Poučne priče - Melem za dušu - Strana 20
Strana 20 od 27 PrvaPrva ... 101819202122 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 286 do 300 od ukupno 399
  1. #286

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    (razmišljala sam bih li post stavila tu ili na humor ali ipak je to poučna priča..)

    Nikada ne vjeruj svakom muškarcu!!!

    Doživjeli jedna žena i jedan čovjek sudar... prilično gadan... oba automobila su bila totalno demolirana... Ali i pored toga, nekim čudom ni jedno nije bilo povrijeđeno...

    Kada su se oboje nekako izvukli iz svojih automobila,kaže čovjek:
    "Kakva slučajnost... Vi ste žena... ja sam muškarac. Pogledajte samo naše automobile. Oba potpuno demolirana - a mi smo oboje nepovrjeđeni. To mora da je božja volja. On hoće da nas dvoje ostanemo zajedno do kraja života."

    Žena ga pogleda malo bolje, shvati da je on jako zgodan i sladak, pa kaže:
    "Da... imate pravo. to je sigurno prst sudbine."

    Čovjek nastavi:
    "Gle još jedno čudo! Auto mi je uništen, ali flaša vina na zadnjem sjedištu je netaknuta?! Nazdravimo onda nasoj sretnoj zvijezdi!"

    On otvori flašu i pruži je prvo ženi... Žena klimnu glavom odobravajući i ispi pola flaše na iskap, pa je vrati muškarcu. Čovek uzme flašu i vrati čep na nju. Žena ga upita:
    "Zar nećes i ti malo da popiješ??!"

    Čovjek odmahnu glavom i kaže:
    "Nee.... saćekat ću radije dok dođe policija."
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  2. #287

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Pre nego što



    Pre nego što kažeš saslušaj.
    Pre nego što napišeš razmisli.
    Pre nego što potrošiš zaradi.
    Pre nego što uložiš istraži.
    Pre nego što kritikuješ sačekaj.
    Pre nego što se pomoliš oprosti.
    Pre nego što odustaneš pokušaj.
    Pre nego što se penzionišeš uštedi.
    Prije nego što umreš deli drugima.

    Vilijam Artur Vord
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #288

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Buđenje



    Priča se da je požar izbio u kući, u kojoj je neki čovek spavao.

    Pokušali su da ga iznesu kroz prozor.

    Nisu uspeli.

    Pokušali su da ga iznesu kroz vrata.

    Nije išlo.

    Bio je prevelik i pretežak.

    Bili su prilično očajni dok neko nije predložio:

    ''Probudite ga, onda će sam izaći.''
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  4. #289

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Ljubavi mog muža

    Moj muž ima novu ljubav. To je njegov najnoviji drug Bogoljub. Moj muž u se obraća isključivo sa Bogi. Ili sa Šampione. Ili sa Frajeru. Ili sa Batice. Tepa mu moj muž. Govori mu reči ljubavi.


    Same po sebi to nisu ljubavne reči, ali da vidite lice mog muža dok priča telefonom sa Bogijem! Da samo vidite to lice, rekli biste da je u pitanju zaljubljenost. Naravno, razmotrila sam i odbacila mogućnost da je moj muž iznenada postao homoseksualac. On je samo jedan usamljen muškarac, usamljen otac i, pretpostavljam, usamljen muž.

    Kad mu se to prvi put desilo, bila sam strašno ljubomorna i mnogo sam patila. Bilo je i meni prvi put da mi muž bude tako opsednut nekim, pa sam se brinula, nisam znala kako se takve priče završavaju.

    Taj prvi se zvao Šone, za druge Neša ili Nebojša. Imao je prosedu dugu kosu vezanu u rep, uniformisan u kaubojke i teksas pravi ispljuvak rok generacije. Kad mi ga je muž predstavio, krišom sam mu pogledala u leđa očekujući da se odatle plazi amblem Kisa. Radijski tonac, večiti tinejdžer. Neoženjen, naravno.

    Koje je godište? pitala sam muža.

    Bilo mi je glupo da ga pitam.

    Hoćeš li da ga ja pitam?

    Šta ti pada na pamet?!

    Nije ga dovodio kući. Izlazili su uveče kad god je Šone mogao. Moj muž je uvek mogao. Na sastanke je odnosio prazne diskove, a donosio snimke koncerataMura i Kleptona. Kad nismo slušaliŠonetovu emisiju, slušali smo Šonetove diskove. Ne mogu da se požalim na njegov muzički ukus to sam i sama slušala u mladosti.

    Slušaj, slušaj ovu stvar! rekao bi mi muž pokazujući prstom na radio. Sinoć mi je kazao da će to da pusti samo za mene.

    Oslušnem, a ono Hotel Kalifornija, jaka stvar.

    Kažem, bilo mi je prvi put, nisam mogla da predvidim kako će se to dalje odvijati.

    A onda, usred mojih najcrnjih slutnji, pojavio se kraj konca koji razmrsuje čvor. Čak nisam morala ja ni da ga povučem Šone se zaljubio! Da, Šone se zaljubio u srednjoškolku, neverovatno zrelu za svoje godine, kako je objasnio mom mužu, a ovaj mi, ogorčen, preneo.

    Prošli smo kroz sve faze: gađenje kad je Šone na radiju zaređao sa baladama, očekivanje da će izgustirati balavicu, pa je šutnuti, nadu da će ona njega da otkači i, na kraju, nevericu kad je odlučio da je oženi.

    Diskovi su se rasuli po kući, izgubio se svaki trag Šoneta.

    U međuvremenu, muž je počeo da spominje Ljupčeta i sve je krenulo iznova.


    Ljupče je bio kamiondžija. Vozio je duge, međunarodne ture, pa su se retko viđali. Zato su ljubavisali preko telefona. U kući je nastajalo opsadno stanje u vreme kad je očekivan Ljupčetov poziv. Ako bi se čekanje odužilo, onaj moj nesrećnik je negodovao, izlazio napolje da ispuši cigaretu. I meni bi preneo nervozu. Jedanput nisam izdržala napetost, pa sam se istrčala s predlogom.

    A što ti njega ne pozoveš?

    Rekao je da će on meni da se javi! ljutit mi je odgovorio.

    Po uspostavljanju telefonske veze, usledile bi pripreme za razgovor: ustajanje s kreveta, zatezanje zarozane odeće, prolazak rukom kroz kosu, iskašljavanje, uzimanje pepeljare i odlazak u kupatilo sa slušalicom na uvu.

    Naravno da sam prisluškivala. Slušala, slušala, pa odustala. Nije ni imalo šta da se čuje Frajeru, Lafe, Šampione... Čisto naklapanje o nekom tamo ko je zaj... nekog tamo, pa je ovaj njega zaj... i sve tako do besvesti.

    Po pola sata bi trajale njihove baljezgarije koje su, bar s ove strane žice, prštale od ushićenja.

    Mama, zašto tata kaže Šampione? pitao me je sin.

    Ćuti, sine kažem. Možda ćeš i ti tako.

    Najgore u vezi s Ljupčetom bilo je to što ga je ostavila žena pre desetak godina, i to sa dvoje dece, zbog čega su mu žene uopšte omrzle. Moj muž je, u žaru svog najnovijeg zanosa, poprimio sve Ljupčetove stavove, pa i taj prema ženama. Stalno mi je govorio da su mu se oči najzad otvorile i na sve strane je iznalazio dokaze da su žene podmukla i pokvarena stvorenja. I ja s njima, podrazumeva se.

    Nisam se nadala dobru. Nisam mogla da očekujem da se taj ženomrzac iznenada zaljubi, oženi i izgubi iz mog života. Tražila sam pukotinu, ispipavala teren u najpovoljnijoj prilici posle razgovora sa Ljupčetom, kad mi se muž vrati iz kupatila rasterećen i obasjan iznutra.

    Šta ima kod Ljupčeta? pitala sam i dobijala kao odgovor hrpu dosadnih šoferskih štoseva, gomilu neupotrebljivih informacija koje su počinjale sa Ljupče kaže iLjupče misli.

    Na moj ravnodušan izraz lica, usledilo bi:

    Ma, ne razumeš ti to. Ai nije to to kad ti ja ispričam. Treba da čuješ Ljupčeta!

    Kao i prvi put, rasplet je došao iznenada: Ljupče je dobio papire za Italiju i ja sam odahnula.

