Манастир
ПРОХОР ПЧИЊСКИ
Manastir Prohor Pčinjski ''Недалеко од села Кленике код Врања смештен је поред реке Пчиње импресивни манастирски комплекс Св. Прохора Пчињског. Према предању, византијски цар Роман Диоген засновао је у XI веку манастир у знак захвалности св. Прохору, једном од чувених словенских мисионара и просветитеља. Краљ Милутин је обновио старо светилиште и позвао из Солуна познате сликаре Михаила и Евтихија који су 1316. или 1317. осликали нови храм. Део фресака, са потписом Михаила, откривен је на северном зиду. После турских разарања храм је заслугом ктитора Марина из Кратова обновљен и осликан фрескама 1489, које се по стилским одликама сврставају у најзначајнија сликарска дела с краја XV века у Србији. Капела са јужне стране цркве осликана је у XVI веку фрескама високих уметничких квалитета. Садашња монументална вишекуполна црква, сазидана 1898, обухватила је добрим делом старија здања. У манастирском комплексу су два стара конака. Доминира врањски конак монументалних размера и лепоте, изграђен између 18541862. понајвише заслугом Хаџи-Михаила Погачаревића, трговца из Врања. Истраживачки и конзерваторски радови на цркви и манастирским здањима одвијају се перманентно. '' (Споменичко наслеђе Србије Завод за заштиту споменика културе РС)
'Врањска капија'
Манастир је категорисан као споменик културе од изузетног значаја.
Manastir Prohor Pčinjski
Oltarski prostor
Manastir Sveti Prohor Pčinjski se nalazi na šumovitim obroncima planine Kozjak, na levoj obali reke Pčinje, u blizini sela Klenike, 30 km južno od Vranja. Prema predanju, podigao ga je u 11. veku vizantijski car Roman Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom, koji mu je prorekao da će postati car. Manastir radi kao kulturno-prosvetni centar ovog kraja i u njemu radi bogoslovska škola, prepisivačko-iluminatorska radionica, a organizovano se uči ikonopisački zanat.
Politički događaji koji su se odigrali krajem X početkom XI veka, morali su ostaviti traga u graditeljstvu ove oblasti. Pobedom Vasilija II (976-1025) nad Samuilom, Vizantija je vratila ranije izgubljene teritorije Balkanskog poluostrva, što je zahtevalo reorganizovanje političke i crkvene uprave i stavljenje stanovništva pod njegov uticaj. Carskom poveljom iz 1020. godine, Vasilije II reorganizovao je Ohridsku patrijaršiju, sada arhiepiskopiju, u kojoj se spominje episkopija Morzoviška, u čijem sastavu je pored ostalih mesta i Kozjak - danas ime planine u čijem podnožju se nalazi manastir sv. Prohora Pčinjskog. Njega je izgradio vizantijski car Roman IV Diogen (1067-1071), na molbu potonjeg sveca i patrona hrama Prohora Pčinjskog. Sistematska arheološka iskopavanja uz svestraniju analizu dosadašnjih saznanja, potvrdila bi tvrdnju da je prvobitna skromna jednobrodna crkva sagrađena u XI veku ili početkom XII stoleća.
Manastir Prohor Pčinjski
U desnom (južnom) delu naosa do oltarskog prostora je kapela sa moštima sv. Prohora Pčinjskog (bele spoljašnosti).
Manastir Prohor Pčinjski
Unutrašnjost kapele i kivot sa moštima sv. prohora Pčinjskog.
Freske na bočnim zidovima kapele sa moštima sv. Prohora Pčinjskog.
Manastir Prohor Pčinjski
I na levoj slici je pogled u unutrašnjost kapele.
Prema rečima Stefana Prvovenčanog, Nemanja je u ratovima sa Vizantijom između 1180-1190. godine osvojio oblast Vranja. Pripajanjem novoosvojenih teritorija Srbiji otvorila se potreba za organizacijom crkve koju je sproveo Sv. Sava 1220. godine. Manastir je ostao u sastavu srpske države sve do njenog definitivnog pada, ali je i tada neko mislio o njemu.
Jedna od najopsežnijih obnova zasluga je kralja Milutina, koji je angažovao 1316. ili 1317. godine solunske slikare Mihaila i Evtihija da oslikaju novi hram. Posle kosovske bitke manastir su razorili Osmanlije, a 1489. godine obnovio ga je Marin iz Kratova. Tada je oslikan freskama koje se ubrajaju u najznačajnije umetničke tvorevine svog vremena. U 16. veku u manastiru je postojala slikarska radionica, čiji su majstori slikali freske velikih likovnih vrednosti u kapeli na južnoj strani crkve.
Manastir Prohor Pčinjski
Opeka sa imenom SAVA.
Kralj Milutin je, uz svoje 40 manastir-zadužbine, obnovio i ovu, i iz karlovačkog rodoslova znajemo da SAGRADI I MANASTIR PŠINSKOMU PROHORU, što potvrđuje i uzidana opeka na severnoj fasadi stare crkve, sa, u plitkom reljefu izvedenim imenom SAVA, otkrivajući njegovu neposrednu brigu o obnovi hrama, arhiepiskop Sava III (1309-1316).
Manastir se našao ponovo u okvirima srpske države 1912. godine.
Manastir Prohor Pčinjski
Značaj za Republiku Makedoniju
Dana 2. avgusta 1944., u manastiru Sveti Prohor Pčinjski održano je zasedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) koje je odlučilo da se osnuje makedonska država kao članica federalne Jugoslavije. Ovaj događaj se u Makedoniji slavi kao Dan državnosti.
Poslednjih decenija obeležavanje ovog događaja bio je jedan od povoda za sukob Srpske pravoslavne crkve i vlasti Republike Makedonije.
Manastir
Manastirska ograda od tesanog kamena pokrivena je kamenim pločama i ćeramidom. Sa severne, zapadne i južne strane su impozantne zgrade konaka. Glavna, Vranjska, kapija sa zapada vodi pravo ka ulazu u crkvu, dok je ona na jugu ispod konaka okrenuta Kumanovu, po čemu je dobila ime.
Istočno, crkvu od zgrade Mitropolije odvajaju delimično otkriveni temelji, po svoj prilici crkve sv. Jovana, dela srednjevekovne manastirske celine, kojoj pripada središnji deo porte oko groba Sv. Prohora Pčinjskog.
Temelji, verovatno crkve sv. Jovana.
Drevno svetilište sagrađeno je na starom kultnom mestu, gde je živeo prepodobni Prohor Pčinjski. I pored nedostataka pouzdanih materijalnih dokaza ima razloga za tvrdnju da je sadašnji grob Sv. Prohora deo prvobitnog hrama. Od najstarije svetinje do danas je očuvana kapela gde počivaju mošti Sv. Prohora. U pitanju je mala, poklonička niska pravougaona prostorija. U sferno oblikovanoj istočnoj strani smeštene su mošti svetitelja, gde je, u desnom gornjem uglu mali otvor iz koga već ceo milenijum izvire čudotvorno miro. Sv. Prohor je trenutno jedini srpski svetitelj-mirotočac u Srbiji.
Na istočnoj strani sadašnje crkve je uočljiva starija crkva koju je sadašnja crkva obuhvatila.
Skladno složene opeke, kamenje i malterne fuge iz vremena kralja Milutina, čine iznenađujuće kolorističke efekte koji se menjaju u zavisnosti od ugla pod kojim sunce osvetljava fasadne površine. Sudeći po sačuvanoj borduri na severnom zidu, crkva je nekada imala zidani ikonostas. Crkva se značajno obnovila krajem XVI veka, kada je dograđen paraklis u slavu Bogorodice, kojom prilikom je korišćen isti materijal za gradnju, ali na manje dekorativan način. U paraklis se iz naosa ulazi hodnikom uz grobnicu Sv. Prohora i kroz vrata na južnoj strani nove crkve. Nova crkva započeta je 1898. a dovršena 1904. godine.
Manastir Prohor Pčinjski
Ulaz od zapada.
U crkvu se ulazi sa zapada preko dvanaest polukružnih stepenika.
U manastirskom kompleksu dominiraju dva konaka, od kojih vranjski konak, monumentalnih razmera, predstavlja jednu od najlepših građevina ovog tipa u Srbiji. Građen je između 1854. i 1862. godine, zaslugom Hadži-Mihaila Pogačarevića, trgovca iz Vranja.
'Vranjski konak' (desno, veliki) i Kumanovska kapija kroz njega.
Konak severno od crkve (zgrada Mitropolije?).
Zapadni konak (levo)
Zapadni konak sa spoljne strane.
Ikone
Najstarije zidne slike nalaze se na spoljnim površinama grobnice Sv. Prohora Pčinjskog. Ne vidimo ih, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da postoje. Za razliku od ostalih zidnih površina, tri sloja fresko maltera konstatovana su jedino sa spoljne strane severnog zida kapele, ili južnog zida crkve, kao najstarijeg dela svetilišta. Drugi put crkva je živopisana posle obnove iz vremena arhiepiskopa Save III (1309-1316). Jedan od najznačajnijih slikara vizantijskog sveta angažovan na dvoru kralja Milutina, Mihailo Astrapa, živopisao je crkvu Sv. Prohora 1316. ili 1317. godine. Svoj rad on je obeležio potpisom na okruglom štitu Sv. Dimitrija (Х МИ ХА НЛ), zaštnitika grada iz koga je umetnik došao. Dosta fresaka je neprepoznatljivo iz tog doba, ali razlikuju se Arhijereji iz poklonjenja Hristu Agnecu, Sv. Danilo Stolpnik i Sv. Arhiđakon Stefan, Sv. Kirilo Aleksandrijski i Sv. Kliment Ohridski, sv. Nikola i Sv. Silvester... Zbog skoro potpunog uništenja ostalih fresaka, 1488/9. godine islikane su nove, na mestu starih, rukom mladog, ali iskusnog freskopisca, koji je poštovao stare, te je napravio prvo skice starih i na njih docrtao nove freske, koje i dan danas tamo, uz sve ostale, i stoje. Mnogo freskopisaca je docrtalo nove freske, koje se veoma lako daju prepoznati, a čine ovu crkvu jednu od najvećeg umetničkog poduhvata iz svih doba freskoslikarstva.
Jedna od možda najprepoznatljivijih i značajnijih je ikona Sv. Prohora Pčinjskog (118 cm h 85 cm) sa scenama iz njegovog žitija, nastala 1871. godine, koju je izradio samouki ikonopisac Zaharije Desperski Samokovac.
Prepodobni Prohor i vizantijski vojskovođa Diogen (kome je Prohor prorekao da će postati car). Na desnoj slici je prikazan kralj Milutin kao ktitor manastira.
Na fresci na zapadnom zidu priprate je prikazan iguman Vladimir kako razgleda plan konaka (a to i piše na listu papira sa planom konaka).
Prvobitna crkva, podignuta nad grobom ovog čuvenog svetitelja i misionara, više puta je obnavljana. Sadašnja monumentalna višekupolna crkva, sagrađena 1898. godine, obuhvatila je starija zdanja. U oltarskom prostoru nalazi se grobnica Sv. Prohora Pčinjskog i monaška kosturnica. (Vikipedija)
'Vranjska kapija'
Ispod manastira otkrili građevinu iz srednjeg veka
Kompleks jednog od najstarijih srpskih manastira Sveti Prohor Pčinjski uskoro će postati značajno arheološko radilište jer su u porti drevnog svetilišta sasvim slučajno otkriveni ostaci građevine koja verovatno potiče iz ranog srednjeg veka.
Sekretar Eparhije vranjske Vladan Milutinović izjavio je da je do velikog arheološkog otkrića došlo 10. aprila kada je jedan manastirski radnik pokušao da iz dvorišta izvuče i ukloni staru osušenu lipu. Kopajući oko sasušenog stabla, radnik je iznenada upao u rupu duboku dva metra.
... Reč je verovatno o ostacima građevine iz ranog srednjeg veka. Prema do sada poznatim pisanim tragovima, zna se da u porti postoje dve kapele. Jedna je posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, a druga Svetom arhangelu Mihailu. Ove kapele do danas nisu pronađene. Građevina iz ranog srednjeg veka mogla bi da bude srednjovekovna krstionica ili izuzetno velika srednjovekovna peć za keramiku... (Blic - VESELIN PEŠIĆ 17. 04. 2010.)
Preko reke Pčinje je stena nalik na monaha.
Na gornjem kraju vidljivog dela puta je granični pelaz.
Manastir Prohor Pčinjski
Brana na reci Pčinji je na severoistočnoj strani od manastirskog kompleksa.