Budizam - Strana 37
Strana 37 od 41 PrvaPrva ... 273536373839 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 541 do 555 od ukupno 612

Tema: Budizam

  1. #541

    Odgovor: Budizam

    Iz života u život

    Predlažem da uporedite onu bebu koja ste bili u prvoj godini života sa
    osobom koja ste sada: Je li to ista osoba ili nije? "Svakako da nije",
    reći ćete. Odlično. Sad uporedite sebe kad ste imali pet godina i
    sada. Sa pet ste mogli da govorite, ali ta devojčica ili dečak je ipak
    neko sasvim drugi, zar ne? Kako stoji stvar sa deset godina. U to
    vreme su možda već neke od vaših karakternih osobina bile vidljive,
    ali interesovanja i sposobnosti su ipak još uvek detinjasti. Onda,
    uporedite sebe sa dvadeset godina i sada: je li to ista osoba ili ne?
    Sve je teže reći. Ali ćete verovatno pomisliti da to dvoje ipak nisu
    sasvim isti. Uporedite prošli mesec i sada. A juče? Pre jednog sata?
    Zapravo, kad ste počeli da čitate ovo niste bili potpuno isto "ja"
    koje ste sada. Iz jednog trenutka u drugi mi nismo isti, pa ipak ni ne
    sasvim različiti. Upravo je to ono što se podrazumeva i kod ideje o
    preporađanju: biće u prethodnom životu, biće u ovom životu i ono koje
    će nastati u budućnosti -- ona nisu potpuno ista, ali ni potpuno različita.

    Ashin Ottama, The Message in the Teaching of Kamma, Rebirth, Samsara



  2. #542

  3. #543

    Odgovor: Budizam

    Čiji život ne bješe uzoran,
    tko u mladosti ne steče blago,
    taj kao odbačene strijele
    žali promašene ciljeve.

    Buda
    Dhammapada 155


  4. #544

    Odgovor: Budizam

    Termos

    Čitaj sebe, ne knjige. Istina nije negde izvan. To je samo sećanje, ne
    i mudrost. Sećanje bez mudrosti je nalik praznoj termos boci -- ako je
    ne napuniš, beskorisna je.

    Ađan Ča


  5. #545

    Odgovor: Budizam

    Znanje

    Danas ljudi ne tragaju za Istinom. Uglavnom uče samo zato da bi stekli
    znanje od kojeg će posle moći da zarade za život, ishrane porodicu i
    kupe sebi ono što im treba; to je sve. Za njih je biti učen mnogo
    važnije nego biti mudar!

    Ađan Ča



  6. #546

    Odgovor: Budizam

    "Otkud može biti ljutnje
    u onome ko je oslobođen ljutnje,
    ukroćen, ko živi sabran --
    u onome ko je oslobođen ispravnim razumevanjem,
    smiren, takav.

    Među dvojicom gori je onaj
    koji na bes besom uzvraća.
    Onaj koji ne uzvraća
    dobija bitku u kojoj se teško pobeđuje.

    Živiš za dobro obojice
    -- sopstveno i njegovo --
    onda kad, znajući ga da je srdit,
    sabrano boraviš u svome miru.

    Kada tako lečiš obojicu
    -- sebe i drugoga --
    oni koji te za budalu smatraju
    ništa o Dhammi ne znaju."

    Buda
    Akkosa sutta, SN VII.2


  7. #547

    Odgovor: Budizam

    Rođenje i smrt

    Istina je da se rođenje i dukkha (patnja) ne mogu razdvojiti. Čak i u
    onim slučajevima kada je minimalna, dukkha je ipak uvek tu. Otuda se
    najmudriji mnogo više plaše rođenja nego smrti. Nasuprot tome, većina
    nas se više plaši smrti nego rođenja. A smrt je samo prirodna posledica svog
    osnovnog uzroka, a to je rođenje.

    Ajahn Maha Boowa Nanasampano


  8. #548

    Odgovor: Budizam

    Bol je neizbežan, patnja nije.

    Zen izreka



  9. #549

    Odgovor: Budizam

    "Kažem ti, prijatelju, da putujući nije moguće upoznati, videti ili
    dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, starosti, umiranja,
    nestajanja i ponovnog rođenja. Ali u isto vreme, ne tvrdim da je
    moguće dokrajčiti patnju, a da se ne dosegne kraj sveta, nego ukazujem
    na to da je upravo u ovom telu, čiji je rast ograničen, sa njegovom
    moći opažanja i razuma, sadržan svet, nastanak sveta, okončanje sveta
    i put koji vodi do okoncanju sveta."

    Buda, AN 4:45


  10. #550

    Odgovor: Budizam

    Osluškivanje Dhamme sve vreme

    Kao meditantu, tvoja strategija bi trebalo da se sastoji u
    osluškivanju Dhamme ili istinu stvarnosti sadanejg trenutka
    sve vreme, čak i kada si sam samcit. Drugim
    rečima, posmatraj Dhammu i danju i noću. Oko, uvo, nos, jezik i telo
    su fizičke pojave (rupa-dhamma) koje su uvek sa nama. Prizori,
    zvukovi, mirisi, ukusi i senzacije dodira su takođe tu da bi ih
    video, čuo, omirisao, okusio, dodirnuo. A um? I on je tu. Tvoje misli
    i osećanja o različitim stvarima -- dobrim i lošim -- takođe su
    stalno sa tobom. I sve te stvari koje se događaju, na prirodan način
    pokazuju istinu -- prolaznost, nedovoljnost i "ja" kao privid -- tako da
    uvek imaš priliku da je vidiš. Kad list požuti i otpadne sa drveta, on
    ti pokazuje istinu o prolaznosti.

    Dakle, ako neprekidno koristiš ovakav pristup da posmatraš stvari sa
    sabranošću i uvidom, za tebe se kaže da osluškuješ Dhammu sve vreme, i
    danju i noću.

    Ajaan Mun Bhuridatta Thera, The Ever-Present Truth



  11. #551

    Odgovor: Budizam

    Šta god da jeste, upravo sa time vežbamo

    Zaista je izvanredna stvar imati takvu duhovnu praksu koja se fokusira
    i naglašava da se naše vežbanje sastoji u tome da budemo sa TIME. Da
    TO jeste naše vežbanje.... Treniramo svoj um i srce da budemo sa TIME,
    šta god ga TO jeste, ovde, u ovom trenutku i na ovom mestu.

    Ađan Munindo, Selling Samsara


  12. #552

    Odgovor: Budizam

    U skoro svakoj lošoj situaciji postoji mogućnost transformacije, kada neželjeno može biti promenjeno u željeno.

    Ovakva emocionalna alhemija sadrži jednostavan, ali genijalan džudo zahvat: prihvatiti svako iskustvo kao deo puta transformacije, tako što ćemo ga načiniti objektom sabranosti. Umesto da uznemirenost i zbunjenost vidite kao prepreku, shvatate da i oni mogu postati predmetom pomne pažnje. Na taj način naši neprijatelji postaju naši prijatelji, pošto je svaka uznemirenost i ometajuća sila postala naš učitelj.

    Nyanaponika Thera


  13. #553

    Odgovor: Budizam

    Pet kajanja umirućeg

    Mnogo godina radila sam u zdravstvu. Moji pacijenti su bili oni koje su otpustili iz bolnici da na miru umro kod kuće. Sa njima sa podelila neke od najneverovatnijih trenutaka u mom životu. Bila sa sa njima tokom poslednje tri do dvanaest nedelja njihovog života. Ljudi se toliko promene kad se suoče sa sopstvenom smrtnošću. Tako sam naučila da nikada ne podcenim nečiju sposobnost za duhovni rast. Neke od promena kojima sam prisustvovala bile su neverovatne. Svaka od tih osoba doživela je, kao što se može i očekivati, čitavu lepezu emocija: poricanje, strah, bes, kajanje, još malo poricanja i, na kraju, prihvatanje. No, svaki od pacijenata pronašao je svoj mir pre nego što smo se oprostili. Svaki od njih. A kada sam ih pitala ima li nečega zbog čega se kaju ili što bi drugačije uradili, neke zajedničke teme bi se uvek pojavile. Evo pet najčešćih:

    1. Voleo bih da sam imao hrabrosti da živim život koji je odraz moje prave ličnosti, a ne onakav kakav su drugi očekivali od mene. Najveći broj se kajao zbog ovoga. Kada ljudi shvate da je njihov život skoro završen i osvrnu se da još jednom pogledaju, tada je lako uvideti koliko je mnogo snova ostalo neispunjeno. Većina ljudi nije uspela da se pozabavi ni polovinom svojih snova i sada mora da umre znajući da su uzrok odluke koje su načinili ili su izbegli da načine. Veoma je važno pokušati da ostvarimo i posvetimo se barem nekim od naših snova na putu. Onog trenutka kad izgubite zdravlje, suviše je kasno za to. Zdravlje nam donosi slobodu za koju mnogi ni ne shvataju da je imaju -- sve donde dok je ne izgube.

    2. Voleo bih da nisam radio toliko. Ovo je izjavio svaki muški pacijent o kojem sam se starala. Propustili su detinjstvo svoje dece i druženje sa svojom suprugom. I žene su govorile o ovome sa žaljenjem. Ali pošto je većina njih bila starog kova, mnoge žene su bile domaćice. Svi muškarci su duboko žalili što su toliko mnogo vremena provodili upregnuti u posao. Pojednostavljivanjem svog života i praveći svesne odluke na putu, moguće je da vam ne treba toliki prihod za koji smatrate da bez njega ne možete. I stvarajući više prostora u životu, postajete srećniji i otvoreniji za nove mogućnosti, pogodniji za novi način življenja.

    3. Žao mi je što nisam imao više hrabrosti da ispoljim svoja osećanja. Mnogi ljudi potiskivali su svoja osećanja kako ne bi narušili svoje odnose sa drugima. Kao posledica, pristali su da žive poput nekakvih invalida i nikada nisu postali ono što su zapravo mogli da postanu. Mnogi su oboleli usled gorčine i besa koji se u njima nagomilavao. Mi ne možemo da kontrolišemo reakcije drugih. Međutim, iako će možda ljudi reagovati u početku kada za promenu počnete da govorite ono što mislite, na kraju će to vaš međusobni odnos podići na jedan viši i zdraviji nivo. Ako se ne desi to i dođe do razlaza, barem ćete se osloboditi jednog nezdravog odnosa u životu. Kako god da se desi, na dobitku ste.

    4. Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima. Često ljudi ne shvataju do kraja značaj starih prijateljstava, sve dok im ne ostane tek koja nedelja života, a tada vieš nije moguće pronaći ih. Mnogi su bili toliko obuzeti sopstvenim životom, da su dopustili da im zlatna prijateljstva tokom godina iskliznu iz ruku. Mnogo je bilo kajanja zbog neuzvraćenog prijateljstva na vreme i onda kada je postojala šansa za to. Svako nedostaju njegovi prijatelji kad umire. Ali je isto tako uobičajeno da ih izgubimo usled prebrzog načina života. Kada se suočite sa nadolazećom smrću, fizički delovi života gube na značaju. Ljudi žele da svoje finansijske poslove ostave iza sebe obavljene. Ali nisu novac i status ono što ima istinski značaj za njih. Oni žele da stvari ostave u redu zbog dobrobiti onih koje vole. No, obično su suviše bolesni i nemoćni da obave taj zadatak. I na kraju se sve svede na ljubav i međusobne odnose. To je sve što ostane u poslednjim nedeljama, ljubav i naši međusobni odnosi.

    5. Želeo bih da sam sebi dopustio da budem srećniji. Ovo je iznenađujuće često kajanje. Mnogi do samoga kraja nisu shvatali da sreća jeste izbor. Ostajali su zaglavljeni u stare obrasce i navike. Takozvani konfor poznatoga obuzeo je i njihove emocije i njihov fizički život. Strah od promena ih je nagonio da s epretvaraju pred drugima, a i pred sobom, da jesu zadovoljni. A duboko u sebi žudeli su da se dobro ismeju i ponovo čine gluposti u životu. Kada ste na samrtnom odru, više vam zaista nije bitno šta drugi misle o vama. I kako bi bilo divno biti u stanju okrenuti leđa svemu i ponovo se smejati, mnogo pre nego što dođe čas smrti.

    Život jeste izbor. To je tvoj život. Biraj svesno, biraj mudro, biraj iskreno.

    Bonnie Ware

  14. #554

    Odgovor: Budizam

    Ne oklevaj!

    Buda je jednom rekao: "turittunitam singhasingham" -- brzo, požuri,
    hitno je! Meditiraj pri svakom udahu i izdahu. Čvrsto odluči da vežbaš
    već u ovom trenutku. Ako to ne učinimo, demoni misli i nečistoća u umu
    će nas odvesti na stranputicu, pravo u starost i smrt. Na tom putu,
    čak i na dan smrti, nećeš imati vremena da vežbaš!

    Luang Por Sim Bhikkhu, Rush, Hurry, It's Urgent!



  15. #555

    Odgovor: Budizam

    nastavak



    Kalifornija

    OBILNO je kišilo prošle noći i sada, rano ujutro, dok ste ustajali, u vazduhu je lebdio snažan miris ruja, žalfije i natopljene zemlje. Zemlja je bila crvena i čini se da crvena zemlja izrazitije miriše od smeđe. Sunce je već počivalo na brdima s njihovom izuzetnom bojom spržene sjene, a svako drvo i svaki grm presijavali su se, svježe umiveni kišom prošle noći, i sve je prštalo od radosti. Kiše nije bilo šest, ili čak osam mjeseci, i možete pretpostaviti koliko se zemlja radovala, i ne samo zemlja, već i sve na njoj - ogromno drveće, visoki eukaliptusi, drveće bibera i drevni hrastovi. To jutro ptice kao da su drugačije pjevale, i dok ste posmatrali brda i udaljene modre planine, kao da ste se u njima izgubili. Niste postojali, kao ni ono oko vas. Postojala je samo ta ljepota, ta neizmjernost, samo ogromna, prostrana zemlja koja se širila. Tog jutra, iz tih brda koja su se protezala u dugom lancu, došla je tišina koja se susrela sa vašim vlastitim mirom. Bilo je kao da su se zemlja i nebesa susreli, i nastao je blagoslov zanosa.

    Isto veče, dok ste se uspinjali kanjonom prema brdima, crvena zemlja pod vašim nogama bila je natopljena, meka rodna i puna obećanja. Kilometrima ste se uspinjali uz strmi obronak, da bi se tada naglo spustili. Zamakavši za ugao, susreli ste se s tom potpunom tišinom koja vas je već polako obavijala, i dok ste ušli u duboku dolinu, bila je sve prodornija, upornija, prisutnija. Nije bilo misli, samo ta tišina. Dok ste silazili, činilo se da prekriva cijelu zemlju, i bilo je čudesno kako su utihnuli sve ptice i svako drvo. U krošnjama nije bilo povjetarca, i s mrakom drveće se povlačilo u svoju samoću. Čudno je kako bi vas tokom dana pozdravilo, a sada, sa svojim fantastičnim oblicima bilo je daleko, rezervisano i uvučeno u sebe. Prošla su tri lovca s moćnim lukovima i strijelama, s baterijskim lampama vezanim oko čela. Oni su tu bili da ubiju noćne ptice i kao da su bili potpuno neprobojni za ljepotu i tišinu oko njih. Jedini njihov cilj bio je ubiti, i činilo se kao da su sve oči, prestrašene i pune samilosti, uprte u njih.

    Tog jutra u kuću je došla grupa mladih ljudi. Bilo ih je tridesetak, studenti s raznih univerziteta. Oni su odrasli u ovoj klimi i bili su snažni, čvrsti, visoki i puni entuzijazma. Osim jednog ili dvojice na stolici, svi smo sjedili na podu, dok su djevojke u mini suknjicama sjedile s izvjesnom nelagodom. Jedan od momaka progovorio je, spuštene glave, podrhtavajući usnama.

    ,,Želim da živim drugačiji život. Ne želim da robujem seksu, drogama i društvenom prestižu. Želim da budem van ovog svijeta, a ipak sam zarobljen njime. Predajem se seksu, a idući dan sam potpuno potišten. Znam da želim živjeti mirno, s ljubavlju u mom srcu, ali sam mučen svojim potrebama, pritiskom društva u kojem živim. Želim da se pokorim tim potrebama, a ipak se bunim protiv njih. Želim živjeti na vrhu planine, ali se uvjek ipak vraćam u dolinu, jer tamo živim. Ne znam šta da činim. Sve mi je dosadno. Roditelji mi ne mogu pomoći, kao ni profesori s kojima ponekad pokušavam da razgovaram o svemu ovome. Oni su zbunjeni i jadni kao i ja, pa čak i više, jer su mnogo stariji.''

    Ono što je važno je, ne doći ni do kakvog zaključka, ili odluke za i protiv seksa, ne biti ščepan pojmovnim ideologijama. Pogledajmo cijelu sliku naše egzistencije. Sveštenik se zavjetovao na celibat jer misli da, da bi zadobio raj, mora prekinuti sa ženama; ali ostatak svog života on se bori protiv vlastitih fizičkih zahtjeva: on je u sukobu i s nebom i zemljom, i preostali svoj život provodi u tami, žudeći za svjetlom. Svi smo zahvaćeni ovom ideološkom borbom, baš kao redovnik, goreći od žudnje i nastojeći potisnuti je zbog obećanog raja. Imamo fizičko tijelo i njegove zahtjeve. Oni su ohrabreni i pod uticajem društva u kojem živimo, reklama, polugolih djevojaka, insistiranja na dokolici, zabavi, razonodi, pod uticajem društvenog morala, morala društvenog poretka, to jest nemorala i nereda. Fizički smo nadraživani - više i ukusnije klope, cuge, televizije. Cjelokupan moderan život okreće pažnju prema seksu. Nadraženi ste na bezbroj načina - knjigama, pričom i krajnje odobravajućim društvom. Sve vas to okružuje; nije dovoljno samo zatvoriti oči pred tim. Morate vidjeti sav taj život s njegovim smiješnim uvjerenjima i podjelama, kao i krajnji besmisao života provedenog u kancelariji ili fabrici. A na kraju svega smrt. Cijelu tu zbrku morate vidjeti veoma jasno.

    Pogledajte kroz prozor, te čudesne planine, svježe okupane noćašnjom kišom, i tu nevjerovatnu svjetlost Kalifornije, koja samo tu postoji. Pogledajte ljepotu svjetla na onim brdima. Možete omirisati svježi vazduh i obnovljenost zemlje. Što ste budniji za sve to, osjetljiviji ste prema svem tom neizmjernom, čudesnom svjetlu i ljepoti, a što ste više s tim - vaša percepcija biva dubljom. I to je čulnost, baš kao i pogled na djevojku. Ne možete čulima reagovati na ove planine, a zatim ih isključiti kada ugledate djevojku; na taj način dijelite život, i u toj podjeli leže tuga i sukob. Kada planinski vrh odjelite od doline, vi ste u sukobu. To, međutim, ne znači da sa sukobom prekidate ako ga izbjegavate ili bježite od njega, ili se potpuno predajete seksu. Razumijevanje sukoba ne podrazumijeva da vegetirate ili da budete kao krava.

    Sve to shvatiti znači ne biti zarobljen time, ne zavisi od toga. To znači nikada ne poricati ništa, nikada ne zaključivati ili dolaziti do nekog ideološkog, verbalnog stanja, ili načela, u skladu s kojom ćete pokušati da živite. Već i sam pogled na ovu kartu koja se pred vama otkrila znači inteligenciju, i upravo će ta inteligencija djelovati, a ne zaključak, odluka ili ideološko načelo.

    Naša tijela su otupila, baš kao i naše srce i naš um, našim odgojem, našim pokoravanjem obrascu koji je društvo postavilo, a koji poriče osjetljivost srca. On nas baca u rat, razarajući svu našu ljepotu, nježnost i radost. Uočiti sve to, ne verbalno, ni intelektualno, već zbiljski, znači naše tijelo i um učiniti veoma osjetljivim. Tijelo će tada tražiti pravu hranu; um neće biti zarobljen riječima, simbolima, plitkošću misli. Tada ćemo znati kako da živimo u dolini i na vrhu planine; tada neće biti podjele ili suprotstavljanje tog dvoje.

    nastaviće se

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 37 od 41 PrvaPrva ... 273536373839 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •