Pa, najcesce budem sokirana jer to znaju biti takve stvari da ne mozes ni da zamislis.
Pa se zapitam kako im sve to padne na pamet
Svako postovanje za bujnu mastu
Pa, najcesce budem sokirana jer to znaju biti takve stvari da ne mozes ni da zamislis.
Pa se zapitam kako im sve to padne na pamet
Svako postovanje za bujnu mastu
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
U 90% slucajeva nasmjesim se i kazem sebi 'jos uvjek si faca' ..
.. a onih 10% (bezobraznih) sacekam u nekoj tamnoj ulici pa istamburam uzduz i poprijeko, da imaju posle (opet) o cemu pricat..
Nije svako ko luta izgubljen..
Svidja mi se kad me tracaju.
Life has a motto: that any game is better than no game.
- LRH
Samo se smejem,nishta vishe...Shto veca glupost,vishe smeha,naravno...
Me Bring Da Enlightenment...
Sva se jadna "ziva pojedem".
Ne daj boze da me ne ogovaraju,onda bih se zabrinulanajnovije sto sam cula je: "jbt,al je smrsala,garant im svalera,a i ne stoji joj bas se ofucala "
A kako reagujem?..psi laju,a karavani prolaze..
Nikad ne reci nikad !
Ojede mi se guzica, mada nisam odavnA čuo ni jedan trač o sebi
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Nasmejem se i dajem povoda za još priče.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Sta,sta?..bas se zainteresujem,pa se jos i nadovezem...
Sala na sopstveni racun je cesto najbolja odbrana
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Eh, kada bi tračeri znali šta ja mislim o njima.
Ima jedna vrlo lepa izreka "Samo je jedna stvar na svetu gora od ogovaranja: ne biti ogovaran."
Uznemiri me svako pominjanje moje ličnosti u negativnom kontekstu. To mi je valjda normalno. Nije mi svejedno kad sam neprihvaćena, kad me ne razumeju, kad su maliciozni, kad govore iza leđa, podmeću noge.
Ne reagujem uglavnom samo da sebe ne bih još više uznemirila. Ali zapamtim i vratim. Dok me drži, pa onda oprostim, ali i dalje pamtim.
Celog života se borim sa etiketom neprilagođenosti, nekoga ko ne pripada ni tamo ni ovde, ko je uvek na klackalici i to je neviđeni balast.
Onda minimalizujem svoje vrednosti, kvalitete, krijem stavove i opredeljenja jer ako zinem i kad zinem uvek šokiram mediokritete, a kad sam sa onom drugom krajnosti, onda hard core stavovima budem taj isti mediokritet. Onda je nužno oko mene uvek tračeva i pitanja ko je ona stvari i zašto i kad se forlira. A to me jedi.
I onda se nastavljam da se foliram. Da me ne bi boleo trač.
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
slazem se sa Isaharom
svako ko kaze da ga boli uvo laze kao pas
Ploviti se mora i bez broda ..
Ako se odnosi na mišljenje o tebi tu ne možeš ništa promeniti. Neko ovako, neko onako, njihovo pravo. Ukoliko je u pitanju trač, ne vidim ni malo smisla da se uznemiriš, jer ti znaš istinu i to je sasvim dovoljno da budeš mirna. U suprotnom, tračere precenjuješ, a sebe potcenjuješ.
Bespotrebno trošenje energije. Koliko god delovalo naivno u ovim očajnim vremenima, moramo priznati da dobro uvek pobeđuje samo što mnogi to zaboravljaju. Tek kada budu poraženi, sete se ali dockan.Ali zapamtim i vratim.
Balast koga sama poneseš, sama ga se moraš i osloboditi.Celog života se borim sa etiketom neprilagođenosti, nekoga ko ne pripada ni tamo ni ovde, ko je uvek na klackalici i to je neviđeni balast.
Zar nije najveći uspeh prilagoditi se samom sebi? Tada ćeš zasigurno znati kome pripadašOnda minimalizujem svoje vrednosti, kvalitete, krijem stavove i opredeljenja jer ako zinem i kad zinem uvek šokiram mediokritete, a kad sam sa onom drugom krajnosti, onda hard core stavovima budem taj isti mediokritet.
Ne treba da te jedi njihova nedoumica više od sopstvene kada pišeš o balastu i ostalom.Onda je nužno oko mene uvek tračeva i pitanja ko je ona stvari i zašto i kad se forlira. A to me jedi.
I onda se nastavljam da se foliram. Da me ne bi boleo trač.
"Nosce te ipsum"; "Vince te ipsum"
Ne zameri.
ne reagujem//samo prihvatam cinjenice
'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'