1000 A? -1000 Aha! (pitalice)
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 50
  1. #1

    1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Postaviću pitanje za koje pouzdano znam da ima odgovor negde na mreži. Ali vi se potrudite pa ga iskopajte za mene..ako saznate još po neku zanimljivost u vezi, slobodno napišite, a onda smislite i postavite sledeće pitanje



    1.Koliko zakivaka(rivets) ima u Ajfelovom tornju?
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 07.05.2006 u 17:31

  2. #2

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Odgovor: U Ajfelovom tornju ima oko 2.5 miliona zakivaka.

    Izgrađen je kao ulazna kapija za Svetsku izložbu 1889. godine, a povod je bio obeležavanje 100-godišnjice Francuske revolucije.

    Toranj je otvoren za javnost 15. marta 1889., čak i pre nego što je, 5. maja iste godine, konačno završena njegova izgradnja.

    Prvobitno je planirano da to bude privremena građevina, koja će biti srušena nakon 20 godina. Masa čitave građevine iznosi nešto više od 9000 tona (mislio sam da je mnogo teža ), a kada bi bila namagnetisana uticala bi na rad elektronskih kola miljama unaokolo. Na nesreću trablmejkera , to je gotovo nemoguće učiniti zbog veoma debelih nanosa boje. Naime, svakih sedam godina toranj se premazuje sa oko 45 tona blatnjavo-braon boje, radi zaštite metalne konstrukcije od korozije.

    Osnova tornja je kvadratnog oblika, sa stranicama dužine 100 metara, dok njegova ukupna visina (računajući i antenu koja je postavljena 1959. godine) iznosi 320 metara, što je toranj jedno vreme činilo najvišom veštačkom građevinom na Zemlji. Usled širenja strukture tokom toplih letnjih dana, visina tornja se može povećati za čitavih 17 centimetara, a zbog rešetkaste konstrukcije vrh tornja se, čak i pri najjačem olujnom vetru, može zanjihati najviše do 22 cm, što uopšte nije mnogo za tako visoku građevinu.

    Zbog svoje ogromne visine, Ajfelov toranj je izuzetno popularan za samoubice iz zasede! Od njegove izgradnje do danas, preko 400 ljudi se bacilo sa tornja, usled čega su gradske vlasti u Parizu naredile podizanje zaštitne žičane ograde na njegovom vrhu.

    Na toranj se možete popeti pomoću četiri lifta (u svakom kraku po jedan), koji vode do prve platforme na visini od 57 metara i druge na visini od 115 metara. Na drugoj platformi se sva četiri kraka spajaju u jedan, odakle vodi samo jedan lift do treće platforme, koja se nalazi na 276 metara iznad tla. To je, ujedno, najveća visina do koje se mogu popeti "obični" posetioci.

    Interesantno je da ni jedan radnik nije poginuo tokom same izgradnje tornja, dok se to dogodilo jednom nesrećniku za vreme ugradnje liftova .

    Kada su Nemci, za vreme Drugog svetskog rata, ušli u Pariz, došlo je do misterioznog kvara u liftovima, tako da je jadni Hića morao da se pešaka popne čitavih 1792 stepenika do vrha Nakon proterivanja Švaba iz Francuske, 1944. godine, kvar je očas popravljen pomoću par viljuškastih ključeva

    Za više informacija, kliknite ovde


    And now, the question No. 2 is:

    2. Koliko ima do sada otkrivenih elementarnih čestica?
    Volim te kad pričaš, u svom ovom ludilu...

  3. #3

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    yee Googo rules Nice answer and good data apropo Ajfela A sad da vidimo

    AHA pa...

    Elementarne čestice su fundamentalna građevna tela u prirodi. Još u vreme starih Grka smatralo se da su atomi najmanji delići u prirodi (tako i reč "atom" poreklom je od grčke reči ‘atomos’, što znači nedeljiv).Mnogo kasnije tj. tek početkom dvadesetog veka shvaceno je da su atomi izgrađeni od protona i neutrona. Zajedno sa fotonom (svetli delić) bila su poznata tri elementarna dela. Tridesetih godina otkriveni su neutron i pozitron (anti čestice elektrona). U 1956 otkriven je neutrino, dok u toku šezdesetih godina broj poznatih čestica postaje, strašno brzo, sve veći. (Najveći broj ovih novih čestica reprodukovani su u čestičkim ubrzanjima i imaju veoma kratak životni vek).

    Sledeći sadašnji standardni model situacija je nešto preglednija. Elementarne čestice od kojih je izgrađena materija nazivaju se fermioni, oni su ispod podeljeni u kvarke i leptone. Za sada su poznate tri fermionske familije, svaka se sastoji iz dva kvarka i dva leptona. Zbog toga što svaka elementarna čestica ima svoju anti-česticu, totalni broj elementrnih matričnih čestica jednak je 24. Familije se razlikuju jedna od druge u masi. Čestice u prvoj familiji su nadkvark i podkvark (dva kvarka) kao elektron i elektron-neutrino (dva leptona).

    Protoni i neutroni su izgrađeni iz nadkvarkova i podkvarkova, nama svima poznata materija sastoji se dakle iz samo tri elementarne čestice (nadkvark, podkvark i elektroni). Dve familije sastoje se od stranih kvarkova, toverkvarkova, muonen i muon-neutrino; treća familija iz gornjeg kvarka, donjeg kvarka, tauon i tauon-neutrino. Tauon-neutrino i gornji kvark još nisu istraženi. Zajedno postavljene čestice koje se sastoje iz dva kvarka nazivaju se mesoni; čestice koje se sastoje iz tri kvarka (kao protoni, i neutroni) to su barioni. Pored njih su još bosoni: čestice koje su nosači od četiri poznate prirodne sile. Ovdje pripadaju fotoni (nosači elektromagnetne sile); + i Z0, tri nosača slabe atomske snage; osam gluona koji prenosi snažnu atomsku snagu, i još neotkriveni graviton, nosač sile teže.

    Ovo posljednje počiva na teoriji Kaluza-Klein, teorija kojom se zasniva unifikacija fizičke snage, koju čovjek nastoji realizirati kroz izlaz u više od četiri dimenzije. U 1919 matematičar Theodor Kaluza spomenuo je jednu unifikaciju sile teže i elektromagnetske snage koje bi mogao rešiti tako što bi obadve snage posmatrao kao krivulju od petodimenzionalnog vremenskog prostora, isto kao što je Ajnštajn (Einstein) opisao silu teže kao jednu krivulju četverodimenzionalnog vremenskog prostora.

    Švedski fizičar Oskar Klein obrađivao je 1926 ovu ideju u odonosu shodno sa kvantum mehanikom. U pojedinim modernim unifikativnim teorijama čovek polazi od 11 ili čak 26 dimenzija. Većinom su se kompaktifikovale u našem svemiru ali svaka tačka u kosmosu bi onda u stvarnosti imala očigledno sedam ili dvadeset i dvije dimenzionalne kuglice.


    HEhe this was hard Moracu da se vracam par puta dok ne naučim šta sam sve napisao ovde

    A sada pitanje br. 3.

    3. Najveca nuklearna explozija, dakle i najveca explozija prouzrokovana ljudskom rukom desila se gde i kada? A?

  4. #4

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)



    Hlebe, jebo ti sebe, a i mene - ako sam išta ukapirao od napisanog!

    Sećam se da sam, dok sam u mladosti malko čeprk'o po kvantnoj fizici, nailazio na pojmove "čudnih" i "lepih" kvarkova, kojih u tvom tekstu nema! Doduše, možda su, u međuvremenu, ovi nazivi izbačeni iz "savremenog" modela atoma.

    Aha, evo i odgovora na treće pitanje po redu:

    DakleM, najveća nuklearna eksplozija odigrala se dana 30. oktobra 1961. godine, u 11:32 po moskovskom vremenu. U pitanju je bila sovjetska test-bomba, poznata pod nazivom Car-Bomba, koju je konstruisao Andrej Saharov po naređenju Nikite Hruščova, isključivo u cilju ostvarenja nekih, u to vreme aktuelnih, političkih ciljeva.

    Bomba je bila konstruisana kao trostepena, sa nominalnom snagom od čitavih 100 megatona! Testirana je samo jedanput (pomenutog dana), na poligonu Mityushikha Bay u grupi ostrva pod nazivom Novaja Zemlja u Arktičkom moru. Pritom su drugi i treći stepen bombe bili izrađeni od olova, čime je snaga bombe smanjena na 50 (prema nekim izvorima na 57) megatona.

    Bomba (koja, inače, nikada nije ušla u serijsku proizvodnju, jer je potpuno nepraktična za vojnu upotrebu) lansirana je sa, za tu svrhu specijalno modifikovanog aviona Tupoljev Tu-95, kojim je pilotirao major Andrej Durnovcev (odmah nakon toga, Andrej je unapređen u potpukovnika i proglašen Herojem SSSR ). Odbačena je sa visine od 10.500 metara, nakon čega je, usporavana kočećim padobranima, padala do visine od 4000 metara, na kojoj je izvršena detonacija.

    Efekti eksplozije su bili spektakularni. Vatrena lopta se sa visine od 4000 metara spustila do površine zemlje, usisala tlo i katapultirala ga do visine od 10 km! Pritisak na površini zemlje ispod nulte tačke dostigao je 300 PSI (pounds per square inch, odnosno oko 23 kg po kvadratnom centimetru), što je šest puta više u poređenju sa bombom bačenom na Hirošimu. Bljesak svetlosti je, uprkos oblačnom nebu, bio vidljiv na daljini od 1000 kilometara!

    Interesantno je još da je bomba testirana svega 16 nedelja od početka rada na njenom projektovanju (Ruje su carevi, kažem vam!).

    Ima još dosta toga o ovome ovde , al me nešto mrzi da prevodim. Uglavnom, mislim da sam odgovorio na pitanje!

    Ah, da, evo i nekoliko TT (taktičko-tehničkih, za one koji su izbegli služenje vojnog roka) karakteristika:
    masa - oko 27 tona
    dužina - 8 metara
    prečnik - 2 metra

    A evo i linka do sličice

    Sledeće pitanje glasi:
    4. Kako se zove pronalazač kondoma, kada i kako je izumeo ovu čudesnu "napravu"?

    P.S. HLEBMastere, nadam se da mi ne zameraš na pomalo degutantnoj familijarnosti sa početka ovog posta. Ponekad mi zaista ne polazi za rukom da budem duhovit!
    Volim te kad pričaš, u svom ovom ludilu...

  5. #5

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Kako bre nema kvarkova Ima i kvarkova i podkvarkova i nadkvarkova i jebemligakojihkvarkova sve !

    Ne brine me familijarnost na pochetku sama po sebi, nego shto si na kraju zavrshio sa kondomima .. al i da si prvo pomenuo kondome pa bio familijaran opet bi se zabrinuo..

    bhehhehe..ma opushtencija bre, zezanje

    Elem, jes rusi zajebani nekad bili evo jednog filmcica u vezi ove "petardice" zvane "The Tzar"



    Aha ..dakle evo i odgovora na tvoje gumeno pitanje:

    Jedan od prvih pomena nečega sličnog kondomu datira negde oko hiljadu godina pre naše ere. Naime, drevni Egipćani su već tada koristili lanenu tkaninu u formi sličnoj kondomu kako bi se zaštitili od polno prenosivih bolesti. Što se Evrope tiče, najraniji dokazi upotrebe kondoma mogu se naći na pećinskim crtežima u Kombarel u Francuskoj.

    U šesnaestom veku Gabrijel Falopius tvrdio je da je pronalazač lanenog zaštitnog prekrivača za penis. On je izvršio istraživanje na 1.100 muškaraca koji su koristili tu zaštitu i nijedan od njih nije se inficirao sifilisom. Kasnije u šesnaestom veku radilo se i na poboljšanjima kondoma, to jest, lanena tkanina je prvo bivala potopljena u određeni rastvor i sušila se pre upotrebe - to su prvi poznati spermicidi na kondomima.

    U osamnaestom veku su se prvi put pojavili kondomi napravljeni od životinjskog creva. Bili su prilično skupi, pa je dolazilo do njihove višekratne upotrebe. Još jedna loša strana ovih kondoma - opisivani su kao "oklop protiv zadovoljstva, a paukova mreža protiv infekcije".

    Godine 1844. Gudjer i Hankok počeli su masovnu proizvodnju kondoma napravljenog od vulkanizovane gume, a 1861. pojavio se prvi oglas u američkim novinama, u "The New York Times", za "dr Pauerove francuske zaštitnike". Komstokov zakon, koji je zabranjivao upotrebu bilo kog kontraceptivnog sredstva, donesen je 1873. godine. Tim zakonom je poštanska služba dobila dozvolu da konfiskuje kondome koji su se prodavali i slali poštom.

    Prvi kondom od lateksa proizveden je 1880. godine, ali su ovakvi kondomi postali široko dostupni tek tridesetih godina dvadesetog veka. Do 1935. godine milion i po kondoma proizvodilo se svakog dana u Sjedinjenim Državama.

    U osamdesetim godinama dvadesetog veka kondome je proizvodilo samo nekoliko proizvođača, i to uglavnom iz Sjedinjenih Država. Godine 1987. japanski brend Kimono postao je dostupan potrošačima - ovi kondomi bili su tanji i dobro lubrikovani, a reklama za njih naglašavala je i zadovoljstvo, a ne samo zaštitu. Sa masovnom proizvodnjom najrazličitijih kondoma počelo se u devedesetim godinama dvadesetog veka; tada je proizveden i prvi poliuretanski kondom.

    A sad pitanje:

    5. Koliko vrsta MONOTREMA postoji na svetu i po čemu su specifične?

  6. #6

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Sto mu lebova, našao sam. Mada, priznajem, do danas pojma nisam imao šta su monotreme. Čovek svaki dan može nešto novo da nauči!

    Nego, nešto razmišljam, ajd' da malo pustim i druge da se uključe, da neko ne bi nedajbože pomislio da među nama ima nešto (pogotovo zbog onih insinuacija oko kondoma ).

    Ako do sutra u ovo vreme niko ne odgovori, eto mene opet!
    Volim te kad pričaš, u svom ovom ludilu...

  7. #7

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Haha Pa ideja i jest u uchenju No frx . Chekamo nekog da se ukljuchi.

    Respect!

  8. #8

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Je l' mislis na ovo:

    Kratak pregled razvoja sisara

    Nakon izumiranja dinosaurusa, sisari popunjavaju napuštene ekološke niše jednu po jednu, i broj vrsta raste eksponencijalno. Postoje na desetine hiljada prelaznih fosila, i većina grana razvoja (osim šišmiša) je veoma dobro dokumentovana.

    Najraniji sisari koje smo pomenuli iznad su imali krzno, skoro sigurno su imali primitivne mlečne žlezde, ali su i dalje legli jaja umesto žive mladunčadi. Ovi primitivni sisari su se još pre izumiranja dinosaurusa razdvojili na četiri reda.

    Prvi red, monotreme, je zadržalo većinu ovih primitivnih osobina. Najraniji siguran pripadnik monotrema, Steropodon galmani je živeo pre oko 140Ma, i pokazuje seriju karakteristika koje su nasledili svi njihovi kasniji potomci. Do danas su preživele samo dve vrste monotrema, kljunar i ehidna, i one i dan danas legu jaja, doje mladunce koji se iz tih jaja izlegu mlekom iz veoma primitivnih mlečnih žlezda, i poseduju mozak koji je znatno manje razvijen u poređenju sa višim sisarima.


    Short-beaked Echidna

    Druga grupa su multituberkulati, sa zubima koji pokazuju karakteristične redove malih vrhova. Multituberkulati su jedina glavna grana sisara koja je danas potpuno izumrla: postojali su od polovine perioda Jure (170Ma) do početka Oligocena (cca. 34Ma). Poznato je oko osamdeset rodova ovih životinja, koje su po veličini i izgledu bile donekle slične današnjim glodarima

    Treći i četvrti red su povezani osobinom koja definiše više sisare: rađanje živih mladunaca. Rađanje živog mladunčeta nije neki poseban podvig sam po sebi dovoljno je da životinja zadrži jaje u sebi do trenutka kada ono treba da se izlegne. Evolutivna prednost je ogromna, pošto majka može da nastavi da traži hranu ili lovi umesto da sedi na jajetu i čeka da se ono izlegne. Problem koji se javlja je nešto sasvim drugačije: ako mladunče raste dovoljno dugo u telu majke, majčin imuni sistem će ga napasti i uništiti.

    Treći red, Marsupialia Marsupialia ili torbari, se sastoji od životinja kod kojih se prvi deo razvoja mladunčeta odvija unutar organizma, ali mladunče biva rođeno pre nego što bi majčin imuni sistem imao vremena da reaguje. Prvobitni torbari su najverovatnije ostajali pored novorođenih mladunaca da ih doje (što je i dalje mnogo bolje nego da se prvo sedi na jajetu, pa onda povrh toga ostaje pored mladunčeta), ali se ubrzo javlja jedna tipično torbarska osobina: mladunci se rađaju sa razvijenijim prednjim udovima, pomoću kojih se drže za majčino krzno dok sisaju, što omogućava majci da nastavi potragu za hranom i u toku dojenja. Kod nekih kasnijih, razvijenijih torbara se javlja prevoj u koži sličan torbi (po čemu su i nazvani) u kome mladunče može udobno da leži, ili čak i spava, dok se majka kreće.
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  9. #9

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Novo pitanje:


    Šta su tečni kristali?
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  10. #10

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Tečni kristali

    U osnovi, tečni kristali su materije koje imaju osobine i čvrstog tela i tečnosti. Jedna od njihovih naj*značajnijih osobina (ona koja se i koristi u LCD displejima) je sposobnost da menjaju položaj zavisno od električnog napona na koji se priključe.



    Kao što se u svetu nauke često dešava i tečni kristali su otkriveni slučajno.

    Friedrich Reinitzer, austrijski botaničar, istraživao je 1888. godine ulogu holesterola u biljkama. Jedan od njegovih eksperimenata sastojao se u izlaganju materijala toploti. On je otkrio da je kristal postao maglovit i fluidan na 145,5 0C, a stvarno tečan na 178,5 0C. On je podelio to otkriće sa nemačkim fizičarem koji se zvao Otto Lehmann, a ovaj je sa svoje strane otkrio da tečnost ima izvesne osobine kristala, posebno u pogledu njenog ponašanja kada je izložena svetlosti. Odatle potiče ime koje je odabrao Otto Lehman: "tečni kristal".



    Princip rada LCD monitora

    LCD ili CRT ?

    Prva prednost LCD monitora je da nema nikakvih geometrijskih problema. Ta vrsta monitora odstranjuje bilo kakav veći posao oko izobličenja, podešavanja trapezoida ili raspodele sjajnosti. Slika je geometrijski savršena. Oni poseduju malo dodatno kolo (sa nekoliko tranzistora )za svaku tačku piksel, odnosno tri takva kola za svaki piksel na ekranu (pojedinačna tačka piksela se naziva i subpiksel, a odgovara trijadi tačaka koje se koriste kod ekrana sa katodnom cevi).Ova kola se proizvode u procesu koji se zove ''thin-film-transistors''(odatle i skraćenica koja se pojavljuje u celokupnom nazivu: aktivna matrica/TFT LCD paneli).Ova kola u suštini predstavljaju elektronsku memoriju i reaguju veoma brzo na signale koji im ukazuju na vrednost koju je potrebno uskladištiti.Kolo primenjuje odgovarajući napon na ćeliju tečnog kristala i održava ga sve dok mu se ne kaže da promeni vrednost. Mehanizam rasterskog skeniranja kod LCD ekrana sa aktivnom matricom veoma brzo prelazi preko cele površine, postavljajući odgovarajući intenzitet osvetljenosti kod svakog tranzistora za čitavu površinu ekrana.Na nesreću, on takodje ima i ozbiljnih nedostataka.



    Osnovi LCD



    U suštini, u LCD monitorima se koriste tri različite tehnologije tečnih kristala. A to su: TN+film, IPS i MVA. Bez obzira koja tehnologija je upotrebljena, svi LCD displeji rade na istom osnovnom principu.



    Jedna ili više neonskih cevi stvaraju takozvano pozadinsko svetlo, koje osvetljava displej. Broj cevi može biti ograničen na jednu za jevtinije modele, ali možete naći ih i do četiri u skupljim. Postojanje dve (ili više) neonskih cevi stvarno ni najmanje ne utiče na kvalitet slike. Umesto toga, druga cev je re*zerva u slučaju da prva pregori. U stvari, to značajno produžava radni vek monitora, jer neonska cev obično traje samo 50000 sati, dok elektronika može da izdrži 100000 do150000 sati uključivanja.



    Da bi se obezbedio uniformni displej, svetlost se preusmerava na sistem reflektora pre nego što stigne na panel. Mada bi na prvi pogled to moglo i da ne izgleda, panel je neverovatno složen. U stvari, postoje dva panela, po jedan na svakoj strani podpiksela, i svaki od njih je pokriven sa crvenim, zelenim ili plavim filtrom. Kod monitora od 15 inča, to čini ukupno 1024 x 768 x 3 = 2359296 podpiksela. Svakom RGB trojkom se upravlja pomoću tranzistora koji generiše svoj posebni napon. A taj napon, koji može široko da se menja, čini da se tečni kristal u svakom podpikselu postavi pod posebnim uglom. Ugao odredjuje količinu svetlosti koja prolazi kroz podpiksel koji, sa svoje strane, stvara sliku na panelu. Stvarna namena kristala je da skrene svetlost tako da ona može da prolazi kroz polarizovani filter pre neko što dospe do displeja. Ako su kristali poredjani u istom pravcu kao filter, svetlost prolazi. Sa druge strane, ako su oni poredjani upravno na filter, panel ostaje crn.




    Nedostaci LCD monitora:



    Kontrast kod katodnih cevi ide do 700:1. Najbolji od današnjih 15-inčnih LCD monitora idu do 450:1. A ni modeli sa odnosom kontrasta od 250:1 ili čak 200:1 nisu baš retki, naprotiv. Ovi mali odnosi kontasta imaju za posledicu da se tamnije senke prikazuju kao potpuno crne. Svaki detalj koji zavisi od ovih gradacija boja, gubi se u tom procesu.



    Praktično svi proizvodjači tvrde da njihovi monitori prikazuju 16 miliona boja. Plafon za većinu njih bio je 260000 boja. Medjutim, u celini posmatrano, izgleda da su displeji napravili ogromne iskorake u protekloj godini, iako još uvek nisu u stanju da postignu spektar boja koji daje katodna cev. Umesto da prikazuju boje koje se mešaju jedna sa drugom "bez šavova", slike imaju zrnastu, pegavu teksturu.



    Ako biste dobili noviji monitor sa katodnom cevi, vi ne biste ni pomislili da koristite učestanost obnavljanja manju od 85 Hz. I dok je maksimalna učestanost obnavljanja monitora sa katodnom cevi dobra mera njegovog kvaliteta, to nije slučaj sa uporedivim LCD monitorom. Kod katodne cevi, elektronski mlaz skenira sliku na panelu. Što brže on skenira panel, to je bolji displej i, zbog toga je i viša učestanost obnavljanja. Idealno posmatrano, Vi biste mogli da postavite svoj monitor sa katodnom cevi da radi na 85 do 100 Hz. Kod LCD monitora, slika se ne stvara pomoću elektronskog mlaza, nego pomoću trojki piksela, od kojih se svaki sastoji od crvenog, zelenog i plavog podpiksela. Kvalitet slike zavisi od toga koliko brzo te diode mogu da se pale i gase. Ova brzina se zove odzivno vreme.


    Sledece pitanje:

    7.Koliko vojnika ima armija od terakote?
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 11.05.2006 u 19:17

  11. #11

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Prije oko 2200 godina, plašeći se da će, kada umre i ode u zagrobni svet, biti nezaštićen, car Ćin je naredio da se napravi vrlo neobična “vojska” koja će ga tamo čuvati. Tako su nastali poznati “Ratnici od terakote”.



    Figure ratnika su u prirodnoj veličini; ova vojska postrojena je pod zemljom, u dubokim rovovima, ispred same grobnice cara Ćina. Svaki ratnik izgleda drugačije, ima drugačiji nos, ruke, uši, pa čak i frizuru (majstori su uzimali otiske sa lica živih vojnika); konji se takođe razlikuju jer su napravljeni po modelima živih konja. Neki ratnici stoje uspravno i u rukama imaju oružje, neki kleče i naoružani su samostrelom. Treba pomenuti još jednu vrlo interesantnu stvar u vezi s ratnicima od terakote: oni su bili brojni kao prava vojska, bilo ih je skoro sedam hiljada. Figure oficira i običnih vojnika razlikuju su se i po visini - figura oficira visoka je skoro 2 metra, što je znatno više od prosečnog Kineza. Pored grobnice pronađene su i dobro očuvane skulpture bronzanih kola i konja sa kočijašima; unutrašnjost kočije i konji napravljeni su od zlata!

    Poruku je izmenio irnik, 14.05.2006 u 08:24
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  12. #12

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Novo pitanje:

    Da li ste upoznati sa pojmom NAGUAL?
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  13. #13

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Znamo (sada) shta je al ce da pustimo malo nekog drugog da se sigra Ako se do shjutra niko ne javi eto mene!

  14. #14

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Ako je ono sto ja mislim da jeste, ima veze sa sa "ORLOM"! A ako se do shjutra niko ne javi, eto nama "Leba!

  15. #15

    Odgovor: 1000 A? -1000 Aha! (pitalice)

    Pa mogo bi i ti malo da se potrudish b'ate

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Osmeh umesto 1000 reči
    Autor DrinChe u forumu Umetnost
    Odgovora: 77
    Poslednja poruka: 22.10.2009, 20:32
  2. Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 13.03.2008, 10:31

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •