Poučne priče - Melem za dušu - Strana 23
Strana 23 od 27 PrvaPrva ... 132122232425 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 331 do 345 od ukupno 399
  1. #331

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Ljudski obzir


    Čovjek na magarcu jaše svojoj kući, a njegov sin trči pokraj
    Sustigne ih jedan putnik i kaže: 'Pa to nije u redu da vi jašete, a vaš sin mora trčati za vama.
    Vi ste ipak snažniji.'

    Otac tada siđe s magarca i mjesto prepusti sinu.

    Naiđe drugi putnik i kaže: 'Dječače, nije u redu da ti jašeš, a tvoj otac mora pješačiti. Ti imaš mlađe noge.'

    Dječak razmisli i napravi mjesta i za oca te obadvojica zajaše na magarca.

    Naiđu na sljedećeg putnika koji kaže: 'Kakva sramota. Vas dvojica na jadnoj životinji. Trebalo bi uzeti štap i obojicu vas išibati!'

    Tada otac i sin siđu i nastave ići pješice.

    Naiđe četvrti pa kaže: 'Baš ste vi smješni. Trojica idu pješke. Zar ne bi bilo normalno da jednog poštedite hodanja, a samo dvojica pješače?'

    Tada otac i sin naprave kolac na koji svežu magarcu noge te ga zajedno ponesu. Njih dvojica su hodali, a magarca su nosili.


  2. #332

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Kad sam imao četrnaest godina, nadao sam se da ću jednog dana imati djevojku.

    Sa šesnaest godina imao sam djevojku, ali nije imala strasti, pa sam zaključio da mi treba strastvena djevojka sa životnim žarom.

    Na koledžu sam se zabavljao sa strastvenom djevojkom, ali je bila suviše emotivna. Sve je bilo dramatično, bila je kraljica drame, sve vrijeme je
    plakala i pretila samoubojstvom. Tada sam zaključio da mi je potrebna stabilna ličnost.

    Sa 25 našao sam veoma stabilnu djevojku, ali je ona bila dosadna. Bila je potpuno predvidljiva i nikad se nije uzbuđivala ni oko čega. Život je
    postao toliko dosadan da sam zaključio da mi treba malo uzbudljivija djevojka.

    Sa 28 godina našao sam uzbudljivu djevojku, ali nisam mogao da držim korak sa njom. Jurila je od jedne stvari do druge, nikad se nigde ne zadržavajući. Činila je lude iznenadne stvari i činila me je isto toliko jadnim koliko i sretnim. U početku je bila zabavna i vrlo energična, ali nije imala nikakav pravac. I tako sam odlučio da nađem djevojku koja ima jasne ciljeve.

    Kad sam napunio 31 godinu, našao sam pametnu, ambicioznu djevojku, koja je stajala čvrsto na zemlji i nju sam oženio. Ona je bila toliko ambiciozna da se razvela od mene i uzela mi sve što sam imao.

    Sad sam stariji i mudriji i tražim djevojku sa velikim grudima

  3. #333

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Pismo nesuđenog mladoženje

    Nažalost, nisam oženjen, doduše bio sam veren, ali do svadbe nije došlo. Evo zašto: Samo zbog toga što sam za Novu godinu morao da radim pa je moja verenica trebalo da dočeka Novu godinu kod roditelja.
    Verenici sam hteo da poklonim rukavice, koje bih joj poslao zajedno sa pismom. Međutim, u prodavnici sam sreo koleginicu sa faksa koja je kupovala gaćice. Nespretna prodavačica je zamenila pakete, tako da je koleginica uzela rukavice, a ja sam verenici poslao gaćice. Sad zamislite moju verenicu kako pod novogodišnjom jelkom, dok otvara poklon, čita "moje" pismo! Evo sadržaja pisma:
    Dugo sam razmišljao kako da te razveselim i dokažem ti svoju ljubav. Zadnji put sam konačno primetio šta ti nedostaje, pa ti to šaljem u paketu. Želim ti da u njima provedeš ugodne trenutke. Želeo sam da ti kupim vunene, ali u njima bi se znojila, što sam zapazio kod koleginice i prodavačice. Probao sam ih i na jednoj i na drugoj, pa sam ih jedva skinuo. Ali, ubrzo će proleće, a ti ih onda, koliko mi je poznato, ne nosiš. Hteo sam da ti kupim kožne sa narodnim vezom, ali sam se u poslednji čas setio da u njima ne bi mogao da opipam ono zbog čega želim da te zaprosim. Kupio sam namerno ove koje se lako skidaju, ako se žuri tebi i drugima. Ne zaboravi da ih poneseš kada ideš u fino društvo. Neće dugo biti čiste jer ljudi imaju prljave ruke, a ti s mnogima kontaktiraš. Ako želiš da ih očistiš, idi do mog prijatelja, znaš onog o kojem sam ti već pričao, jer je on iskusan sa tim stvarima.
    Voli te tvoj ljubljeni!"

  4. #334

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Vi niste culi pricu o zlatokljunoj ptici?
    Odkud bi ste je mogli cuti?Ta prica se rodila u dubokoj tisini tamnih suma.Tamo se izlegla ta ptica,a
    glas o njoj prenio se daleko po gradovima i selima.Ko je prvi vidio zlatokljunu pticu ne zna se tacno.
    Mozda zalutali putnik,mozda lovac?
    Ljudi su se u pocetku zacudili i nisu povjerovali da takva ptica uopste postoji.
    -To je bajka-rekli su.Da postoji takva ptica,ona bi bila dragocjena kao biserna skoljka na dnu morskom.
    Ali,mnogi su bili znatizeljni i posli su u sumu da se uvjere.A kad su tamo stigli,dugo su lutali dok je nisu pronasli i
    tada su povikali:
    -Istina je!Prica o zlatokljunoj ptici nije izmisljena!
    To je bilo dovoljno da u planini zapocne lov na pticu kakav do tad nije upamcen.
    Zlatokljuna ptica vise nije imala mira.Pronalazili su je gdje god bi se zaustavila,gonili je besomucno i nastojali da je uhvate.
    Zbog nje su po drvecu bile postavljene zamke,a po planini razasute mnogobrojne straze i zasjede...Samo nocu,kad bi pao mrak,
    nesrecna ptica je uspijevala da nadje malo mira,i sto je bilo najgore-nije znala zbog cega je gone.
    Jednom kad se umorna od bjezanja spustila na grm i pocela da place,doletjela je do nje mala sjenica i upitala:
    -Zasto places,lijepa ptico?Mogu li ti pomoci?
    -Ne znam mozes li mi pomoci.Placem jer sam nesrecna.U citavoj planini vise nema mirna mjesta za mene.Gdje god se zaustavim
    pronalaze me i gone.A zasto me gone,ne znam...
    -Kako ne znas?-zacudi se mala sjenica-Ti imas zlatan kljun.A ljudi cijene zlato.Onaj ko te uhvati bice bogat,prodace te i do kraja zivota
    ces prozivjeti u kavezu.Mozda ce to biti lijep kavez,ali ti vise nikada neces vidjeti zelene sume i tvoja krila nece nikad osjetiti toplo milovanje zraka u letu.Tvoje srce ce ceznuti za plavim daljinama,a daljine ce ti biti nedokucive...
    -Ne govori mi vise o tome-tuzno uzdahnu zlatokljuna ptica-Nikad necu dozvoliti da me uhvate,nikad!
    I od tada je jos bjesomucnije bjezala i skrivala se od oka lovaca,a svaki dan joj je bio tezi i nesrecniji.Samo su joj tamne noci
    donosile mir,i cesto je placuci docekivala zoru.
    "Dokle cu ovako"-mislila je."Dokle cu ovako zivjeti?"
    Pa ipak postojala je nada da je nece uhvatiti,sve dok jednog dana ne donesose lovci dva sokola i ne pustise ih da je gone.I tada
    prvi put zlatokljuna ptica sasvim jasno shvati da nece umaci.Uzalud je bjezala,uzalud pokusavala da se sakrije.Sokolovi su je pratili u stopu i
    svaki cas se cinilo da ce je uhvatiti.
    Zlatokljuna ptica vec poce da gubi hrabrost.I tada opazi ispod sebe bistru vodu planinskog jezera.Opazi i pomisli:
    "Bolja smrt u valovima nego sloboda u kavezu"
    I donese odluku:Opusti krila i strmoglavice pojuri u dubinu.Bistra planinska voda doceka njeno nejachko tijelo.Ptica jos jednom,poslednji put,
    pogleda nebo,sunce,vrhove planina i potonu...
    Sokolovi su je uzalud trazili klikceci i jureci iznad jezera...

    Zlatokljuna ptica je bila sad sigurna,sasvim sigurna.
    PTICA KOJA JE VISE VOLJELA SMRT NEGO ROPSTVO.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  5. #335

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Svilena buba melanholije predugo se caurila u meni, i znao sam da je samo pitanje trenutka kad ce neki blesavi šareni leptir prhnuti iz svega toga.
    Zaljubicu se, odlucih iznenada? Jesen je, doduše, ali malo sam prestar da bih cekao samo na proleca?
    Na ulici je Jedan Tipicni Septembarski Cetvrtak, udubljen nad jesenjim receptima, upravo umutio u vetar desetak stepeni celzijusovih, jasno pokazujuci da nije raspoložen za suradnju, ali rešio sam da izvucem maksimum iz tog namrštenka
    Da, zaljubicu se, i to odmah, još pre podne, pa sam citav dan miran? Kao klinac sam time lepio napuklo srce i dobro je držalo.
    Eto Pala noc, a nisam se zaljubio?
    Obicno se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o cistoj fizici, za promenu? Da bi se nešto moglo napuniti, prethodno se, naime, mora i isprazniti, u tome je sva nauka

    Da bih se mogao zaljubiti, dakle, prethodno se moram odljubiti (u onoj brzini sam to sasvim smetnuo s uma?), ali sad je gotovo, pala karta, povratka više nema

    Djordje Balaševic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #336

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Biću srecan kad . . .


    Ubedjujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vencamo, dobijemo bebu, a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto deca nisu dovoljno velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti srecniji kada izadju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas supruznik dozove pameti, kada kupimo lepsa kola, kada budemo u mogucnosti da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada?
    Tvoj zivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

    *
    Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes srecan. Sreca je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vreme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

    *
    Zato, prestani da cekas...
    Da otplatis kola.
    Da kupis novu kucu ili automobil.
    Da ti deca odu od kuce.
    Da se vratis na studije.
    Da zavrsis studije.
    Da izgubis 10 kg.
    Da dobijes 10 kg.
    Da se ozenis (udas).
    Da se razvedes.
    Da dobijes decu.
    Da odes u penziju.
    Da dodje leto.
    Da dodje prolece.
    Da dodje zima.
    Da dodje jesen.
    Da umres.

    Nema boljeg trenutka za srecu od ovog.
    Sreća je put, a ne cilj.

    Zato
    radi kao da ti ne treba novac,
    voli kao da nikada nisi bio povredjen,
    i igraj kao da te niko ne gleda.
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  7. #337

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jednog je dana Svetac imao priliku popričati s Bogom te ga


    upita: - Gospodine,

    bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgledaju Pakao i Raj.

    Bog odvede sveca do dvoje vrata.

    Otvori jedna od dvoje vrata i dozvoli mu da pogleda

    unutra.

    Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STO.

    Na sredini stola, nalazila se velika posuda,

    s jako finom i mirišljavom hranom.

    Svetac oseti kako mu navire voda na usta. Osobe

    koje su sedele za stolom bile su izrazito mršave,

    ljubičaste boje i bolesnog izgleda.

    Izgledali su svi izgladnelo. Imali su kašike s jako dugačkim

    drškama koje su bile pričvrščene na njihove ruke.

    Svi su mogli dohvatiti tanjir s hranom i uzeti malo,

    no kako je drška kašike bila duža od njihove ruke,

    nisu mogli staviti hranu u usta.

    Sveti se čovek stresao na sam pogled njihovog jada i

    njihovih patnji.

    Bog reče:-

    Upravo si video pakao. Bog i čovek se uputiše

    prema drugim vratima.

    Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovek ugledao

    bila je identična prethodnoj.

    Bio je tu veliki okrugli STO, posuda prepuna fine hrane,

    koja mu je opet naterala vodu na usta.

    Osobe za stolom su isto imale kašike

    dugih dršaka,

    no ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i srećne

    te su razgovarale međusobno zadovoljno se smeškajući..

    Sveti čovek reče Bogu:- Ne razumem!

    - Jednostavno je, odgovori Bog,

    sve zavisi o jednoj veštini.

    Ovi su naučili hraniti jedni druge, dok oni drugi ne misle

    na ništa osim na sebe same.

  8. #338

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Tagore

    U kavezu je bila pitoma ptica,
    slobodna ptica bila je u gori.
    Kada je došlo vreme, susretoše se;
    tako je hteo usud.
    Slobodna ptica peva: - O draga, vinimo se u goru.-
    Ptica u kavezu cvrkuće:
    - Hajde da živimo zajedno u kavezu. -
    Slobodna ptica reče:
    - Gde je prostora za rešetkom da se rašire krila? -
    - Avaj -, vapije ptica u kavezu, - gde ću se u oblacima odmarati bez šipke? -

    Slobodna ptica kliče:
    - Miljeno moje, otpevaj mi pesme dubrava. -
    Ptica u kavezu veli:
    - Sedi do mene, da te naučim govoru mudraca. -
    Šumska ptica kliče:
    - Ah, ne ne! Pesme se ne mogu nikada naučiti. -
    Ptica u kavezu veli:
    - Teško meni, zaboravila sam pesme dubrava. -

    Njihva je ljubav žarka, puna žudnje; ali one
    ne mogu nikada da lete krilo uz krilo.
    Kroz rešetku na kavezu gledaju se
    i uzalud trude da se upoznaju.
    Lepršaju čežnjivo krilima svojim i pevaju:
    - Hodi bliže drago moje! -
    Slobodna ptica kliče:
    - Ne ide, strah me zatvorenih vrata na kavezu. -
    Ptica u kavezu cvrkuće:
    - Avaj, krila su mi iznemogla i mrtva. -
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  9. #339

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Pogled kroz prozor


    Mladi par doselio se u ulicu. Sljedećeg jutra, kada se doručkovali, žena je primijetila susjedu kako vješa rublje
    'Kako je rublje prljavo, uopće ne zna prati! Možda treba novi prašak za rublje', rekla je žena.

    Muž je šutke doručkovao.

    Svaki put kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti.

    Mjesec dana kasnije, žena se iznenadila kada je vidjela da je rublje čisto. Rekla je: 'Pogledaj, konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?!'

    Muž joj je odgovorio: 'Nitko, ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.'

    Tako je i u životu – sve ovisi o tome koliko je čist prozor kroz koji gledamo život. Prije nego što počnemo kritizirati, bilo bi bolje provjeriti kvalitetu našeg pogleda, jer tek tada možemo jasno vidjeti koliko je čisto srce drugoga.


  10. #340

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Ovo je prica o dvojici drugara koji su se setali zajedno po pustinji.
    Odjednom uz put su poceli da se raspravljaju, i jedan je udario drugog.
    Udareni se osjetio povrijedjen, ali bez rijeci napisao je ovo na pijesku...

    "Danas sam dobio udarac od mog najboljeg druga"

    Produzili su tako sve dok nisu nasli jednu oazu gdje su odlucili da se okupaju.
    Onaj sto je dobio udarac zamalo sto se nije udavio kupajuci se, ali zivot
    mu je spasio onaj drugi. Kad je dosao sebi taj sto se zamalo nije udavio,
    izgravirao je na jednom kamenu:

    "Danas mi je najbolji drug spasio zivot"

    Drugar koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:
    "Kad sam te udario ti si napisao na pijesku, a sad graviras na kamen, zasto?"

    Drugar mu je odgovorio:
    "Kad neko napravi lose, to treba da zapisemo na pijesku da bi vjetrovi
    izbrisali, ali kad neko uradi dobro, to treba da izgraviramo na kamenu
    da nista ne moze da ga izbrise!"

    Nauci se da zapisujes rane na pesku, a srecu ugraviraj na kamen.

  11. #341

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Ostavljena kuca

    Cini se da ona usamljena kuca tamo, na kraju sela kod one velike raskrsnice, razbira samo sapat jesenjeg lisca i onaj iskricavi razgovor vrabaca sto su se ugnezdili ispod vec ostarelih streha. Istina, kuca nije tojiko stara, ali kao da je oronula od usamljenosti i neke cudne tisine koja se skriva po avliji koja retko kad pokazuje bat ljudskih koraka.

    Okolo samo jos na vetru pokatkad titraju vecno zeleni simsiri i stari orah u cijoj krosnji se jos uvek gnezde gugutke, a tamo pored lipe koja je odavno izgubila miris i hladovinu, jer nema kome da podari svoje cvetove i krosnju, skrivaju se sove.

    Ko god da je minuo putem, bilo od mestana ili putnika namernika, zagledao bi se u kucu. Kuca je lepa po izgledu i nacinjena na lepom mestu, ali bi svakome pogled zastao na prozorima koji behu zaprljani, bez zavesa i vise nalik mutnom pogledu bolesnih ociju nego pravim prozorima vedre kuce.

    Zasto je kuca takva i cija je, svakome je cesto lebdelo pitanje na usnama ili bar trenutno proletelo kroz misli. A odgovor kao da se gubio u susednom vocnjaku prepunom voca prosutog po pozuteloj travi i jesenjem liscu. Odgovor tesko da je ko mogao da pronadje, jer skoro da ga i nije bilo. Jedino su bliznji znali nesto vise o toj kuci i avliji, o vocnjaku i kotaru,i bunaru koji behu tu pored kuce.

    A mnogi se secaju da to bese jedna od najlepsih avlija u kraju kad je Radoje doso u kucu na miraz. Cim je dosao, prionuo je na rad, jer bese iz siromasne kuce pa je bio zeljan i rada a i dobrih njiva., livada i vocnjaka, dobre stoke i imetka.

    Vrednocom i strpljenjem imetak se uvecavao, bese to jedno od najboljih domacinstava u selu. I sve tako dok mu deca ne stasase i odose svojim putem. A onda, kao grom iz vedra neba, jednog jesenjeg dana Radoju stize glas da mu je brat, u selu preko reke, stradao od groma!

    Nesto od brige za ostarelim roditeljima, ali i zbog neke cudnovate tuge za rodnim njivama, livadama, livadama, vocnjacima i rodnom kucom koju vec bese zaboravio, Radoje poce sve vise da biva u toj svojoj kuci. Razapet izmedju dva imanja i dva sela jedva je uspevao da posvrsava sve poslove, cesto je u jednom selu osvanjivao, a u drugom omrkavao.

    Trajalo je to neko vreme dok i on ne poce da poboljeva, a kako u selu gde bese dosao u kucu ostadose samo on i zena, odlucise da se ipak vrate Radojevoj rodnoj kuci. Od tog dana kad se Radoje sa zenom posle toliko godina vratio svojoj rodnoj kuci, kao da mi je pao teret sa srca. Ali vec posle prve noci prespavane u svojoj kuci, kao da ga skolise nove nevolje, san postade za njega nesto daleko.

    A i cim bi sklopio oci, dolazio mu je nepoznati covek, duge sede brade, zaleci se sto su ga ostavili samog, bez kuce i kucista, podsecajuci Radoja da nije smeo da ostavi onu kucu u kojoj je proveo najlepsi deo zivota. Uzalud se Radoje opirao okretao na drugu stranu, menjao krevet i sobu, san se ponavljao iz noci u noc.

    Svi pokusaji da nesto promeni bili su uzaludni. Obilazio je Radoje i vracare i sve druge za koje je cuo ili pomislio da mogu da mu pomognu, ali bez nekog uspeha. Ponekad je uspevao da se smiri molitvom i odspava koji minut, ali to je bilo dosta retko.

    Trajalo je sve to tako dok se pri slucajnom susretu ne pozali jednom starom monahu iz manastira pod planinom. Monah ga saslusa pazljivo i dade savet da jedino moze da se izbavi iz nevolje ako u bivsoj avliji sagradi novu kucu. Ne mora biti velika, ali mora da bude bar kakav takav kucerak.

    I zaista vec posle nekoliko dana pocela je gradnja kuce, a posle nekoliko meseci i krov se zacrveneo. Kad kuca bese gotova i osvestana, Radoju se vrati pravi san. U kuci niko ne boravi, ali Radoje ponekad navrati, posedi i odluta nekud mislima.

    Postoje duhovi proslosti koji budu vecno vezani za jednu kucu, jedno mesto, jednu porodicu i kada ta porodica ode odatle, on je izgubljena dusa i salje opomene kroz nase snove ili javu, vapi za onim sto mu je potrebno da bi nasao svoj mir i vratio ga drugima.
    __________________
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  12. #342

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    У болничкој соби лежала су два непокретна болесника - један до прозора, а други до врата. Обојица су преживљавала
    тешке дане и тек би понекад разговарали. Једнога дана болесник крај прозора погледа кроз окно и усхићено рече како
    је на тргу угледао веома лепу жену. На молбу болесника до врата, он поче да описује како жена изгледа, како се
    понаша, шта је обукла, с ким разговара... Следећег дана поновило се исто, само је сада жена била још лепша и још
    веселија. Други билесник га је поново молио да му прича о њој. И тако неколико дана, увек је била на тргу у исто време,
    лепа и заносна. Ова дивна прича улeпшавала им је дане и скраћивала болесничке муке. Али после извесног времена,
    болесник до врата осети љубомору и завист. Зашто он није у кревету до прозора, па да ужива у дивним призорима?
    Постајао је све нерасположенији и грубљи према свом цимеру, ступајући у отворено непријатељство.
    После неколико дана, болесник крај прозора умре. Сав срећан, човек до врата замоли да га пребаце у кревет до прозора.
    Чим се сместио, знатижељно баци поглед кроз окно, али тамо не беше ничега. Само сиви, оронули зид суседне зграде.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #343

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    ..Igra se zvala divovi, carobnjaci i patuljci. U sali crkvene opstine, ostao sam sam sa osamdesetoro dece izmedju sedam i deset godina, dok su njihovi roditelji obavljali svoje poslove. Rasporedio sam svoje trupe po sali i objasnio pravila igre koja je iziskivala neke intelektualne reflekse, ali pravi cilj igre je da se digne velika graja i da klinci jure jedni druge sve dok ne dodje do takve zbrke da se vise ne zna ko je na cijoj strani ni ko je pobednik.
    Organizovati gomilu euforicne decurlije, napraviti tri tima, objasniti pravila igre, postici konsenzus o identitetu grupe - sve to nije jednostavno, ali kako smo svi bili puni dobre volje, sve smo obavili i bili spremni da pocnemo.
    Uzbudjenje je dostiglo kriticnu tacku. Dreknuo sam:
    "Morate sada da odlucite sta ce ko biti - div, carobnjak ili patuljak!"
    Dok su se grupe okupljale i uzbudjenim sapatom konsultovale, osetio sam kako me neko vuce za nogavicu. Pored mene je stajalo malo dete koje je podiglo pogled i zapitalo me zabrinutim glasom :
    "Gde da stanu sirene?"
    Gde da stanu sirene? Duga pauza. Veoma duga pauza.
    "Gde da stanu sirene?" kazem ja.
    "Da. Znate, ja sam sirena."
    "Ne postoje sirene."
    "Postoje, postoje, ja sam sirena!"
    Odlucila je da ne pripada ni divovima, ni carobnjacima ni patuljcima.
    Ona, Sirena, trazila je svoju kategoriju i nije imala nameru da napusti igru i da stane pored zida kao gubitnik.
    Htela je da ucestvuje bez obzira na poziciju sirena u igri, ne odustajuci od svog dostojanstva ili identiteta. Bila je uverena da postoji mesto i za sirene i da bi ja trebalo da znam gde je.
    Elem, gde stoje sirene? Sve sirene - svi oni koji se ne uklapaju u norme, svi oni koji su drugaciji i koji ne prihvataju da budu po nekom nacelu razvrstani?
    Odgovorite na ovo pitanje i mozete na njemu da sagradite skolu, naciju ili ceo svet!
    Sta sam joj tada odgovorio? Tu i tamo dogodi mi se da kazem nesto mudro:
    "Sirena stoji bas ovde pored kralja mora!!!"
    ( Da, bas ovde pored dvorske lude - mislio sam u sebi )
    Tako smo stajali ona i ja, ruka u ruci, vrseci smotru trupa divova, carobnjaka i patuljaka, dok su oni jurcali okolo...
    Uzgred budi receno, nije tacno da ne postoje sirene.
    Ja licno poznajem bar jednu.
    Drzao sam je za ruku.

    Robert Fulgam
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  14. #344

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    O sreći se odlučuje unaprijed


    Jedan čovjek, star 92 godine, dobrodžeći i ponosan, koji je svakog jutra u osam sati sasvim odjeven, moderne frizure i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, danas se doselio u starački dom
    Njegova sedamdesetogodišnja žena nedavno je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom.
    Poslije mnogo sati strpljiva čekanja u hodniku doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.

    Dok je upravljao svojom hodalicom prema liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru.

    'Sviđa mi se', rekao je s entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.

    'Gospodine Johns, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo', rekao sam mu.

    'To nema nikakve veze s ovim', odgovorio je.

    'Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Hoće li mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli... Već sam odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam s dijelovima tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade. Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio. Starost je kao bankovni račun. S njega podižete ono što ste uložili. Moj savjet vam je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja! Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!'


  15. #345

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    ŠTA USTVARI ŽENE ŽELE ?


    Mladi kralj Artur je bio iznenađen i uhvaćen od kralja susednog kraljevstva dok je krišom lovio u njegovim šumama.
    Kralj ga je mogao ubiti na mestu jer je to bila kazna za sve one koji bi krali na kraljevom posedu, ali, on ustuknu pred Arturovom mladošću te mu ponudi slobodu u zamenu za odgovor na jedno teško pitanje: Sta ustvari žele žene?
    Ovakvo bi pitanje ostavilo bez reči i najstarije mudrace i mladom Arturu se činilo da je nemoguće odgovoriti na njega.
    Kako god bilo, bolje je i odgovor na pitanje nego umreti, tako da se vratio u svoje kraljevstvo i počeo da ispituje svoje podanike.
    Razgovarao je s princezama, kraljicom, prostitutkama, časnim sestrama, mudracima, pa čak i sa dvorskom ludom, sa svima. Ali, niko mu nije dao zadovoljavajući odgovor. Međutim, svi su mu savetovali da potraži odgovor kod stare veštice, jer ga je ona jedina i znala. Cena bi bila velika, jer je stara veštica bila nadaleko poznata po svojim preskupim uslugama. Došao je konačno i zadnji dan godine i Artur nije imao drugog rešenja već da razgovara sa vešticom. Ona je pristala dati odgovor, ali u zamenu za sledeće: želi da se uda za Sir Gawain-a, najplemenitijeg viteza Okruglog stola i Arturovog najboljeg prijatelja.
    Mladi Artur je uplašeno gledao; bila je gubava i užasno ružna, imala je jedan jedini zub, širila je oko sebe takav smrad koji je terao na povraćanje, i ispuštala je neobične krike i zvukove. Nikad Artur nije u svom životu video odvratnijeg stvorenja.
    Pri samoj pomisli da zamoli svog prijatelja da oženi ovo stvorenje, uplašio se i odustao. Ali Sir Gawain je saznao šta se dogodilo i odlučno rekao da je žrtvovanje za život svog prijatelja i za očuvanje Okruglog stola vredno toga.
    Najavljeno je venčanje, nakon čega je stara veštica u svojoj paklenoj mudrosti rekla: "Svaka žena želi da bude vlasnica svog života!"
    Čim je to izgovorila, svi prisutni su odmah priznali da je izrekla veliku mudrost i da je potpuno u pravu. I tako, mladi Artur je bio spašen.
    Čim je čuo odgovor, kralj susednog kraljevstva je vratio Arturu slobodu i pravo na život.
    Venčanje je obavljeno i to gala; prisustvovali su svi dvorjani i niko više od Artura nije osećao i olakšanje i težinu u isto vreme. Sir Gawain je bio nasmejan svo vreme, ljubazan i pun poštovanja, po svom starom običaju.
    Stara veštica je napravila pravi skandal svojim najgorijim načinom ponašanja: ždrala je kao životinja, bez upotrebe pribora za jelo-rukama, prdela je, i uz to proizvodila zastrašujuće urlike i zvuke, a da ne spominjemo nepodnošljivi smrad.
    Konačno je došlo i vreme prve bračne noći i dok je čekao svoju mladu da mu dođe u krevet... Sir Gawain je ugledao kako mu prilazi najlepše žensko stvorenje koje je ikad u životu mogao zamisliti.
    Sav očaran je upitao što se dogodilo, na šta mu mlada deva odgovori da je to ona, veštica, i da će pola vremena provesti s njim kao veštica, a pola kao mlada deva i to sve zato što je on bio dobar prema njoj sve vreme.
    Isto tako, upitala ga je koji njen izgled želi preko dana, a koji preko noći.
    Koje okrutno pitanje!
    Sir Gawain je požurio sa razmišljanjem.
    Da li da preko dana ima divnu devu koju ce moći svima pokazivati bez straha i srama, a noću u intimnosti svog kreveta imati zastrašujuću vešticu??? Ili pokazivati prijateljima preko dana vešticu, a trenutke bračnog sladostrašća provoditi sa divnom devom???

    Šta biste vi izabrali?

    Sir Gawain-ov odgovor se nalazi malo niže, ali pre čitanja, donesite svoju odluku. !!!!

    Plemeniti Sir Gawain joj je rekao da joj on dozvoljava da sama odluči.
    Čim je to čula, veštica je rekla da ce uvek biti u obliku mlade deve, i danju i noću, jer ju je on poštovao i dozvolio joj da bude vlasnica svog života.

    Koja je pouka ove priče?

    Nije bitno da li je žena lepa ili ružna. U biti...........uvek je veštica.
    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

Strana 23 od 27 PrvaPrva ... 132122232425 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •