Budizam - Strana 35
Strana 35 od 41 PrvaPrva ... 253334353637 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 511 do 525 od ukupno 612

Tema: Budizam

  1. #511

    Odgovor: Budizam

    nastavak


    U VAZDUHU je bilo mnogo ptica,neke su preletale široku rijeku, a neke, visoko gore, skoro bez pokreta krila kružile u širokim krugovima. One visoko uglavnom su bili lešinari i na blještavoj sunčevoj svjetlosti, bili su samo mrlje, koje klize na povjetarcu. Na zemlji, oni su bili nespretni, sa svojim golim vratovima i širokim, teškim krilima. Nekoliko njih je bilo na tamarindu, i vrane su ih gnjavile. Posebno jedna je bila dosadna, nastojeći da se uspne na jednog lešinara. Kada mu je dosadilo, lešinar je poletio, a dosadna vrana mu je doletila straga i u letu mu sletila na leđa. Bio je to zaista neobičan prizor - lešinar, na čijem je vrhu počivala crna vrana. Činilo se kao da se vrana odlično zabavlja, dok je se lešinar pokušavao otresti. Najzad, vrana je poletila preko rijeke i nestala među drvećem.

    Preko rijeke su došli papagaji, krivudajući, žagoreći, kazujući cijelom svijetu da dolaze. Bili su svijetlozeleni, crvenih kljunova, i na tom tamarindu bilo je više njih. Izišli bi u zoru, spustili se do rijeke i ponekad uz žagor vratile, ali bi češće bili odsutne cijelog dana, vraćajući se tek u kasno poslijepodne, nakon što su krali zrna sa polja i koje god voće bi mogli naći. Za par trenutaka vidjeli biste ih među lišćem tamarinda, a potom bi nestali. Nije ih bilo moguće slijediti među sitnim zelenim lišćem drveta. U duplji drveta imali su rupu u kojoj su svi zajedno, ženke i mužjaci, živjeli, i izgledali su tako srećni, radosno žagoreći kada bi izlazili. Uveče i u rano jutro, sunce je utiralo put - zlatno u zoru, i srebrno uveče - preko rijeke. Nije čudo što ljudi obožavaju rijeke; to je bolje od obožavanja kipova, sa svim ritualima i vjerovanjima. Rijeka je bila živahna, duboka i bujna, uvijek u pokretu; male barice uz obalu uvijek su bile ustajale.

    Svaki se čovjek ograđuje u maloj barici, i tu se raspada, nikada ne kročivši u sredinu bujice rijeke. Iako su je nešto uzvodno ljudi zagadili, u svojem središnjem toku ta je rijeka bila modrozelena i duboka. Bila je to čudesna rijeka, naročito u sam osvit zore; tako mirna, nepomična, boje rastopljenog srebra. A kada bi se sunce diglo nad krošnjama drveća, postajala je zlatna., i zatim se ponovo pretvarala u srebrnu stazu; a voda bi živnula.

    U toj sobi koja se nadnosila nad rijekom, bilo je svježe, skoro hladno, jer je počinjala zima. Muškarac, koji je sjedio nasuprot svoje žene, bio je mlad, a ona još mlađa. Sjeli smo na ćilim na hladnom, grubom podu. Nije ih zanimalo posmatranje rijeke, i kada im je skrenuta pažnja na nju, njenu prostranost, njenu ljepotu, kao i zelenu obalu na drugoj strani - u znak učtivosti klimnuli su glavom. Prešli su dug put sa sjevera, autobusom i vozom, i nestrpljivo su željeli da govore o onome što ih je mučilo; rijeka je bila nešto što su mogli gledati kasnije, kada će imati vremena.

    On je rekao: ,,Muškarac nikada ne može biti slobodan; vezan je uz svoju porodicu, djecu, posao. Do smrti nosi odgovornost. Osim, ako'' ,dodao je, ,,ne postane sannayasi, sveštenik.''

