Pismo poglavice Sijetla, koje je on uputio američkom predsedniku 1854. godine, posle ponude da beli čovek otkupi njihovu zemlju i ostavi im rezervate.
"Kako možeš kupiti ili prodati nebo, toplotu zemlje? Ta ideja je nama nepoznata. Ako mi ne posedujemo svežinu vazduha ili odsjaj vode, kako ih možeš kupiti?
Svaki deo ove zemlje je svetinja mome narodu. Svaka borova iglica, pešcana obala, izmaglica u sumi, svaki insekt je svetinja u pamcenju i postojanju moga naroda. Sokovi života koji kruže kroz drvece sadrže uspomene crvenog čoveka. Umrli beli ljudi zaboravljaju zemlju svog rodjenja kad krenu put zvezda. Naši mrtvi nikad ne zaboravljaju ovu prekrasnu zemlju, za njih ona je majka. Mi smo deo zemlje i ona je deo nas. Mirisno cvece je nasa sestra; jelen, konj, veliki orao, su naša braća. Kameni vrhovi, rosne livade, toplota ponija i čovek - sve je jedna porodica.
Dakle, kad Veliki Beli Poglavica iz Wašingtona posalje pismo da želi kupiti našu zemlju, on trazi mnogo od nas. Veliki Poglavica šalje obećanje da će obezbediti mesto na kome ćemo mi moći nastaviti normalno živeti. On će biti naš otac a mi njegova deca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako. Ova zemlja je sveta. Ova svetlucava voda u potocima i rekama nije samo voda nego i krv naših predaka. Ako vam mi prodamo našu zemlju, vi morate zapamtiti da je sveta, vi morate učiti vašu decu da je sveta i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera govori o dogadjajima i secanjima u životu moga naroda. žubor vode je glas oca moga oca.
Reke su naša braća, one gase našu žedj. Reke nose naše kanue i hrane našu decu. Ako vam prodamo zemlju, morate zapamtiti i uciti vašu decu, da su reke nasa i vasa braća i da im morate pokloniti poštovanje kao braći.
Mi znamo da beli covek ne razume naš put. Jedan deo zemlje je njemu isti kao i drugi, kome je on stranac koji dodje iz mraka i uzme od zemlje sve što mu treba. Zemlja nije njegov brat, nego neprijatelj i kad je orobi on ide dalje. On ostavlja očeve grobove iza sebe i nije ga briga. On krade zemlju od svoje dece, i nije ga briga. Očev grob kao i sinovo mesto rodjenja su zaboravljeni. On se odnosi prema svojoj majci, zemlji, i svome bratu, nebu, kao prema nečemu sto se kupuje ili prodaje kao ovce. Njegova nezajažljivost će opustošiti zemlju i ostaviti iza sebe samo pustinju.
Ne znam. Naš put je drukciji od vašeg. Svetla vaših gradova vredjaju oči crvenog čoveka. To mora da je zbog toga što je crveni čovek divljak i ne razume. Nema mirnog mesta u gradovima belog čoveka. Nema mesta gde se moze čuti razvijanje lisca u prolece ili čuti šum krila insekata. Ali to je verovatno zato sto sam ja samo divljak i ne razumem. Buka samo vredja moje uši. I šta vredi život ako čovek ne moze čuti usamljeni zov noćne ptice ili svadju žaba na obali bare. Ja sam samo crveni covek i ne razumem.
Crveni covek vise voli nežni zvuk vetra koji miluje lice jezerceta i miris samog vetra pročišćenog podnevnom kisom, ili namirisanog borovinom.
Vazduh je od neprocenjive vrednosti za crvenog coveka, svi udišu isti vazduh - životinje, drvece, ljudi, svi oni dišu. Beli čovek izgleda ne primećuje vazduh koji diše. Ali ako vam mi prodamo zemlju, vi morate da zapamtite da je vazduh nama vazan jer deli svoj duh sa životom koji podržava. Vetar koji je našem ocu dao prvi udisaj, takodje je uzeo i njegov zadnji. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao mesto gde čak i beli čovek može ići da oseti vetar zasićen mirisima poljskog cveća.
Dakle mi cemo razmotriti vasu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, biće pod jednim uslovom: beli covek mora tretirati životinje ove zemlje kao braću.
Ja sam divljak i ja ne razumem drugačije.
Video sam hiljade leševa bizona po preriji, ostavljenih da se raspadaju nakon što ih je beli čovek pobio iz voza koji je prolazio.
Ja sam divljak i ne razumem kako gvozdeni konj moze biti važniji od bizona koga mi ubijemo samo da bi preživeli. Šta je covek bez životinja. Ako bi sve životinje nestale, čovek bi umro zbog usamljenosti duha. Sta god da se desi životinjama, uskoro će se desiti i čoveku.
Sve stvari su povezane.
Vi morate uciti vasu decu da zemlja ispod njihovih nogu je zapravo pepeo vaših dedova. Tako ce ona poštovati zemlju, recite svojoj deci da je zemlja bogata životom naše vrste. Učite decu kao sto smo mi našu, da je zemlja naša majka. Šta god da se dogodi zemlji dogodice se i njenim sinovima. Ako čovek pljune za zemlju, pljunuo je na sebe.
Zemlja ne pripada čoveku; čovek pripada zemlji. To mi znamo.
Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje porodicu. Sve je povezano. Sta god da se desi zemlji, desice se i njenim sinovima. Čovek ne plete mrezu života, on jedva da stoji u njoj. Sta god da uradi toj mreži, uradio je sebi. Čak i beli covek čiji bog hoda i prica s njim kao prijatelj sa prijateljem, ne moze biti izuzetak od ove sudbine. Mi smo braća pre svega. Videćemo.
Mi znamo jednu stvar koju će beli čovek jednog dana spoznati, naš bog je isti. Vi mozda mislite da ga posedujete onako kako zelite da posedujete našu zemlju, ali ne. On je bog svakog coveka i njegova ljubav je jednaka prema svim ljudima, crvenim i belim. Njemu je zemlja dragocena i oskrnaviti je znaci prkositi njenom Stvoritelju.
Belci se moraju dozvati, mozda pre nego ostala plemena. Zagadi krevet u kome spavas i jedne noći ćeš se ugušiti u vlastitom izmetu. Ali u svojoj uobraženosti vi ćete zablistati, zapaljeni snagom Boga koji vas je doneo na ovu zemlju i koji vam je iz nekog samo njemu znanog razloga, dao da dominirate zemljom i crvenim čovekom.
Ovakva sudbina je nama misterija jer mi ne razumemo zasto su bizoni pobijeni, divlji konji svi ukroceni, skriveni uglovi sume zagadjeni smradom izmeta mnogih ljudi i pogled na brda unakazena žicama koje govore.
Gdje je šiprag? Nestao.
Gdje je orao? Nestao.
Kraj života i početak preživljavanja."