Poučne priče - Melem za dušu - Strana 19
Strana 19 od 27 PrvaPrva ... 91718192021 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 271 do 285 od ukupno 399
  1. #271

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Iskustvo jedne učiteljice

    Jednoga dana zamoli učiteljica svoje učenike da napišu imena svih ostalih učenika u razredu na list papira i da ostave pored svakog imena malo mjesta. Potom im reče da razmisle što je to najljepše što bi mogli reći o svakom pojedinom učeniku i da to napišu pored njihovih imena.
    Potrajalo je to cijeli jedan sat sve dok nisu svi bili gotovi te su potom napustili učionicu i predali svatko svoj list učiteljici.
    Preko vikenda je učiteljica na jedan list papira napisala imena svakog pojedinog učenika i pored njega popis najljepših primjedbi koja su drugi učenici dali o njemu ili njoj.
    U ponedjeljak je predala svakom učeniku njegov ili njen popis. Već nakon kratkog vremena su se svi smjehuljili.
    Uistinu?, šaputali su... Nisam mislio/mislila da uopće nekome toliko značim! i Nisam mislio/mislila da sam drugima toliko drag/draga, bili su komentari.
    Poslije toga nitko nije više spominjao taj popis. Vježba je ispunila svoju svrhu, a učenici su bili sretni sami sobom, ali i s drugim učenicima.
    Prošlo je nekoliko godina kada je jedan od učenika poginuo u ratu pa je učiteljica otišla na njegov pogreb.
    Crkva je bila prepuna mnogim prijateljima. Jedan za drugim, svi oni koji su poznavali ili voljeli tog mladog čovjeka, prolazili su pored njegova lijesa i odavali su mu posljednju počast.
    Učiteljica je bila zadnja i pomolila se pored njegova lijesa. Vidjevši je tamo, jedan od vojnika, koji je nosio lijes, reče joj: Jeste li Vi Markova učiteljica matematike? Potvrdila je: Da. Potom on reče: Marko je često govorio o Vama.
    Poslije pogreba većina Markovih učenika iz škole bili su na okupu. I Markovi roditelji su bili tu i očito su jedva čekali da porazgovaraju s učiteljicom. Nešto bismo Vam pokazali, reče otac i izvadi novčanik iz svoga džepa. To su našli kod njega kada je poginuo. Mislili smo da ćete Vi to prepoznati.
    Iz novčanika je izvadio već ishabani list papira, koji se već slijepio očito od čestog umotavanja i otvaranja.
    Učiteljica je naravno odmah znala da je to jedan od onih listova papira, na kojima su bile lijepe stvari napisane, a koje su napisali Markovi kolegice i kolege iz razreda o njemu.
    Tako smo Vam zahvalni što ste to učinili, reče Markova majka. Kao što vidite Marku je to bilo izuzetno važno.
    Svi su se ostali učenici okupili oko svoje nekadašnje učiteljice.
    Ivan se tada nasmije i reče: I ja čuvam još uvijek svoj list papira u gornjoj ladici moga pisaćeg stola.
    Filipova žena reče: Filip me zamolio da listu stavimo u naš album s vjenčanja.
    I ja čuvam još uvijek svoju u svom dnevniku, reče Marija.
    Potom Ana, pa još jedna učenica, izvadi iz svoga kalendara već istrošen i raskomadan list papira i pokaza ga ostalima.
    Uvijek ga nosim sa sobom, reče Ana i doda: Mislim da svi još uvijek čuvamo taj list papira.
    Učiteljica je bila toliko ganuta da je morala sjesti i zaplaka.
    Zaplakala je zbog Marka i svih njegovih prijatelja i prijateljica koji ga više neće vidjeti.
    Često u suživotu s drugim ljudima zaboravimo da će svaki život jednoga dana završiti i da nitko od nas ne zna kada će to biti.
    Zato bismo trebali reći svim onim ljudima koje volimo i o kojima se brinemo da su nam nešto posebno i da su nam važni.
    Recimo im to dok nije prekasno.
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  2. #272

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Naučio sam...


    Naučio sam…
    Najbolji školski čas je sedeti na podu ispred nogu starije osobe.
    Naučio sam…
    Kada si zaljubljen, to se vidi.
    Naučio sam…
    Kada mi samo jedna osoba kaže ''ulepšao si mi dan''… onda je moj dan nešto sasvim drugo.
    Naučio sam…
    Da je najmirniji osećaj na svetu, kada ti dete zaspi u naručju.
    Naučio sam…
    Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
    Naučio sam…
    Da nikada ne smeš reći ''ne'' poklonu od deteta.
    Naučio sam…
    Da uvek možeš za nekoga moliti, kad nema snage - da sebi može da pomogne na drugi način.
    Naučio sam…
    Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahteva od tebe, uvek potreban prijatelj s' kojim se možeš glupirati.
    Naučio sam…
    Da je ponekad sve što neko treba, nečija ruka za držanje i srce za
    razumevanje.
    Naučio sam…
    Da su najjednostavnije šetnje u letnjim večerima s' mojim ocem, dok sam bio dete, učinile za mene čudo kada sam odrastao.
    Naučio sam…
    Da je život kao rolna toalet papira - što je bliže kraju brže ide.
    Naučio sam…
    Da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvek ono što tražimo. Da se novcem ne mogu kupiti čast i stalež.
    Naučio sam…
    Da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.
    Naučio sam…
    Da je ispod svačijeg tvrdog oklopa, neko ko želi biti cijenjen i voljen.
    Naučio sam…
    Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?
    Naučio sam…
    Da činjenice, ako ih ignorišem ili izbegavam, ne menjam.
    Naučio sam…
    Kada planiraš da se osvetiš nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vređati.
    Naučio sam…
    Da ljubav, a ne vreme, liječi sve rane.
    Naučio sam…
    Najlakši način da kao osoba rastem, da se okružim ljudima, koji su pametniji od mene.
    Naučio sam…
    Da svako, koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmehom.
    Naučio sam…
    Da niko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
    Naučio sam…
    Da je život tvrd i zahtevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji.
    Naučio sam…
    Da dobre prilike nikada nisu izgubljene; neko će se uvek poslužiti onima koje ti propustiš.
    Naučio sam…
    Kada se naučiš živeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negde drugde.
    Naučio sam…
    Da bih voleo da sam svom ocu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim.
    Naučio sam…
    Da treba izgovarati reči koje su nežne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
    Naučio sam…
    Da je osmeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
    Naučio sam…
    Da ne mogu odabrati kako se osećam, ali da mogu odabrati šta ću napraviti u vezi sa tim.
    Naučio sam…
    Da si, jednom kad ti novorođeno unuče uhvati mali prst svojom šacicom, zarobljen doživotno.
    Naučio sam…
    Da svi žele živeti na planini, ali da se sva sreća i radost događaju dok se penješ.
    Naučio sam..
    Da je dobro davati savet samo u dva slučaja: kada ga neko traži, ili kada je pitanje života i smrti.
    Naučio sam…
    Što imam manje vremena, više stvari mogu uraditi.

    Naučio sam…
    Ujed psa neće proći, ako psa ubiješ.


    Endi Runi
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #273

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Patuljci žive u kuglama



    Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni.
    Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji.
    Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja,
    koliko god teška ona bila.

    Njih možete pitati zašto je Nebo plavo i zašto drveće
    raste uvis želeći da dosegne Sunce, gde putuju reke,
    ko je nas obojio i odakle cveću ime njih možete
    pitati gde to Sunce spava i gde se kriju drevni
    gradovi, zašto ne možete razdvojiti mleko i čaj da
    opet budu kao pre nego što ste ih pomešali, ne želeći
    piti ni jedno ni drugo već nešto treće njih možete pitati
    zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osećamo
    tako svadljivima ili tužnima

    Zašto sanjamo?
    Ko je stvorio oblake i zvezde, slova i brojeve, planine i mora?
    Zašto ljudi stvaraju pa ruše?
    Pa opet grade ispočetka?
    Ne verujete?

    A osećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno,
    pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, možda, neki
    drugi ljudi u vama čudne osećaje nelagode, hteli biste se udaljiti,
    pobeći od njih, ili se samo svađati sa njima jer vas ljute, a vi i ne
    znate zašto?

    Da, to je istina.

    Ima ljudi koji izazivaju ono najbolje u nama i drugim ljudima,
    samoti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled.
    Oni ne vole da nose
    zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali),
    jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine
    nam život lepšim, svetlijim, ispunjenijim, svrsishodnijim, plemenitijim.
    Katkad ih možemo prepoznati po smehu onih oko njih, ljudi ili dece,
    po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pesmama,
    ili po muzici kojoj uče djecu. U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili
    ružnih reči. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu.
    Oni nas uče kako živeti, kako se radovati, kako voleti.

    Zovu ih Zlatni Ljudi. Svako sretne nekog zlatnog čoveka, a toga čak
    i ne mora biti svestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznaćete ga
    u očima koje sjaje, i u osmehu koji ostaje na licu, u lepom, smirenom
    i ispunjenom osećaju sreće u grudima.

    Potražite Zlatne ljude tu su oko nas



    Jadranka Klepac
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  4. #274

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Cvrčak i novčić


    Jednom prilikom jedan čovek pozva
    prijatelja Indijanca u goste, u veliki grad.
    Poveo ga je u razgledanje grada i dok su
    šetali Indijanac odjednom reče: ''Čujem cvrčka!''
    ''Nemoguće je da od ovolike buke, brujanja
    automobila i galame ti možeš da čuješ cvrčka'',
    reče mu prijatelj.
    ''Nemoguće!''
    Indijanac se na to sagnu, razgrnu grm i pokaza
    mu cvrčka.
    ''Ali kako?'' upita njegov prijatelj.
    Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga
    na trotoar. Novčić zazveči!
    Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mestu
    odakle je dolazio zvuk palog novčića.
    ''Ono što si naučio da slušaš, čućešma kakva buka bila,
    ma gde bio''
    , odgovori Indijanac.

    ''Vidiš, ovi ljudi su u buci čuli novčić, a ja sam čuo cvrčka.''
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  5. #275

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Sve što Indijanac radi je u krugu, a to je zato što snaga sveta uvek deluje u krugovima, i sve pokušava da bude okruglo.
    Nebo je okruglo, a čuo sam da je i Zemlja okrugla, a takve su i sve zvezde.
    Vetar, kad je najmoćniji, vitla.
    Ptice grade gnezda u krugovima, jer njihova je vera ista kao i naša.
    Čak i godišnja doba u svojim promenama čine veliki krug i uvek se ponovo vraćaju tamo gdje su bila.
    Čovjekov život je krug od detinjstva do detinjstva.
    I tako je u svemu, u čemu se kreće snaga.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  6. #276

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jednom sam bio u Viktoriji
    i video sam veoma veliku kuću.
    Rekli su mi da je to banka,
    i da beli ljudi tu stavljaju svoj novac na čuvanje
    i da vremenom dobijaju korist.
    Mi Indijanci nemamo takve banke;
    ali kada imamo mnogo novca ili ćebadi,
    mi ih dajemo drugim Indijancima
    i vremenom to im donosi korist
    i naša srca se osećaju dobro.

    Naš način davanja je naša banka.



    Poglavica Maquinna, Nootka
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #277

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.

    'Zašto si išla tamo?' upita je otac.

    'Da utješim susjedu!'

    'A što si ti tako malena mogla učiniti da je utješiš?'

    'Sjela sam joj u krilo i s njom plakala.'

    Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi, plači s njime! Ako se tvoj bližnji raduje, raduj se s njime! Ljubav gleda i vidi, osluškuje i čuje. Ljubiti znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem. Onaj koji ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti. Mi smo anđeli sa samo jednim krilom - možemo letjeti samo ako se zagrlimo.

    Bruno Ferrero


  8. #278

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Ovo sam prepisala odnekud,ne secam se odakle..

    Uopste,o zivotu ..


    Neki svoj zivot provedu gledajuci ga iz zablje perspektive,cucnu i gledaju kako su drugi visoko.Neki zivot posmatraju iz pticje perspektive,pa su ostali ljudi dimenzija omanjih insekata.Neki treci vode bitku s duhovima svojih predaka trudeci se da budu identicni,savrseniji ili pak dijamentralno suprotni.Sigurnost u sebe,sposobnost da vladate svojim zivotom,mogucnost transformacija bez ostecenja vase sustine,zadovoljstvo i ostvarenost znaci su da ste prebrodili sve zamke koje vode ka tome da krenete put nekog "kompleksa".
    Ma kako da vam je put bio lak ili naporan,ma cije dete da ste,ma sta da su drugi mislili ili ocekivali,bitno je kako se vi osecate.Situacije koje su vas povredjivale sigurno su ostavile traga,ali hvatanje u kostac sa osecanjima,nalazenje osnova u realnosti,cinjenica da vise niste ni mali ni bespomocni,otvara novu dimenziju u vasem zivotu.Nova dimenzija je ono sto se osloboditi vasu dusu iz boce u kojoj je bila zatvorena,bila boca premala ili prevelika.




  9. #279

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    "Cosmo" savetuje mlade devojke da se samopostovanje ne stice iskrenoscu, postenjem i odgovornoscu, vec redovnom depilacijom; ili da je dovoljno da nosimo finije rublje da bismo bili bolje osobe. U knjizi pise, otprilike: "Iako se navodno zalaze za ukidanje patrijarhata, pravi cilj Cosma nije da prekine tretiranje žene kao robe, vec da robi digne cenu".

    Nenad Velickovic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #280

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Možeš li naučiti dušu da obuhvati jedno...


    Možeš li naučiti dušu da obuhvati Jedno
    a da se ne rasprši?


    Možeš li zadobiti jedinstvenu moć,
    a da zadržiš blagost deteta?


    Može li se tvoj unutrašnji vid
    pročistiti od svih nečistoća?


    Možeš li voleti ljude i vladati zemljom,
    a da te niko poznaje?


    Možeš li, kad se otvore vrata Neba,
    uzleteti poput golubice?



    Možeš li jasnoćom i čistotom u sebi
    proniknuti sve, ne čineći ništa?
    Stvarati i hraniti,
    hraniti a ne posedovati,
    činiti, a ne vezati se,
    rasti, a ne gospodariti:



    u tome se krije tajna života.



    Lao Tse
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  11. #281

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Ručak s Bogom

    Jedan dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od šest boca voćnog soka te krenuo u svoju pustolovinu
    Kad je odmakao, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova. Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

    Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

    Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.

    U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka, okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.

    Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:

    'Što je to što si danas napravio da te je tako obradovalo?'

    Odgovorio je:

    'Ručao sam s Bogom.' No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:

    'Znaš što, Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio.'

    U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:

    'Tata, što je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?'

    Odgovorio je:

    'Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom.' Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je:

    'Znaš što, puno je mlađi nego što sam mislio.'

    Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život sasvim slučajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!


  12. #282

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Tragač za istinom

    Đavo je video čoveka koji se uputio u kuću duhovnog učitelja, i rešio je da učini sve što je u njegovoj moći da bi ga sprečio u pronalaženju istine.

    I tako, podvrgnuo je sirotog čoveka svim mogućim iskušenjima: bogatstvu, užicima, slavi, moći, prestižu.
    Međutim, čovek je sa lakoćom prošao kroz sva iskušenja, toliko je velika bila njegova želja za duhovnim prosvjetljenjem.

    Kada je stigao kod učitelja, bio je iznenađen što ovaj sedi u fotelji, dok učenici sede na podu, kraj njegovih nogu.
    "Ovom čoveku očigledno nedostaje osnovna vrlina svetih ljudi, skromnost": pomislio je.
    Uočio je zatim druge stvari koje mu se nisu dopale,
    pre svega to što mu učitelj uopšte nije poklonio pažnju.
    "Pretpostavljam da je tako zato, što mu ne laskam kao ostali", rekao je u sebi.
    Nije mu se dopala ni odeća učitelja, kao ni način na koji je govorio učenicima''.

    Sve ovo navelo ga je na zaključak da je došao na pogrešno mesto.
    Kada je izašao iz prostorije, učitelj, koji je video đavola kako sedi u ćošku,
    rekao mu je:
    "Nije bilo neophodno da se toliko trudiš, taj čovek je bio tvoj od samog početka".


    Takva je sudbina onih koji su, u svojoj potrazi za Bogom, spremni svega da se odreknu, osim ideje da ih je on stvorio.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #283

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Komadić ogledala...






    Kada je profesor završio s' predavanjem, upitao je iz navike:

    ''Ima li pitanja?'' Nije očekivao nikakvo pitanje. Zato je bio veoma iznenađen, kada ga je jedan od studenata upitao:

    ''Profesore, u čemu je smisao života?''

    Neki od studenata koji su već bili izlazili samo su se podrugljivo podsmehnuli na pitanje svog kolege i nastavili svojim putem. Zatečen, profesor je dugo vremena posmatrao studenta, pitajući se je li pitanje bilo ozbiljno ili samo neka šala. Na kraju je uvideo da je student ipak ozbiljno postavio pitanje pa mu reče:

    ''Odgovoriću vam''.

    Gurnuo je ruku u džep i izvukao novčanik iz kog je izvadio komadić ogledala veličine novčića... I započeo svoju priču:

    Bio sam dečak u vreme u rata. Jednog dana sam na ulici ugledao bezbroj komadića ogledala koje je neko razbio. Kako nisam imao igračke uzeo sam jedan od tih komadića da se poigram.

    Uskoro sam shvatio da mogu sunčevu svetlost usmeriti u neka mesta i ćoškove u koje Sunce nikad nije moglo da dopre: duboke jame, tamna prostorija na severnoj strani zgrada, itd.

    Kad sam odrastao shvatio sam da to nije bila samo igra već i metafora onoga što bih mogao činiti u životu. Jer i ja sam delić jednog ogledala koje ne poznajem u potpunosti, i svoj njegovoj veličini.

    Ali s' onim što imam i što mislim da jesam, mogu bar malo svetla, istine, razumevanja, dobrote i nežnosti uneti u tamne i skrivene kutke ljudskih srca, i možda promeniti nešto u čoveku čije je srce mračno.
    Ako i drugi ljudi to primete i shvate, možda se potrude da učine isto - unesu svetlo, tamo gde ga nema.


    Eto u tome je za mene smisao života i zbog toga još uvijek čuvam komadić ogledala, jer mi je svojom igrom svetlosti pokazalo put.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #284

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Voz



    Život je kao putovanja u vozu. Ljudi ulaze i silaze. Prilikom nekih zaustavljanja mogu se dogoditi prijatna iznenađenja.
    Ljudi proživljavaju srećne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, tuge.
    Kad se rodimo i zakoračimo u voz, srećemo se sa ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tokom čitavog našeg putovanja. Na primer, naši roditelji
    Nažalost, kad-tad oni će sići sa voza i ostaviti nas bez svoje ljubavi, brižnosti, nežnosti, bez svoga prijateljstva i društva.
    Međutim, u voz će ući druge osobe koje će nam, takođe, biti veoma važne.
    To su naša braća i sestre, naši prijatelji i ljudi koje srećemo i koje ćemo zavoleti tokom putovanja.

    Mnoge osobe koje ulaze u voz gledaju na putovanje kao na kratku šetnju, Oni ne uživaju u predelima kraj kojih prolaze, ne žele da se zbližavaju sa drugima, pa kraj putovanja dočekaju sami.

    Drugi u ovoj vožnji kroz život nailaze samo na žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vozu, u toku vožnje, uvijek nadohvat ruke i spremno pomažu onima kojima je pomoć potrebna.

    Mnogi, kada siđu, ostavljaju iza sebe trajnu čežnju.

    Neki nas uvaljuju i u nevolje. Mnogi ulaze i silaze, a da ih nismo ni zapazili. Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam veoma dragi negde u nekom drugom vagonu.
    Ostavljaju nas same u delu našeg putovanja. Ponekad pokušavamo da ih pronađemo i da se smestimo u njihov kupe. Međutim, na našu žalost, često ne možemo da sednemo kraj njih. Mesto pored, neko drugi je već zauzeo.
    I takav je život.
    Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka bez ponovnog sastajanja. I nikad se ti trenuci neće vratiti. Zato, pokušajmo da svoje putovanja kroz život učinimo najlepšim mogućim. Pokušajmo da sa svima u vozu budemo u ljubavi. Pokušajmo da u svakom putniku vidimo ono najbolje u njemu.
    Setimo se i toga da na svakom ukrštanju životnih koloseka neki od vagona može da isklizne i da je putnicima u njima možda potrebna naša pomoć. I sami možemo doživjeti iskliznuće. Nadamo se da ćemo tada naići na putnika koji će nas razumeti.

    Najveća misterija putovanja je što ne znamo kada ćemo zauvijek sići sa voza. Takođe ne znamo ni kada će naši saputnici sići. Pa ni oni koji sede do nas.
    Sigurno ćemo biti veoma tužni kada budemo morali zauvek da napustimo voz. Vjerovatno će veoma boljeti rastanak sa nekim prijateljima koje smo sreli za vrijeme putovanja i koji su nam postali dragi.

    Međutim, trebalo bi da gajimo nadu da postoji glavna stanica, i da ćemo videti kako svi dragi nam ljudi pristižu, sa prtljagom koji nisu imali kada su ulazili u voz. I tada ćemo biti srećni što se ponovo srećemo.
    Usrećiće nas pomisao da smo im baš mi pomogli do uvećaju svoj prtljag i da smo u njega stavili prave sadržaje.
    Moramo se truditi da imamo srećno putovanje i da znamo da se na kraju sva muka stostruko isplati.
    Pokušajmo da pri silasku sa voza ostavimo prazno sjedište koje kod ostalih putnika, koji nastavljaju putovanje, budi čežnju i lepa i prijatna sećanja.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  15. #285

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Tišina i smirenost


    Tišina je vaša istinska priroda. Šta je tišina? Unutrašnji prostor, ili svest u kojoj opažate reči na ovoj stranici, i u kojoj one postaju misli.
    Kad ne bi bilo te svesti, ne bi bilo ni opažanja, ni misli, ni sveta. Vi ste ta svest prerušena u osobu.
    Kad izgubite dodir s' unutrašnjom tišinom, izgubili ste i dodir sa sobom.
    Kad izgubite dodir sa sobom, izgubili ste sebe u svetu.
    Vaš najskriveniji osećaj vlastitog ja, onog ko vi jeste, neodvojiv je od tišine.
    To je onaj Ja Jesam koji leži dublje od imena i oblika.

    Unutrašnja buka razmišljanja ekvivalent je spoljne buke.
    Ekvivalent spoljne tišine je unutrašnji mir.

    Kad god vas okružuje tišina, osluhnite je. Jednostavno je primetite. Obratite pažnju na nju.
    Osluškivanje tišine budi u vama dimenziju mira, jer tišine možete postati svesni samo kad ste mirni.

    Obratite pažnju na to da u trenutku opažanja tišine, koja vas okružuje vi ne razmišljate. Svesni ste, ali ne razmišljate.

    Kad postanete svesni tišine, tu je odmah i stanje unutrašnje, mirne budnosti. Prisutni ste.
    Iskoračili ste iz hiljadu godina starog kolektivnog ljudskog uslovljavanja.


    Pogledajte stablo, cvet, biljku. Usmerite svest prema njima. Koliko su samo mirni, koliko duboko ukorenjeni u Postojanju!
    Dopustite prirodi da vas nauči smirenosti.

    Dok posmatrate stablo, opažate njegov mir, i sami postajete mirni.
    Povezujete se s' njim na jako dubokom nivou.
    U tišini i kroz tišinu osećate jedinstvo s' onim što opažate. Osećaj sjedinjenosti jeste ljubav.

    Tišina je korisna, ali vam nije potrebna da biste pronašli mir.
    Čak i kad je oko vas buka, možete biti svesni mira u temelju buke, prostora u kojem se čuje buka.
    To je unutrašnji prostor čiste svesti, sama svesnost.

    Svaka buka može biti jednako korisna, kao i tišina. Kako?
    Ako odbacite unutrašnji otpor prema buci, ako joj dopustite da bude takva kakva jeste, to vas prihvatanje takode odvodi u carstvo unutrašnjeg mira.

    Kad zaista prihvatite ovaj trenutak takvim kakav jeste, bez obzira na to, u kakvom se obliku pojavio, tada ste mirni, tada ste u miru.

    Obratite pažnju na prazninu između dve misli, na onaj kratki, tihi prostor između riječi u razgovoru, izmedu nota klavira ili flaute,
    na prazninu između udaha i izdaha.
    Kad obratite pažnju na te praznine, svest o ''nečemu'' postaje tek svest sama za sebe.
    Iz vaše unutrašnjosti izranja bezoblična dimenzija čiste svesti i poistovećenost zamjenjuje oblikom.

    Istinska inteligencija deluje u tišini.
    Tek u tišini možete otkriti stvaralačku silu i rešenje problema.

    ]e li mir samo odsutnost buke i sadržaja?
    Ne, on je čista inteligencija, temeljna svest iz koje se rađa svaki oblik. Kako bi takva svest mogla biti odvojena od onog ko vi jeste?
    Oblik kakvim se smatrate izronio je iz nje i ona ga podržava.
    Taj je mir suština svih galaksija i vlasi trave, sveg cveća, stabala, ptica i svih drugih oblika.

    Mir je ono, jedino, na ovom svetu što nema oblika. No, on zapravo i nije stvar, a nije ni od ovog sveta.

    Kad u miru pogledate stablo ili ljudsko biće, ko to gleda?
    Neki dublji nivo od ličnog.
    Svest posmatra vlastitu tvorevinu.

    Je li vam potrebno više znanja? Hoće li veća količina informacija spasiti svet, hoće li ga spasiti brži kompjuteri, veći broj naučnih ili intelektualnih analiza?
    Nije li mudrost ono, što je u ovom razdoblju najpotrebnije čovečanstvu?

    No što je to mudrost, i gde je možemo pronaći?
    Mudrost izvire iz sposobnosti da budemo mirni.
    Samo gledajte, samo slušajte. Ništa drugo nije potrebno.
    Smirenost, posmatranje i osluškivanje u vama bude nekonceptualnu inteligenciju.
    Neka vašim rečima i delima upravlja smirenost.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Strana 19 od 27 PrvaPrva ... 91718192021 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •