Umesto da (opet) tamo piskaram, saĆutipokažem praktiČno "Na koji to ja način izražavam emotzije" ?!
Na ovaj način.
1. Otvorim sve albume (50 komada) koje na boucketu imam.
2. Okrenem kategoriju - pokloni.
3. Odaberem pa UzNem najlepšu sliku (ako treba dokrojim, dobojim, retuširam.. i dosolim).
4. Zalepim je ovako:
5. Smislim text ili razmislim o prigodnim stihovima.
6. Napišem smišljeni text, ili prigodne stihove ovako:
NEBO
Od toga je trebalo početi: nebo.
Prozor bez daske, bez futera, bez stakla.
Otvor i ništa više,
ali otvoren širom.
Ne moram vedru noć da čekam,
niti glavu da zabacujem
da bih se zagledala u nebo.
Nebo mi je iza leđa, pod rukom i na kapcima.
Nebo me obavija hermetički celu
i podiže odozdo.
Ni najviše planine
nisu bliže nebu
od najdubljih dolina.
Ni na jednom mestu nema ga više
nego na drugom.
Oblak je isto bezuslovno
pritisnut nebom kao i grob.
Krtica je isto vaznesena
ko sova što krilom leprša.
Stvar koja u ponor pada,
pada iz neba u nebo.
Sipki, tečni, stenoviti,
usplamteli i nestalni
beskraji neba, mrvice neba,
lahori neba, hrpe neba.
Nebo je sveprisutno,
čak i u tami pod kožom.
Jedem nebo, izbacujem nebo.
Klopka sam u klopci,
stanovnik nastanjeni,
zagrljaj zagrljeni,
pitanje u odgovoru na pitanje.
Podela na nebo i zemlju
to nije pravi način
da se misli o toj celini.
Dopušta samo da proboravim
na tačnijoj adresi
koju je lakše naći
ako me kogod traži.
Osobeni znaci su mi
Ushit i očaj.
7. Potpišem prigodne stihove
~ Wislawa Szymborska~
8. Iščačkam peŠes(hiljada) smajlija
... ... ... ... ... ...
9. E onda (pošto sam izrazila sve emocije) pozatvaram sve albumeSlikovnicePesmarice, uzmem ćebence, kapu & jastuk
i potpuno praznih rukava, bez jedne jedine emocije, odlazim da pavam
...
______________________
To je bilo to. Aj' sad ćawo!