ZAKON Načelo istinitosti, potpunosti i određenosti oglasne poruke (član 4.) Zakona za oglašavanje Republike Srbije ističe da "oglasna poruka mora biti istinita, potpuna i određena, u skladu sa zakonom, dobrim poslovnim običajima lojalne konkurencije i profesionalnom etikom. Istinita, potpuna i određena oglasna poruka sadrži podatke koji su pouzdani i iskustvom potvrđeni, odnosno u kojoj nisu izostavljeni podaci koji su od značaja za sticanje prave predstave o predmetu oglašavanja..." - Najbolja rečenica koja opisuje dobar advertajzing glasi: oglašavanje je lepo rečena istina. Ako obećavaš nešto što proizvod nema ili njegove efekte meriš na nečemu što realno ne postoji, samo si proizvodu učinio lošu uslugu. U zemljama gde je zakonodavstvo precizno u ovoj oblasti sankcije se vrše preko nadležnih organa. Veoma brzo će i u Srbiji morati da se učini isto, što zbog zaštite potrošača, što zbog usklađivanja sa evropskim propisima i njihovom primenom - kaže Voja Žanetić, suvlasnik i kreativni direktor agencije za komunikacije i marketing Mozaik. Umetnost gađanja u glavu sa željom da se pogodi novčanik - definicija je reklame. Borba na tržištu je bespoštedna, a reklamiranje neminovnost, ali većina potencijalnih kupaca tvrdi da se u tome preteruje. Psiholozi su pre više od 30 godina došli do zaključka: "triput je dovoljno". Već za vreme trećeg gledanja iste reklame pažnja gledalaca opada. Novija istraživanja govore da do najvećeg porasta prodaje dolazi na osnovu samo jednog gledanja reklame, ali i da ponavljanje pod određenim uslovima može biti korisno.
ZLOUPOTREBA Seks prodaje, zato se seksualne poruke provlače kroz gotovo sve reklame. Tako naga devojka s kauča koji reklamira objavljuje "Ne smete propustiti!", ili uzdiše dok kosu trlja šamponom. A ako ne kupite klima-uređaj, može vam se dogoditi da vam iz znojavih ruku sklizne naga žena koju ste ubedili da vam se pridruži u krevetu. Jasno je da je reč o zloupotrebi kad obnažene žene predstavljaju nešto što nije namenjeno nezi ženskog tela, ili kad dete reklamira proizvod namenjen odraslima da bi izazvalo određene emocije. Deca su najnaivnija meta firmi koje na reklamiranje proizvoda namenjenih najmlađima godišnje u proseku troše više od dvanaest milijardi dolara. Evropsko dete u proseku godišnje pogleda više od 200.000 TV reklama, a američko dva puta više. Rezultati istraživanja pokazuju da je deci jedno gledanje reklame dovoljno da je zapamte i traže reklamirani proizvod. Reklame kreiraju njihov ukus i način mišljenja. Zato možda i ima istine u priči da je jedna beogradska nastavnica otrčala kući uplakana, školskim dnevnikom bezuspešno zaklanjajući podvezice jer su joj školarci strgli suknju "ko na TV-u". Decu angažuju i da pričaju o sopstvenim iskustvima s ovim ili onim proizvodom, iako sve evropske zemlje, uključujući našu, zabranjuju da se u propagandi koristi kredibilitet maloletnika. Naši sagovornici iz oblasti marketinga odobravaju da deca budu u spotovima kada je proizvod namenjen celoj porodici. Poručuju da u je nekim reklamama sporna poruka, koju neki mogu shvatiti kao uvredu. - Da li je duhovita ili uvredljiva priča o domaćici koja celog dana baza po radnjama (i troši novac koji njen muškarac teškom mukom zarađuje), a onda spremi ručak iz kesice i smeje se njemu koji umoran od rada nije primetio podvalu? - pita se Petrovićeva, asistent na katedri za psihologiju rada odeljenja za psihologiju Filozofskog fakulteta.
DOMAĆE REKLAME Ovdašnji marketinški stručnjaci smatraju da su domaće reklame sve kvalitetnije, i bolje su u poređenju s onim koje se adaptiraju za naše tržište. - Ima reklama koje su neverovatno pogrešne i često vrlo štetne za brend. Kako zakup medija postaje sve skuplji, tako se ove greške sve skuplje plaćaju. Ponekad ne postoji druga šansa, što zbog troškova, što zbog štete koja je naneta brendu. Glavni cilj reklame nije da zabavi, već da informiše, obavesti. Zbog toga se mnogi oglašivači pre odlučuju da istaknu ono što je potrebno, prihvatajući rizik da reklama možda bude i dosadna - kaže Žaklina Nikolić-Kušić. U moru izrabljenih krilatica "kupi!", "više od kafe", "više od soka", "više od jogurta", potkradu se i one koje ne zadovoljavaju kriterijume pismenosti, poput poruka "Obzirom da sam model", "Ne znam zašto mi uopšte treba podsetnik kada nosim uloške?", "Perite zube poput stomatologa", "A šta ćete da radite kad vam se mašina pokvari i poplavi stan? Nećete imati gde da perete veš!" No, prema rečima naših sagovornika, sve više se radi na kvalitetu reklama, povećanju zaštite potrošača i sprečavanju zloupotreba.
Najomraženije reklame
Top tri najiritantnijih reklama, prema glasovima posetilaca foruma B92 (uz neke od njihovih komentara), čine:
1. Reklame za uloške: Riba presrećna jer je dobila menstruaciju (takav kez na prvu naznaku menstruacije može da ima samo ona koja je protekle dve nedelje živela u paničnom strahu od trudnoće). Oseća se suvo, samouvereno, odmorno, zadovoljno, lagodno… Eno, može i špagu da uradi! Planinari, ide na modnu reviju gde nosi bele slip pantalone na kojima se ništa ne vidi jer su ulošci, je l, toliko tanki da su prosto nevidljivi.
2. Reklame za pelene: Od reklama za uloške razlikuju ih jedino bebeće guze i keženje na kraju. Sve ostalo je isto, čak i opis "neverovatne moći upijanja", za čije dokazivanje uvek koriste plavu tečnost. Ne dao bog da eventualno uzmu bebu koja je bila u pelenama četiri sata pa prikažu njen sadržaj, sa sve velikom nuždom, i srećnu mamu koja se s osmehom na licu nosi s tim nezgodama. Jedina dobra reklama za pelene je ona u kojoj bebe u pelenama drže papire na kojima pišu različite prednosti tih-i-tih pelena.
3. Reklame za supe u kesici: Je** ja domaćicu koja ne ume da napravi pravu supu. Još dođu gosti pa se sve oblizuju!
Preterivanje na panoima
S reklamnih panoa uglavnom nam se smeše političari (u predizbornim kampanjama) ili razgolićene devojke "udružene" sa automobilima i automobilskim gumama. Dok jedna lepotica liže auto kako bi objasnila šta je lizing, druga raširenih nogu pokazuje gaćice s porukom "napuni do vrha". Najveću pažnju svojevremeno je privukla češka balerina Petra Mala, dok je, "obučena" u čarape do pola butina, u položaju "špaga" dokazivala da je "prilagodljiva svakoj podlozi". Reklamirala je automobilsku gumu. - Često pomislim na Dejvida Ogilvija, jednog od najvećih kreatora reklama, koji je pisao o tome da nikada nije video da je bilbord ulepšao neki kraj. Ogilvi, koji je živeo od reklame i koji nas je zadužio mnogim izuzetnim ostvarenjima, maštao je da, kad ode u penziju, osnuje tajno društvo građana koji će putovati po svetu na bešumnim motociklima i cepati postere na mesečini. Bio je uveren da nijedna porota na svetu ne bi osudila ovako korisno građansko ponašanje - kaže Petrovićeva.
Nada Grujić/Dragana Boškovski (Evropa)