Jazz - Bleferski Vodič - Strana 7
Strana 7 od 7 PrvaPrva ... 567
Prikaz rezultata 91 do 100 od ukupno 100
  1. #91

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Kako pričati o džezu VII

    Dok pričate o džezu možete primeniti jedan od mnogih pristupa, od kojih se većina zasniva na raznim kritičkim pravcima. Dosta razgovora o ranom džezu potiče iz knjige sa naslovom Džezeri, koja je napisana u prilično prijateljskom tonu, to jest:

    „Imao je vibrato koji se slagao sa njegovim sveobuhvatnim kreščendima, uz blagu naznaku bluzerskog kvaliteta. Dok je svirao, kao da nije primećivao dimom ispunjenu prostoriju i plesače. Sedeo je pogrbljen napred, sa klarinetom uperenim u pod“; i

    „Kada je orkestar „šiznuo“ posle pogreba, klinci su udarili u svoju privatnu verziju `Suzi Kju` i počeli da đuskaju `treskavac.`“ ...


    Za bililester: Stvarno ne znam da li se još negde može kupiti knjiga JAZZ - Bleferski vodič. Pošto nije velika, može se vrlo lako fotokopirati...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #92

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Primamljiva ideja, fotokopija knjige sigurno nece da umanji njenu vaznost. Na nasem trzistu je izuzetno malo izdanja o dzez muzici, a da ne govorim o reizdanjima koje bi bilo nuzno napraviti, posebno Recnik dzeza Svetolika Jakovljevica, koga isto bezuspesno pokusavam da pribavim. Kako je slusanje ove muzike ipak uslovljeno i pokojom informacijom, ili se pracenjem opusa ponekog muzicara pozeli i nesto vise saznati, preporucujem Knjigu o dzezu, Dzef Dajera, koju je izdao Clio, a koja na nesvakidasnji nacin govori o Monku, Lesteru...dok je u ulozi, ne bas naratora, ali recimo onog koji razdvaja ili spaja pojedinacne price,
    Djuk Elington I upravo pri pomenu njegovog imena, setih se jedna knjizice Svetolika Jakovljevica, u kojoj daje kratak istorijat svetskog dzeza, pocevsi od radne pesme, bluza, regtajma i nju orliensa, kao okosnici nastanka dzez muzike, od svinga, pa sve do free dzeza, da bi na kraju postavio vrlo smisleno pitanje: Ko je danas Djuk Elington ili Carli Parker? Pitanje bez odgovora ili sa bezbroj odgovora, bih ja odgovorila

  3. #93

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Kako pričati o džezu VIII

    Knjiga Džezeri, objavljena 1939, očigledno pripada romantičnom dobu džez literature, u stvari, romantičnom dobu samog džeza, kada je bilo važnije izgraditi boju i podlogu, nego ulaziti u detaljne diskusije o muzici. Oko 1950, na svoje je došla potpuno druga vrste kritike, tj:

    „Teoretičar može da tvrdi kako bluz skala nije ništa drugo nego skala vrsta D, koju neki istoričari pominju kao Dorsku. U stvari, bluz skala ima sasvim drugu prirodu i može se razlikovati od grčke po varijabilitetu svojih bluz nota. Treći i sedmi stepen spušteni su, ili ne zavise od toga koliko je poželjna otvorena ili skrivena aluzija na glavnu skalu. Često, bluz note predstavljaju neizmenjene primere istog stepena unutar jedne jedine fraze. Ponekad se dva stepena preklapaju i u takvim slučajevima je bluz nota, koja je jedna vrsta prigušenog muzičkog ukrasa, naglašena.“

    Naravno, u ranim danima, niko nije ni pretpostavljao da svirač pogrbljen napred tako da mu klarinet uperen u pod, zapravo pati od prigušenog muzičkog ukrasa. Mnogi koji su pomrli od sličnih stvari pre nego što je to otkriveno, danas bi bili spaseni.

    Ovo je bio moj poslednji post preuzet iz knjige Jazz - Bleferski vodič. Međutim, verujem da će i dalje biti postova na ovoj temi, tim pre što se pojavljuju i članovi koji se izgleda stvarno razumeju u ovu problematiku i nisu bleferi kao ja...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #94

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Džez u Srbiji I.


    Možda bi bili interesantno da se upoznamo i sa istorijom džeza u Srbiji. Džez je bio suviše jaka planetarna pojava da se njegov uticaj mogao izbeći i na ovim prostorima. Beogradski džez klavirsta Miloš Krstić je o tome napisao njigu Vek džeza: Od Sent Luisa do Beograda, a oivde ćemo preneti neke delove koje se odnose na pojavu džeza u Srbiji...

    Praistorija do 1945. godine

    "Džaz (engl.-am., jazz), muz. crnačkog porekla, koja se odlikuje sinkopiranim ritmom, melodijom groteskno-sladunjavog tipa; sastav dž. orkestra sledeći: saksofon, trube, banjo, udaraljke, klavir, violina, suzafon, vibrafon, gitara, pozauna, harmonika"
    (Sveznanje, opšti enciklopediski leksikon – Narodno delo, Beograd, 1937.)

    Na osnovu svedočenja kompetentnih savremenika (B. Simić, V. Simić, V. Đonović, P. Ivanović) može se smatrati da je do kraja Drugog svetskog rata u Beogradu džez bio prisutan samo u vidu nagoveštaja i impresije, uprkos nekim pristrasnim nastojanjima da se na džez gleda "šire". Prema mišljenju Vojislava Simića, tadašnje beogradske improvizacije nisu bile ono što se smatra u današnjem džez smislu te reči (kreiranje novih melodija po postojećem harmonskom planu teme) već stidljivo variranje i ukrašavanje melodije same teme. U predratnom periodu pominju se samo (ili jedino postoje) dvojica sposobnih improvizatora: bubnjar Isa Alfandari, koji je ubijen za vreme rata, i klarinetista Milan Pavlović (1906–1970), koji je, kažu, 1928. godine doneo u Beograd prvi alt-saksofon. Kao bogataški potomak Ćir Mijajla Pavlovića, Milan Pavlović studirao je prethodno u Švajcarskoj (Nojšatelu) i kasnije boravio u Parizu, odakle je doneo kolekciju gramofonskih ploča. Legenda kaže da je u Parizu imao prilike da kontaktira sa Džangom, pa čak i Sidnijem Bešeom. Po povratku u Beograd, kao čovek koji nije čitao note, pa prema tome nije u početku svirao u tadašnjim ansamblima gde se muzika isključivo čitala, imao je rezervisan sto u "Inžinjerskom domu" u Ul. kneza Miloša (danas bioskop "Tackwood") i to uz samu binu, odakle bi davao signale orkestru kada je želeo da odsvira improvizovani solo uz pratnju ritam sekcije. Kasnije je Pavlović svirao u "Ratničkom domu" (Dom vojske) sa orkestrom za igru, a nemogućnost čitanja sa lista kompenzovao je izuzetnim muzičkim pamćenjem. Pavlović, upamćen po lepom tonu i maniru koji je podsećao na Džonija Hodžisa, nastavio je uspešno da svira i posle rata kada su se pojavili njemu dorasli improvizatori mlađe generacije. "Čika Milan" zaslužan je za nabavku Selmer instrumenata u poratno vreme kada je uvoz sa Zapada bio težak. Ali, kada je kao visoki bankarski činovnik dobio za šefa jednog bivšeg partizana, on je 1959. godine, kao svetski čovek koji je i mlađima persirao, momentalno dao otkaz i prodao imanje na Topčiderskom brdu. Na zaprepašćenje srpskih džezista, kupio je kuću na selu kraj Topole gde je preneo svoje ploče i izolovao se, i gde je umro. (...)

    Ilegala za vreme okupacije: Dok je glavni beogradski izvor informacija o američkom džezu pre rata bila serija filmova Brodvejske melodije, koja se poznih tridesetih godina davala u bioskopu "Slavija" i koju su muzičari gledali nebrojeno puta da bi popamtili pesme i aranžmane, dotle je za vreme okupacije američka muzika bila zabranjena. Krajem 1942. godine za dirigenta orkestra Radio Beograda došao je popularni Fridrih Majer, koji je dobio odobrenje od nemačkih vlasti da sluša strane radio stanice koje su emitovale i američku muziku, što su naravno iskoristili i neki članovi orkestra da u njegovoj kući i sami slušaju džez...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #95

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Džez u Srbiji II


    Stari vek 1945–1965. (1)

    Prva petoljetka: Aktivnost džez entuzijasta u prvoj deceniji posle završetka oružanih aktivnosti obavljala se u nepovoljnim istorijsko-geografskim, ekonomskim i političkim uslovima. Sužen protok informacija, bez stranih gostovanja, bez putovanja u inostranstvo, retko prisustvo gramofona i ploča, nepoznavanje engleskog jezika i delimično političko neformalno stavljanje džeza "van zakona" udaljavali su na neprirodan način beogradsku scenu od izvorišta džeza. Informacije o džezu dobijane su na dva načina: preko emisija radio stanice Glas Amerike (VOA) u emisiji Jazz Hour Vilisa Konovera (Willis Conover, 1920–1996), bez mogućnosti da se snime na magnetofone kojih nije bilo, kao i odlaskom kuražnih pojedinaca u budno nadgledanu Američku čitaonicu, koja je posedovala aranžmane muzike za igru namenjene američkim školskim orkestrima. Američka čitaonica posedovala je i ratne tzv. V-diskove velikog prečnika koji se nisu mogli stavljati na običan gramofon. Ove diskove je kasnije Udruženju džez muzičara Srbije poklonio ataše za kulturu Američke ambasade, a njih je pohranio na sigurno mesto Petar Vujić, nekadašnji dugogodišnji sekretar Udruženja i doživotni počasni predsednik. U takvim uslovima ideološkog vaspitavanja omladine sviranje džez muzike predstavljalo je dovitljivo snalaženje, i preskočena je neophodna prva faza imitacije u učenju stila. Ovaj period trajao je sve do 1957–58. godine, dok se nisu pribavili magnetofoni, dok nije ostvaren jedan broj stranih gostovanja radi uspostavljanja realnijeg kriterijuma i dok vlast nije učvrstila svoje pozicije u svetu i popustila stege. Prvi srpski moderni džez bubnjar Rade Milivojević "Nafta" naveo je dva imena koja su takođe u nečemu bila prva u beogradskom džez miljeu: pevača Pavla Živojinovića (kasnije prvog rokera) koji je prvi učio engleski jezik, trudeći se da prilikom pevanja izgovara pravilno, i slikara-harmonikaša Đoku "Bap" Ivačkovića, čiji je otac radio u Ujedinjenim nacijama pa je doneo prvi privatni magnetofon 1957. godine. Entuzijazam mnogih mladih beogradskih muzičara i publike prema džezu i Zapadu bio je u celini, između ostalog (mada to neki i energično osporavaju), reakcija na tadašnju kulturnu izolovanost i naturanje ideologije u sve pore života. Kasnije je jednom prilikom Predrag Ivanović izjavio da "kao što jedan dripac ne može svirati Mocarta tako ni džez muzičar ne može biti komunista". U "dečje bolesti" ovog vremena spadalo je verbalno potenciranje "talenta" i omalovažavanje vežbanja koje je svojstveno "netalentovanima". Kod pojedinaca ostao je urezan i beznadežan kompleks inferiornosti prema američkim muzičarima, ali i osećaj viška talenta u odnosu na evropske džez muzičare. Na primer, Milan Kotlić je smatrao da naši muzičari u odnosu na istočnoevropske muzičare, koji su inače imali viši profesionalni standard kada je reč o instrumentalnoj tehnici, treba da budu srećni samim tim što su u prilici da mogu da uče. Tako isto je Dušku Gojkoviću 1966. godine posle beogradskog koncerta orkestra Vudija Hermana, u kome je Gojković bio jedan od solista, udeljen skroman domaći "kompliment" da se "išlifovao" u odnosu na vreme dok je živeo u Beogradu....
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #96

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Džez u Srbiji III


    Stari vek 1945–1965. (2)

    Crveni daju zeleno svetlo: Početni posleratni politički pritisak polako je jenjavao i 1954. godine došlo je do prvog gostovanja stranog džez sastava, kada su Beograđani prvi put videli kako izgleda kompletan set bubnjeva. Bio je to trio Nemice Jute Hip za koji su "Večernje novosti" pisale da je "predstavnik kul-žanra u modernoj muzici koji dozvoljava mnogo nijansiranije izvođenje i umetnički viši nivo nego sving-žanr". Ali, ostali članci iz tog vremena odnose se ponekad podsmešljivo ili podrugljivo prema jednoj sada novoj i neispitanoj temi kojoj nisu date političke smernice, kakva je džez. "Duga" u to vreme donosi naslov "Džez je postao deo života", u kome autor sa potpisom "M." piše: "Simbol džeza – bubanj. Uz njega je pričvršćeno mnoštvo tasova, lepeza, i sve to daje takt. Harmonija je sastavljena od, naizgled, neharmoničnog. Džez je postao odavno. Mnogi mu osporavaju bilo kakvu vrednost. Kažu da u omladini kvari smisao za lepo i da zove na raskalašnost. Džez treba približiti svakome – to je parola. Da se nije isuviše približio?! Znamo da je najbolja muzika na radiju posle ponoći – tada je džez. Ali, ponekad, ljutito ugasimo radio ili opsujemo "mladića s trubom" koji stanuje iznad nas." (...)Smernice su nagoveštene 1955. godine kada "Večernje novosti" intervjuišu favorita Vrhovnog komandanta iz oblasti zabavne muzike – Bojana Adamiča, dirigenta iz Ljubljane, pod naslovom "Džez nije moda", gde on kaže, nadovezujući se na naslov: "To je potreba koja se u današnjem tempu života sama nameće." Ovo je bio znak da džez od tog momenta može da se tretira u pozitivnom svetlu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #97

    Odgovor: Jazz

    Ima.Ja upravo slušam Ella Fitzgerald - Cry me a river

    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  8. #98

    Odgovor: Jazz

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Svakako da ima. Neki ga čak ovde i sviraju Al' javiće se sami

    Ja ne mogu da kažem da sam neki ljubitelj džeza. Npr izbegavaću klubove, kafiće i mesta na kojima se on svira... svaka čast, al' mene smara to razilaženje u harmoniji, ili mi se samo ne dopadaju improvizacije konkretno u tom muzičkom pravcu. Ja mnogo mnogo više volim blues... mada su ova dva pravca povezana...

    Ali, itekako volim da čujem klasiku. Ponešto od Miles Davisa, Louis Armstronga, John Coltrane-a, fenomenalnu Ellu Fitzgerald 3 oktave je 3 oktave vot en interpretejšn! po meni najbolji jazz vokal svih vremena pomenuću ovde i Ninu Simone jer nju obožavam, mada je ona i soul i gospel... ustvari ja bre više od jazza volim jazz pevačice i naša Tanja Jovićević to odlično radi... i pijaniste of skroz! Art Tejtum i Oskar Piterson - volem.

    I ima verovatno još ponešto da mi se od te klasike dopada i da na kompu imam, al' ne mogu sad da se setim svega.

    Što se tiče ovih podvrsta i to je druga priča. Dopada mi se ponešto od acid jazza (Jamiroquai, Brand New Heavies...), nu jazza ( elektronika ) smooth jazza, pa čak i ponešto od jazz rap-a (De La Soul i sl.)




    Summertime,
    And the livin' is easy
    Fish are jumpin'
    And the cotton is high

    Your daddy's rich
    And your mamma's good lookin'
    So hush little baby
    Don't you cry

    One of these mornings
    You're going to rise up singing
    Then you'll spread your wings
    And you'll take to the sky

    But till that morning
    There's a'nothing can harm you
    With daddy and mamma standing by

    Summertime,
    And the livin' is easy
    Fish are jumpin'
    And the cotton is high

    Your daddy's rich
    And your mamma's good lookin'
    So hush little baby
    Don't you cry



    ovo je jedna od odličnih izvedbi
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  9. #99

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    obozavam jazz...
    mada koliko god vise volim savremen,moderan balet vise od klasicnog,toliko vise volim standard-jazz od savremenog

    anyway,jedan od mojih omiljenih dzezera je ,sad vec pokojni,Doc Cheatham


    zao mi je sto na youtube ne mogu da nadjem njegovu izvedbu pesme How deep is the ocean..
    ne mogu mu prici ostali izvodjaci iste.....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #100

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Ne volim savremeni jazz
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

Strana 7 od 7 PrvaPrva ... 567

Slične teme

  1. Deseti Novosadski jazz festival
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 15.11.2008, 11:31
  2. Bonton na vodi
    Autor Lady S u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 28.01.2008, 08:47

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •