Ćale i ja, jednom davno u kafani, iako ni ja, a ni on, ne slušamo narodnjake. Ovo je bio repertoar koji smo iskeširali. Nemam ništa protiv ovakve ćirilice.
Janičar
U vihoru kao vatra
Bojevima ljutim vodjen
Palio je jedan ratnik
Selo gde je rodjen
Sina majci iz naručja
Oteo je zulumćar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Na ognjištu puste kuće
Plakala je jedna stara
Iznad nje je sablju dig'o
Ratnik koji hara
Sina majci iz naručja
Oteo je zulumćar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Ne diž' na me ruku sine
Ako svoje jade znadeš
Majka sam ti jer prepoznah
Iznad usne mladež
Sina majci iz naručja
Oteo je zulumćar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Sjaha s konja mlad janičar
Baci sablju, dizgin pusti
Majka htede nesto reći
Ali ne izusti
Sina majci iz naručja
Oteo je zulumćar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Sada kune svoju sudbu
Što je janičar
Ajde slušaj, slušaj, kaleš, bre, Andjo
Ajde slušaj, slušaj,
kaleš, bre, Andjo,
što tambura sviri.
Ajde slušaj, slušaj,
kaleš, bre, Andjo,
što tambura sviri.
Ajde, slušam, slušam,
kleto, bre, Turče,
turski ne razbiram !
Ajde, slušam, slušam,
kleto, bre, Turče,
turski ne razbiram !
Tamburata sviri,
kaleš, bre, Andjo,
anama da bideš.
Na čardak da sediš,
kaleš, bre, Andjo,
zoltici da broiš.
Mito bekrijo
Ponoć već je prošla, vreme da se spije.
Srce još je budno, davnu želju krije.
Ej, kraj pendžera stojim,
čekam da ti vrata otvorim...
Zašto, dušo, ne dodješ,
da me kući povedeš,
da ti svoje srce predam,
da ti staru majku gledam,
Mito, Mito bekrijo...
Obeć'o si, Mito, da ćeš jedne noći,
kad se varoš smiri ti po mene doći.
Ej, cveće tvoje belo
već je čekajući uvelo...
Zašto, dušo, ne dodješ,
da me kući povedeš,
da ti svoje srce predam,
da ti staru majku gledam,
Mito, Mito bekrijo...
Sa drugari svoji po me'ane odiš.
S vino i sa pesma noći ti provodiš.
Ej, mladost pusta prodje,
Mito, ti po mene ne dodje...
Zašto, dušo, ne dodješ,
da me kući povedeš,
da ti svoje srce predam,
da ti staru majku gledam,
Mito, Mito bekrijo...
Tiho noći
Tiho noći moje zlato spava
nad glavom joj od bisera grana
A na grani ko da nešto bruji
to su mali sićani slavuji
Žice predu od svilena glasa
otkali joj duvak do pojasa
Prekrili joj i lice i grudi
da se moje zlato ne probudi
Imam jednu želju
Imam jednu želju
Da ti tvoja medna usta
Još jednom poljubim.
Pa da se više nikada
Iz sna ne probudim.
Ništa me ne boli,
Samo mi se srcu rana
Pozledjuje stara,
Jer me ti više ne voliš
Srce iz nedara
Kada umrem, draga,
Ostaće mi jedna želja
Na mom srcu pusta,
Što ti ja nikada
Ne poljubih usta
Zbog tebe mome ubava
Zašto me budiš u zoru
Vranjanke mori ubava
Pusti me da se naspijem
Dertovi da si razbijem
Zbog tebe mome ubava
Srećan sam samo dok spijem
Kad me u zoru probudiš
Dan beli hoću da ubijem
Majka me uvek molila
Sa svoje mleko zaklela
Ostavi sine me'ane
I ubave mome iz graje
Me'ana mi pamet odnela
Vranjanka srce uzela
Zbog tebe mome ubava
Srećan sam samo dok spijem
Kad me u zoru probudiš
Dan beli hoću da ubijem
Milkina kuća na kraju
Ja prođoh snužden kraj dola
I stadoh malo kraj kola
A u kolu Milka skakuće
Iz oka joj ljubav šapuće
Milkino oko plavetno
Namignu na me pametno
Odmah moje srce oseti
Da će mene Milka voleti
Milkina braća tužita
Milkina braća srdita
Pa neka ih, nek su ljutiti
Ja ću moju Milku ljubiti
Milkina kuća na kraju
Oko njene kuće psi laju
Pa neka ih neka, nek laju
Oni moju Milku čuvaju
Vranjanka
Volela me jedna Vranjanka,
Mladost mi je kod nje ostala.
Nit je Sofka nit je Koštana,
Već najlepša Lela Jelena.
Pusto, pusto, pusto mi je sve,
Nema, nema moje Jelene.
Dodji, Dodji Lelo Jelena,
Ti si moju mladost odnela.
Ko zna gdje je moja Vranjanka,
Lepša od svih moja Jelena,
Sve bih dao kad bi' saznao,
Ko je moju Lelu ukrao.
Pusto, pusto, pusto mi je sve,
Nema, nema moje Jelene.
Dodji, Dodji Lelo Jelena,
Ti si moju mladost odnela.