Poučne priče - Melem za dušu - Strana 21
Strana 21 od 27 PrvaPrva ... 111920212223 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 301 do 315 od ukupno 399
  1. #301

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Postoji ljubav



    Postoji ljubav,
    Koju ne primjećuješ, zato što ona tako nežno dodiruje našu hladnu svakodnevnicu, da ne bi mogla da je promeni, sve dok joj ne pružimo ruku.

    Postoji ljubav,
    Koja vitla kao tornado i posle koje ostaju samo razbijene mašte i ostaci života.

    Postoji ljubav,
    Koju čekaš, danima, mesecima, nedeljama i godinama, a ona nikad da dođe, zarečena na nepostojanje.

    Postoji ljubav,
    Koja okleva da li da pređe preko praga sadašnjosti. Ponekad to i čini. A nekada prosto ostaje u budućnosti. Vrlo često zauvek.

    Postoji takva ljubav,
    Koja bilo da se desi ili ne, menja svest, ruši stene, čini čudo za čudom.

    Ta ljubav ponekad zna jako da boli, a ponekad jako da usreći. Ponekad te vodi, a ponekad je slepa. Ponekad te i ubije, ali samo da bi se ti ponovo rodio. A ponekad da te i zauvek pogubi.

    Takvu ljubav ne možeš da stvoriš; ne možeš da je tražiš. Prema takvoj ljubavi ne možeš biti ni ravnodušan.

    Kada se desi, ti ćeš prosto znati da je to ONA. Znaćeš, da je pred tobom neki novi životni put. Znaćeš, da više neće biti kao pre. Znaćeš, da čak i kad si sam, nećeš biti isti kao pre.

    To je prava ljubav ona koja ostaje. Čak i ako te napusti jednoga dana, jedan deo nje ostaće u pukotinama tvoga srca i s' melanholijom te podsećati na nju.

    Ostaje u pogledu i u suzama u očima. Ostaje u snovima noću, u uspomenama danju.
    Ostaje istovremeno i u prošlosti, i u sadašnjosti, i u budućnosti.
    Zato što to samo LJUBAV može.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  2. #302

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Najveći od svih učitelja

    Ono što smatram poučnim i što se može staviti u jednu priču jeste bol.On vas nauči da posmatrate ljude oko sebe na jedan,malo drugačiji način od onog kojim ste prvobitno sudili ljudima,pojavama i stvarima.
    Bol je nešto toliko ''neživo'',a opet toliko prisutno,gotovo opipljivo.Njegova mudrost(jer radi se upravo o mudrosti ukoliko ga primenimo pri dešifrovanju stvarnosti,a ne ubedimo sebe kako bismo trebali zbog njega,bola,da se svetimo)je sazdana u povezivanju svih,onih,nerazdvojivih atoma ljudskog postojanja koji se nalaze u nama samima sa istim takovim atomima u drugim ljudima.

    Bol,kada je učitelj jeste najveći učitelja,a kada gospodar onda je vrlo,vrlo zao gospodar.Zato,bol treba ispitati,a ne povoditi se za njim.

    Bol treba ispitati svaki put kada posegnemo za zajedljivošću kao jedinim oružjem protiv onoga u sebi što nam smeta,što nas izjeda.

    Bol je učitelj.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  3. #303

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    *Prva poslovna lekcija:

    Čovek poče da se tušira, čim je njegova žena završila, kad neko zazvoni
    na ulazna vrata... Nakon nekoliko trenutaka prepiranja oko toga ko će da
    otvori, žena popusti, brzo se uvi u peškir i strča niz stepenice.
    Na vratima ugleda Peru, prvog komšiju. Pre nego sto zausti, Pera joj
    reče:

    - "Daću ti 800 evra ako skineš taj peškir."

    Nakon kratkog razmišljanja, žena skinu peškir i stade pred Peru gola.
    Pera joj odmah dade 800 evra i ode. Zbunjena, ali i uzbuđena zbog
    iznenadne sreće koja ju je snašla, žena se opet uvi u peškir i pope se na sprat.
    Potom uđe u kupatilo, muž je, i dalje stojeći ispod tuša, pita:

    - "Ko je to bio?"
    - "Pera, naš prvi komšija" - odgovori ona.
    - "Sjajno" - reče muž - "je li ti rekao nešto o tome da mi duguje 800 evra?"

    Naravoučenije: Ukoliko bitne informacije o zajmu i riziku blagovremeno
    podelite sa svojim akcionarima - možete sprečiti moguće opasnosti.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  4. #304

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    *Druga poslovna lekcija*

    Dok je vozio auto, sveštenik kraj puta ugleda monahinju. Zaustavi se i ponudi joj prevoz, što ona i prihvati. Monahinja uđe u auto, sede i prekrsti noge, razgrnuvši tako svoju mantiju i otkrivši svoja divna kolena.

    Sveštenik baci pogled i zamalo ne napravi udes. Nakon sto je ponovo preuzeo kontrolu nad kolima, on potajno spusti svoju ruku na monahinjino koleno. Monahinja ga pogleda i reče:

    - "Oče, zar se ne sećate 129. psalma?"

    Sveštenik se zucnu i duboko izvini, pa primora sebe da skloni ruku. Promenivši brzinu opet stavi ruku na njeno koleno. Monahinja mu opet reče:

    - "Oče, zar se ne sećate 129. psalma?"

    I jos jednom sveštenik joj se izvini, rekavši:

    - "Oprostite, sestro, ali telo je grešno."

    Stigavši u ženski manastir, monahinja izađe, uputivši mu značajan pogled, i ode, a sveštenik, stigavši u crkvu, požuri da uzme Bibliju i pogleda 129. psalam. U njemu je pisalo:

    Idi napred i traži, produži dalje i spoznaces vrhunac slave.

    Naravoučenije: Ako nisi dobro informisan o poslu koji radiš, mozes da propustiš sjajnu priliku.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  5. #305

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    *Treca poslovna lekcija*

    Prodavac, službenica i direktor odoše na ručak i na stolu u restoranu nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je, a iz lampe izađe duh u oblaku dima i reče:

    - "Obično ispunjavam tri želje, ali ću svakom od vas troje ispuniti po jednu."

    - "Prvo meni, prvo meni" - reče službenica - "Želim da budem na Karibima, da vozim gliser i da me ne interesuje ništa na svetu."

    Puf! I ona nestade.

    Prodavac, u čudu, reče:

    - "Ja sam sledeći! Ja sam sledeći! Želim da sam na Tahitiju, da ležim na plaži sa mojom ličnom maserkom i da zauvek budem okružen pinakoladom i ljubavlju svog života."

    Puf! I on nestade.

    - "Ti si na redu" - reče duh direktoru.

    A on reče:

    - "Želim da se ovo dvoje posle ručka vrate u kancelariju."

    Naravoučenije: Uvek pustite šefa da govori prvi.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  6. #306

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    *Cetvrta poslovna lekcija*

    Vrana je celoga dana sedela na drvetu ne radeći ama baš ništa. Zeka je ugleda i upita:

    - "Mogu li i ja da sednem i da, kao i ti, ne radim ništa celoga dana?"

    Vrana odgovori:

    - "Naravno, zašto da ne?"

    I zeka sede na zemlju ispod vrane, pa počne da dremka. Iznenada se pojavi lisica, skoči na zeku i pojede ga.

    Naravoučenije: Ako vež sediš i ne radiš ništa, mora da sediš veoma, veoma visoko.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  7. #307

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    MONETA BEZ VREDNOSTI

    Jedan stari sufu prodavao je sve i svasta da bi zaradio za zivot.
    Ostavljao je utisak priglupog coveka, jer su mu ljudi cesto placali
    laznim novcem, ili su mu govorili da su vec platili, iako to nije bila
    istina, ali on je uvek verovao ljudima na rec.

    Kada mu je kucnuo sudnji cas, pogledao je ka nebu i rekao:
    "Gospode, toliko sam laznih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam
    osudio zbog toga; ogranicio sam se na misao da ne znaju sta cine. I ja
    sam moneta bez vrednosti, zato, molim te, nemoj me osudjivati"

    Tada je zacuo glas: "Kako je moguce osuditi nekog ko nije osudjivao druge?"



    Lako je naci nekog ko dela s ljubavlju;
    teze je pronaci onog ko misli s ljubavlju!
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  8. #308

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Tlo pod njenim nogama




    Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srećnicima ili prokletima, koje su prosto rođene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hoćete, bez čvrste veze sa porodicom, ili mestom, ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajućih koliko i pripadajućih.
    Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli moćan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuće antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagođavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osećamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pečatom ''pripadajućih''.



    Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer noću smo potpuno sami, čak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo.
    A u budnim snovima koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuće, drugačije, odmetnike, čudake.
    Tako ja to vidim.
    Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor, i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što ću ja reći je:
    ''mirno spavaj, dušice''.


    Čvrsto spavaj i lepo sanjaj.




    Salman Ruždi - Tlo pod njenim nogama
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  9. #309

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Učenici su duboko raspravljali
    o La Tseovoj izreci:

    ''Oni koji znaju - ne govore;
    Oni koji govore - ne znaju.''


    Kad je k' njima došao učitelj,
    pitali su ga šta tačno znače te reči.
    Učitelj im reče:
    ''Ko od vas poznaje miris ruže?''
    Svi su ga znali.
    Potom im reče:
    ''Izrazite ga rečima.''
    Svi su ćutali.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  10. #310

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Davno sam pročitala jednu japansku ''zagonetku'',zapravo jedno filozofsko pitanje koje glasi:
    ''Ako dva dlana ,udarajući jedan o drugi ,proizvode pljesak,kakav je zvuk jednog dlana?''
    Od tog dana,pa sve do danas,zamišljena sam nad ovim pitanjem koje je u stvari neka vrsta pouke sažete u nekoliko reči i svodi se na sav ljudski život koji možemo provesti u samoći,ili ga provesti u društvu drugog,namabliskog,''dlana''.Sa druge strane,ova zagonetka je svojevsrna uteha i svim,onim usamljenicima koji ostaju ''jedan,usamljeni dlan'',jer nagoveštava snagu njihove odlušnosti da stvore muziku,pljesak koji je jako teško čuti,a ipak postoji i drugačiji je od hiljada drugih pljeskova istih,takvih,samih dlanova.

    Jedna pitalica koja daje više uteha-to je ovo ''japansko'' pitanje.Razotkriva suštinu odnosa čoveka prema samom sebi,a zatim i prema čitavom svemiru.
    Daje utehu usamljenicima,daje nadu tragačima za ''srodnim dlanom'',pruža ruku svima onima koji su se našli uz pogrešan ''dlan'' i najzad,može se odnositi na svako vrstu bliskosti za kojom tragamo,pa ma kako je nazivali.

    Ova pitalica nam pruža utehu kada je potrebno da sami sebe odredimo u odnosu na sopstvene odluke jer pruža nam utočište u misli kako je svako jedan dlan koji,na ovaj ili onaj način,jeste tvorac jedinstvene muzike,melodije prošarane
    svim onim što može stati između dva ''dlana'',između onoga što je naš početak i naš kraj i što jeste samo naše.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  11. #311

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Tu ruke nisu bitne

    Po prvi put osećaš da tvoja ruka klizi iz njegove i to te plaši. Tvoja ruka se puni strahom i sve više klizi.

    Tek ste na početku i Ti još uvek ne znaš da tu ruke nisu bitne. Da On tebe ne vodi za ruku.
    To si Ti sama svoje srce uvezala bodljikavom žicom, njemu si pružila slobodan kraj. I sad ti samo preostaje da ga tiho slediš.

    Bilo bi dobro da probaš što duže da lebdiš. Tako najmanje boli.



    Generalna proba

    Otišli ste zajedno na pijacu. Čak ste poneli i ceger, kao pravi supružnici, a niste još uvek ništa. Tek momak i devojka.

    Dok zagledaš breskve, tvoja ljubav se mršti. Pitaš ga da On izabere. Ne, On će samo da nosi to što Ti kupiš.
    Pre nego što zastaneš pored lubenica, upitno ga pogledaš. Slegne ramenima.
    Pred plastičnom kofom s margaretama nezainteresovano gleda u stranu.

    Napuštate pijacu svako sa svojim teretom. Njegov je u cegeru.

    Mada još nisi ni zaprošena, uloge su podeljene: Ti ćeš biti domaćica, On će biti muž.



    Karenjin u kuhinji

    Danas, za ručkom, oko 15 h i 13 min., istovremeno postaješ svesna dve činjenice: prve da On umače koricu hleba u činiju sa salatom i druge da te to strašno nervira.

    Dok pratiš putanju njegovih dlakavih prstiju od činije ka ustima, pokušavaš da objasniš sebi zašto ti to toliko smeta. Zatim konstatuješ to da On ne zatvara usta dok žvaće. Iznenađena, uočavaš i da njegove uši poskakuju gore-dole kao da su sa čeljustima povezane raštimovanim mehanizmom.

    On primećuje da ga posmatraš i upućuje ti upitan pogled: vilice zastaju, ruke mirno uokviruju tanjir, crte lica, do malopre upregnute u savladavanje zalogaja, sada omekšavaju ponovo liči na onog starog, poznatog sebe. Samo jedno na njemu zadržava novootkriveni oblik.

    Bože, odakle mu ovakve uši pomišljaš pre nego što spustiš pogled u svoj tanjir da ga više nikad ne podigneš.

    tatjana jankovic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #312

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Potrebno je vreme




    Potrebno je vreme
    da spoznaš razliku između isprepletenih ruku i okovanih duša.

    Potrebno je vreme da saznaš,
    da ljubav nije večno nadanje, a osoba pored tebe ne mora da bude sigurnost za ceo život.

    Potrebno je vreme da uvidiš,
    da poljupci nisu zapečaćeni ugovori, a pokloni ne znače obećanja.

    Potrebno je vreme da se suočiš sa svim svojim porazima,
    uzdignutog čela i smelog pogleda, jak/a kao gorostas.

    Potrebno je vreme da shvatiš,
    da se putevi baš danas grade, zato što je zemlja baš sutra nesigurna za gradnju.

    Potrebno je vreme da shvatiš,
    da će te opeći sunčevi zraci ako stojiš dugo izložen njima.

    I baš zato,
    posadi SADA cveće u bašti svoje duše i ne čekaj slučajne bukete.

    Na kraju ćeš da vidiš:
    Da možeš da ozdraviš,
    Da si zaista uporan,
    Da si prirodno jak,
    Da si voljen.

    I naučićeš svaki put nešto novo, kada kažeš zbogom.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #313

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Smijat će se oni koji se drže za ruke


    Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Upravo kad su završila zamišljenu kulu, na čiju su izradu potrošila puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom
    Rabin je očekivao suze i bijes. Djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, počela su graditi novu kulu.

    Rekao je: 'Spoznao sam da su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke!'


  14. #314

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    -Jesi l' čuo da će sutra padati dinari s neba?
    -Nisam.
    _A jel' veruješ da ima tica sto donosi kolače?
    -Ne verujem
    -Jesi l' čuo da ima negde da je stalno leto?
    -Nisam.
    -A jel' veruješ da u radijo živu mali ljudi?
    - Ne verujem.
    -Marš iz našeg sokaka kad ne umeš da sanjaš! Da te pokrljam napola k'o lebac...Eto!

    Mika Antić
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  15. #315

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Izmedju noci i jutra


    Oslusni, srce moje, i poslusaj sta govorim:
    Dusa mi bjese mocno stablo cije korijenje seze u dubine
    zemlje, a grane mu se izvijaju prema beskraju.
    Dusa mi procvjeta u proljece, plodove dade u ljeto, a
    kada jesen dodje sakupih plodove u srebrne posude i stavih
    ih na raskrsnicu. Prolaznici su ih uzimali, jeli i svojim putem
    nastavljali.
    Kada jesen minu, kada se njeni kliktaji u plac i jadikovku
    pretvorise, u posudama vidjeh samo jedan plod koji ljudi
    meni ostavise. Ja ga uzeh i vidjeh da je nesnosljivo gorak,
    kiseo kao zeleno grozdje, te rekoh svojoj dusi:
    Tesko meni. Ljudima sam u usta stavio prokletstvo i u
    utrobe neprijateljstvo. Sta si, duso, ucinila sa slascu koju si
    korijenjem sisala iz dubine zemlje, sta si ucinila sa mirisom
    koji su tvoje grane upijale iz sunceve svjetlosti?
    Potom iscupah mocno stablo svoje duse.
    Iscupah ga zajedno sa korijenom iz zemlje iz koje je raslo
    i iz koje se hranilo. Iscupah ga iz proslosti i oduzeh mu
    sjecanje na hiljadu proljeca i hiljadu jeseni. Zatim posadih
    stablo svoje duse na drugo mjesto.
    Zasadih ga u polje daleko od staza vremena. I bdio sam
    nad njim govoreci: Bdijenje nas priblizava zvijezdama.
    Zalijevao sam ga krvlju i suzama govoreci: U krvi ima mirisa i
    u suzama slasti.
    A kada dodje proljece, moja dusa ponovo procvjeta i u
    ljeto plodove dade. Ujesen sakupih zrele plodove u zlatne
    posude i stavih ih na raskrsnicu. Ljudi su prolazili, sami ili u
    grupama, ali niko ne pruzi ruku da uzme iz mojih posuda.
    Uzeh i pojedoh jedan plod te osjetih da je sladak poput
    meda, ukusan kao rajsko vrelo, prijatan kao vavilonsko
    vino, mirisan kao dah jasmina. Tada uskliknuh:
    Ljudi ne zele da kusaju blagoslov, niti istinu, jer blagoslov
    je plod suza , a istina je plod krvi!
    Zatim sjedoh u sjenku stabla svoje osamljene duse, u
    polju daleko od staza vremena.
    Cuti, srce moje, do jutra.
    Cuti, jer se zrak zasitio odvratnim mirisima
    i tvoj dah nece da kusa


    Kahlil Gibran
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

Strana 21 od 27 PrvaPrva ... 111920212223 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •