Poučne priče - Melem za dušu - Strana 2
Strana 2 od 27 PrvaPrva 123412 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 399
  1. #16

    Odgovor: Pričice

    Čovek s jednom cipelom

    Neki je čovek ušao u autobus i seo pored čoveka koji je samo na jednoj nozi imao cipelu.
    Očigledno je da ste izgubili jednu cipelu.
    Ne dobri čoveče , odgovorio je, jednu sam našao.

    Ako je nešto očigledno, ne mora biti i istinito.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Pričice

    Morska zvezda

    Šetajući plažom u predvečerje, stari je čovek primetio mladu ženu kako uzima nasukane morske zvezde i baca ih nazad u more.
    Konačno ju je pristigao i upitao zašto to čini. Odgovorila je da će morske zvezde do jutra izumreti.
    "Ali plaža se prostire u nedogled i morskih zvezda ima na milione" reče starac. "Zar će tvoj trud učiniti bilo kakvu razliku?"
    Mlada žena pogleda morsku zvezdu koju je imala u ruci i baci je u sigurnost mora. "Za ovu morsku zvezdu postoji razlika" reče ona.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Priča o leptiru

    Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čauri. Čovek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno telo kroz taj maleni otvor.
    Onda je leptir stao.

    Zato je čovek odlučio da pomogne leptiru: uzeo je makaze i razrezao čauru.

    Leptir je s lakoćom izašao.
    Čovek je nastavio da posmatra leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo telo i osnažila ga.

    Međutim ništa se nije dogodilo.

    Leptir je ceo svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim telom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poleteo.

    Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, nije razumeo da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čaure, potrebne, kako bi krv iz tela leptira potekla u krila i kada se oslobodi čaure da bude spreman da poleti.

    Ponekad su poteškoće upravo ono što nam treba u životu. Nikada ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikada ne bi mogli leteti.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Dva zidara

    Prvi zidar:

    Po ceo dan samo slažem cigle jednu na drugu. Dolazim ujutro na posao i slažem sve do pauze za ručak. Posle ručka opet slažem cigle do kraja radnog vremena. Jedino zadovoljstvo na poslu je petkom popodne kada dobijem platu za tu nedelju.

    Drugi zidar:

    Ja gradim kuće. Svaki dan mislim na ljude koji će u njima stanovati. Mislim kako će biti radosni kad prvi put ugledaju svoj novi dom. Mislim o deci koja će u njima rasti. Mislim o generacijama koje će ih uređivati i smatrati svojim domom. Ja ne gradim kuću, ja gradim nekome dom.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašni Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac koga je neizmerno voleo. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.

    Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se polako gasi. Neposredno pre nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu a drugu belu i rekao sinu :
    " Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti- dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori belu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro."

    Mladić je dostojno ispratio oca a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dve kutijice te krenuo u svet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali , spavao napolju... Zimi je bio srećan ako bi ga neko primio da zanoću na zemljanom podu izbe za stoku. Ubrzo je postao izradjen, nesrećan i beznadan. Posle par godina takvog života, još uvek je imao samo zdelu pirinča dnevno i duboke bore na licu i rukama.

    Onda su došle poplave, Jang Ce ce se izlio i poplavio polja i oranice, nastala je opšta glad i za mladića više nigde nije bilo ni posla ni nade. Lutao je bespućima , spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio i video da mu je neko ukrao jedino što je imao- zdelu za pirinač , pamučnu košulju i dva juana... Potekle su gorke suze i mladić je rešio da se ubije... Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba za pretstojeći čin, i dok ih je spuštao niz telo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa- dve kutijice nasledjene od oca.

    Otvorio je belu. U njoj je bila malena pirinčana hartija i ništa više. Razmotao je i video očev rukopis. Pisalo je : " Ovo će proći! "

    Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da udje kroz gradsku kapiju, jer niko nije umeo da pročita šta piše na velikoj tabli na samom ulazu. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i kolona je prošla. Prošao je i on.

    Kroz par dana provedenih po gradskim trgovima, našeg mladića je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru treba hitno pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše.

    Znao je i dobio je posao kod strogog plemenskog starešine . Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolazi neznani seljani kojima je trebalo nešto da se napiše ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret. Strogi gradski starešina je bio pravedan čovek i znao je uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagradjivao a vrlo brzo mu je odvojio i deo u svojoj kući gde je mladić počeo da živi.

    Sve se promenilo. U godinama koje su usledile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo , radio je sve više umesto samog gradskog starešine koji je star i onemoćao poverio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i pripadni , njih dvoje su rodili mnogo dece. Složno i u ljubavi , u dvoje, uvećali su svoje bogatstvo do neslućenih razmera. Mladić je mnoge predvečeri provodio ispijajući čaj u dobro ohladjenim prostorijama svom prelepog doma, razgovarajući sa svojom voljenom ili učeći svoje sinove komplikovanim kineskim karakterima, čitajući Konfičija i prvi put u životu je bio savršeno srećan.

    Jedne takve predvečeri, setio se celog svog života koji je prohodao od najgore bede do kompletne sreće. Setio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, setio se oca. Setio se one druge kutije koju mu je otac dao...

    Otvorio je crnu kutijicu. U joj je bili smotan komad pirinčanog papira. Razmotao je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano : " I ovo će proći."
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #21

    02 Zmurke...

    Jednom davno, sva ljudska osećanja i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji.
    Kada je Dosada zevnula treći put, Ludost je, uvek tako luda, predložila:
    Hajde da se igramo zmurke!
    Ko se najbolje sakrije, pobednik je među osećanjima.

    Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši da prećuti zapitala.:
    Zmurke? Kakva je to igra?
    To je jedna igra -započela je da objašnjava Ludost, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronađem, taj je pobednik.

    Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesovalo.
    Ali nisu svi hteli da se igraju.

    Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek, na kraju, svi pronau. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se setio da predloži igru. Oprez nije hteo da rizikuje.

    Jedan,dva,tri... Počela je da broji Ludost.

    Prva se sakrila Lenjost koja se, kao uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila u senci Uspeha koji se uz muku popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost nikako nije mogla da odluči gde da se sakrije, jer joj se svako mesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Lepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
    Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a Požuda i Strast u krateru vulkana. Zaborav je zaboravio da se sakrije,ali to nije važno

    Kada je Ludost izbrojala 999.999,
    Ljubav još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak,uskočila je,prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

    Milion!-zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

    Prvu je pronašla Lenjost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Veru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla Zavist, i naravno, i Uspeh, a Sebičnost nije trebala ni da se traži, sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
    Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Lepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše, jer ona nije mogla da se odluči za skrovište, pa je ostala da sedi na obližnjem kamenu.

    Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
    Talenat u zlatnom klasju žita, Teskobu u izgoreloj travi, Laž na kraju duge (laže,bila je na dnu okeana), a Zaborav je zaboravio da su se uopšte igrali.

    Samo Ljubav nije mogla nigde da pronađe. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbesnila, ugledala je ružičnjak. Zaša je među ruže, uzela suvu granu, i besna i iznemogla, počela je da udara po prekrasnim ružinim pupoljcima.

    Odjednom se začu bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči.

    Ludost nije znala šta da učini.

    Pronašla je Pobedu, osećaj nad osećanjima, ali Ljubav je postala slepa.

    Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na kraju je odlučila da zauvek ostane uz Ljubav i pomaže joj.

    Tako je Ljubav postala pobednik nad osećanjima, ali je ostala slepa, a Ludost je prati gde god da ide...
    Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.

  7. #22

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Prolece


    Jednog dana, jedan slepi covek sedeo je na stepenicima
    jedne zgrade,
    sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
    je pisalo:
    "Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."

    Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za
    reklamu, koji je
    tuda prolazio, zaustavio se zapazajuci da je u sesiru
    bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.

    Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za
    dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis.
    U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog
    coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica
    i novcanica.

    Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je
    pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i
    sta je to mogao napisati.

    Nasta ce prolaznik odgovoriti:

    "Nisam napisao neistinu samo napisah tvoju poruku na
    drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.

    I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno
    glasio:

    "Danas je prolece a ja ga ne mogu videti".

    Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece
    i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje.

    Za sve osobe čiji je osmeh
    taj koji cini boljim ovaj svet.

  8. #23

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dečaka i spalili selo u kome je živeo. Kad se otac vratio, video je zgarište i učinilo mu se da je ugljenisano dečije telo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dečije telo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom.

    Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom, upitao je: "Ko je tamo?"

    "Tata, ja sam, tvoj sin. Otvori vrata."

    Otac je pomislio da se neki obestan dečak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dečak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dečak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu videli.

    Na kraju je mudrac dodao: "Smatraš li nešto istinom, ako se toga previše držiš, kada sama istina dođe na tvoja vrata, nećeš joj otvoriti".
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #24

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 časa na dan nije dovoljno, setite se tegle kiselih krastavaca... i kafe...


    Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.

    Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu.

    Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
    Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna.
    Opet su odgovorili da jeste.

    Sledeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna peska. Kada ga je sipao, pesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jedared da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.

    Onda je profesor ispod stola izvadio dve šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pesak. Studenti su se smejali.
    'Sada!', rekao je profesor, dok je smeh zamirao, 'hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša deca, vaše zdravlje, vaša vera i stvari kojima se strašno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

    Ako napunite teglu peskom, nema mesta za kamenčiće i teniske loptice.
    Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vreme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mesta za one važne stvari.

    Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa decom.

    Nađite vremena za odlazak lekaru. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se
    ponovo kao da vam je 18. Uvek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pesak.'

    Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa.
    Profesor se nasmejao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.'
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #25

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Prava ljubav

    Za Mozisa Mendelsona, dedu cuvenog nemackog kompozitora nikako ne bi moglo da se kaze da je bio lep covek. Imao je pilicno nisku figuru i bio je groteskno povijen u ledjima. Jednoga dana otisao je u Hamburg u posetu trgovcu koji je imao prelepu kcer Frumtje. Mozis se beznadezno zaljubio u nju. Medjutim, Frumtje je, zbog njegovog nakaznog izgleda, osecala odbojnost prema njemu.

    Kada je doslo vreme za odlazak, Mozis je sakupio hrabrost i popeo se stepenicama do devojcine sobe da bi poslednji put s njom porazgovarao. Ona je bila vizija nebeske lepote i zbog toga sto je odbijala da ga pogleda, osecao je duboku tugu. Posle nekoliko pokusaja da zapocne razgovor, Mozis je stidljivo upitao:
    - Da li verujete da se ljudi vencavaju na nebesima?
    - Da - odgovorila je ne podizuci pogled. A vi?
    - Ja verujem - glasio je njegov odgovor. Znate, kada se na nebesima rodi decak, Gospod objavi kojom ce se devojkom ozeniti. Kada sam se ja rodio, meni su pokazali moju buducu mladu . Zatim je Gospod dodao: "Tvoja zena bice grbava." Od tada sam glasno izgovarao:"O, Boze, grbava zena bice prava tragedija. Molim ti se, Gospode, daj meni grbu a nju ostavi da bude lepa."

    Na to ga je Frumtje pogledala pravo u oci i protresla ju je jeza od nekog dubokokg osecanja. Ustala je i pruzila Mendelsonu svoju ruku. Kasnije mu je postala veoma privrzena supruga.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #26

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Dobro drvo


    Bilo jednom jedno drvo
    Dobro drvo, puno ljubavi za jednog malog dečaka. Dečak je dolazio svakoga dana i vredno sakupljao opalo lišće. I isplevši lisnatu krunu, zamišljao je da je šumski kralj. Peo bi se uz stablo Dobrog drveta i njihao se na njegovim granama. Jeo je njegove slatke plodove, jabuke. Dobro drvo i dečačić bi se ponekad igrali žmurke i kad bi se umorio, dečačić bi zaspao u senci drveta. Mali dečak je veoma voleo drvo. Zaista, voleo ga je i srcem i dušom. I Dobro drvo bilo je sretno. Ali, vreme je neumitno prolazilo

    I dečak je odrastao. Dobro drvo je sada često ostajalo samo. A onda, jednog dana, dečak ponovo dođe i Dobro drvo mu reče: Hajde, dečače, popni se na mene i poljuljaj se na mojim granama, najedi se mojih jabuka i odmori se u mojoj senci. I budi sretan. Ali, suviše sam veliki da bih se peo na tebe i igrao se s tobom, odgovori dečak Dobrom drvetu. Želim da kupim toliko stvari i da se zabavljam... Ali, znaš, potreban mi je novac. Možeš li mi dati malo para? Žao mi je, ogovori Dobro drvo ali para nemam. Sve što imam jesu lišće i jabuke... Ipak, dečače, mogao bi da ubereš moje jabuke i prodaš ih u gradu... Tako ćeš doći do para i biti sretan. I dečak se uzvera na drvo i pobra njegove jabuke, potom ih odnese sa sobom. I Dobro drvo se opet oseti sretnim. Dugo je vremena opet prošlo, a dečak nije navraćao...

    I Dobro drvo je bilo veoma tužno. A onda, jednoga dana, dečak ponovo stiže i drvo radosno zašumori. Hajde, dečače, reče ono. Uspni se uz moje stablo i poljuljaj se na mojim granama... I uživaj! Nemam vremena za to, imam previše posla, odgovori dečak. Želim kuću, u kojoj će mi biti toplo, objasni on. Želim da imam ženu i decu i zato mi je potrebna kuća... Možeš li ti da mi nabaviš jednu kuću? Ni ja nemam kuću, odgovori drvo. U stvari, čitava šuma je moja kuća... Ali, evo, možeš poseći moje grane i od njih sebi napraviti kuću. I tako ćeš biti srećan. I tako dečak poseče grane Dobrog drveta, odnese ih i od njih sebi sagradi kuću. I dobro drvo se ponovo osećalo veoma srećnim.

    Još podosta vremena prođe, ali dečak nije navraćao. I kada se ponovo pojavio, Dobro drvo je bilo toliko sretno da je jedva bilo u stanju reč da izusti. Hajde, dečače, pozva ga drvo šapatom. Dođi i poigraj se. Odveć sam star i tužan da bih se igrao, odgovori dečak. Ali, želeo bih jedan čamac, koji bi me odvezao daleko odavde... Možeš li mi naći neki čamac? Pa, poseci moje stablo i načini sebi čamac, odgovori Dobro drvo. Tako ćeš moći da odjedriš daleko odavde i da budeš srećan. I tako dečak poseče stablo Dobrog drveta... i načini sebi čamac... i odjedri daleko, daleko. I drvo je bilo srećno, ali ne i presrećno.

    Podosta vremena je minulo i dečak se najzad ponovo pojavi. Žao mi je, dečače, dočeka ga Drvo. Ali, zaista nemam ništa više što bih ti mogao dati... Znaš, ne rađam više jabuke... Zubi su mi se istrošili i više ne mogu da jedem jabuke, odvrati dečak. Nemam više ni grana, nastavi Dobro drvo na kojima bi se mogao ljuljati. Odveć sam star za takve stvari... mislim, za ljuljanje na granama, primeti dečak. Nemam više ni deblo, reče Dobro drvo na koje bi se mogao uzverati. Odveć sam umoran da bih se pentrao po drveću, zaklima glavom dečak. Žao mi je, uzdahnu Dobro drvo. Želeo bih da mogu da ti bilo šta dam... ali mi ništa više nije ostalo. Sada sam samo jedan stari panj. Žao mi je, zaista... Pa, više mi mnogo ni ne treba, uzdahnu i dečak. Tek neko mirno mestašce gde mogu sesti i predahnuti. Znaš, veoma sam umoran. U redu onda, odvrati Dobro drvo, istežući se koliko god može. Stari panj baš jeste pravo mesto da se na njemu sedi i odmara. Dođi, dečače, i sedi. Sedi i odmori se. Dečak postupi kako mu je rečeno. I Dobro drvo se oseti beskrajno sretnim.

    Shel Silverstein
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #27

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Biću srecan kad . . .

    Ubedjujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vencamo, dobijemo bebu, a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto deca nisu dovoljno velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti srecniji kada izadju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas supruznik dozove pameti, kada kupimo lepsa kola, kada budemo u mogucnosti da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada? Tvoj zivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

    *
    Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes srecan. Sreca je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vreme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

    *
    Zato, prestani da cekas...
    Da otplatis kola.
    Da kupis novu kucu ili automobil.
    Da ti deca odu od kuce.
    Da se vratis na studije.
    Da zavrsis studije.
    Da izgubis 10 kg.
    Da dobijes 10 kg.
    Da se ozenis (udas).
    Da se razvedes.
    Da dobijes decu.
    Da odes u penziju.
    Da dodje leto.
    Da dodje prolece.
    Da dodje zima.
    Da dodje jesen.
    Da umres.



    Nema boljeg trenutka za srecu od ovog. Sreća je put, a ne cilj.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #28

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Na 72. spratu jednog nebodera mladi čovek je gledao kroz prozor. Na vrata pokuca njegov sekretar, uđe pa reče:

    - Gospodine, samo da vam javim da je onih 7 miliona dolara upravo leglo na vaš račun.
    - Dobro, dobro . . . reče mladi čovek pomalo odsutno, a potom odmah upita :

    - De, reci mi, šta bi ti da ti neko kaže da si dobio 7 miliona dolara? Šta bi radio?

    - O, pa. . .ne znam gospodine. . .ja se pravo da vam kažem nisam nikad ni usudio da razmišljam o tako velikoj sumi. . .ali. . .verovatno bi moj život bio sasvim drugačiji - reče sekretar.
    - Drgačiji kažeš. Bio bi radostan pretpostavljam?

    - Jako gospodine. Mislim da se u stvari ne bih treznio nedelju dana od slavlja.
    - E, lepo. . .a vidiš, mene ta vest koju si mi upravo saopštio dolara uopšte ne dotiče. I sad ja tebe pitam, šta koji moj ja ovde radim ako me takve stvari više ne raduju? Čemu sve ovo?! Šta je život uopšte? Ispali mladi čovek seriju pitanja gledajući svog sekretara pravo u oči.

