"Savlađivati strah kad god se javi u nama, lepo je i dobro i pohvalno, ali u osnovi to je jalov posao i bezizgledna borba jer straha ima mnogo više no što mi imamo u sebi snage da mu se neprestano odupiremo i najposle se dešava da nas izda snaga, a strah ostane.Stvarno i najveća opasnost nije u opasnostima koje nam zaista prete, nego u strahu koji je u nama.Jer, čega se svi mi ljudi ne bojimo!?Zaista strah treba ubiti u korenu , treba uništiti sposobnost čovekovu da se boji, istrgnuti je iz čoveka".
Ivo Andrić,Znakovi pored puta
David Joseph Schwartz
Socijalna fobija može da se ispolji samo kao jedan oblik fobijskog straha(diskretni ili fokalni),ili kao skup više oblika fobijskih strahova(difuzni oblik).Diskretni oblik se ograničava na samo jedan fobijski strah, na primer uzimanje hrane pred drugima,javni nastup ili susretanje sa osobama suprotnog pola, bez postojanja visokog stepena opšteg straha, dok se telesni simptomi retko javljaju.
Difuzni oblik karakteriše socijalni strah koji se javlja u skoro svim socijalnim situacijama izvan porodičnog kruga,prati ga visok stepen opšte nelagodnosti kao i sklonost razvoju telesnih simptoma.Strah može da dobije velike razmere, sve do doživljaja napada panike.
Panična stanja su,po definiciji, psihički poremećaj koji karakteriše napad panike kao specifično doživljavanje straha.
Napad panike ima svoj početak, traje nekoliko minuta ,ređe sati i ima svoj spontani završetak.To je paroksizmalna provala vrlo intenzivnog straha ili užasa, koji nastaje najčešće spontano, bez vidljivih predznaka ili aktuelnog povoda, ima tendenciju da se ponovo javi i predstavlja specifično emocionalno iskustvo , koje se razlikuje od drugih oblika stanja straha.
Napad panike praćen je brojnim i dramatičnim doživljajima telesnih, psihičkih i ponašajnih simptoma i znakova.Oboleli najčešće traže hitnu medicinsku pomoć i zahtevaju brojna medicinska ispitivanja.
U okvir paničnog poremećaja svrstavaju se poremećaji koji se karakterišu primarnim doživljavanjem spontanih napada panike i poremećaji okarakterisani agorafobičnim ponašanjem praćeni napadima panike.
Agorafobija je oblik fobičnih stanja straha koji poseduje nozološku samostalnost i razlikuje se od drugih oblika fobičnih poremećaja(socijalne fobije npr.)s jedne, i opšteg stanja straha(neuroze straha),s druge strane.Osnovna karakteristika poremećaja jeste postojanje stalnog,intenzivnog ili paničnog straha od javnih mesta i mesta sa kojih se teško može brzo ukloniti ili mesta na kojima je dobijanje medicinske pomoći, u slučaju eventualne bespomoćnosti, veoma otežano.Specifičnost poremećaja čini i postojanje intenzivnog straha od vožnje javnim saobraćajem(autobus,tramvaj,voz,avion),dok strah od vožnje sopstvenim kolima izostaje.
Osnovne simptome često prate. opšti ili difuzni strah, telesni simptomi straha, socijalne fobije i drugi fobijski strahovi,zatim ,depersonalizacija,derealizacija,prisilni i hipohondrični fenomen i depresivno raspoloženje.
Posebna organizacija ličnosti uvek prati agorafobiju i predstavlja glavni preduslov za njen nastanak i razvoj.Reč je o postojanju anksiozno-fobične strukture ličnosti i njenih varijacija ispoljenih kao:pasivno-zavisna ličnost,ličnost sa ponašanjem izbegavanja,narcistična i "borderlajn" ličnost.
Oboleli od agorafobije ispoljavaju i jednu specifičnost koja se ne sreće kod drugih oblika stanja straha:imaju potrebu da uz sebe imaju jednu ili više osoba od poverenja, koje postaju zaštitnici i stalni pratioci.
podaci:Erić,Liebowitz,Stein,Journal of Anxiety Disorders,beleške sa predavanja,iskustva iz moje prakse
Pojam "fobija" se povezuje sa imenom grčkog ratnika Fobosa čiji je lik ucrtavan na štitove i maske sa ciljem da preplaši neprijatelja.
...