Šta se dešava ukoliko postoji problem aritmije i tahikardije?
Šta se dešava ukoliko postoji problem aritmije i tahikardije?
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Savet ti je odlican i hvala ti, usvojen je kao opcija
Samo, onaj prvi post ne izgleda kao da si pisala majci maloletne dece.(mada ni ne vidim kakve veze ima to sto sam majka maloletne dece sa niskim krvnim pritiskom) Tvoje reci vise ostavljaju utisak da se obracas maloletnom detetu.
Elem djelem. Posledice niskog krvnog pritiska sam osetila jos u srednjoj skoli.
Najcesce bi me strefilo na putu do skole. Smraci mi se pred ocima, oblije me hladan znoj, pocinjem da drhtim kao da me neko ustekao u struju...desavalo se nekoliko puta da me ljudi na ulici polivaju hladnom vodom.
Tako je bilo, tako je i ostalo. Uz jednu novinu, a to je povremeno povracanje kad mi rokne pritisak.
E zato meni stvarno ne bi pomoglo trcanje uz stepenice, jer se ja u tim momentima jedva dovucem do kupatila, posto mi prija guranje glave pod cesmu...i polivanje hladnom vodom. I naravno podignute noge uza zid, ostalo je istorija.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Ovi poremećaji srčanog ritma uz hipotenziju,jel`?
Dijagnostikovani kod kardiologa ili taj ko ih ima ih oseti povremeno i tek planira da krene na ispitivanja? I još masa pitanja uz ovo.
Pogledaj i na net-u, na primer:
http://www.medtronic.de/germany/down...ngen_HR_de.pdf
http://www.farmakologija.com/materia/c.htm
http://www.stetoskop.info/Poremecaji...ickness.htm?b9
I bez ikakve anamneze i EKG-a, napisaću ti šta bih ja uradila da imam bilo kakav kardiološki problem ili smetnju koja me uznemirava: otišla bih kod najboljeg kardiologa za koga znam, a u mom slučaju je to dr.sci.med Vladislav Vukomanović, sa Instituta za majku i dete (to kažem jer ima kolegu imenjaka i prezimenjaka , ali u Tiršovoj). Njegova ordinacija je daleko (relativno), ali znam u koje beogradske ordinacije svraća po pozivu.
Taj element poverenja u znanje, stručnost i ljudskost onog lekara koji će se baviti mojim srcem je jako bitan ne samo psihološki nego i za pravi tretman i dobar ishod, terapiju, šta god.
Žao mi je što si se tako osetila čitajući post koji sam kao i sve ostale na temi o zdravlju pisala kao da objašnjavam drugarici koja me pozove telefonom ili svrati da pita, onako usput. Tada se trudim da ne bombardujem stručnim terminima i ne zbunjujem, nego da objasnim koliko umem i to što plastičnije jer i sama volim kada mi se nejasnoće tako razjašnjavaju.
E sad, uvek postoji mogućnost da budeš porešno shvaćen, pa da se čak i zapitaš gde su i zašto ne progovore ostali lekari ovde.
Možda zato što ovo i nije mesto za "ozbiljne" priče na ove teme, nego baš ovo što radimo, pa kako ko shvati i prihvati.
Spominjanje dečice je bilo u mojoj glavi u drugačijem filmu. Setila sam se pacijenta-komšije koji ima izraženu hipotenziju i koji nije smeo sa bebom da izađe ni u šetnju sam jer mu se događalo da ne zna ni kud će sa sobom, a kamoli sa njom. Tada su od pomoći saveti primenjivi na ulici, pa makar delovali i kao da su saveti za predškolski uzrast.
Time se ja rukovodim u životu i na poslu, a i na net-u kada ima potrebe.
Razmisliću još jednom i hvala ti što mi dade ovu temu za razmišljanje pa i sa "zakašnjenjem" od pola godine od tog posta, možda shvatim gde sam pogrešila, pa da mi se ne ponovi.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.