    Jasna mu je bila nužda da bude slobodan, ali je ipak osjećao da se radi o nečemu, što u ovom svijetu punom rivalstva i surovosti ne može postići. Njegova ga je žena slušala nešto začuđenog izraza, zadovoljna što njen muž umije biti ozbiljan, i umije se sasvim lijepo izraziti na engleskom. To joj je davalo osjećaj posesivnog ponosa. Pošto je sjedila malo iza njega, on toga uopšte nije bio svijestan.
    nastaviće se..


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  2. #512

    Odgovor: Budizam

    Meditacija i život

    Meditacija je pripremanje. Kada meditiramo sedeći ili u hodu, mi
    vežbamo svoje duhovne kvalitete. Izoštravamo alatke poverenja, energije,
    svesnosti, koncentracije i uvida, tako da možemo da budemo sabrani
    kada pravo učenje stigne do nas. I naravno, to pravo učenje dolazi sa
    razbuktavanjem naših najsnažnijih emocija. Tokom formalne meditacije
    sebe pripremamo za sopstveni život. To je isto kao što jedemo da bismo
    mogli da živimo – ne živimo da bismo mogli da jedemo. Slično tome,
    meditiramo da bismo mogli da živimo; ne živimo da bismo mogli da
    meditiramo.

    Ajahn Munindo, A Question of Identity



  3. #513

    Odgovor: Budizam

    Budizam

    Aum,aum,om,om! Sva Indija šapće ovu reč,danju i noću,građani i seljaci,bramani i parija,mudraci i prostaci,riši i guri,jogi i fakiri,od Cejlona do Himalaja i preko ovih, i od Benaresa do arapske Ćabe.Nema reči u ljudskim jezicima,koju ljudi češće izgovaraju a manje razumeju.
    Buda je provodio dane i noći u izgovaranju ove reči-aum(om), i učio svoje učenike kako da regulišu disanje pri izgovaranju reči om.Filozofi indijski i savremeni tumači Vedanti daju objašnjenje reči om ovako:
    A-označava svaku tvar,
    U-označava ličnost čoveka,Ja, Ego.
    M-označava odricanje, negaciju.
    Dakle:Ovo-Ja-Nisam.U što god ja pogledam, i sve što čuvstvima dotaknem,nisam ja. I za moje telo kažem Ovo-Ja-Nisam.Jer je telo Prakrti,materija,prašina.A ja ne spadam u prašinu.Ja se sastoji uglavnom iz onoga što se sanskritski naziva:Živa,Atma i Prana tj Duša,Duh i Um.Ja ne umire sa smrću tela.Kada telo umre, duša ulazi u drugo telo,shodno svojoj Karmi,tj. Shodno svojim delima i željama u ranijem telu. I tako jedna duša javlja se u bezbrojim telima i živi,može se reći, večno u ovome večnome svetu.Jer je ovaj svet beskrajan u vremenu i u prostoru.Pa pošto na lavirintu ovoga sveta nema ni vrata ni prozora, to duša čovečja nema kuda nego iz tela u telo do beskrajnosti. Sam Buda je za sebe tvrdio, da se duša njegova javljala i živela u ovome svetu 80.000 puta.
    Jedini način, da se duša oslobodi ove Samsare, ovoga procesa svetskog i seljenja, i življenja, skopčanih s toliko jada i patnje, jeste, po Budinoj nauci, da se čovek zgadi na život. I da ubije u sebi svaku želju za življenjem, u ma kakvom telu i u ma kakvom obliku.Ako neko uspe da pogasi u sebi oganj strasti za životom i iščupa iz korena klicu želje za ma čim u svetu onda duša njegova prelazi u Nirvanu, to jest u besvesno ništa.To je nazvano Mokša ili Mukti,što će reći Oslobođenje.Oslobođenje od života.Do ovog oslobođenja dolazi se teškim asketizmom,nečuvenim i neviđeim u ma kom drugom kraju sveta i u ma kom drugom sistemu vere ili filozofije.Radi čega takav teški asketizam i užasno fakirsko samomučenje?Kažu radi Mokše, radi Oslobođenja.A to oslobođenje od života,jeste večno ništa, večna smrt.
    Ako je ovaj svet beskrajan i večan,onda nema mesta za drugi svet.Ali čak i sama nauka osporava tu zabludu,tvrdeći da je ovaj svet ograničen vremenom i prostorom, to jest da je postao i da će prestati.od toga se rađa nada,da ovaj svetski lavirint može da ima vrata i prozore prema jednom drugom svetu,u koji bi ljudske duše odlazileiz ove svetske Samsare.

  4. #514

    Odgovor: Budizam

    Pristr....Dakle:Ovo-Ja-Nisam.U što god ja pogledam, i sve što čuvstvima dotaknem,nisam ja. I za moje telo kažem Ovo-Ja-Nisam.
    Baš tako.

    Ser...Ja ne umire sa smrću tela.Kada telo umre, duša ulazi u drugo telo,shodno svojoj Karmi,tj. Shodno svojim delima i željama u ranijem telu. I tako jedna duša javlja se u bezbrojim telima i živi,može se reći, večno u ovome večnome svetu.Jer je ovaj svet beskrajan u vremenu i u prostoru.Pa pošto na lavirintu ovoga sveta nema ni vrata ni prozora, to duša čovečja nema kuda nego iz tela u telo do beskrajnosti.
    Prvo moraš da nađeš to Ja, pa da razumeš o čemu piše Budizam koji je pionir Vedante a ona Samkje zaboravljene Indiske nauke...
    Naći Ja ili svoje iskonsko biće u čoveku je apsolutno moguće spoznati za života.
    Na početku svake prakse postoji teorija.
    Ako je verovanje da čovek može da se spozna ili nađe svoje pravo Ja, to je ok..
    Ali nije ok da mu prođe život u tom verovanju..

    Dakle, tražiti svoje Ja može biti izvan pripadnosti bilo koje religije.
    Obično ljudi beže od toga jer misle da će promeniti svoju veru, pripadnost i postati Budisti..


    Primetio si da nauka govori kako čovek ima svest i podvest. Svest je kao deo čovekove ličnosti a podsvest je ono što nam je podarila priroda ili prakrti.
    Nespoznat čovek ima svest u okviru svoga tela ili prostora u kome boravi.
    Kada napusti taj prostor ( ljudsko telo ) on prelazi u nepoznato stanje za koje su mu rekli da je podsvest za života. Kako nikada nije bio u tom stanju, jer nije trenirao (meditacija ) za života i nije spoznao svoj duh koji nema veze sa telom, čovek ostaje u besvesnom stanju sa svim svojim odlukama ponetim iz predhodnog života. Proces ponovnog rođenja jeste težnja da se odluke prožive ( karma ) i tada čovek ponovo ulazi u novo telo gde svoju svest ograničava na ego. Kako je svest ponovo ograničena u telesnom obliku, on svojih predhodnih života nije svestan, već je svestan onoga što doživljava kroz šest čula. Ono čega nije svestan u društvu mu objašnjavaju da je to podsvest.

    Ako čovek spozna sebe imaće drugačije uslove od onih koji ne spoznaju,
    O tome neću pisati, jer ne bi imalo smisla.
    Takav čin je ostavljen svakom po na osob da zaključuje..
    Jedno je sigurno, otvaraju se i prozori i vrata novog sveta..

    PriStrasni:Nas ne treba da brine koliko se puta Buda rađao, to je njegov problem.
    Takođe, tvoj stav sa judeo-hrišćanskog gledišta, gde se materijalno oseća a duhovno mašta ne može da razume iskustvo praznine i ništavila.
    Jer ti takvo iskustvo nisi ni pokušao da imaš, već si ga unapred odbacio svojim drugačijim ubeđenjima.
    Daleko od toga da je to večna patnja ili večna smrt.

    Još jednom: Ništa nije večno samo je promena večita...

  5. #515

    Odgovor: Budizam

    Citat Vlada Vasic kaže: Pogledaj poruku
    Ser...Ja ne umire sa smrću tela.Kada telo umre, duša ulazi u drugo telo,shodno svojoj Karmi,tj. Shodno svojim delima i željama u ranijem telu. I tako jedna duša javlja se u bezbrojim telima i živi,može se reći, večno u ovome večnome svetu.Jer je ovaj svet beskrajan u vremenu i u prostoru.Pa pošto na lavirintu ovoga sveta nema ni vrata ni prozora, to duša čovečja nema kuda nego iz tela u telo do beskrajnosti.
    I ti hoćeš da kažeš da u toj kafici nema ruma

    Pa dobro Vlado budisto kad sam ja rekao to što si ti citir'o

  6. #516

    Odgovor: Budizam

    Ok , pogrešio sam..
    Hteo sam da citiram priSTRASNog..

  7. #517

    Odgovor: Budizam

    Nema ognja ravnog strasti,
    nema zle kobi ravne mržnji;
    nema bola ravnog bremenu vezivanja,
    nema sreće ravne miru oslobodjenja.


    Dhammapada, strofa 202

    Pohlepa, odbojnost i obmanutost sluze tome da iskrive nase misljenje. Pozuda se cini privlacnom; povuceni smo da je sledimo. Mrznja se tako moze uciniti privlacnom; nagoni nas da povredjujemo druge. Vezanost je ukorenjena u pogresnom uverenju da ako nesto dzimo sto cvrsce, bicemo srecniji. To su tri otrova. A u stvari, pozuda pece, mrznja vodi u depresiju i vezanost samo kvari ono sto je u zivotu lepo. Ako svoj um vezbamo da vidimo dalje od spoljasnjosti stvari, priblizavamo se istini o tim otrovima. koliko god mozda izgleda izazovno da sledimo znazne impulse zudnje, jedno dublje razumevanje ohrabruje nas da se zaustavimo i sacekamo neuporedivo vecu radost i mir oslobodjenja.

    S ljubavlju,
    Bhikkhu Munindo



  8. #518

    Odgovor: Budizam

    Razumevanje srž je
    dobro izgovorenih reči;
    koncentracija srž je
    učenja i razumevanja.

    Buda

  9. #519

    Odgovor: Budizam

    Duhovni muzej

    Učiniti svoj život otelovljenjem mudrosti i saosećanja predstavlja
    najveći izazov pred kojim se duhovni tragalac može naći. Potrebno je
    da istine koje smo razumeli pronadju svoj vidljivi izraz i u našem
    životu. Svaka naša misao, reč ili postupak sadrže mogućnost da postanu
    živi izraz jasnoće i ljubavi. Nije dovoljno samo posedovati mudrost.
    Verovati da smo mi čuvari istine znači da se pretvaramo upravo u
    njezinu suprotnost, to je direktni put da postanemo okoštali, zadrti i
    kruti. Ideje i sećanja nemaju moć oslobadjanja i isceljivanja. Ne
    postoji penzionisanje u prosvetljenosti, u kojem možemo živeti na
    lovorikama. Mudrost je živa sve dotle dok je živimo, razumevanje
    oslobadja sve dotle dok ga primenjujemo. Podeblji dosije naših
    duhovnih iskustava nije suviše bitan ako nema moć da nas odrzi kroz
    neizbežne trenutke žalosti, gubitka i promene. Znanje i dostignuća su
    nevažni ako još uvek ne znamo kako da dopremo do srca drugih i kako da
    svoje otvorimo za njih.

    Christina Feldman i Jack Kornfield, Stories of the Spirit, Stories of the Heart



  10. #520

    Odgovor: Budizam

    Misao

    U jednom govoru Ađan Sumedho je odlučno rekao; "Sve vaše misli su
    đubre. Možda mislite da su neke od njih dobre, ali bi trebalo da
    razmotrite mogućnost i da su sve vaše misli đubre." Neki koji su to
    slušali su možda osećali da je to što govori uvredljivo, ali meni je
    to donelo veliki osećaj olakšanja. Jedan od najvećih problema sa
    mislima jeste da smo skloni da poverujemo u sve što nam kazu: "Ako ja
    to mislim, mora biti da je tačno." A zapravo naše misli su samo zbirka
    naviknutih procena, zapažanja, sećanja, ideja koje hrane našu svest.
    One mogu biti u određenoj vezi sa istinom, ali ne obavezno! Ako
    pođemo od toga da je najveći deo naših misli poput nasumičnog psećeg
    laveža, onda nećemo od svake od njih praviti veliku stvar. U tome leži
    veliko olakšanje. Otkrivamo da se prema misli možemo odnositi na mnogo
    otvoreniji način. Uopšte je više ne posmatramo tako kao da je
    smislena, istinita ili realistična; i ne dajemo joj vrednost veću nego
    što je ona zaista ima.

    Ajahn Amaro, Thinking



  11. #521

    Odgovor: Budizam

    Temeljna Dharma

    Ako saberete svoju pažnju na samo pet minuta, upoznaćete temelje
    dharme: stvari se menjaju, ništa ne ostaje zauvek ugodno, osećaji
    dolaze i prolaze sami od sebe, u skladu sa okolnostima, a ne zbog bilo
    čega što radimo ili mislimo da radimo. Promene se dogadjaju same od
    sebe. U prvih pet minuta sabranosti pažnje naučite da prijatne
    senzacije vode do želje da potraju što duže, a da one neprijatne vode
    do nade da će proći što pre. I privlačnost i odbojnost stvaraju
    napetost u umu. Obe su u krajnjem ishodu neprijatne. Dakle, u prvim
    minutima dobijate veliku lekciju o patnji: o želji da stvari budu
    drugačije nego što jesu. Zaista velika lekcija o istini, koja se može
    naučiti tako što ćemo samo zatvoriti oči i obratiti pažnju na osećaje
    u telu.

    Sylvia Boorstein


  12. #522

    Odgovor: Budizam

    nastavak

    ,Može li čovjek uopšte biti slobodan?'' , pitao je. ,,Neki politički pisci i teroristi, poput komunista, kažu da je sloboda nešto buržujsko, nedostižno i nestvarno, dok demokratski svijet puno govori o slobodi. I tako, kapitalisti, a naravno i sve religije, propovijedaju slobodu i obećavaju je, iako se trude da čovjeka učine zatočenikom upravo njihovih vjerovanja i ideologija - svojim djelima poričući vlastita obećanja. Došao sam da otkrijem, ne tek intelektom, može li čovjek, mogu li ja biti zaista slobodan u ovom svijetu. Da bih došao ovdje, na poslu sam tražio dva slobodna dana; dva dana ću biti slobodan od rada - rutine ureda i običnog života malog gradića u kojem živim. Da imam više novaca, bio bih slobodniji i mogao bih ići kud god želim, i činiti šta god želim, možda slikati, ili putovati. Ali obzirom na moju platu, to je nemoguće, a imam i odgovornosti; ja sam zatočenik mojih odgovornosti.''

    Njegova žena nije mogla sve razumjeti, ali je na riječ ,,odgovornosti'' načuljila uši. Možda se pitala da li on to želi da napusti dom, i lutati pod svodom nebeskim.

    ,,Te odgovornosti'' , nastavio je, ,,spriječavaju me da budem slobodan i izvana i iznutra. Jasno mi je da čovjek ne može biti potpuno slobodan od svijeta poštanskog ureda, tržnice, kancelarije i slično, i tu ne tražim slobodu. Ono što želim otkriti je, može li čovjek uopšte biti slobodan iznutra?''

    Lepršajući naokolo, golubovi na verandu su gukali, papagaji su žagorili ispred prozora, dok se sunce presijavalo na njihovim zelenim krilima.

    Šta je sloboda? Da li ideja, ili osjećaj koji misao rađa, pošto je zarobljena u nizu problema, tjeskoba i slično? Da li je sloboda plod, nagrada, nešto što čeka na kraju procesa? Da li je sloboda kada se oslobodite gnjeva? Ili moći da radite šta vam je volja? Da li je sloboda kada odgovornost osjećate teretom i odbacite je? Da li je sloboda kada se opirete, ili popuštate? Može li misao pružiti tu slobodu, može li pružiti bilo kakvo djelovanje?

    ,,Bojim se da vas ne mogu sasvim pratiti.''

    Da li je sloboda suprotnost ropstvu? Da li je sloboda kada, našavši se u zatvoru i svjesni svih njegovih ograničenja, zamišljate slobodu? Može li uopšte mašta pružiti slobodu, ili je to samo uobrazilja misli? Ono što zaista poznajemo i što zaista jeste, je ropstvo - ne samo u odnosu na spoljne stvari, na dom, porodicu, posao - već i iznutra, u odnosu na tradiciju, navike, slast upravljanja i posjedovanja, strah, uspjeh i toliko toga. Kada uspjeh urodi dubokim zadovoljstvom, niko ne govori o slobodi od njega, niti pomišlja na to. Slobodu spominjemo tek kada upoznamo bol. Vezani smo za sve to iznutra, i izvana, i to ropstvo zaista i postoji. A otpor prema onome što jeste, nazivamo slobodom. Čovjek se protivi, ili izbjegava, ili nastoji da potisne ono što jeste, nadajući se da će tako doći do neke slobode. U nama samima mi znamo samo ovo dvoje - ropstvo i otpor; a otpor stvara ropstvo.

    ,,Izvinite, ja uopšte ne razumijem.''

    Kada se protivite gnjevu ili mržnji, šta se zapravo dešava? Vi podižete zid pred mržnjom, ali ona je još uvijek tu, jedino vas zid od nje krije. Ili ste odlučili da se ne ljutite, no ta je odluka dio ljutnje, i upravo otpor osnažuje ljutnju. Ako sami obratite pažnju na ovo, vidjećete to i sami. Kada se opirete, nadzirete, potiskujete, ili nastojite transcendetirati - što je sve zapravo isto, pošto sve to predstavlja čin volje - vi ste pojačali svoj bedem odbrane, i tako ste sve više podjarmljeni, stiješnjeni i bijedni. I upravo od te bijede, te stiješnjenosti želite biti slobodni, a sama ta želja je reakcija, koja će podići novu prepreku, još više bijede. I tako lutamo od jednog otpora, jedne barijere, do drugog - pokatkad osvježavajući zid otpora novom bojom, drukčijeg kvaliteta, ili plemenitom riječju. Ali otpor je ropstvo, a ropstvo je bol.

    ,,Da li to znači da, izvana, trebate svakom dopustiti da vas po volji šutira, a iznutra, vlastitom gnjevu, itd., pustiti na volju?''

    Vi izgleda uopšte niste slušali. Kada se radi o zadovoljstvu, ne smeta vam njegovo lupkanje, osjećaj radosti; ali kada taj udarac postane bolan, vi se bunite. Želite , ali se ipak čvrsto držite zadovoljstva. Vezanost uz zadovoljstvo je otpor.

    Prirodno je reagovati; ako reagujete na ubod igle, znači da ste obamrli. I iznutra, takođe, ako ne reagujete, nešto nije u redu. Ali ono što je važno je način na koji reagujete, kao i suština reakcije, a ne reakcija sama po sebi. Kada vam se neko ulaguje, vi reagujete; reagujete i kada vas neko uvrijedi. Oba predstavljaju otpor - jedno iz zadovoljstva, drugo iz bola. Jedno zadržavate, a drugo ili zanemarujete, ili se želite osvetiti. Ali oba su otpor. I zadržavanje i odbacivanje jesu oblik otpora; a sloboda nije otpor.

    ,,Mogu li reagovati bez otpora, bilo iz zadovoljstva, bilo iz bola?''

    Šta vi mislite, gospodine? Šta vi osjećate? Pitate li vi to mene ili sebe? Ako neko spolja, spoljni zastupnik, odgovara na to pitanje umjesto vas, vi se oslanjate na njega, i to oslanjanje postaje autoritet, to jest otpor. A tada želite slobodu od tog autoriteta! Kako onda možete odgovor očekivati od nekog drugog?

    ,,Vi mi možete ukazati, a ako uspijem vidjeti, autoritet nije uključen, nije li tako?''

    Ali ukazali smo vam na ono što zaista jeste . Uočite ono što jeste, ne reagujući sa zadovoljstvom ili bolom. Sloboda je viđenje. Viđenje je sloboda. Vidjeti možete samo u slobodi.

    ,,To viđenje možda jeste čin slobode, ali kako to djeluje na moje ropstvo koje je to što je, koje je ono što je viđeno?''

    Kada kažete da viđenje može biti čin slobode, to je pretpostavka, pa je i vaše viđenje pretpostavka. Znači da zapravo ne vidite ono što jeste.

    ,,Ne znam, gospodine. Vidim da me rođaka tiraniše; hoće li prestati zato što to vidim?''

    Gledajte postupak svoje rođake, i gledajte svoju reakciju, ne reagujući više zadovoljstvom ili bolom. Vidite u slobodi. Tada ćete možda potpuno ignorisati šta ona kaže, ili ćete se okrenuti i izaći. Ali to izlaženje ili zanemarivanje nisu otpor. Ta svijest bez izbora je sloboda. Postupke proizišle iz te slobode nije moguće predvidjeti, sistematisati, ili strpati u okvir društvenog morala. Ta svijest bez izbora nepolitična je, ne pripada ni jednom ,,izmu''; ona nije plod misli.

    nastaviće se

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #523

    Odgovor: Budizam

    Korov je biljka čiji kvaliteti još uvek čekaju da budu otriveni.

    Zen poslovica



  14. #524

    Odgovor: Budizam

    Velika mudrost

    Najveće dostignuće jeste nesebičnost.
    Najveća vrednost jeste ovladati samim sobom.
    Najveći kvalitet je nastojati da služimo drugima.
    Najveće pravilo jeste neprekidna svesnost.
    Najveći lek jeste praznina svih stvari.
    Najveće delo je ne suprotstavljati se toku ovoga sveta.
    Najveći podvig jeste preobraziti strasti.
    Najveći dar jeste neprijanjanje.
    Najveće dobro jeste smiren um.
    Najveće strpljenje jeste poniznost.
    Najveći napor je ne brinuti se za rezultat.
    Najveća meditacija jeste um koji sve napusti.
    Najveća mudrost je prozreti privid.

    Atiša (980–1054)


  15. #525

    Odgovor: Budizam

    Budin savet kralju Pasenadiju

    Poput ogromnih stena,
    planina što paraju nebo,
    i primiču se sa svih strana
    lomeći sve pred sobom,
    tako i starost i smrt
    stižu slamajući živa bića:
    plemenite ratnike, sveštenike, trgovce,
    radnike, parije i smetlare.
    Nikoga ne štede.
    I svakoga gaze.

    Ovde ne pomažu čete na slonovima,
    ni vozari ni konjica,
    ne pomaže ni bitka nadmudrivanja
    niti bogatstvo spasava.

    Zato mudrac,
    videvši šta je za njega dobro,
    nepokolebljiv, stiče poverenje
    u Budu, Dhammu i Sanghu.

    Onaj ko praktikuje Dhammu
    mišlju, rečju i delom,
    dobija pohvale ovde na zemlji
    a posle smrti raduje se na nebu.

    Pabbatopama sutta, SN 3.5


Strana 35 od 41 PrvaPrva ... 253334353637 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •