Poučne priče - Melem za dušu - Strana 24
Strana 24 od 27 PrvaPrva ... 142223242526 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 346 do 360 od ukupno 399
  1. #346

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Kao da mi netko opali šamarčinu. Tako se osjećam svaki put kad iz usta jedne žene čujem izjavu "ona je kurva" za bilo koju drugu ženu.

    Takvu kvalifikaciju je dobila i glavna junakinja moje nedavno objavljene priče na ovom blogu. ("Čuja sam svašta o tebi")
    Kurva. Kaže neka žena. Tako ju je procijenila, na temelju onoga što je saznala o njoj, sasvim nepoznatoj osobi. Kurva. Koliko moralne strasti procijeđeno kroz čistunski stisnuta usta.
    Zanimljivo, kada muškarac tako okvalificira neku ženu, u njegovom tonu kao da i nema toliko žuči. Može biti onog nekog bijesa prevarenog ili ostavljenog mužjaka, sa primjesom skrivene želje da si tu "kurvu" i priušti.

    Međutim, kada žena izgovori tu riječ, čovjek se osjeti zatečeno kao pred prizorom hladnog, promišljenog ubojstva. Ubojstvo ženskosti, nježnosti, perverzno skrnavljenje mekoće Evinih kćeri. Brutalno zabijanje moralnog kolca u suštinu rodne solidarnosti.

    Kurva.
    Kao što se izgovara prezrivo peder. Pijanac. Narkoman. Jadnik. Propalica. Uličar. Cigan. Srbin. Hrvat. Bosanac. Crnčuga.

    Izgovara se ustima punim bahatosti onoga tko si je izgradio svoju malu, slatku životnu sigurnost, uvjeren da je miljenik bogova. Izgovara to ljudsko biće uvjereno u svoju moralnu, duhovnu, genetsku ili bogtepitajkakvu već čistoću.
    Jer ljude, naravno, tituliramo.

    Ne zanimaju nas njihovi životi niti njihovi razlozi. Njihove pijane oči za nas nemaju u sebi ništa. Njihove duše, makar bile u svojoj suštini dobre kao dobar kruh, za nas nisu duše. Nemaju ti ljudi ništa što nas zanima, ili dira. Zato što su drugačiji. Zato što ne nalikuju na nas.
    Ti ljudi imaju svoja suzama probuđena jutra, svoje bolom uspavane noći. Ali mi ta jutra i te noći ne vidimo. Jer imamo svoje male građanske obrediće kojima se svaki dan ponovno uvjeravamo kako smo ispravni. Kako nam je doobro.

    Imamo svoje stranke, svoje prijatelje istomišljenike, svoje nedjeljne mise, svoje ručkove, oprano suđe, uredno posloženo rublje u ormaru. Imamo brižljivo odabrane ladice za plaćene i neplaćene račune, svoje Božiće i slične obiteljske svetkovine, a ponekad imamo i svog prosjaka na uglu kojem u prolazu dobacimo pet kuna.

    Ti neki drugi ljudi, koji nisu imali svetkovine, ni Božiće, ni tople stanove, ni ono malo obične ljudske sreće da ne budu prokleti od prvog udisaja, ljudi bačeni na koljena još i prije svoga rođenja, oni su... oni su kurve.

    Kurva. Kako zahvalna riječ. Ona liječi naše vlastite propuštene svjetlosne trenutke. Umiruje našu vlastitu očajničku, vrišteću, ali brižljivo sakrivenu, nepomirenost sa titulom koju smo si sami nakačili. Onom koja se sviđa svijetu. Onom: "Ja sam poštena žena, majka, radnica, svetica".
    Za razliku od te kurve. Koju mrzim jer znam, negdje u sebi znam, o da, da su sve laži te kurve ništa u odnosu prema laži mog vlastitog smjernog postojanja. Mrzim je, jer bih najradije , evo sad odmah, poslala kvragu sve što mi je nametnuto. Uzela bih si od života sve što uistinu želim. Kad želim. I kako želim. Pjevala bih kad mi se pjeva. Plakala kada mi se plače. Jebala se kad mi se jebe. Živjela bih onako... do koske.
    Ali neću.
    Nisam ja, pobogu, kurva...


    izvor
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  2. #347

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jedne večeri razgovaraju deda i unuk o aktualnim događajima. Najednom unuk upita deda:

    - Deda, koliko ti imaš godina?

    Deda odgovori:

    - Da razmislim, rođen sam pre televizije, vakcina za dečju paralizu, fotokopir-aparata, kontaktnih sočiva i kontracepcijskih tableta.

    Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka. Nisu još izumeli klima uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i obesili da se suši na svežem vazduhu).

    Čovek nije bio na mesecu, nisu postojali mlaznjaci. Venčao sam se sa tvojom bakom i živeli zajedno, a u svakoj porodici su bili tata i mama.

    Reč "gay" je bila poštovanja vredna engleska reč, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čoveka, a ne homoseksualca.

    O lezbijkama nismo uopšte čuli, muškarci nisu nosili minđuše.

    Rođen sam pre računara, paralelnog studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je doktor slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.

    Do 25. godine starosti sam svakog muškarca oslovljavao sa gospodine, a žene sa gospođo ili gospođice.

    Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vreme gospođa ušla u tramvaj ili autobus, deca i mladi su požurili da ustupe mesto. Ako je bila trudnica, dopratili su je do sedišta i je bilo potrebno, išli su da kupe kartu za nju i doneli joj.

    Muškarci su hodali rubom trotoara, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u lift i iz njega, muškarci su im uvek primaknuli stolicu kada bi sedale.
    Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sedili. Ustali bi svaki put kada bi žena ustala, pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtače.

    U moje vreme nevinost nije prouzrokovalo rak i takve devojke su predstavljale krepost porodice i ćistoću za svoje muževe.

    Naš život je bio određen sa 10 zapovedi, treznim rasuđivanjem, poštovanjem starijih, ponašanje prema zakonu, te se ispunjavalo plodnim suživotom sa bližnjima i odgovornoj slobodi.

    Naučili su nas razlikovati dobro od lošeg i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posledice.

    Za brzu hranu smo mislili da je namenjena ljudima u žurbi.

    Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima sa braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.

    Time sharing je značilo da porodica letuje sa drugim porodicama, a ne da deli prostor sa neznancima.

    Nismo znali za bežični telefon, o mobilnom da i ne govorimo. Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisaće mašine, računare, prenosne računare.

    Notebook je bila beležnica.

    Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ne satovi, ni kućni aparati nisu imali svetlećih prikazivača. Kada već govorimo o mašinama, nije bilo bankomata, mikrotalasnih pećnica, radio-budilnika. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo..

    Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno-bele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.

    Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je lošeg kvaliteta, a proizvoda sa natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije ni bilo.

    Nismo čuli za Pizza-cut ili McDonald's, ni za instant kafu, veštačke zaslađivače. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi. Sladoled, vozna karta ili osvežavajuće piće stajalo je 10 centi.

    Novi automobil je stajao 1.000 $, ali ko je imao toliko novaca?

    U moje vreme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.

    Mi smo bili poslednji koji su bili uvereni da žena treba muža da bi imala dete..

    Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?

    - E, deda... Više od 200 godina!? - odgovori unuk.

    - Ne, dragi moj, samo pedeset!

  3. #348

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Proleće
    Jednog dana, jedan slepi čovek sedeo je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: "Slep sam, molim vas pružite mi pomoć." Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je kartel, okrenuo ga, ispišavši novi natpis.

    U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slepog čoveka, zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slepi prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartelu i šta je to mogao napisati, na šta će prolaznik odgovoriti: "Nisam napisao neistinu samo napisah tvoju poruku na drugačiji način", nasmeši se i izgubi u gužvi.

    I tako slepi čovek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: "Danas je proleće a ja ga ne mogu videti".

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~

    Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i videćeš da će se pre ili kasnije okrenuti na bolje.

  4. #349

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    SVE ŠTO TREBA DA ZNAM, NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU
    Robert Fulgam

    1.) Sve podeli sa sa drugima.
    2.) Igraj pošteno.
    3.) Ne tuci ljude.
    4.) Svaku stvar vrati gde si je našao.
    5.) Počisti za sobom.
    6.) Ne uzimaj, što nije tvoje.
    7.) Kada nekoga povrediš, izvini mu se.
    8.) Puštaj vodu u toaletu i peri ruke pre jela.
    9.) Kada si umoran, a imaš vremena... Odspavaj malo.
    10) živi uravnoteženo � Od svega pomalo.
    11) Kad izađeš u svet, budi oprezan i ne udaljavaj se od druga.
    12) Zlatne ribice, hrčci, kuce i mace... Svi jednoga dana moraju da umru. I mi ćemo.
    13) Ne zaboravi da čuda postoje! Seti se semenke pasulja koju si ostavio da proklija...
    14) Otvori oči i VIDI!

    ... ovo je jače od 10 božijih!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  5. #350

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Morlacka krv

    Pišući Zimsko ljetovanje u svom malom dvorcu u Islamu Grčkom, Vladan Desnica se setio etikete italijanskog likera "Sangue Morlacco" morlačka krv na kojoj je naslikan idealizovan dinarski junak. Morlačka krv! prolivena od Kandije do Metkovića. Slatko-gorka morlačka krv. Pa o tome valjda ovde i govorim

    Trazio sam je...
    Trazio sam je u pricama ljudi sa govedjim ocima sa istocne strane Jadrana. O Morlacima - romanizovanim Ilirima koji su se u Dalmatinskoj Zagori pretopili u Srbe i Hrvate. Ovi Morlaci "Crni Vlasi" zbog tog crnila U Veneciji su predstavljali psiholosku zamenu za Arape, sa kojima su veslali na galijama. Mori ili Morlaci - zvuci slicno i potice iz iste Grcke reci.
    Crni. Tamni.
    Jesu li to oni isti Tamni za koje casni nauticki prirucnik Bartolomea Kresencija tvrdi da su u utrobama galija umirali od tvrdoglavosti i melanholije? U H. Dz. Velsovom "Vremeplovu" civilizovani Eloji su ziveli u rajskom vrtu dok su se potlaceni radnici pretvorili u podzemne ljudozdere. Vels je ove druge nazvao Morlocima. To su oni koji zive u mraku.
    Strashni.
    Podzemni.
    Uvek sam mislio da je ona bronzana glava koja izbija iz zida Arsenala, pored jednoroga - figura Morlaka! Ne mogu to dokazati. Morlak je za mene jednako egzotican kao jednorog! Morlacki Prust, Vladan Desnica, provodio je leta na porodicnom imanju na mestu po imenu Islam, blizu Zadra. Postoje Islam Grcki i Islam Latinski, sto znaci da su u jednom stanovnici bili katolici a u drugom pravoslavci. Tako je na jednom mestu ime simbolicki ujedinilo i razdvojilo tri religije - pravoslavlje, islam i katolicanstvo. Pisuci "Zimsko Ljetovanje"u svom malom dvorcu u Islamu Grckom, Vladan Desnica se setio etikete italijanskog likera "Sangue Morllaco" - morlacka krv - na kojoj je naslikan idealan dinarski junak. Morlacka Krv!.. prolivena od Kandije do Metkovica. Slatko - gorka. Pa o tome valjda ovde i govorim.
    Na vojnim paradama tamne prilike Morlaka ocrtavale su se prema svetlim zastavama Svetog Marka. U izvesnim periodima vojska Serenisime bila je skoro iskljucivo Dalmatinska. Drugi Morlaci i Sloveni su odbili da stupe u Venecijansku vojsku. U ratovima izmedju Venecije i Turske, oni su se najbolje osecali ma bezakonoj teritoriji izmedju dva reda. U Zagori i Dalmaciji osnivali su polugusarska naselja kakvo je bila senjska tvrdjava. Ulazili su u pesmu kad bi se otrgli svog placenickog odnosa. Uostalom, zar nije Teofil Gotje nazvao crkvu Svetog Marka piratskom katedralom, obogacenom pljackom univerzuma. Tako su jedni pirati pljackali druge pirate.. Uskoci, poluobrijanih glava, sa percinom, dugom i dve kratke "puske" vremenom su usli u iregularne jedinice u baroknim ratovima izmedju Austrije i Turske.
    Mozete li te naoruzane Morlake da zamislite u iregularnim trupama kojima su Irokezi pojacavali sahovske vojske izmedju Nove Engleske i Nove Francuske u Novom Svetu?
    Mozete..
    .. ako ste citali Huga Prata.
    Mozete..
    .. ako hocete da unesete element egzotike u sopstvenu proslost.
    Mozete..
    .. ako ste skloni da seni zaboravljenih predaka pretvorite u licnosti iz pozorista senki.

    izvor
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #351

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    ŠTA ĆU PRE???


    Kažu svaki dan treba da pojedemo jednu jabuku, a I jednu bananu radi kalcijuma. Takođe i pomorandžu zbog C ! I obavezno popiti jednu šolju zelenog čaja ( bez šećera za prevenciju dijabetesa ) za smanjenje masnoće u krvi!

    Svakog dana moramo popiti dve litre vode ( i posle je ispišati, što udvostručuje vreme koje smo da sad provodili u WC-u );
    Svakog dana treba uzeti barem jedan bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije, za koje niko ne zna šta su tačno, ali ako se ne opskrbiš sa barem milion tih bakterija, videćeš!

    Svakog dana jedan aspirin, za prevenciju infarkta, i jedna čaša crnog vina, takođe protiv infarkta. I jednu čašu belog, za nervni sistem! I jednu čašu piva, ne mogu da se setim za šta! Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primetiti.

    Svakog dana treba jesti zrnaste stvari. Mnogo, mnogo, gomilu zrnastih stvari. Potrebno je od 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smeš zaboraviti žvakati svaki zalogaj najmanje 36 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati!

    E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i posle jabuke, bioaktiva, banana, posle zrnastih stvari. I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta. Bilo bi dobro srediti kupatilo, možda staviti unutra DVD pleyer ili TV, jer s obzirom na vodu, zrnaste stvari i zube, provešćeš puno puno vremena unutra.

    Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u saobraćaju. Prema statistikama, TV se gleda prosečno 3 sata dnevno. Sada to više ne možeš, jer svakog dana treba hodati najmanje pola sata ( savet: Nakon 15 min kreni nazad jer u protivnom pola sata postaje ceo sat. ) Treba negovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno.

    Između ostalog, moraš ostati informisan, i čitati barem dve dnevne novine i nekoliko nedeljnih, da bi imao kritički stav.
    Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena. Da ne govorimo o tantričkom seksu.

    Treba imati vremena i za dodir sa porodicom, pranje poda, suđa, veša, da ne govorimo o tome šta sve treba ako imaš decu ili kućnog ljubimca.

    Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno!

    NPR: Tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena, tako ćeš popiti dve litre vode. Dok izlaziš iz kupatila s četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.

    Ostala ti je jedna ruka slobodna. Nazovi prijatelja i rodbinu. Popij vino nakon razgovora ( trebaće ti );

    Uuuuu

    No, ako ti je ostalo dva slobodna minuta, pošalji po neku sms svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš kašičicu meda, koja je vrlo korisna.

    Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, piva, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom zrnastih stvari, ne znam šta više treba da uradim, ali moram hitno u WC.

    Uštedeću par minuta istovremeno perući zube!

  7. #352

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu


    - Mare, majketi irudove, kako se moreš seksat priko konpjutora? Pa koji ti je to gušt, a? To su sve laži!
    - Bogami, meni je to itekakvi gušt. Ne moran se, daprostiš, prat ni prije ni poslin njega. I ne samo to, nego usput obavin sve kućne poslove. Najvolin se tako seksat dok naprimjer kuvan ručak. To zato šta su ti kuvanje i seks konplementarne radnje, razumiš?
    - Kako su konplementarne?
    - Lipo, pratu se. Muški se uživi, pa napiše da je počeja sve brže disat i pita da jel i ja. A ja, pošto stalno trčen od konpjutora do špakera, zadišen se, pa mu rečen da i ja brzo dišen. Jesan li mu šta lagala, nisan.

    Ja se krstin sa obadvi ruke.

    - I šta onda bude?
    - E, onda se stvari zakuvaju, i u konpjutoru i u teči, razumiš? Pa on mene pita da jel mišan, a ja, kako svako moran promišat ono na špakeru, rečen mu da mišan. Jel san mu šta lagala, nisan.
    - Uime irudovo! Pa ček, i taj muški sa druge strane ne zna da ti kuvaš ručak i misli da ti stvarno uživaš u tomen sajberu ka i on?
    - Dašta! Jerbo kad ti se muški užge nema ti on više blage veze šta ti činiš i jel stvarno guštaš ka i on. Još ako je malo sporiji u tomen, moš ne samo skuvat ručak, nego i rastrit mašinu robe, neće ti on ćerce ni primjetit da si makla!


    - I šta onda bude?
    - Ništa, onda još samo imaš odglumit oni organizam!
    - Bogati, a kako to odglumiš?
    - Lipo, napišeš vako mmmmmmmmmm.
    - Šta ti je to?
    - To ja probajen oni ručak šta san skuvala, a on misli da san daprostiš doživila oni ka vrhunac. Kad napišeš mmmm, ali pazi, mora bit najmanje petnajst, šesnajst tih slova, to ti je ka konpjutorska onomatopeja s kojon mu daš do znanja da si se ka onesvistila i da si u sedmomen nebu!
    - Pa to je Mare onda čista gluma isto ka i u stvarnome životu!
    - Pa e, tuko, to ti ja i govorin od početka! Samo je još i boje!
    - Ma kako boje?
    - Pa tako, jerbo kućni posal ne pati! Ostvaren je oni muški san da imaju u jednoj ženi i jubavnicu i domaćicu, samo šta to ne znaju! Živija sajber seks!
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #353

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVETI ŽIVOT

    od Erme Bombeck

    *Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umesto pretvaranja da će se svet prestati da se okreće ako ne budem prisutna.

    *Zapalila bih ružičastu sveću napravljenu poput ruže pre nego što se istopi u skladištu.

    *Manje bih pričala i više slušala.

    *Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izbledeo.

    *Pojela bih kokice u 'dobroj' dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele da zapale vatru u kaminu.

    *Odvojila bih vreme za slušanje mog dede i lutanju kroz njegovu mladost .

    *Ne bih nikad insistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred letnjeg dana jer je moja kosa taman isfrizirana i sređena..

    *Sela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

    *bih plakala i smejala se ispred televizora, a više posmatrajući život.

    *Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće videti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

    *Umesto što sam želela da što pre prođe devet meseci trudnoće, cenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

    *Kad bi me deca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: 'Kasnije. Sada operi ruke pre ručka.' Bilo bi puno više Volim te umesto Žao mi je.

    *Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cenila svaki minut, gledal ga i zaista videla i nikad se ne bih osvrtala.

    *Prestanimo da se znojimo zbog malih stvari.

    *Prestani da brineš o tome ko te ne voli, ko ima više ili ko šta radi.

    *Umesto toga, počnimo ceniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

  9. #354

    02 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Majka i dečak hodaju plažom.
    U jednom trenutku dečak upita:
    - Mama kako se čuva ljubav?
    Mama ga pogleda i odgovori:
    - Zgrabi malo peska i stisni u šaku
    Dečak stisne šaku i što je vise stiskao, to je vise peska curilo iz nje.
    - Ali mama pesak mi beži!
    - Znam ali sad potpuno otvori saku.
    Dečak je posluša, ali u tom času dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana.
    - Ni ovako ne uspevam zadržati pesak.
    Na to majka sa smeškom na licu reče:
    - Sada uzmi opet malo peska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zaštitis a dovoljno otvoren da bude slobodan.
    Dečak učini kako mu je rečeno i pesak mu ostade na dlanu, dovoljno zašticen od vetra, i slobodan a da ne klizi kroz prste.
    - Eto kako se čuva ljubav.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  10. #355

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Težina snježne pahuljice


    - Reci mi, koliko teži jedna snježna pahuljica? - upita mala sjenica divlju golubicu.

    - Težina joj nije veća od ništa - glasio je odgovor.

    - Onda ti moram ispričati jednu priču - reče sjenica - Sjedila sam na grani jele, bliže deblu, kad je počeo padati snijeg. Nije padao kao mećava, već je padao kao u snu, bez žurbe i žestine. Budući da nisam imala pametnija posla, počeh brojati snježne pahuljice, koje su padale na grančice i iglice moje grane. Dobrojala sam do broja tri tisuće sedam stotina i jedne pahuljice. A kad je pala tri tisuće sedam stotina i druga pahuljica, pahuljica o kojoj kažeš da joj težina nije veća od ništa, grana se slomila.

    Rekavši to, mala je ptičica odjetjela.

    Golubica, koja je još od vremena patrijarha Noea znamen mira, razmišljala je o ovoj priči, i na kraju rekla samoj sebi:

    - Ma kako se nekom činilo da je njegov mali glas nevažan za mir u svijetu, možda upravo on još nedostaje.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  11. #356

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
    Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjecajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobjednik."
    Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati.
    "Jedan, dva, tri." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
    Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
    "Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
    Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
    Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali.
    Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.
    Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
    Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

    *autor nepoznat*

  12. #357

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Nekada davno je stari Cherokee indijanac svome unuku ispričao jednu životnu istinu .

    - U unutrašnjosti svakog čoveka vodi se bitka. Kao borba između dva vuka. U unutrašnjosti svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos,izopačenost, egoizam... Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, ispravan stav,saosećanje i veru.

    Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reči, te ga zapita;

    - Koji vuk na kraju pobedi?

    Stari Cherokee odgovori sa smeškom na svom starom licu;

    - Pobeđuje uvek onaj kojega hraniš ...
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  13. #358

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    ZAŠTO VIČEMO?

    Jednom je učitelj pitao svoje učenike:
    "Zašto ljudi viču kad su ljuti?"

    Učenici su razmišljali neko vreme:
    "Zato što izgubimo strpljenje - zato vičemo" - reče jedan

    "Ali, zašto bi vikao ako je osoba pored tebe?" - pita učitelj - "zar nije moguće govoriti tiho i lagano?"

    Učenici su davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja

    Naposletku je objasnio:

    "Kada su dve osobe u svađi, ljutite, njihova se srca jako udalje..Zato moraju vikati jedno na drugoga, da njihov krik premosti udaljenost i da se mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među njima sve veća.

    Potom je učitelj pitao:

    "Šta se dogodi kada se dve osobe zaljube?. Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nežno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.
    A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još više zbližuju u svojoj ljubavi..Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve osobe koje se vole."

    Onda je rekao:

    "Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doći dan kada će udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta nazad."

  14. #359

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Tekst pronađen u staroj crkvi Svetog Pavla u Baltimoru, iz 1692. godine

    Desiderata

    Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke; i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i nasilne osobe, one su teret duhu. Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan; jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima i svojim planovima. Održi zanos za svoj osobni poziv, ma koliko on skroman bio; to je pravo blago u promjenjivim vremenima. Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko ih ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma. Budi ono što jesi (budi svoj). Pogotovo nemoj glumiti ljubav. A nemoj biti podrugljiv prema ljubavi, jer usprkos ogorčenosti i razočaranjima, ona je vječna kao trava. Spokojno primaj iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljanjima. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja zdrave snage, budi blag prema sebi.

    ~

    Ti si dijete svemira, ništa manje nego što je drveće i zvijezde. Imaš pravo biti ovdje. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.

    ~

    Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš, i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet. Budi pažljiv.

    Teži da budeš sretan.

  15. #360

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    MAESTROV DODIR

    Bila je prašnjava i ružna i aukcionar je mislio da prosto ne vrijedi, gubiti vrijeme na staru violinu, ali ju je ipak podigao sa smješkom.
    Koliko nudite dobri ljudi-viknuo je.
    Ko će početi da licitira?
    Jedan dolar, zatim dva. Samo dva?
    Dva dolara, a ko će ponuditi tri?

    Tri dolara, prvi put; tri dolara drugi put; ide za tri ali ne
    Iz neke prostorije otpozadi došao je sjedokosi čovjek i poklonio se.
    Onda je, pošto je obrisao prašinu sa stare violine i zategao opuštene strune, zasvirao jednostavnu i prijatnu melodiju kao kad anđeo pjeva božićnu pjesmu.

    Muzika je prestala, a aukcionar je tihim i mirnim glasom pitao:

    Koliko nudite za ovu staru violinu?
    I držao ju je sa naklonom.
    Hiljadu dolara

    Ko daje dvije hiljade? Dvije hiljade. Ko nudi tri?
    Tri hiljade prvi put, tri hiljade drugi put

    Prodato! rekao je
    Ljudi su se veselili, ali su neki viknuli:

    Ne shvatamo baš najbolje šta je promjenilo njenu vrijednost?
    Brzo je stigao odgovor:

    Dodir maestrove ruke.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

Strana 24 od 27 PrvaPrva ... 142223242526 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •