Mihail Afanasijevič Bulgakov
(Kijev, 15. maj 1891. Moskva, 10. mart 1940) je bio ruski pisac i dramaturg. Po završetku medicine radio je kao lekar u malim mestima. Godine 1923. prelazi u Moskvu i započinje život profesionalnog književnika. Pisao je pripovetke, drame i romane. Dela koja nisu odgovarala vladajućoj politici nisu bila ni objavljivana. Bulgagov je tražio da se takav postupak prema njemu objasni ili da mu se dopusti da ode u emigraciju. Na intervenciju samog Staljina zaposlen je kao dramaturg u Moskovskom teatru, no i dalje nije mogao objavljivati svoja dela.
Prvi njegov roman Bela garda objavljen je prvo u Francuskoj (I, 1925, II, 1929), a u Sovjetskom Savezu u celini tek 1966. Napisao je dramu Dani Turbinih (dramatizacija romana Bela garda (1926)), komediju Zojkin stan (1926), drame Beg (1927), Poslednji dani ili Puškin, Robovanje licemera ili Molijer, Priglupi Žurden, Ivan Vasiljevič (groteskna komedija iz 1935).
Njegova drama Beg skinuta je sa scene jer je Staljin imao nepovoljno mišljenje o njoj, a već skinuta sa scene Dani Turbinovih, zahvaljujući Staljinu vraćena na scenu.
Za života pisca objavljeni su samo prvi deo romana Bela garda, ciklus priča Beleške mladog lekara (1925-192, i novinski feljtoni. Ostala dela objavljena su posthumno pedesetih i šezdesetih godina 20. veka: Majstor i Margarita, Život gospodina de Molijera (1962), nezavršen Pozorišni roman (1965).
Wikipedia
Majstor i Margarita
Tematsku osnovu romana Majstor i Margarita" čini priča o Majstoru, piscu koji je napisao roman o Pontiju Pilatu i suđenju Isusu. Majstorov roman kritika je ocenila kao bezvredan i štetan i pre samog objavljivanja. Radnja romana Majstor i Margarita" započinje dolaskom Volanda, satane, da organizuje godišnji bal demona u Moskvi.
Roman Majstor i Margarita" je strukturisan kao roman u romanu. Kompozicija romana se zasniva na paralelizmu dveju osnovnih fabularnih linija, jedne koja prati događaje u Judeji tridesetih godina n.e, i druge koja prati događaje u Moskvi tridesetih godina 20. veka.
Roman je teško klasifikovati. On je i parabola, i satira, i roman ideje, i roman tajne, i roman moderne fantastike i roman demonizma (satanizma).
Fabularna linija koja prati događaje u Judeji zasniva se na novozavetnoj priči o Pilatovoj osudi i stradanju Isusa. Sva su imena, međutim, izmenjena, osima imena samog Pontija Pilata. U opisu Pilatovog suda i sudbine Ješue primenjen je realistički postupak, a u opisu događaja u Moskvi tehnika fantastike. U isto vreme priča o Moskvi je i satira i parodija moskovske svakodnevice, sa grotesknim demonskim likovima.
Ono što povezuje dve paralelne priče romana jeste zajednička svakodnevica. Svakodnevica Pilatove Judeje i Moskve tridesetih godina ispunjena je strahom, mržnjom, apsolutnom poslušnošću. Svi su izjednačeni strahom za egzistenciju. To je svakodnevica u kojoj ljudi iznenada nestaju, bez objašnjenja.
Roman, pored ostalog, upućuje i na pitanje opstanka umetnosti u represivnom sistemu. Pisci pišu u duhu vremena", hrane se u specijalnim restoranima, a ne u zajedničkim menzama, najodaniji letuju u luksuznim državnim vilama, dobijaju stvaralačka putovanja i odmore, da pišu o tekovinama revolucije, o novom čoveku, o novom dobu. A Voland posmatra ljude u moskovskom Varijeteu i primeđuje da se ljudi nisu promenili.
Dnevnik Majstora
U ovoj knjizi možemo pratiti piščev život iz najveće blizine, sve do početka tridesetih godina, tj. do 1933. kada je on podstakao svoju Margaritu da ona vodi dnevnik, iz opreza, takoreći umesto njega, govorio joj šta da zapiše i pisao joj pisma.
Dnevnik Margarite
Ovo je deo prepiske Mihaila Bulgakova i njegove supruge Jelene Sergejevne koji se u celosti zove "Dnevnik Majstora i Margarite". I sama njegova polovina, sa delom pisama Majstora, celovito je delo koje ima sopstvenu umetničku poetiku.