    Nije bilo slatko. Da ste gledali mog muža kako vuče slušalicu svuda sa sobom, kako se trza na svako oglašavanje telefona, da ste ga videli kako sedi i puši na poklopljenoj WC-šolji nem i zagledan u sebe kao Rodenov Mislilac... i vama bi bilo žao.

    A onda je počeo s Bogijem. Ma, sve isto: Frajeru, Šampione iBogi misli, Bogi kaže... Ovaj put se nisam uznemirila, čak sam bila radoznala ko je, kakva je nova ljubav mog muža?

    Slušam pažljivo, klimam glavom, odobravam porodičan čovek (napokon!), otac troje dece (o-la-la!), kasapin (ma, ne mari!).

    A šta sluša od muzike? pitam, tek da znam kakav mi muzički program predstoji.

    Onako, šareno. Malo Šekija, malo Stoju.

    Šta je tu šareno? To je sve jednobojno, teško meni mislim se. Ali dobro, ako je to ono najgore kod Bogija, preživeću.

    Kako, bre, ne umeš da izabereš kobasice? Da vidiš što Bogi pravi kobaje, prste da pojedeš. Da probaš! kaže moj muž i pruža mi providan kolutić Bogijevog stvaralaštva.

    Obična podriguša, zaključujem u sebi.

    Uuu, baš je dobra kažem. Jedi ti, mi ćemo onu što sam ja kupila.

    Divim se Bogijevim proizvodima, slušam narodnjake i sve čekam, čekam da saznam ono najgore.

    Pre neki dan, eto mog muža, bio s Bogijem, mezili uz rakijicu, pa doneo veselo raspoloženje u kuću.

    Šta ima kod Bogija? koristim priliku.

    Opak je Bogi! vedro mi odgovara muž. Zamisli, ima dve švalerke! Ma, tako i treba. Danas me vodio kod jedne, nisam verovao svojim očima! Ej, hrani ga, u usta mu stavlja! Kockica kačkavalja, pa listić pršute... Batice, kažem, kako to postižeš? Kod kuće troje dece, žena... A on meni, pazi kako je pametan, kaže ženu ne smeš da zaobiđeš! To ti je kao domaći zadatak, inače odmah posumnja. A kad posumnja, počne da njuška...


    A-ha, dakle, to je to! Sad znam na kojoj ću vatrici da se pečem.

    Mili kažem što ga ne pozoveš na večeru? Eto, često se družite kod njega, red je da i on dođe ovde.

    I ja sam pomišljao na to, ali sam mislio da ne bi pristala. Samo, neće on hteti sa ženom...

    Ma, dobro, dobro. Neću ni ja da vam smetam, samo da ga upoznam i da vas poslužim.

    U dogovoreni dan moj muž je prekontrolisao rezultate priprema za posetu novog Šampiona: kocke gibanice su se pušile na tanjiru, pivo se hladilo u frižideru, u plejer je ubačen disk sa Šabanom. Planirao je da sede na terasi, dok ja zabavljam dete u kući da im ne bi smetalo.

    Moj muž je insistirao da se našminkam i da sina lepo obučem.Želeo je da sve što ima pokaže u najboljem svetlu.

    Kad je izašao pred kapiju da dočeka gosta, ja sam ostala u kući, da privežem kecelju.

    Bogi Car, Laf, Šampion i ostalo, imao je izbrijanu glavu i praseći sitne oči. Iz razdrljene karirane košulje, do pod bradu su mu štrčale prosede dlake. Rečju sirovina. Razmenili smo formalnosti i ja sam se povukla u kuću.

    Kad je gost ispraćen, muž i ja smo razgovarali ovako:

    Je l ti to ona kecelja? pitao je on.

    Koja ona? Imam samo jednu.

    Ona naša.

    Pa, da. Nemam drugu. Znaš da ne nosim kecelje.

    Šta ti bi da je staviš? Zamalo srčku da dobijem kad sam te video.

    Mislila sam da bi Bogiju prijalo da tako bude poslužen. Nego pusti to, nisi mi rekao da je Bogi takav dasa.

    Misliš?

    Naravno. Zapanjila sam se! Ima tako maljave grudi. I muževan glas. Da pretrneš! Ne čudi me što žene padaju na njega.

    Otkad se tebi sviđaju maljavi muškarci? Ja nemam dlake po grudima.

    Pa, nemaš. Šta ćeš, ne možeš da pustiš dlake tamo gde ih nema.

    Da, po grudima dlakav, a po glavi ćosav.

    Što? To je baš seksi.

    Na tome se razgovor završava.

    A sutradan, opet razgovaramo, o čemu drugom nego o Bogiju. Počinjem ja.

    Pozdravio te Bogi.

    E? Otkud to?

    Zvao da te pita da li imaš pumpu za biciklu, pa smo popričali.

    Sad ću da ga pozovem da vidim o čemu se radi.

    Kako hoćeš, mada nema potrebe. Već smo se dogovorili da dođe sutra da je uzme.

    Kad sutra?

    Pa, sutra pre podne. Tad može.

    Pre podne radim. Idem sad da mu odnesem.

    Kako hoćeš kažem. Pozdravi ga.

    I sledećeg dana kažem:

    Pozdravio te Bogi.

    Opet?

    Zvala sam ga da pitam da li ima još onih kobasica koje voliš. Doneće mi sutra pre podne.

    Šta si ti odjednom zapela za te kobasice? I što baš pre podne da ti ih donese? Uopšte mi se ne sviđa to što se domunđavaš s njim. Ja s njegovom ženom nemam ništa.

    Nemam komentar na to.

    Radim sve kao i pre: peglam, čistim, kuvam, samo što uz to još i pevušim Kad bi znao kako čeznem i ponekad ubacim Bogi kaže i Bogi misli.

    A keceljče ne skidam.

    Tamo, za leđima, pod strukom, osećam kako, kao jagnjeći repići, dva kaišića poigravaju.

    To moj muž, pogledom teškim od sumnje, mrtav čvor razvezuje.

    Ljubavi mog muza
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #290

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Mi smo ono što radimo

    Ljudi često od mene traže lek.
    Umorni su od tuge, umora i gubitka zanimanja za ono što ih je nekad radovalo. Ne mogu da spavaju, ili spavaju neprestano;
    apetit im je preteran ili ga uopšte nemaju.
    Razdražljivi su i pamćenje im je slabo. Neretko požele da su mrtvi.
    Teško se mogu prisetiti kako izgleda sreća.

    Slušam šta mi pričaju. Svaka je priča, svakako drugačija, no neke se teme ponavljaju:
    i drugi članovi njihovih porodica podjednako su obeshrabreni. Trenutni su im odnosi ili prepuni sukoba, ili ''zaleđeni'', gotovo bez strasti i intimnosti.
    Dani su im se pretvorili u rutinu: nezadovoljavajući posao, malobrojni prijatelji, dosada. Imaju osjećaj da su odsečeni od zadovoljstava u kojima uživaju drugi ljudi.

    Evo što im kažem: Dobra je vest da uspešno možemo lečiti simptome depresije; loša je vest da od lekova nećete postati srećni.
    Sreća nije tek odsutnost očajanja. Sreća je pozitivno stanje kada su nam životi ispunjeni smislom i zadovoljstvom.

    Retko je kad dovoljan sam lek. Ljudi bi trebalo da pogledaju svoj način života i nešto promene. Uvek govorimo o onome što želimo i što nameravamo.
    To su snovi i želje, slabo nam mogu pomoći u promeni raspoloženja.
    Mi nismo ono što mislimo, što kažemo ili kako se osećamo.
    Mi smo ono što radimo.
    Prosuđujemo li druge, moramo obratiti pažnju na njihovo ponašanje, a ne na ono što obećavaju.
    Tim jednostavnim pravilom možemo sprečiti veliki deo patnje i nesporazuma koji se javljaju u međuljudskim odnosima.

    ''Na kraju krajeva, više se priča nego govori''.
    Guše nas reči, a mnoge su od njih laži upućene sebi ili drugima. Koliko puta imamo osećaj da smo izdani, koliko se puta iznenadimo otkrivši nesklad između tuđih reči i dela pa tek onda počnemo više da pazimo na dela, a manje poklanjamo pažnje rečima?

    Najveći deo tuge u životu posledica je zanemarivanja stvarne činjenice:
    ponašanje u prošlosti najpouzdaniji je pokazatelj ponašanja u budućnosti.


    Gordon Livingston
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  6. #291

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Trenuci





    Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
    Pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
    ne bih se trudio da budem tako savršen,
    opustio bih se više.

    Bio bih gluplji nego što sam bio, zaista,
    vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
    Bio bih manji čistunac.
    Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
    više sutona posmatrao, na više planina popeo,
    više reka preplivao.
    Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
    jeo manje boba, a više sladoleda, imao više stvarnih,
    a manje izmišljenih problema.

    Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
    svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i trenutaka
    radosti.
    Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
    dobrim trenucima.
    Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od
    trenutaka samo;
    nemoj propuštati sada.

    Ja sam bio od onih što nikad nigdje nisu išli bez
    toplomera,
    termofora, kišobrana i padobrana;
    kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.

    Kada bih ponovo mogao da živim,
    s' proleća bih počeo bosonog da hodim, i tako išao do
    kraja jeseni.
    Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
    i sa više dece igrao,
    kada bih život ponovo pred sobom imao.

    Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

    Horhe Luis Borhes
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #292

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Besmisleno je


    Besmisleno je:
    Mrzeti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn.
    Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario.
    Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan.
    Okriviti sve prijatelje jer te jedan izneverio.
    Ne verovati u ljubav, jer ti je neko bio neveran, ili ti nije uzvratio ljubav.
    Odbaciti svaku mogućnost da budeš srećan, jer nisi uspeo u prvom pokušaju.
    Na svom životnom putu ne bi trebalo da se prepuštataš malodušnosti.


    Zapamti da se uvek:
    Može pojaviti druga prilika.
    Novi prijatelj.
    Nova ljubav.
    Obnoviti snaga.


    Budi uporan.
    Traži sreću u svakom danu.

    Siguran put ka neuspehu je - odustati!
    Često budući uspesi dolaze preko sadašnjih promašaja!
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  8. #293

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    NAJBOLJI STRIJELAC


    Jedan lovac učeći druge lovce pucanju, postavi praznu limenku na kamen,
    odmaknu se pedeset metara od nje, opali i diže je u zrak.


    Najbolji sam strijelac u cijeloj državi, reče.

    Naučiću vas sada da gađate jednako dobro kao i ja


    Zatim je postavio limenku na isto mjesto. Udaljio se opet pedeset metara,
    izvadio crni povez iz džepa i zatražio da mu jedan od lovaca zaveže oči.
    Onda je naciljao i opalio metak.

    Jesam li pogodio? upitao je skidajući povez sa očiju.

    Naravno da niste, odgovorio je novopečeni lovac,
    zadovoljan što je ovaj ispao ponižen.

    Metak je pogodio u krošnju velikog hrasta iza limenke. Ne vjerujem da me vi možete ičemu naučiti.


    Upravo sam vas naučio najvažnijoj životnoj lekciji, odvratio je lovac.
    Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, skoncentrišite se na cilj i budite sigurni šta želite.
    Niko ne može pogoditi metu zavezanih očiju.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  9. #294

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    TRI STATUE


    Nekada davno bila dva susjedna kraljevstva čiji vladari nikada nisu međusobno ratovali. No sa druge strane nerijetko se dešavalo da je jedno kraljevstvo nastojalo da pokaže svoju mudrost i intelektualnu nadmoć nad onim drugim. I tako bi svaki praznik za njih bio dobar povod da demonstriraju svoje oštroumlje. Zato bi uvijek izmišljali i slali, na prvi pogled, mnogo čudne poklone jedni drugima.

    Jednoga dana vladar jednog od kraljevstava pozvao je sebi najboljeg skulptora u kraljevstvu i predočio mu zadatak. Zatražio je od njega da izvaje od čistog zlata tri jednake statue ljudskog obličja i svaka da bude visoka po tačno jedan pedalj. Ali morale su da se razlikuju u samo jednoj stvari. Tajnu su trebali znati samo njih dvojica i niko drugi.
    Nakon izvjesnog vremena statue su bile izvajane i kada je došao rođendan vladara susjednog kraljevstva, one su mu bile poslane kao rođendanski poklon.

    Dragi Susjede,
    Čestitam Vam rođendan i šaljem Vam ovaj prigodan poklon. Iako na prvi pogled sve tri figure izgledaju apsolutno identične, među njima se krije suštinska razlika i jedna od njih tri je dragocjenija od ostale dvije. Kada otkrijete koja je to, Javite mi se

    Čim je pročitao ceduljicu, slavljenik je započeo da pažljivo razgleda svaku od zlatnih figurica, no ubrzo je uvidio je da se nisu razlikovale apsolutno po ničemu.
    Nedugo zatim naredio je svojim podanicima da ih izvagaju na najpreciznijoj vagi u kraljevstvu, no ni to nije urodilo plodom. Ispostavilo se da su sve jednako teške.U dvorcu su se skupili svi skulptori tog kraljevstva i svaki od njih je pažljivo razgledao i izučavao male zlatne figure, ali nijedan nije uspio da otkrije nikakvu razliku među njima.

    Dani su se nizali, kralj je bivao sve očajniji što ne može da odgonetne zagonetku. Više nije bio u kraljevstvu nijedan čovjek koji nije čuo za zlatne statue, no i pored toga niko nije uspio da pronađe rješenje.
    Sve dok se jednog dana nije čulo za nekog mladića koji je prije tog poklona bio osuđen i bačen u tamnicu zbog drskosti i neposlušnosti. Mladić je navodno znao odgovor. I pošto mu nije ostalo ništa drugo, kralj je dao da se mladić pozove u dvorac i pogleda statue, nadajući se pritom da bi on zaista mogao riješiti zagonetku.

    Doveli su ga pred kralja, dali mu statue i ostavili ga da ih razgleda.Poslije dugog izučavanja, mladić je progovorio: Vaše Veličanstvo, ove statue imaju u sebi skrivene poruke. Zainteresovan, kralj mu je dao znak rukom da nastavi. Mladić je potom zatražio komad tanke žice, gurnuo je u uvo prve statue, a žica je izašla na drugo uvo. Gospodaru, neki ljudi čuju nešto na jedno uvo i puste da izađe na drugo. Vaš prijatelj ovim želi da Vam saopšti da ne treba da budete u društvu takvih ljudi.

    Zatim uze drugu statuu i isto gurnu tanku žicu u uvo, a ona ovaj put izađe na usta statue. Ovom statuom Vaš prijatelj Vam želi dati do znanja da postoje ljudi koji nešto čuju i odmah zatim to svima razglase. Ne biste trebali da se sprijateljite sa takvim ljudima, jer se u njih ne možete pouzdati.

    I sad su svi sa velikom pažnjom gledali kad je mladić uzeo u ruke treću statuu. Gurnuo je tanku žicu kroz uvo, ali ona nije nigdje izašla! Moj gospodaru, ova statua predstavlja one ljude koji kad nešto čuju čuvaju to samo za sebe. Poruka ove statue je da su ovakvi ljudi dragocjeni prijatelji i vrijedni životni saputnici. Vaš prijatelj Vam je ustvari poklonio ovu statuu.

    Kralj pozva svog glasnika i naredi mu da se zahvali svom susjedu na genijalnom poklonu, a mladića pusti na slobodu.

    Indijska priča.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  10. #295

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Zmaj i sujeta





    Nakon mnogo godina, kada je Nisterus umirao, jedan od učenika ga je upitao:
    ''Učitelju, jeste li se vi to uplašili onda, kada ste videli zmaja?''
    ''Ne'', - odgovori samrtnik.
    ''Zašto ste onda pobegli sa nama?'' - uzvrati učenik.
    ''Mislio sam da je bolje pobeći od zmaja, nego posle bežati od svoje sujete.''
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  11. #296

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Prsten

    Jedan imperator je okupio sve
    svoje mudrace i naredio im da
    sačine prsten na kojem će
    ugravirati natpis. Taj natpis
    trebalo bi da mu pomogne u
    teškim trenucima i da ga uvek
    podseća na dobro, kad su zla
    vremena.

    Mudraci su dugo umovali i
    kada je na kraju prsten bio
    gotov, na njemu je pisalo:
    ''I to će proći.''
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #297

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Suncokret

    Taj je cvijet ismijavalo i omalovažavalo ostalo ljetno poljsko cvijeće. Smatrali su ga ružnim. Stoga ga nijedan cvijet nije želio u svojoj blizini zbog nelagode od njegove "ružnoće" i od bojazni da ne umanji njihovu ljepotu. Čak su mu se i životinje s obližnje farme znale narugati. Jadan je cvijet strašno patio ali se nikada nije požalio niti je ikada pokušao odgovoriti istim tonom kakvim su mu se drugi obraćali.

    Živio je tako usamljen i jedina utjeha bilo mu je svaki dan gledati u sjajno, zlatno sunce kojemu se silno divio. Gledajući u izvor svoga života zaboravljao je na sva poniženja, svijet oko sebe i najgore mu je bilo u smiraj dana kada bi sunce dlazilo na počinak. Odlazila je s njim i njegova volja za životom sve do slijedećeg jutra kada bi se u zoru opet počele nazirati prve zrake njegovog jedinog prijatelja.

    Veliko je sunce primijetilo što se dešava njegovom obožavatelju i odlučilo je pomoći jadnom i odbačenom biću. Obavilo je cvijet svojim najtoplijim i najsjanijim zrakama okružujući ga zlatnim sjajem i tako je cvijet dobio posebnu krunu čarobne zlatne boje koja ga je od toga dana krasila. Više mu se nitko nije rugao već su ga svi gledali s poštovanjem i pitali se kakvo se to čudo dogodilo tom "ružnom" cvijetu koji je odjednom postao tako lijep.

    Cvijet je od toga dana još više volio i gledao u sunce. Od sreće i neprestanog gledanja u sunce protezao se svojom visinom i elegancijom i tako nadvisio ostalo cvijeće koje mu se dotada rugalo. Vidjelo je sunce koliko mu se cvijet i dalje divi i voli ga, pa mu je, da bi mu pokazalo svoju naklonost i prijateljstvo, dalo ime koje još i danas s ponosom nosi suncokret.

    - ovo je inačica priče o Ružnom pačetu. Zaključak je i više nego jasan, ne?
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  13. #298

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Dva šestogodišnjaka stoje na jednom travnjaku, zagledani u oblačno nebo.
    - Bog postoji.
    - Svašta, naravno da ne postoji.
    - A, ne, ne. Bog postoji, samo je nevidljiv.
    Pogledaju se i jedan počinje da viče, sve sa okicama uprtim u oblake:
    - Božeeeeeeeee! Božeeeeeee!
    Drugi počinje da se smeje i ponavlja još glasnije:
    - Božeeeeee! Božeeeeeee!
    Ciče od smeha i viču koliko ih grlo nosi:
    - Božeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

    Posustaju:
    - Eto vidiš. Ne pojavljuje se. Znači, nevidljiv je.
    - A, ne. Ne pojavljuje se, znači, ne postoji.
    Smeju se i odleću da pikaju loptu.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  14. #299

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Odluke


    Naše odluke, a ne okolnosti našeg života
    određuju našu sudbinu.

    Nije važno ono što činimo tek povremeno,
    već ono što činimo dosledno.

    Jedino ograničenje našem dostignuću je naša
    sposobnost da tačno odredimo ono što želimo.

    Ništa u životu nema nikakvo značenje,
    osim onoga koje mu mi pridajemo.

    Uspešni ljudi probleme smatraju prolaznim,
    neuspešni ljudi probleme smatraju trajnim.

    Jedini istinski osećaj sigurnosti u životu
    proizilazi iz spoznaje da se svakoga dana
    na neki način usavršavamo.

    Rešenje problema se može stvoriti jednakom
    brzinom kojom se može stvoriti i problem.

    Svaki obrazac razmišljanja, osećaja ili ponašanja
    koji se neprestano utvrđuje, postaje navika.

    Savladavanje problema je iskušenje
    koje oblikuje naš karakter.

    Mi ne možemo upravljati vetrom, kišom ili drugim
    vremenskim nepogodama. Ali možemo podesiti
    jedra tako da plovimo u željenom smeru.


    Mnogi ljudi propadaju u životu zato što
    su veliki u malim stvarima.

    Ako ne možeš moraš, a ako moraš znači da možeš!
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  15. #300

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Naručena priča.......Analiza(veoma prijateljski)


    Evo trazila si da ti pisem pa ti pisem i ne odgovaram za posledice


    sad sam se prosetala po sajtu i primetila da nema tvojih novih postova.....Zasto?
    Zaukala si se, svidjalo ti se, zasto sad prestajes kad ja znam da imas jos dosta toga da kazes.....
    povredio te banalizam
    povredilo te to sto do sad nisi zelela da priznas
    daj moliiiiiiiiim te, kakve su to price
    nikom tako nije stalo do tebe, ni do mene ni do koga,dok si tu , tu si kad odes lako te zaborave i dodje neko drugi bas kao ti
    ljudi se zabavljaju
    ako hoces pridruzi se ako neces ko te sisa jednostavno je tako i vazi sa sve
    samo se adekvatno obuj i gazi...........
    nisi ti mala
    idealizam , prijateljstvo......o cemu pricas uopste...........
    Ja sam gruba i netakticna kad mi je stalo da posto poto odbranim svoj stav i ako te ovo povredi zao mi je

    kolika ti je kilometraza ovde a nista nisi naucila , bas mi je zao...........

    posle 5. poruke malo ko nece pokusati da te odvuce u krevet ili u zbunje, tvoje je da li ces prihvatiti i dokle ces ici
    ja se lepo zabavljam jer sam resila da me vise nista i niko ne povredi....kad me smuvao onaj na koga sam gledala kao rod i zajebao me, kao niko .....a bio je tako miran i tako prikriven do god mu se nije ukazala prilika da me scepa........sta vise i sta drugacije treba ocekivati
    ostaje ti samo da plivas i da se opustis uzmes ono sto ti najvise odgovara sve ostalo bacis bez osecaja i kajanja.....inace ce baciti tebe.....


    Zasto je to tako?Predpostavljam da ne postoji definicija ali cu ti reci sta ja mislim:

    kad ti se jave ti lepo odgovoris, budes iskrena, vide da si nacitana , pametna, mogu s tobom da pricaju
    obicno su ozenjeni a ne shvaceni i niko ih u kuci ne zarezuje kao ni tebe.....njihove zene nemaju vremena ni zivaca za njihove celave glave, znoj i prdenje....ti to sa ove distance ne vidis i ne osetis pa ti i ne smeta.... (oni to nikad ne postavljaju tako, da te ne zbunjujem) znaci samim tim mu posvecujes lepe osecajne mailove i bez obzira sto se ne predstavljas lazno oni te pozele , Tebe , bas takvu, sve tvoje mane idealizuju .....za njih postajes njihova najludja fantazija, savrsena zena....sve to zato jer su sami.........sami i pored guzve oko njih.........stojis van te naporne guzve koja ih gusi, sama ti, samo za njih spremna da ih slusas, da se igras sa njima sve njihove igre.....
    Opet s druge strane tebi je dosadno, ne ostvarena si kao osoba(nemoj se ljutiti) i profesionalno , mozda cak i emotivno....zivis sa muzem koji se brine o tebi u smislu da ti obezbedi vise nego pristojnu egzistenciju ali mu nikako nije jasno sta to ti jos hoces?Hoces da s njim provodis vreme , hoces da pricas(bar si htela)?Sa njegove distance:Kakve gluposti, treba da budemo sami, nas dvoje?Ma sta ti je?


    Opet s druge strane on sam seta po netu i trazi istu takvu nacitanu i pametnu koja ce ga slusati jer ti ,njegova zena zivis za decu i ne razumes njega(to sa njegove distance) i stalno trazis paznju na cudne nacine..........jadnicak, O boze kako je neshvacen!!!Zato ce naci neku sa eroticnim nikom kojoj masta radi 300 na sat i sam ce stvoriti iluziju o njoj kao savrsenoj osobi za sebe.....

    Eto to ti je moje skromno misljenje

    A ti sad budi luda pa se lepo izloguj i ceznjivo nadgledaj sajt i nemoj vise nista da pises nego posmatraj i budi nezadovoljna i dalje, to sve samo zato sto se bojis i idealizujes ljude i odnose medju njima.....ti hoces da se druzis , da se razmenjujes papirnim lutkicama iz politikinog zabavnika, ma nikom to vise ne treba.....na tvom mestu ja bih se sastavila i ne bih odustala, jer nisi gubitnik do god o sebi ne pocnes tako da mislis....a ti kako hoces.............




    Tekst pozajmljen sa jednog od komsijskih site-ova
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

Strana 20 od 27 PrvaPrva ... 101819202122 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •