Manastiri Srbije - Strana 4
Strana 4 od 11 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 162
  1. #46

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Manastir MANASIJA
    (RESAVA)




    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Manasija (Resava) je jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i pripada takozvanoj „Moravskoj školi“. Podigao je despot Stefan Lazarević - Visoki između 1407. i 1418. godine. Posvećena je Svetoj Trojici.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Crkva ima osnovu pravougaonika sa upisanim krstom u kombinaciji sa trikonhosom.U naosu četiri slobodna stuba nose glavnu dvanaestostranu kupolu, a još četri manje osmougaone kupole su na uglovima crkve.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Manasija pripada arhitekturi moravske škole; kao petokupaona građevina najsličnija je manastiru Ravanica.

    Manasija je zidana naizmeničnim ređanjem kamenih tesanika vezanih debelnim spojnicama maltera bez opeke, sa arkadnim ukrasima.Po tome Manasija podseća na spomenike raške škole, jer su u podizanju hrama učestvovali majstori iz primorja.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Priprata na zadnjoj strani naknadno je dozidana (na ktitorskoj kompoziciji despot Stefan drži manasijsku crkvu bez priprate).


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    U jednom od prethodnih obilazaka (2005.) popravka priprate je bila u toku.

    Gornji deo priprate je dosta stradao za razliku od kamenog poda urađenog od mermernih pločica složenih u mozaik rozete sa krstastom osnovom.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Pod u priprati.

    Odmah posle osnivanja, Manasija je postala kulturni centar despotovine. Njena „Resavska škola“ bila je po svojim prevodima i prepisima čuvena - i posle pada despotovine - kroz ceo XV i XVI vek.

    Manastirski kompleks sastoji se iz:
    - crkve
    - velike trpezarije ili takozvane „škole“ (koja se, teško oštećena, nalazi južno od crkve)
    - tvrđave sa 11 kula od kojih je najveća „Despotova kula“ (severno od crkve).


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Iako teško oštećen, životopis Manasije spada u red najvećih dometa srednjovekovnog slikarstva. Od očuvanih fresaka prvo zaslužuje pažnju kritorska kompozicija na zapadnom zidu glavnog dela crkve, na kojoj je sačuvan portret despota Stefana.


    Na južnom i severnom zidu - u pevnicama - očuvani su veličanstveni likovi svetih ratnika. U gornjim zonama pevnica naslikane su scene iz života Gospoda Hrista i ilustrovane Njegove priče iz Jevanđelja. U glavnom kubetu su predstavljeni starozavetni proroci.


    U oltaru je naslikano Pričešće apostola i Povorka svetih otaca, među kojima je (poslednji u redu prema severu) prvi srpski arhiepiskop - Sveti Sava.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Na stubovima su dobro očuvani medaljoni sa poprsjima svetitelja, kao lik svetog arhanđela Mihaila (na južnom) i svetog Petra Aleksandrijskog (na severnom stubu).


    ''Posebnu vrednost Manasije čini njen živopis, koji po lepoti spada među najznačajnija ostvarenja u starom srpskom slikarstvu.To je poslednji spomenik moravskog stila.Freske,ostarele i oštećene i danas uzbuđuju raskošnom lepotom. Iz plavetnila pozadine izranjaju likovi svetitelja u raznobojnim odećama ... dama sa puno ukrasa. Sve je to vrlo sređano i naglašeno plemenito i u odelu i u oružju, u stavu i u pokretu, u oplemenjinim likovima i umnim pogledima. Nigde u starom srpskom slikarstvu onovremeni život nije toliko ušao u religijsku sliku. Sa freskama poznatim pod nazivom"Sveti Ratnici", rađene u strogom vizantijskom stilu dodat je viteški stav tako da predstavljaju uspešnu kombinaciju zapadno renesansnog stila i vizantijske tradicije.''


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Naos. Nedavno je u desnom zapadnom uglu naosa (na mestu gde se nalaze po pravilu grobovi ktitora) otkriven grob za koji je dokazano da je u njemu sahranjen Stefan Lazarević. Na grobu je sasvim nova bela mermerna ploča.


    U toku vekova živopis u priprati je potpuno uništen, a u naosu u velikoj meri. Od prvobitnih 2000 kvdratnih metara fresaka, danas ima svega oko 500. Ali i tako preostale freske svedoče o prvobitnoj lepoti i raskosi fresaka Manasije. Po sličnosti sa freskama u crkvama u Solunu i Svetoj Gori, smatra se da su glavni majstori došli iz Soluna, centra srednjovekovnog slikarstva na Balkanu.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Istočni i severni konak.

    U toku viševekovne turske okupacije, manastir je više puta pustošen i razaran1439, 1456, 1476, i 1734). Sa crkve je bio skinut olovni krov, pa je više od jednog veka crkvena građevina prokišnjavala i 2/3 fresaka je nepovratno propalo. Turcima je služio kao utvrđenje, crkva kao konjušnica austrijskoj vojsci, a priparta kao barutana koja se jednom i zapalila. Obnavljana je 1735, 1806, 1810, i 1845. godine.

    Zavod za zaštitu spomenika kulture (tada) SR Srbije otpočeo je 1956. godine obimne konzervatorsko-restauratorske radove. Čišćenja i konzervacija fresaka izvršeni su od 1959. do 1962. godine.

    Arheološki i konzervatorski radovi i istraživanja praktično stalno traju.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Slikano iz ruševine nekadašnje trpezarije - prepisivačnice. Ona je bila južno od crkve, imala je i spratni deo koji je verovatno služio kao prepisivačnica knjiga i konjušnica.



    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    I na ovoj slici se vide arheolozi u lučnom otvoru nekadašnje trpezarije - prepisivačnice knjiga.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Ako uporedite ovu sliku od pre nekoliko dana sa onom iz 2005. vidi se da je zelenilo uklonjeno jer se pored crkve otkrivaju grobovi i drugi nalazi.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Zbog uklanjanja materijala koji je tokom vremena nanet oko crkve i kojim su pokriveni stari grobovi, crkva je bila izgubila na visini više od jednog i po metra. Sada se u crkvu ulazi preko ove gradjevinske skele.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Na slici desno (pored kapije utvrđenja) je Mali konak, rekonstruisan 1958.god.



    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    U prednjem planu je bunar; levo je Despotova kula sa metalnim stepeništem za izlazak na zidine, a u pozadini tzv. novi konak.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Na kraju staze je ulazna kapija a objekat koji se levo od staze nazire je Mali konak.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Slikano sa severoistočne strane utvrđenja - manastira.

    Manasija je građena sa namerom ktitora da predstavlja reprezentativni objekat. Moćne zidine sa 11 kula, manastirska zdanja i arhitektura crkve sa naglašenom vertikalom koja daje crkvi posebnu eleganciju, manastiru Manasija sa manastirom Visoki Dečani daje epitet najvećih gradova srednjovekovne Srbije. Kao spomenik kulture od izuzetnog značaja , Manasija je i potencijalni kandidat Srbije za listu svetske kulturne i prirodne baštine.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Glavna kapija na utvrđenju.

    Manasija je značajna i kao veliki duhovni i kulturni centar srednjovekovne Srbije. Tek izgrađeni manastiri Resave su prihvatili grupu monaha sa juga.


    Манастир Манасија Ресава Manastir Manasija Resava
    Nisam uspeo da nađem položaj iz koga se istovremeno na slici mogu naći manastir i reka pošto je želenilo sakrilo reku i pogled sa druge obale. Na ovoj slici Resava je sasvim u levom delu.

    Manastir Manasija nalazi se dva kilometra severozapadno od Despotovca. Poznat je i pod imenom Resava, jer je podignut uz desnu obalu reke Resave, u živopisnoj klisuri koju čine obronci planine Beljanice.

    Do Despotovca se dolazi od Svilajinca ili od Jagodine - Ćuprije.

    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir. (O njima u nekim narednim postovima.)

    Fotosi fresaka su sa interneta.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 01:14

  2. #47

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Манастир ВОЉАВЧА




    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    На североисточним падинама Рудника, сакривен у густој шуми, седам километара од Страгара, налази се манастир Вољавча са црквом посвећеном Св. Архангелима Михаилу и Гаврилу.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Вољавча је задужбина Михаила Кончиновића, моћног феудалног господара, подигнута почетком XV века на остацима старе цркве из 1050. године.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Ктитор манастира, који је био пореклом из Сребрнице (средњовековно насеље недалеко од данашњих Страгара), своју задужбину је богато обдарио имањима.Свечано освећење цркве извршио је ваљевски митрополит Теофан, а после ктиторове смрти потомци су наставили да се брину о породичној задужбини.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Вољавче подигнута је у градитељским традицијама Моравске школе, у oблику тролиста, са куполом изнад централног простора и полукружним апсидама на северној, источној и јужној страни. Бројна оштећења и презиђивања у потпуности су уништила сликану декорацију (за коју се зна да је постојала у XVII веку) тако да данас у унутрашњости цркве више нема живописа.


    Из брошуре о манастиру.


    У манстирском конаку изграђеном 1765. године, који спада у ред најзначајнијих и најстаријих конака у Србији, 1805. године било је седиште Правитељствујушчег совјета српског, прве Карађорђеве владе, на чијем челу је био прота Матија Ненадовић.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Источни (Карађорђев) конак.



    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Улаз у просторију у којој је одржаван Правитељствујушчи совјет.

    Две стотине година након првог заседања Правитељствујушчег совјета, прве владе савремене Србије, у Вољавчи је, у истој просторији у којој је пре два века заседао Совјет, одржана свечана седница републичке владе.


    Значајне податке о манастиру дају турски дефтери (тадашње катастарске књиге са задуженјем за дажбине) . У детаљном опису Смедеревског санџака 1516. године каже се да је манастир изван дефтера, а да је манастир доста доброг имовног стања – његов приход је 4714 акчи, што је пет пута више од прихода суседног Благовештења у истом попису. Попис из 1528. године бележи манастир са једним монахом, а у пописима са краја XVI века, у манастиру се бележе два монаха, који на име пореза плаћају 500 акчи годишње.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    О животу манастира у XVII веку има мало података. На почетку века игуман манастира био је Захарија. У његово време је, 1607. године, написан манастирски типик, а такође се помиње и тапија манастира из 1680. године.

    Манастир је, 1759. године тешко пострадао од Турака, када је опљачкан и запечаћен печатом кадије и када му је наметнута глоба од 330 гроша.Манастир је остао затворен три године док наметнути дуг није исплатио нови игуман Алексије, који поред тога купује још земље, воденицу и ваљарицу (за вуну). Тада је извршен читав низ грађевинских радова на цркви и другим зградама манастирског комплекса. Између осталог, 1765. године са источне стране подигнут је конак. Игуман Алексије води рачуна о духовним потребама па за манастир набавља већи број богослужбених књига и икона.

    На место игумана манастира, 1786. године, долази Хаџи Рувим, који око себе окупља младе даровите људе, учи их писмености и усмерава ка овладавању дуборезачких, каменорезачких и сликарских вештина. Он је био и активни противник неправедних турских господара и енергични борац за права поробљеног народа. Уочи аустро-турског рата (1788-1791) он одлази у Земун, одакле прелази у фрушкогорске манастире, где због избијања рата и остаје. На другој страни, Турци су за одмазду 6. априла 1789. године опљачкали и спалили Вољавчу.

    Манастир је имао врло запажену улогу у Првом српском устанку. У данима пред избијање устанка у њему се често скривао Карађорђе. Када је 1805. године формиран Правитељствујушчи Совјет (влада) , Карађорђе је за прво његово седиште одредио манастир Вољавчу. Разлоге за ову одлуку треба пре свега, тражити, у чињеници што је манастир смештен у брдима, усред густе шуме, далеко од путева и Турака. Совјет је у Вољавчи започео израду нацрта о уређењу врховне управе, суда и осталих институција, а поред тога пресуђивао је за мања кривична дела народу из околине.

    Изградња манастира Вољавче настављена је 1838. године, када је Јанићије Ђурић на западној страни цркве подигао велику кулу звонару.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča

    На плочи пише да звонару подиже члан Совјета сербског Кнежевства и (носилац) руског ордена витеза (Ј)Анићије Ђурић, Страгарац, за време владавине књаза Милоша Обреновића, за спомен себи и својима 1838. године


    Манастирски комплекс је свој данашњи изглед добио 1865. године изградњом конака на јужној страни цркве.

    Поред зида, код леве певнице у манастирској цркви, узидана је глава Карађорђевог барјактара, Танаска Рајића, коме су Турци одрубили главу на Љубићу код Чачка.За време Другог српског устанка старешина манастира Вољавча донео је Рајићеву главу и у конаку цркве је сахранио.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Плоча, која је на слици дата увеличано, види се на зиду цркве.




    Споменик у Страгарима.



    Из ове посете носим изузетан утисак - пријатност помешану с нелагодом: живахна, љубазна и лепо расположена монахиња ме је понудила кафом. Прихватио сам, а уз кафу је изнела и јело. Појео сам комад сира да не одбијем овако леп гест према обичном посетиоцу.


    Монахиња ми је рекла и да ће ускоро ће у манастиру почети рад на лечењу зависника од наркотика.


    Манастир Вољавча Manastir Voljavča
    Адреса: Manastir Voljavča 34323 Stragari, тел. 034/522-350.
    - Starešina manastira: Igumanija Tajsa (Knežević).

    До манастира се стиже путем Топола - Крагјевац преко Шаторње и Страгара. У Страгарима се скреће на пут за Вољавчу. За сваки случај - питајте. Путокази нису баш чести увек.

    Време није било баш погодно за фотографисање - кишни облаци су се вукли по околним брдима Рудника и сакривали висове. Ипак сам направио доста снимака иако би по лепшем времену и слике биле лепше и боље дочарале манастир.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 01:11

  3. #48

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Manasija (Resava) je jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i pripada takozvanoj Moravskoj školi. Podigao je despot Stefan Lazarević - Visoki između 1407. i 1418. godine. Posvećena je Svetoj Trojici.
    Despot STEFAN LAZAREVIĆ

    Despot Stefan Lazarević (Kruševac, 1374 - Crkvine kod Mladenovca, 1427), bio je sin i naslednik svetog srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića, koji je poginuo u bici sa Turcima na Kosovu 1389. godine, i kneginje Milice (iz pobočne Vukanove loze Nemanjića), koja je i sama bila pesnikinja.

    Stefan je 1405. oženio Jelenu, kći Frančeska II Gatiluzija, gospodara Lezbosa.

    Na početku svoje vladavine (1393. godine), Stefan je nosio titulu kneza. Tek što je napunio 16 godina, majka mu je predala državu na upravljanje i povukla se u svoju zadužbinu, Ljubostinju. Srpski Despot je postao 1402. godine.

    Priznavši vrhovnu vlast sultana Bajazita I, knez Stefan Lazarević učestvuje u bitkama: na Rovinama (1395. godine), kod Nikopolja (1396. godine), u bosanskom pohodu (1399. godine), i u bici kod Angore (1402. godine).

    Po povratku iz Carigrada, gde 1402. dobija titulu despota, najviše vizantijsko dostojanstvo posle carskog, na Kosovu kod Tripolja ga sačekuje i napada sestrić Đurađ Branković. Porodični sukobi će trajati sve do 1412. kada je Đurđa Brankovića i despota Stefana Lazarevića uspela da izmiri Marija Branković, starija sestra despota Stefana Lazarevića i majka Đurađa Brankovića.


    Somenik Stefanu na Kalemegdanskoj tvrđavi u Beogradu.


    Stefan Lazarević je 1403. godine proglasio Beograd svojim glavnim gradom i uveo ga u red važnih evropskih književnih centara, bio je ugarski vazal i član evropskog viteškog reda. Kada je ugarski kralj, Žigmund Luksemburški, obnovio Red Zmaja (1408. godine), Stefan Lazarević je bio, posle Sigismunda, prvi među osnivačima, dvadeset dvojicom uglednih evropskih vitezova.

    Osim toga, kralj Sigismund (Žigmund) je despotu darovao mnogobrojna dobra po Ugarskoj: u Sremu mu je darovao gradove Kupinik (Kupinovo), Zemun, Mitrovicu (Sremska Mitrovica) i Slankamen, a u torontalskoj županiji u Banatu bečejski (Novi Bečej) i bečkerečki (Zrenjanin) spahiluk, a despot je takođe postao i veliki župan torontalske županije (1404. godine).

    Dalje, despot je dobio posede u okolini Debrecina u središnjem delu Ugarske. Posed se sastojao se od samog grada Debrecina, trgovišta Besermenj i 34 sela u okolini ta dva mesta u biharskoj i susednoj sabolčkoj županiji; a u istočnoj Ugarskoj, u satmarskoj županiji, koje je obuhvatalo je manje naselja, svega 15 sela i pustih selišta, ali je zato imao važne trgovačke i rudarske gradove Satmar, Nemci, Nađbanju (Rivulus Dominarum) i Felšebanju (Medius Mons). Despotu je bilo povereno i upravljanje satmarske županije.

    Godine 1408. despotov mlađi brat Vuk Lazarević, koga su podržali setrići Brankovići, obraća se sultanu Sulejmanu za pomoć protiv Stefana. Posle dugih i kravavih borbi Vuk Lazarević i sestrić Lazar Branković ginu 1410. godine, sultan Sulejman 1411. godine, a Grgur Branković umire kao monah Gerasije. Preživeli su samo Đurađ Branković i despot Stefan Lazarević.

    Kada je despot Stefan 1413. godine porazio sultana Musu ispod Vitoše, od novog sultana Mehmeda I dobio je Srebrnicu u Bosni i oblast između Sofije i Niša.




    Grb Lazarevića

    Ubrzo zatim Balša III, sin Jelene Balšić i despotov sestrić, prelazi u Srbiju i ujaku, despotu Stefanu, predaje na upravu Zetu. Tako se u prvoj četvrtini XV veka ujedinjuju stare srpske oblasti kojima su vladali despot Stefan Lazarević, Đurađ Branković i Balša III.

    Kako nije imao dece, 1426. godine na saboru u Srebrenici (u podnozju Rudnika, blizu sela Stragari) proglašava sestrića Đurđa Brankovića za svog naslednika. Despot Stefan Lazarević je iznenada umro od moždanog udara u toku lova, 1427. godine kod mesta Crkvine zaseoku sela Markovac, opština Mladenovac u severnoj Šumadiji.

    Kontroverza oko toga je li despot Stefan Lazarević sahranjen u Manasiji ili Koporinu nije dugo bila razrešena. Oba manastira su njegove zadužbine. Srpska pravoslavna crkva je zvanično potvrdila da su mošti u Koporinu despotove. Kasnije je DNK analizom utvršeno da je u Manasiji sahranjen bliski srodnik kneza Lazara i to je senzacionalistički predstavljeno kao siguran dokaz da je u pitanju despot Stefan. Međutim, na osnovu istorijskih izvora nije sporno da je u Manasiji sahranjen drugi sin kenza Lazara, despotov brat Vuk, čiji DNK je mogao biti pronađen tamo. Mošti u Koporinu pokazuju aberacije kostiju koje su tipične za osobu sa povredama koje su posvedočene kod despota Stefana, a kod ostataka iz Manasije ih nema. S druge strane, logičnije bi bilo da je despot sahranjen u najvećoj i najznačajnijoj svojoj zadužbini, što Resava neosporno jeste. Odnedavno se u Manasiji nalazi nadgrobna ploca iynad groba na mestu gde se uobicajeno sahranjuju ktitori.


    U svojoj zadužbini, manastiru Resava (sada Manasija) organizovao je Resavsku prepisivačku školu, evropski centar za prevođenje i prepisivanje knjiga. Manastir Koporin kod Velike Plane izgradio je 1415. godine u čast svog povratka iz bitke kod Angore, kao i izlaska svoje sestre Olevere iz sultanovog harema (zakaluđerila se). Dvaput godišnje: 1. avgusta, na dan njegove smrti i 15. avgusta na dan slave ovog manastira, ćivot u Koporinu za koji se smatra da sadrži despotove mošti se otvara.

    Osim biografskih radova, a posebno, Zakona o rudniku Novo Brdo (1412), Stefan Lazarević je pisao i književne radove: Pohvala knezu Lazaru (1389); Natpis na mramornom stubu na Kosovu (1404); Slovo ljubve (1409), poetsko pismo mlađem bratu Vuku (Lazareviću) verovatno upućeno kao poziv na pomirenje.

    Imao je ogromnu biblioteku u kojoj je osim bogoslovskih i poučnih tekstova bilo filozofskih spisa i knjiga iz istorije i poezije. Njegova zadužbina manastir Resava, sada Manasija, bila je umetničko stecište slikara, pisaca, pesnika, pripovedača srednjovekovne Evrope.

    Čitao je i pisao na staroslovenskom, prevodio sa grčkog i vladao je latinskim jezikom. Najznačajniji despotov književni rad, poetska poslanica, Slovo ljubavi jedan je od najlepših tekstova srpske književnosti, ima deset strofa čiji inicijali daju akrostih: Slovo ljubve.

    Život despota Stefana od Konstantina Filosofa pokazuje da su, u vreme kad je životopis pisan, u krugu književnih ljudi oko despota Stefana bili poznati ne samo Platonova i Aristotelova filosofija i učenja Herma Trismegista, nego i Plutarhov Život Aleksandrov.

    Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Stefana Lazarevića, despota srpskog, na dan 1. avgusta (19. jula po julijanskom kalendaru), zajedno sa njegovom majkom, Svetom knjeginjom Milicom, monahinjom Evgenijom (Velikoshimnicom Jefrosimijom).


    Da je srpskim državnim rukovodiocima u XVI veku bilo poznato i pitagorsko-platonsko-aristotelsko udruženje filosofske pameti i političke moći, svedoči književni preporod, oko kojega nastojahu despot Stefan, koji je i sam bio pisac i prevodilac sa helenskog, i njegovi saradnici kao pisci, prevodioci i prepisivači.

    Jedan od njegovih saradnika, Konstantin Filosof, u svojoj knjizi o pravopisu upoređuje ga ca Ptoleamejom Filadelfom. To čini i prevodilac opisa Četiri knjige carstva u jednom zapisu od 14161418. godine, govoreći da je Despot po darovima i milostima novi Kir, po slatkorečivosti drugi Manasija, po prosvetoljublju naličio je na premudroga Solomuna; među onima koji su vredno ispitivali božanstvene stare i nove spise sličan je Ptolemeju onom koji je posle Aleksandra Filipova vladao Egiptom i preveo i preložio ceo Stari Zavet od jevrejskoga na jeladski". Pisac Paralipomena smatra ga značajnijim i od Ptolemeja, jer dok je ovaj skupljao knjige iz taštine despot je želeo knjigama ukrasiti naravi, njihovom blagodatnošću prosvećivati dušu i privlačiti je bogopoznanju".

    U vreme kad je Srbija bila poslednje utočište pravoslavnog hrišćanstva na Balkanskom poluostrvu" (V. Jagić), grad Resava ca Manasijom, zadužbinom despotovom i središtem resavske škole, Ljubostinja, zadužbina njegove majke, Ravanica, Dajša, Blagoveštenje, i drugi manastiri, bili su doista rasadnici umetnosti i književnosti, visoka kulturna središta, iz kojih su ponovo prosijali pravoslavlje i prosveta.

  4. #49

    Odgovor: Manastiri Srbije


    Manastir MANASIJA

    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir.

    MILJKOV MANASTIR



    Pored crkvenih vrata je tabla sa podacima o manastiru. Slikao sam je i ovog puta te slike koristim umesto uobičajnog načina.

























    Sa severoistočne strane je šuma koja pokriva obronke brda.




    Između šume i Velike Morave je plodna ravnica. Ovo je manastirska njiva i na njoj je radila monahinja kada sam prolazio.

    Manastir se nalazi oko 10 kilometara od Svilajinca. Na izlazu iz Svilajinca u pravcu Despotovca skreće se za selo Gložane, a u Gložanima se skreće za manastir.



    Put između Gložana i manastira prolazi delom pored Morave.


  5. #50

    Odgovor: Manastiri Srbije


    Manastir MANASIJA


    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir.

    Manastir ZLATENAC




    Manastir Zlatenac Манастир Златенац
    Manastir je sagrađen oko 1427.godine, za vreme vladavine Despota Stefana Lazarevića. Manastir pripada resavsko-moravskoj školi, grupi od 12 manastira čija je istorija tesno povezana sa manastirom Manasija. Mananstir Zlatenac posvećen je Svetim Vračevima. Ima veličinu 9,87 x 5,41 u obliku pravougaonika sa polukružnom oltarskom apsidom.

    Nije poznato kada je manastir tačno porušen. Najverovatnija pretpostavka je da se to dogodilo neposredno posle velike seobe Srba 1690. godine.
    Manastir Zlatenac je više puta dizan od temelja (ili obnavljan): prvi put 1923/1924; drugi put 1952/1953; treći put 1966.god. i četvrti put 1983/1984.
    U imanju manastira Zlatenac, nalazi se i prelepa, aktivna vodenica na Velikoj Moravi.


    Manastir Zlatenac Манастир Златенац
    Konak (na levoj strani) zaklanja crkvu.


    Dalje, u tekstu pod navodnicima, koristim tekst iz novina.

    Manastir

    ''Nadživeo selo
    Do godine 1825, na desnoj obali Velike Morave, nedaleko od Svilajnca, postojalo je selo Zlatenac. I u njemu svetinja podignuta u doba despota Stefana Lazarevića. U akciji kneza Miloša, kojom je vršeno ušoravanje i grupisanje sela i doterivanje gradova, ovo selo je, zbog čestog plavljenja i neprikladnog rasporeda kuća - raseljeno. Ali, temelji crkve posvećene svetim Vračima i dalje su ostali mesto okupljanja i molitve. Sveto mesto i izvor lekovite vode postajali su sve poznatiji, pa su tu dolazili i vernici iz udaljenih krajeva zemlje. A legenda o petorici braće, koji su podigli pet manastira u monaškoj oazi Donje Resave, nastavila je da živi, da se dopunjuje i otkriva nove detalje iz života ovog kraja.

    Iako svaki stanovnik ovog kraja zna da je manastir dobio ime po selu, prvo će vam ispričati priču o Tuti, Jakovu, Miljku, Tomi i Zlatku i uputiti vas da posetite i ostale svetinje, koje nose imena po svojim "osnivačima".
    Da li je ktitor despot Stefan ili neko od njegove vlastele nije nikada tačno utvrđeno, ali je sigurno da je manastir nastao u vreme kulturnog i duhovnog procvata moravske Srbije. U njemu su boravili učeni ljudi koji su pomagali prosvetiteljskom radu, čiji su centri bili u Manasiji i Ravanici. U isto vreme bio je i stecište monaha koji su bežali ispred Turaka iz južnih krajeva i sklanjali se u ovaj i obližnje manastire. Dolaskom Turaka i u ove krajeve, manastir je do temelja spaljen, ali narod je i dalje ovo mesto, nazvavši ga crkvine, poštovao kao svetilište.

    Pisani dokument u kome se pominje Zlatenac, datira spočetka 18. veka, iz vremena austrougarske vladavine. Na generalštabnoj karti ucrtano je i selo Zlatenac sa crkvom, koje je prema daljim podacima, opustošeno, a crkva urušena. Kasnije, 1734. godine, postoji zapis da je "manastir Zlatenac živ i da peva...’’ Smatra se da iz tog vremena potiče legenda o petorici braće, kao osnivačima pet manastira, koji su, verovatno, pomagali njihovu obnovu.
    Ponovo je manastir porušen 1811. godine. Zabeleženo je da su Turci, posle gušenja Prvog srpskog ustanka, rušeći svetinje u ovom kraju, manastir Zlatenac "gađali topovima sa susednog brda’’.

    Četvrta obnova manastira počela je početkom 1980. godine, kada je Zlatenac prestao da bude metoh Miljkovog manastira (stare Bukovice) i postao samostalni opštežiteljni, ženski manastir.




    Živopis u crkvi je novijeg datuma. Ove fotografije su sa interneta.

    Danas, do ove svetinje dolazi se asfaltnim putem. Dočekaće vas mirni, skriveni kutak, organizovan kao uzorno domaćinstvo, okruženo šumom, livadama, vinogradima i Moravom. Na ulazu, sa leve strane pčelinjak, sa dvadesetak košnica, sa desne tor u kome se gaje dugouhe ovce i koze, bele i braon boje. U dvorištu, kojim dominira novi zvonik, šetaju kokoške, čokanjuše i paunovi, koji se šepure, kao da su svesni svoje lepote.


    Manastir Zlatenac Манастир Златенац
    U centralnom delu je crkva posvećena svetim vračima, Kozmi i Damjanu, a iza nje, uređena česma, sa sobrašicom, za odmor starih i umornih.


    Manastir Zlatenac Манастир Златенац

    Iza česme staza sa 164 stepenika i malim odmorištima, vodi do vodenice, koju su manastiru darovali braća Ilić, iz sela Brzan kod Batočine, sa željom da posluži "manastiru i narodu i pomogne vraćanju duhovnosti i tradicije’’.


    Manastir Zlatenac Манастир Златенац

    Manastir Zlatenac Манастир Златенац

    Manastir Zlatenac Манастир Златенац

    Manastir Zlatenac Манастир Златенац

    U arhivu, u Jagodini piše da je krajem 19. veka na "ovom potezu bilo 96 vodenica vrtlara, koje su velika prepreka za plovidbu’’. Danas je ovo jedna od retkih u kojoj meštani obližnjih sela mogu samleti kukuruz i pšenicu. Možda će u njoj, dok vodenički točak pravi beskonačne krugove i paspalj poleže po vodeničarima, nastati nove legende i nastaviti se stare priče, poput one o manastirima koji su posvećeni apostolima (Tomić, apostolu Tomi, Jaković - Jakovu...).

    Možda će se u neko, još nesagledivo, buduće vreme govoriti da je manastir Zlatenac dobio ime po tome što se u njegovoj vodenici najlepše mlelo zlatno, kukuruzno zrno.''

    (Tomislav Ž. Popović "Danas" okt. 2006.)


    Manastir Zlatenac Манастир Златенац
    Manastir Zlatenac nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Gložana.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.05.2009 u 13:07

  6. #51

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Manastir MANASIJA

    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir.

    Manastir RADOŠIN




    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Sedamnaest kilometara od Svilajnca u selu Radošin u maloj dolini, nalazi se manastir Radošin, posvećen Svetoj Bogorodici.


    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Manastir je sagrađen u srednjem veku. Ne zna se sa sigurnošću koje godine je sagrađen manastir, kao i ko je ktitor manastira. Po jednom predanju prvobitni manastir je zadužbina Visokog Stefana, a po drugom manastir je sagradila Rada, sestra Miljkova, Zlatkova, Tomina, Jakovljeva i Tutina. Ili: Priča se da su braća Miloš i Radoš bežali pred Turcima - Miloš se nastanio na levoj rečnoj obali i tu je nastalo Miloševo, a Radošu je desna obala oivičena brdima bila pouzdanija i tu je nastao Radošin.

    U blizini ima ostataka zidina srednjovekovnog grada. Arheološka istraživanja govore o činjenici da tadašnja crkva manastira, bila je impozantnih razmera, kao i o izuzetnom bogatstvu manastira. Kako predanje kaže, zvonik ovog manastira imao je velika zvona, koja kada su zvonila čula su se na 4 sata hoda od tog mesta.


    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Prvobitni manastir je porušen od strane Turskog osvajača. Današnji izgled manastir je stekao tokom Drugog svetskog rata. Obnovljen je 1942. jer je seoski starešina predložio da je bolje popraviti crkvu nego ratovati.


    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Kao i u mnogim manastirima koje sam posetio u poslednje vreme, i u ovom su toku radovi. U manastirskoj crkvi je u toku slikanje živopisa ( na gornjoj slici se vidi na stolu deo materijala i boja).


    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Blizu manastira sam se probijao kroz šljunak koji se koristi za podlogu savremeng puta, pa sam čekao da mehanizacija izravna toliko da mogu da prođem. Kod manastira će biti poveći parking. Kad sam monahinji, onako usput, pomenuo da se i ovde pravi put do manastir, familijarno (tako mi je zazvučalo) je odgovorila da je bio Velja (Ilić, ministar), obećao put, a to se i ispunjava.


    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Manastir se nalazi blizu istoimenog sela na putu koji od Svilajinca vodi preko sela Gložane, pa dalje, kroz selo Vojska, Rajkinac do Glogovca gde je raskrsnica za Jagodinu, Ćupriju i Despotovac. Sa tog puta se skreće ka ovim donjoresavskim manastirima. Čak i ako imate pristojnu auto-kartu, ne ustručavajte se da koristite srpski GPS (glasno pitaj seljane - to sam smislio vraćajući se s pogrešnog puta) jer nam putokazi na raskrsnicama nisu baš jača strana. Šansa da pogrešite je mala ako idete iz Svilajinca, ali ako ste prvo bili u Manasiji ili Ravanici ...


    Manastir Radošin Манастир Радошин
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.05.2009 u 13:10

  7. #52

    Odgovor: Manastiri Srbije


    Manastir MANASIJA


    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir.
    Manastir JAKOVIĆ



    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Crkva posvećena apostolu Jakovu (otuda i ime Jaković) nalazi se uz seosko groblje. Kao njen ktitor pominje se knez Lazar.


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Ni o ovom manastiru se ne nalazi više podataka. Uz to, u vreme kad sam stigao do manastira bila je sahrana, pa nisam nikoga zatekao u manastiru da dobijem neki podatak više.

    Na drugoj obali Morave se nalazi Kočino selo, pa je Jaković poznatiji po aktivnostima Koče kapetana.


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Veza Koče Kapetana i manastira uočljiva je već na ulasku - portom dominira spomenik srpskim borcima, a na strani sa koje se ulazi je ploča o Koči.


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Pokušajte da proćitate donje redove - interesantna je poruka.


    Mesto Kočine krajine u pripremi ustanka za oslobođenje od Turske je značajno. Stoga dajem i nekoliko odlomaka o tome. Međutim, Srbi i njihove težnje nisu bile bitne u interesima velikih sila, ali zbog neophodnosti da tekst skratim nisam ostavio previše mesta tom aspektu.

    КОЧИНА КРАЈИНА

    ''.....На подручју Београдског Пашалука, развио више отпоран и борбен менталитет код наших људи. Као што је бунтовној Црној Гори знатно помагала близина млетачке границе, преко које су се у невољи могли спасавати, тако је и људима из Београдског Пашалука добро долазила блиска аустриска међа, преко које су имали густа насеља, својих сународника. Борбеном расположењу народа давала је израза и потстрека срчана хајдучија, која је у густим шумама имала све услове за пун развој.

    Осамдесетих година XVIII века, после дуже паузе, јавила се поново и аустриска агитација. ..... Аустрија, после неуспеха у борби са Пруском, није могла пустити да претрпи неуспехе и на Балкану, на који је једном била и осетно закорачила. ....Кад (Аустрија) није могла ићи против Русије она се решила да иде с њом, да би стекла права на деобу добити. То је била нова политичка линија Јосифа II. Год. 1780. дошло је у Могиљеву до састанка између Катарине II и Јосифа II, а 1782. год., потом до савеза између Русије и Аустрије. База споразума била је подела интересних сфера на Балкану. Русија је желела да се створе на Балкану две нове хришћанске државе: Дакија, која би обухватала Бесарабију, Молдавску и Влашку, и обновљена Византија с престоницом у Цариграду и са великим кнезом Константином, унуком царице Катарине, као владарем. О Србији или ма којој словенској држави на Балкану није било ни какве стварније комбинације. Србија није била у руском плану, а Бугарска се сматрала као замрла. Аустрија није била за такве планове, јер би они стварно значили јачање православља и руског утицаја. С тога је она са своје стране тражила Влашку до Олта, Никопољ, Видин, Оршаву и Београд, а од Београда најправију и најкраћу линију до мора, односно до ушћа Дрима.


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    .... Аустриским властима чинили су велике услуге српски свештеници, који су желели ослобођење и радовали се савезу Аустрије и Русије. Агитацију није било тешко спроводити. Сем хришћанских симпатија на људе су тешко деловала и тешка насиља турских кесеџија. Јаничари су били безобзирни и ударали су и на саме турске власти. Порта је слала против њих спахије, да их обуздају, али то је Србији донело само нове беде. Вођа јаничара у Београду Дели Ахмет био је и угледнији и моћнији од тамошњег паше.

    Као и у ранијим ратовима она (Аустрија) је и сада рачунала много са сарадњом Срба. С тога им је још у јесен 1787. упутила прокламације, и то по свима областима своје сфере. Покушај, да помоћу Срба, уочи Ваведенија 1787. год., препадом узму Београд није успео. У зиму исте године образовали су Аустријанци од емиграната из Србије посебне добровољачке чете, "фрајкоре" (Freycorps), које су, под командом њихових и српских официра, прошле војничку вежбу. Те чете су им биле потребне, да олакшају рад редовној војсци и да у Србији створе што повољније расположење за Аустрију. Главни заповедник српског фрајкора био је активни аустриски мајор, Михаило Михаљевић, који је свој посао радио с пуно такта и са доста успеха. Уза њ су пристали не само млађи људи и извесни авантуристи, него и угледни домаћини као ваљевски кнез Алекса Ненадовић.


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Међу српским добровољцима истакао се понајвише Коча Анђелковић, родом из Пањевца код Јагодине, бивши трговац, који је у лето 1787. пребегао у Аустрију. Други угледни вођа фрајкора био је Радич Петровић, трговац и авантуриста, који је први створио посебну српску чету, у коју су ушли Коча и млади Карађорђе Петровић. Кад је Аустрија објавила рат Турцима Коча је, веома храбар и одлучан, учествовао с једном аустриском четом у препаду на Смедерево, а онда је са својом четом напао и узео Пожаревац. После тог успеха напао је Хасан-пашину Паланку, Баточину и Багрдан, па је и одатле растерао Турке. Ти успеси, и смелост, и лични ауторитет учинили су, да је Кочино име стекло нарочити звук у народу и да је његова чета постала неколико пута јача. Једно време бројала је на 500 глава. С тога, и са даљих успеха, цела ова војничка акција, у којој се аустриска војска није много излагала, добила је у народу назив Кочина крајина. Приман и помаган од Срба, Коча је у свом смелом залету допро до Крагујевца и успео је чак да и одатле изагна изненађене Турке. На западу Србије, кнез Алекса Ненадовић очистио је од Турака ваљевски крај и гонећи их доспео је све до Чачка. ... Са учешћем српских добровољаца аустриска војска узела је 16. априла Шабац.

    Иначе, првих месеци рата читав терет акције пао је на Србе, који су имали да припреме терен за главну војску. Кочи Анђелковићу, после показаних успеха, беше стављено у дужност, да свакако пресече везе између Ниша и Београда. Он је то једно време вршио с доста среће, због чега је добио чин капетана и златну медаљу имајући уза се до 3.000 српских бораца, али је после, недовољно помаган од аустриске војске, морао узмакнути пред надмоћнијом турском снагом. Турцима је снабдевање Београда било веома важна ствар и они је нису хтели упустити без тешке цене. Српске чете нису биле довољно снабдеване ни храном и то је дало повода осетном незадовољству и недисциплини, што се све појачало кад се видело да Аустријанци не улазе у борбу ни после очигледне турске намере да се пробију кроз моравску долину. Било је незадовољства и са Кочом, који је оптуживан да је самовољан и да неправедно дели плен. Средином априла 1788. успео је Дели Ахмет да разбије Кочу и да га натера на повлачење све до Пожаревца. Аустријанци су оклевали с планом. Они нису хтели да се много заложе све дотле, док не виде шта Руси намеравају и док ови не привуку на се главнину турске војске.


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Али место руске офанзиве дошла је турска. Почетком маја ударили су Турци од Видина према Пожаревцу и прошли су до Београда. Уплашено српско становништво или се повлачило испред њих или се смиривало. Турци су се светили и кажњавали строго. Београдски трг био је пун српског робља. Број српских избеглица у Аустрији попео се с тога крајем јуна на 50.000 душа са 300.000 комада стоке. Милован Видаковић, који је описивао бег своје породице у Срем, казује како су пролазили поред пустих села. "Сва већ у трави обрасла, нигде живота у њима не има, све је то отишло било. Виногради, вертови, станови, све је то пусто и у корову лежи".


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Кад су потисли добровољачке чете из моравске долине и обезбедили Београд Турци су пренели ратиште на аустриску страну, у Банат. Хтели су да пресеку евентуалну везу између Руса и Аустријанаца. У лето 1788. почела је њихова офанзива у Банату, која је имала брзе и релативно лаке успехе. При тој офанзиви страдао је и капетан Коча. Он је бранио рударско место Брзаску, па је издајом и кукавичлуком неких влашких одреда био опкољен и заробљен. За казну Турци су њега и његове другове набили на колац у оближњој Текији. Аустриска војска, слаба и изненађена, није могла лако да се прибере и Турци су заузели цео јужни Банат. ..'' (Одломци из 'Истрије српског народа' , В. Ћоровића)


    Manastir Jaković Манастир Јаковић
    Iznad biste srpskog vojnika upisana je 1926. godina - pretpostavljam vreme podizanja spomenika.


    Manastir Jaković se nalazi u selu Duboka; najbliži je Jagodini, tj. najudaljeniji od Svilajinca od ovih šest (sedam) donjoresavskih manastira do kojih se stiže istim putem.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.05.2009 u 13:12

  8. #53

    Odgovor: Manastiri Srbije


    Manastir MANASIJA

    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir.

    Manastir DOBREŠ


    Manastir Dobreš Манастир Добреш
    Manastir Dobreš nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Gložana.


    Manastir Dobreš Манастир Добреш
    Manastir je trenutno u rekonstrukciji. Crkva je obnovljena, a kako sam čuo od sveštenika Miljkovog manastira, spremna je za osveštanje.

    U svim opisima na koje sam naišao stoji da je manastir (a i još neki od ovih donjoresavskih) ''u neposrednoj blizini Velike Morave'', što treba šire tumačiti. I na ovim mojim slikama se vidi još oko 1,5 - 2 km. njiva do rečnog toka.


    Manastir Dobreš Манастир Добреш
    Do manastira Dobreš stiže se obilazeći Miljkov Manastir sa severne (leve) strane. Manastir se nalazi u vrlo lepom predelu, okružen brdima i gustom šumom.


    Manastir Dobreš Манастир Добреш

    Nije poznato ko je ktitor manastira. Manastir je sagrađen u srednjem veku u periodu vladavine Kneza Lazara. Porušen i opljačkan je od strane turskog osvajača.


    Crkva u Gložanu


    Crkva Gložene Црква Гложане

    ''U centru ovog velikog, lepog i bogatog sela nalazi se crkva posvećena prenosu moštiju svetog oca Nikolaja, koja je podignuta 1724, a obnovljena 1975.'' Crkva nije u glavnoj ulici - saobraćajnici od Svilajinca prema jugu.


    Crkva Gložene Црква Гложане
    Pored nje je crkva izgrađene neposredno pred II Svetski rat. Na spomen-ploči stoji da je tu i kosturnica boraca izginulih 1915. u tom kraju.


    Crkva Gložene Црква Гложане
    Prolazeći iz Miljkovog i manastira Dobreš, zapazio sam staru crkvu. Nekoliko snimaka sam napravio ali nisam naišao na nikoga ko bi mi mogao nešto više reći o staroj crkvi. Narednih dana sam telefonom pokušao da nešto saznam. Predusretljiv muški glas na broju Mesne kancelarije mi je još rekao i da je od starih čuo da su crkvu ovde sagladili kad su se naselili u današnje selo. A i da je popravka ponovo potrebna zbog prokišnjavanja.

    Ponovno naseljavanje Srba u Srbiju

    Povezujem to sa podacima iz 'Istorije srpskog naroda' V. Ćorovića. Deo koji citiram prethodi delu o Kočinoj Krajini koji sam dao u postu o manastiru Jaković.

    ''После аустриско-турског рата од 1737-39. год. Србија је дуже времена остала на миру. Због опасности од Пруске Аустрија није смела предузимати ништа, што би могло да изазове и Турску против ње. Шта више, она је с Портом 1747. год. склопила "вечни мир", и добила на југу доиста прилично сигурне границе. Срби сами, после тешких искустава са Аустријом и њеним ратовањем нису задуго помишљали да улазе у ма какве нове авантуре.


    Crkva Gložene Црква Гложане
    У Србији била је прва ствар да се обнови страховито проређено становништво. На том су радили и Турци, којима није било у интересу да богата погранична област изгледа као пустиња. Сва испитивана насеља утврдила су, да је највећи део северне и западне Србије добио ново становништво после аустриске окупације, односно у другој половини XVIII века. То становништво потицало је са разних страна српског подручја. У Горњем Драгачеву и околини Љубића велики је проценат (41%) из старе Рашке, без Старог Влаха; у Колубари и Подгорини старовлашки и ужички елеменат дају 33%, али Полимље с Колашином, Црна Гора и Херцеговина заступљени су са 38%, а Босна са 18%; у Јадру и Рађевини превлађују досељеници из Босне и Херцеговине; у Гружи Новопазарци (из старе Рашке) са 39%. У смедеревском Подунављу 9/10 целог становништва је досељеник. Косовско-метохиска струја заступљена је са 15%, динарска са 22%, браничевска са 16% и вардарско-моравска са 10%. "Нигде се", пише Јован Цвијић, "досељеници нису тако брзо прилагођавали новој географској и друштвеној средини и нигде се нису толико укрштали као у Шумадији... ''


    Crkva Gložene Црква Гложане

    Crkva Gložene Црква Гложане
    Све главне породице Србије XIX века потичу од тих досељеника. Карађорђеви мушки претци дошли су преко Васојевића из Климената; Обреновићи су старином Братоножићи; Ненадовићи из херцеговачког Бирча; Вук Караџић је Дробњак, као и преци Младена Миловановића; Гарашани су Белопавлићи. Из Дробњака потичу Богићевићи, Каљевићи и Јован Цвијић. Стојан Чупић је из Пиве, а из никшићког краја су се доселили преци Блазнаваца, Вукомановића и Скерлића; а из Пипера Узун Мирко Апостоловић и Жујовићи.


    У XVIII веку у Србији је било много пусте земље, "пустахије". За своју питому Бранковину прота Матија Ненадовић прича, да је у време, кад су се његови стари ту населили, тај тако богати "крај Србије био готово сасвим пуст". Леди Монтегијева, која је 1717. год. пропутовала кроз моравску долину од Београда ка Нишу, пише у једном свом писму: "Прешли смо пустаре српске, готово прерасле шумом, премда је земља по природи врло плодна". Аустриски генералштабни капетан Адам Вајнгартен објавио је 1820. год. свој географско-историски опис Србије, који је веома занимљив. По њему, Србија је сва, сем речних долина, земља брдовита, покривена "густим и непрекидним шумама". У Мачви, поред мочвара и блатишта, налазе се "често непроходне шуме". Још 1829. год. бележио је Ото Пирх, да је од Крагујевца до Београда јахао три дана "кроз храстове шуме" и да Шумадија још живи "старим пастирским животом". Због тога, што је земља била под шумом и прилично необрађена Србија још првих година XIX века није имала довољно жита, него га је морала набављати. Али је за то имала много стоке, а нарочито свиња, и извозила је не само у Аустрију, него чак и у Далмацију и на Дубровник. Сви познатији људи у Србији с краја XVIII и на почетку XIX века бавили су се или непосредно сточарством или посредно као трговци, препродавци и извозници. Такви су били Коча Анђелковић, браћа Ненадовићи, Радич Петровић, Милутин Гарашанин, Петар Добрњац, Младен Миловановић, Милан Обреновић, Карађорђе и други.

    Љ. Јовановић је добро истакао још и овај моменат за стање у Србији на крају XVIII века. Аустриско-турски ратови растерали су из те земље муслиманско становништво тако, "те се ово после никад није могло онако умножити и осилити, као пре, а тим је султановој власти овде недостајало главне подлоге на коју се она наслања".
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.05.2009 u 13:16

  9. #54

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Ako neko zna nešto o ovoj temi, molim vas:
    Da li je istina da su fruškogorski manastiri nekad bili katolički manastiri?

    P.s.: nisam katolik
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  10. #55

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Citat itebejac kaže: Pogledaj poruku
    Ako neko zna nešto o ovoj temi, molim vas:
    Da li je istina da su fruškogorski manastiri nekad bili katolički manastiri?

    P.s.: nisam katolik
    Nije bitno da li si katolik,ili neke druge vere,ono što mene zanima,odakle ti ta informacija?

    Meni nije poznato to što tvrdiš,eto svojevremeno je i jedan istoričar Albanac izjavio da su svi manastiri i crkve na Kosovu,Albanski...al nigde ne vidim činjenice u vezi tih tvrdnji.
    Tačnije te tvrdnje su po meni obična provokacija.

  11. #56

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    Meni nije poznato to što tvrdiš,eto svojevremeno je i jedan istoričar Albanac izjavio da su svi manastiri i crkve na Kosovu,Albanski...al nigde ne vidim činjenice u vezi tih tvrdnji.
    Tačnije te tvrdnje su po meni obična provokacija.
    Zašto odmah provokacija?!!?
    Zar ne možemo izmenjivati informacije onako ljudski? Ja sam samo pitao. Ako moja informacija (za koju sam već pisao da sam je čuo - dakle priznajem da je poluinformacija) nije tačna, odbaciću je, i svima ću početi da pričam onu pravu informaciju o fruškogorskim manastirima, ako je tačna ta tvoja. Jer očigledno ti znaš više od mene o njima. Ja sam samo zamolio bilo koga da me "prosvetli". A ne, ne može se bez optužbe, da je ova moja molba provokacija! Kakav je ovo skroz sa sumnjom zaražen svet u kom živimo?
    Ja samo znam da su neki manastiri izgrađeni u 12., 13. i 14. veku, a tad pravoslavlja nije bilo severno od Save i Dunava. Ali, možda grešim, možda oni nisu građeni tad. Prihvatiću, ako grešim. Možda su kao crkveni posedi napušteni od strane katoličke crkve zbog blizine turske granice, i darivani su pravoslavnoj crkvi. I ovo je opet samo nagađanje.
    Ali sad me je već pitanje zaintrigiralo, i pogledaću i na netu i u knjigama istorijskim.
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  12. #57

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Citat itebejac kaže: Pogledaj poruku
    Zašto odmah provokacija?!!?
    Zar ne možemo izmenjivati informacije onako ljudski? Ja sam samo pitao. Ako moja informacija (za koju sam već pisao da sam je čuo - dakle priznajem da je poluinformacija) nije tačna, odbaciću je, i svima ću početi da pričam onu pravu informaciju o fruškogorskim manastirima, ako je tačna ta tvoja. Jer očigledno ti znaš više od mene o njima. Ja sam samo zamolio bilo koga da me "prosvetli". A ne, ne može se bez optužbe, da je ova moja molba provokacija! Kakav je ovo skroz sa sumnjom zaražen svet u kom živimo?
    Ja samo znam da su neki manastiri izgrađeni u 12., 13. i 14. veku, a tad pravoslavlja nije bilo severno od Save i Dunava. Ali, možda grešim, možda oni nisu građeni tad. Prihvatiću, ako grešim. Možda su kao crkveni posedi napušteni od strane katoličke crkve zbog blizine turske granice, i darivani su pravoslavnoj crkvi. I ovo je opet samo nagađanje.
    Ali sad me je već pitanje zaintrigiralo, i pogledaću i na netu i u knjigama istorijskim.
    Ljudski nego kako? Zar sam neljudski,iznela svoje skromno mišljenje?
    Nije mi namera da se citiram ovde sa tobom u nedogled...ma ne,niti da komentarišem ostatak tvog posta,na ovoj temi.
    Ono što ću ti reći,da me zaista umaraju "neproverene informacije",nagađanja i tome slično na temu pravoslavlja.
    Na osnovu nagađanja...neko će sutra mojoj deci reći da ni pravoslavlje nije postojalo,a ne pravoslavne zadužbine i manastiri.
    I nemoj da se jediš ,nego se lepo ti baci na knjige i net...ja te ovde više neću ometati.
    Eto,ti pitao,ja ti rekla...ljudski.Svako dobro.

  13. #58

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Pogledao sam i na netu i u knjigama.
    Današnji manastiri su zadužbine srpskih kraljeva i despota.
    Kao što tebe (Duga) nervira navođenje neproverenih informacija, tako sam i ja sit optužbi za provokacije. Dakle razumemo se. Blago nama. Imam fildžan viška, jel si za popiti?
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  14. #59

    Odgovor: Manastiri Srbije

    Citat itebejac kaže: Pogledaj poruku
    Pogledao sam i na netu i u knjigama.
    Današnji manastiri su zadužbine srpskih kraljeva i despota.
    Kao što tebe (Duga) nervira navođenje neproverenih informacija, tako sam i ja sit optužbi za provokacije. Dakle razumemo se. Blago nama. Imam fildžan viška, jel si za popiti?
    Može pićence, hvala na pitanju. Samo ćemo sa njim da se prebacimo na pričaonicu, čit-čat, trač ili na pp, pa ćemo super tamo da se isćaskamo. Ovde vas molim da se držite teme koja je veoma lepa i informativna, i činilo mi se da nije bilo moguće na ovakvoj temi sukobljavati mišljenja. Loše mi se činilo.

    Molim vas da poštujete trud koji ljudi ulažu kako bi izneli informacije koje iznose i da poštujete želju čitalca koji dođu na ovu temu da nešto novo nauče.

    Hvala vam
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  15. #60

    Odgovor: Manastiri Srbije


    Manastir MANASIJA

    Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir.

    Manastir TOMIĆ



    U ataru sela Vojske u Resavi, nalazi se mali manastir svetog apostola Tome, poznat pod imenom Tomić. Pretpostavljamo da njegovo ime ne dolazi od imena ktitora, već od deminutiva imena svetitelja kome je crkva posvećena. Verovatno je podignut pred kraj postojanja srpske despotovine, kada se u vreme despota Stefana formirao sloj nove vlastele. Do ovoga je došlo nakon pogibije stare vlastele u bitci na Kosovu. Despot je izgleda poslušao Bajazitov savet, da uzdigne male i neznatne plemiće jer će mu biti poslušniji i zahvalniji od stare vlastele. Oni su prema svojim mogućnostima sledili despota Stefana u njegovoj zadužbinarskoj delatnosti.



    O vremenu izgradnje manastira Tomića, njegovom ktitoru, imovini i ostalom, nemamo nikakvih podataka. Nedostaju primarni izvori - osnivačka povelja, ktitorski natpis i ktitorska kompozicija koji bi pružili neki podatak. Turski popis iz 1572. godine pominje manastir kod sela Grnčar. S obzirom da to ime danas nose delovi dva resavska sela: Gložana i Malog Popovića, manastir se identifikuje sa Tomićem. U vreme Murata III manastir takođe postoji i u njemu živi jedan monah. Kasnije se pomeni o njemu gube u izvorima.

    Kao i ostali manastiri, rušen je više puta, a vreme je uništilo ostale manastirske zgrade. No, narod ga je obnavljao te im je manastir služio dugo kao parohijska crkva. Nedavno su obnovljene dve manastirske zgrade.


    Skromna građevina crkve manastira Tomića svedoči o skromnim materijalnim mogućnostima ne samo drugog ktitora - obnovitelja, već i prvog ktitora - osnivača, obzirom da se obnova vršila na istim temeljima.

    Crkva je pravougaone osnove sa oltarskom apsidom na istoku i otvorenom spoljnom pripratom na zapadu. (Pošto se na slici vidi da se izgled ne slaže sa opisom, verovatno je priprata zatvorena u nedavnoj obnovi.)


    Tomić je muški manastir .

    Kada sam obilazio donjoresavske manastire, put prema manastiru Tomić je bio zatvoren zbog izgradnje, tako da do njega nisam stigao.

    Izuzetno, ovog puta 'postavljam' manastir koji nisam lično posetio i koristim u tu svrhu tuđe fotografije jer ovaj manastir, sa ostalih šest (pet) obližnjih, čini celinu po svim značajnijim karakteristikama.


    Do manastira se dolazi od Svilajinca, preko Gložana i sela Vojska, ili iz Jagodine i Ćuprije preko sela Dobra i Vojska na putu za Svilajinac.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 03.06.2008 u 23:49

Strana 4 od 11 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Stari srpski manastiri van Srbije
    Autor Crazy Angel u forumu Kulturna baština
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 26.10.2013, 10:12
  2. Fudbalski kup Srbije
    Autor DarkRed u forumu Spomenar
    Odgovora: 54
    Poslednja poruka: 03.12.2010, 00:30
  3. Decentralizacija Srbije?
    Autor Shumadinac u forumu Politika
    Odgovora: 44
    Poslednja poruka: 13.10.2010, 21:05
  4. Odgovora: 70
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 16:27
  5. Požari širom Srbije
    Autor Lady S u forumu Spomenar
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 30.07.2007, 00:51

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •