DrinChe kaže:
Da mi se na neku foru na neki mesindzer javi Nišlija koji je još 29.11.2006,kada je bio dvadesetogodišnjak,napisao ovo:
Abderićani su živi, oni su svuda oko nas,
u hendikepirane zure jer svako mora biti zdrav,
egzistiraju jos uvek ja ne kontam njihov stav!
U njihovim očima videh mržnju, videh zlo,
zato plakao sam noćima I sanjao svoj grob!
Sećam se pogleda kada postadoh bolestan,
svi bežase od mene kad mi pomoc beše potrebna.
Ne kapiram te ljude ni to nabijanje kompleksa!
U čemu je poenta?!
Glup sam pa ne shvatam svetost njihovog kodeksa,
Osudjivan bejah od strane svakog ko je konzerva.
Nezasluzeni status jadnog beskorisnog coveka,
pokvarena oprema!
Zbog spartanskih pravila jos uvek saniram
te krvave rane! Ja sam depresivan danima,
bez razloga planem!
Buducnost me zanima, nove stvari planiram -
život ide dalje! Mnogo modernih aksista,
al' humanisti hrabre!
Ja borim se za prava, ja borim se za promene,
povlacenja nema sve dok ne ispune prohteve,
Za poraz nisam spreman, razum mora da se pokrene!
Želim lavinu bunta, da razum ne kunta,
da nema razlike sutra I svi budemo skupa,
da baš niko ne luta!
Da licemeri budu diskriminisana grupa!
A ti bi covece s' Balkana drugacije da isteraš,
kad čudak ti smeta ti postupi poput Hitlera.
Sve neobicne priteraj! Taktika prizemna!
Ti zelis da opstane samo onaj sto je snažan!
Znaj da um caruje, dok snaga klade valja!
Ja želim samo pravdu, želim jednaka prava!
Mnogi koče progres jer su protiv ove borbe,
mnogi žele da klonem, da uguše duh slobode!
Ne mogu da me slome jer sam suvise borben!
Ta tamna strana uma jednom počeće da tone...
Baš bih volela da pričam sa njim...