    - O. . .ne bih znao to gospodine. . .to je više ovako. . .filozofsko pitanje, morali bi da pitate nekog mudraca za te stvari - reče sekretar sav zbunjen.

    - BRAVO! Upravo to ću iz ovih stopa da uradim.
    Molim te, organizuj mi put za Nepal, idem pravo kod dalaj Lame.Taj zna sve - reče mladi čovek zbunjenom sekretaru i žurno napusti kancelariju da se spremi za put.

    . . . kod Dalaj Lame . . .

    - Učeni Lamo, ja te neću mnogo opterećivati svojim pitanjima, imam zapravo, samo jedno, a ono glasi : ŠTA JE TO ŽIVOT?
    Ja sam znate potpuno ostvaren čovek. Imam mnogo stanova, kuća, imam čak dvorac u Engleskoj, apartmane na Azurnoj obali, imam kockarnice, fabrike, poslove koji sami sebe vode, imam banke, imam ženu, ljubavnice, decu, zdravlje. . .obezbedio sam 6 svojih pokolenja unapred, imam dakle SVE! Ali. . .još uvek ne znam zašto smo mi ovde i šta je to život. . .i tako te stvari pa ako bi Vi. . .
    i tu ga učeni Lama učtivo prekide:

    Mladi gospodine, ja sam davno radio jedan doktorat na tu temu ali to bi vama bilo jako opširno. Evo šta ćete da uradite. Otiđite na reku Gang. Tamo ima jedan starac koji zna odgovore na SVA pitanja. On će vam reći.

    Mladi čovek odmah organizuje ekspediciju ka reci Gang i zaista, posle malo probijanja kroz šipražje i vrbake, na obali reke, sedeo je starac, sav sed i zarastao u belu kosu i bradu, zagledan negde daleko u drugu obalu reke.
    Mladi čovek mu polako priđe i reče:

    Oče, ja dolazim preko pola sveta samo da mi daš odgovor na jedno pitanje.
    - Pitaj sinko - reče starac nirnim glasom.
    - Reci mi oče - š t a j e t o ž i v o t?

    A starac poćuta neko vreme i ne pogledavši mladog čoveka, zagledan i dalje u obalu preko puta. . .misli . . . misli . . . pa onda reče:
    Sine . . . život, to ti je jedna veeelika reka . . .

    - Ma dobro to - reče mladi čovek, ali šta je sa novcem, bankama, jahtama, kockarnicama? Šta sa luksuznim automobilima i nakitom? Šta sa hotelima, putovanjima po celom svetu? Kolekcijama slika i vina, ergelama konja . . . Šta sa ljubavnicama, raskalašnim šopinzima, zabavama? ŠTA SA TIM ??!

    A starac se okrete, poče da ustaje pa sav zbunjen reče: Čekaj bre . . . pa zar nije samo . . . jedna velika reka ??
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #29

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    " Kiša je neprestano padala dok su Tenzen i Ekido zajednički putovali blatnjavim putem. Zašavši za krivinu, naišli su na lepu devojku u svilenom kimonu sa pojasom, koja nije mogla da predje na drugu stranu puta.

    " Hajde, devojko ", reče joj Tenzen, ne premišljajući se ni za trenutak.Podigavši je u naručje,preneo ju je na drugu stranu, preko blata.

    Ekido nije progovorio ni reči, sve dok kasno te večeri nisu stigli u hram u kome je trebalo da prespavaju. Potom više nije mogao da izdrži. " Mi kaludjeri ne prilazimo ženama", rekao je Tenzenu, "pogotovu ako su to lepe i mlade devojke. To je opasno. Zašto si to učinio:"

    " Ja sam devojku ostavio tamo", odvratio mu je Tenzen," Zar je ti još uvek nosiš sa sobom ?"

    UPUTSTVO O 108 PUTEVA DO PROSVETLJENJA - Dogen
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #30

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Svadja

    Bila jednom dva monaha, koji su punih cetrdeset godina ziveli u istom manastiru a da se nijednom nisu posvadjali. Jednog dana prvi monah rekao je drugome:
    - Ne mislis li da bi trebali bar jednom da se posvadjamo?
    Ovaj drugi je uzvratio:
    - Zasto da ne. Oko cega cemo se svadjati?
    - Mogli bismo oko ovog hleba - predlozi prvi.
    - U redu, svadjajmo se oko hleba. Kako se to radi?
    - Ovako - rekao je prvi monah - Ovaj hleb je sada moj, sta ces sad?
    - Zadrzi ga - rekao je drugi monah.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 2 od 27 PrvaPrva 123412 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •