Zivim u malom mestu u cijoj okolini su sela i salasi, livade, sume... Cesto, skoro svakodnevno vozim putevima u svojoj okolini, gde je ogranicenje brzine 80 km/h! Naravno, mnogi vozaci ne postuju ovo ogranicenje, odnosno voze k'o sumanuti. Tacno je da u blizini puta nema kuca, ili su to farme koje su daleko od puta, ali... sta je sa zivotinjama.
Cesto, veoma cesto, mogu da vidim zgazenu zivotinju na nekom od tih puteva: zeca, rakuna, vevericu, divlju gusku ili curku, psa, macku, lisicu, cak i jelena.
Bila sam svedok "namernog" ubistva rakuna i njena dva mladunceta. Vozila sam iza jednih kola na dobrom odstojanju, put je vodio nizbrdo i mogla sam lepo da vidim kako rakun (predpostavljam zenka) prelazi put, a prate je dva malecka. Ko god da je vozio kola ispred mene, mogao je da uoci ove zivotinje, mogao je da koci, jer time ne bi ugrozio svoj zivot (govorim ovo kao iskusni vozac i ocevidac)... Jadne zivotinje su vec presle polovinu puta, kada je ovaj divljak ubrzao, presao na levu stranu puta i "pokosio" ih, da bi se mrtav hladan vratio na desnu stranu puta i usporio. Poludela sam od gneva, da sam mogla zadavila bih ga golim rukama. ZASTO? Ooooo, ma dasa si... prvi si....
Znam da ponekad zivotinje stradaju na putu, nesrecnim, rekla bih, slucajem, zbog nemogucnosti vozaca da koci iz bezbednosnih razloga. Desi se da neka zivotinja doslovno izleti pred kola, i u takvim momentima, nema se vremena za reagovanje i.... zalosno, ali neizbezno, zivotinja se udari - one koje su srecne da brzina nije prevelika, prezive, ali mnoge uglavnom ne. Cesto sam i sama bila u situaciji, ali napominjem da bas zbog zivotinja, postujem ogranicenje brzine, a nocu vozim cak i sporije, da bih mogla da usporim, kocim i zakocim i propustilm zivotinju koja prelazi put. Jednom sam zgazila vevericu, jer nije bilo sanse da zakocim i ceo dan mi ta slika nije izlazila iz glave.
Moj prijatelj mi je ispricao pricu, od koje mi je bilo muka. Vracao se sa posla - uvece.
U susret mu je isao neki dzip, a srna je stajala sa leve strane puta, znaci bila je van puta, da bi ovaj sa dzipom skrenuo u stranu dovoljno da je udari. Ne znam, mozda bi srna svejedno izletela pred dzip, mozda.... ali on je (po recima mog prijatelja) mogao da je izbegne. Da sve bude jos crnje, vozac dzipa se zaustavio (posto je usmrtio srnu), vratio se u rikverc da bi otvorio gepek i ubacio srnu u kola. Sve ovo sa uzasom, gledao je moj prijatelj koji se, kada je video sta se desilo, parkirao u stranu, misleci da je sirota srna mozda ziva, i bas kada je hteo da izadje iz kola, onaj kreten je uradio to sto sam vec napisala.
Zaista ima siledzija za volanom, od kojih se uzasavam. Pa zar te sirote zivotinje, koje prelaze put, znaju za opasnost? Ne!!! A da li pojedinci razmisljaju o tome da i one imaju dusu, da i one osecaju bol? Sumnjam! Ili su njihove misli u takvim situacijama: "mmmmmm.... srneci gulas"!
Volela bih da svi vozaci, koje se krecu u nenaseljenim mestima, pogotovo blizu suma, vise obrate paznju na mogucnost postojanja zivotinja u blizini puta, i da svoju brzinu prilagode, upravo tome. Da li i vi delite moje misljenje?