila - austrijska drzava. Baronica Drajhan - Holenia, koja je rodena dve godine posle atentata, imala je i imanja na Balkanu, a u svojoj kuci jos uvek cuva na stotine pisama i telegrama kojima dokazuje vlasnistvo nad automobilom. Uostalom, grof je bio u ovom automobilu od 32 konjske snage kada je Princip na njih pucao.



Serija tragedija

Automobil "graf und stift" je bio sivomaslinaste boje, sa kožnim sedistima. Vozio ga je Ceh Ferdinand Sojka. Auto je imao bečke registarske tablice sa brojem 118. Detaljno ga je opisao Vladimir Dedijer u svojoj knjizi "Sarajevo 1914". koji tvrdi da u prevodu ime limuzine glasi "Grafitna olovka", all svi kazu da je automobil uklet.

Automobil "graf und Stift" je konstruisan 1910, ili 1914. godine, kada je francuski konstruktor Feton napravio dugacko vozilo bez krova za šest ljudi. Kao što je poznato, austrijski prestolonaslednik Ferdinand je došao tim autom da u okolini Sarajeva nadgleda dnevne vojne manerve, koji su ustvari bili demonstracija sile u osvrt Prvog svetskog rata. Posle vezbi Ferdinand je došsao u Sarajevo, gde je Gavrilo Princip iskočio iz mase i ispalio svoje hice na Ferdinanda i Sofiju.

Ti pucnji su oznacili pocetak rata, sukoba u kojem je znacajnu rolu imao i general Oskar Pocorek, koji je sa Ferdinandom bio u autu. On je potom postao njegov sledeći vlasnik, sve dok trupe pod njegovom komandom nisu porazene u okršajima sa srpskom vojskom. Kad je Pocorek 1919. umro u Klagenfurtu, njegov podređeni, kapetan Raška, koji je preuzeo brigu o automobilu stradao je svega devet dana nakon sto je seo za njegov upravljac. U svojoj prvoj vožnji automobilom, Raška je u planinama iznenada ugledao dvojicu seljaka, pokušao je da ih izbegne i zabio se u drvo. Volan se zabio u njegova pluća i kapetan Raška je vrišteći molio seljake da ga ubiju kako se ne bi ugušio u krvi.

Pregazio gazdu

Sledeći vlasnik ovog automobila bio je Mirko Aleksandrovac, visoki "dužnosnik" sarajevske gradske vlade. Za samo četiri meseca, on je u ukletom automobilu dozivio četiri udesa. Peti je sudar za njega bio koban, jer je 1920. godine ispao iz automobila i nakon toga ostao bez desne ruke. Šest meseci kasnije, automobil je pronaden prevrnut na bok, a njegov vlasnik Aleksandrovac smrvljen ispod njega, slomljenoga vrata. Vec tada se pocela ispredati prica o ukletom automobilu ali novi vlasnik, doktor koji ga je kupio, za takve nije mario. Pola godine kasnije, doktor je pronađen mrtav u kanalu pored puta, ispod točkova automobila. Nikada se nije saznalo kako je tamo dospeo.

Novi vlasnik uklete limuzine "graf und štift" postao je grčki trgovac dijamantima Simon Mantharides. Godinu dana kasnije nakon što ga je kupio, Mantharides je 1923. godine izvršio samoubistvo, a limuzina je dospela u ruke bogatog zemljoposednika prezimena Graco. Platio ga je 2 miliona šilinga, svestan njegove istoriske vrednosti. Nekoliko meseci kasnije automobil se pokvario i Graco je sa svojim radnicima doveo konje kako bi automobil prebacio do kucnog dvorišta. Neverovatno, ali istinito, kobni automobil Franca Ferdinanda se na pola puta sam pokrenuo i pregazio radnika i njegovog konja. A vlasnik Graco je poginuo proletevši kroz vetrobran.
Kako pišu engleski biografi ove limuzine, sledeći vlasnik bio je anonimni Švajcarac, čija su strast bile autotrke i koji je poginuo u drugom automobilu na jednoj automobilskoj pisti. Poslednji vlasnik bio je mladić Mark Briš, koji je "graf und štift" limuzinu kupio neposredno pred svoje venčanje u Beču. Zajedno sa šestoricom svojih prijatelja krenuo je na vožnju, ali se iz nepoznatih razloga, automobil zabio u zid i svih šest putnika u njemu je poginulo, nekoliko dana pre svadbe. Limuzina je nedugo posle obe nesreće 1932. godine otpremljena u bečki muzej u kom se nalazi i danas. Najpoznatiji automobil 20 veka punih 70 godina nije izlazio na drum, niti je paljen i vožen.
Dušan Lopušina
Tekst objavljen 28. februara 2003 u Auto Svetu