Volim ja noć,noću sam se i rodila…sve mi nekad dođe žao spavati,kao da "kradem" vreme od života,i tada prebiram po mislima,nekim ulicama,smehu i trudim se da se tu prebiranje zaustavi,pa da ako i zaspem to bude sa osmehom.

Nije uvek tako,ali sve je češće…ima li šta lepše?

Inače noćkica je moje drugo ime.