ovde pročitati
@sati,hvala za ovo,a i za obaveštenje o predavanju,baš bi mogla doći,ako me neangažuju da budem bebisiterka
ovde pročitati
@sati,hvala za ovo,a i za obaveštenje o predavanju,baš bi mogla doći,ako me neangažuju da budem bebisiterka
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
Ako čovek pogreši,
neka to ne ponavlja,
neka uz to ne prianja;
bolno je gomilanje loših navika.
Buda
Dhammapada, strofa 117
Religija
Jedna od reči koje vrlo često pogrešno razumemo jeste i reč "religija"
(sasana). U budizmu, kao i u svakoj drugoj religiji, stariji ljudi
uvek imaju na umu njenu fizičku stranu. Identifikuju religiju sa
hramovima i ritualima. Ali to su samo spoljašnje forme, samo fragmenti
njezine opipljive, materijalne strane. One nisu stvarna religija, ne
ono što je Buda podrazumevao pod religijom. Reč "religija", kako ju je
Buda upotrebljavao, odnosi se na tri stvari: (1) znanje, (2) vežbanje
u skladu sa tim znanjem i (3) čistotu, jasnoću i mir koji dolaze kao
plod takvog vežbanja. To troje čini religiju. Na pali jeziku, one se
nazivaju pariyati-dhamma, patipatti-dhamma i pativedha-dhamma
(teorija, praksa i iskustvo); te tri komponente su religija. U tu
religiju moramo uroniti i razumeti je; bilo da je reč o znanju, praksi
ili utočištu, morate razumeti tu religiju. I ovo što sam upravo rekao,
na širem planu važi za bilo koju drugu religiju.
Buddhadasa Bhikkhu: Two Kinds of Language
Dogmatizam
Jedna od divnih stvari u vezi sa budizmom koja me je u mladim danima
ohrabrila da postanem budista i koja me drži da budem budista i danas
jeste da se postavljanje pitanja uvek ohrabruje. Ne očekuje se da
verujete. U jednom od govora iz Kanona Buda podučava svog glavnog
učenika, poštovanog Sariputu. Pošto mu je rekao šta je imao, Buda ga
pita: "Sariputa, da li veruješ u ovo što sam upravo rekao?" Sariputa
bez oklevanja odgovara: "Ne, ne verujem, zato što to još nisam lično
iskusio." A Buda odvraća: "To je dobro! To je dobro!" To je stav koji
treba ohrabrivati u svakome, bilo da je reč o religiji ili nauci. Ne
verovati, već održavati otvoren um sve dok ne steknemo istinsko
iskustvo. Takav stav ide protiv dogmatizma, ide protiv
fundamentalizma, koji ne viđamo samo u religiji, već često i u nauci.
"Veličina jednog naučnika", kaže stara izreka, "meri se i dužinom
vremena tokom kojeg on sprečava napredak u svojoj naučnoj oblasti."
Što je naučnik poznatiji, što je više uvažavan, to se više njegovi
stavovi uzimaju kao apsolutna istina. Njegova slava sprečava druge
ljude da te stavove dovode u pitanje; ona odlaže dolazak "bolje"
istine. U budizmu, kada pronađete bolju istinu, odmah počnite da je
koristite.
Ađan Brahmavamso: Buddhism and Science
Samodisciplina i strpljenje
"Disciplina" je teška recčza vecćinu nas. Ona priziva sliku nekoga sa
štapom koji nam stoji iznad glave i govori da nešto ne radimo dobro.
Ali samodisciplina je drugačija. Ona je veština da prozremo prazne
pretnje sopstvenih impulsa i otkrijemo njihove tajne. Oni nemaju moć
nad nama. Sve što rade je samo predstava, obmana. Vaši nagoni vrište i
besne na vas, ulaguju se, obmanjuju, prete, ali oni zapravo nemaju
nikakav štap. Popuštate im iz navike. Popuštate im jer se zapravo
nikada niste potrudili da pogledate iza tih njihovih pretnji. Tamo je
sve prazno. Međutim, samo je jedan način da naučite tu lekciju. Reči
na ovoj stranici vas same od sebe neće tome podučiti. Ali pogledajte u
sebe i posmatrajte sve to što izranja -- uznemirenost, napetost,
nestrpljivost, bol -- samo ga posmatrajte i ne uplićite se u njegovu
priču. I na vaše veliko iznenađenje, sve to će jednostavno proći.
Doći i proći. Tako jednostavno. Postoji i jedna druga reč za
samodisciplinu. A to je strpljenje.
Henepola Gunaratana, Mindfulness in Plain English
Uvid i smirenje
Naši umovi su navikli da razmišljaju, ali kada želimo da se smirimo i
opustimo, to je upravo ono što bi trebalo da prestanu da rade.
Naravno, ovo je lako reći, ali teško uraditi, jer će um nastaviti da
radi ono što i inače sve vreme radi. Postoji još jedan razlog zašto mu
je teško da se uzdrži od te navike: razmišljanje je jedina podrška egu u
vreme dok meditiramo, a naročito kada se pridržavamo zaveta plemenitog
ćutanja (izbegavamo da govorimo sa drugima). "Mislim dakle jesam".
Zapadna filozofija prihvata ovo kao jedan apsolut. A zapravo radi se
se o relativnoj istini, koju svi mi doživljavamo. Kada mislimo, znamo
da smo tu; a kad nema naklapanja uma, verujemo da gubimo kontrolu...
Naša prva poteškoća jeste da iako želimo da budemo mirni i opušteni,
da nemamo nikakvih misli, naš um tome neće da se povinuje... Zato,
umesto da pokušavamo i pokušavamo da takvi postanemo, možemo
iskoristiti sve što se javi kako bismo stekli uvid. I onda malo uvida
donosi malo smirenja, a još malo smirenja donosi još malo uvida.
Ayya Khema, When the Iron Eagle Flies
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
Težina jedne planine
Je li planina teška?
Ona može biti teška sama po sebi, ali sve dok ne pokušamo
da je podignemo, ona neće biti teška i za nas.
Ovo je metafora koju je moj učitelj Ađan Suvat često koristio kada je
objašnjavao kako da prestanemo da patimo zbog životnih problema. Ne
poričete da oni postoje -- planine jesu teške -- i ne bežite od njih.
Kako je on to dalje objašnjavao, nosite se sa problemima tamo gde
morate i rešavate tamo gde možete. Jednostavno naučite kako da ih ne
nosite svuda za sobom. U tome leži tajna vežbanja: u življenju sa
stvarnim problemima, a da njihovo postojanje ne predstavlja teret za
naše srce.
Thanissaro Bhikkhu, The Karma of Questions
Izuzetno pomaže pogotovo sada kada sam baš,baš u raskoraku sa opstankom normalng,mislim na bol duše,a kažu dušu čini svaki deo našeg tela.Čitam ponovo i opet se vratim kada se suočim sa nekom drugom temom.
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
"Kada monah ima ljude dostojne divljenja za prijatelje i saputnike,
treba očekivati da će se i on lako i bez dvoumljenja upuštati u
razgovor koji je zaista trezven i podstiče svesnost, tj. razgovoru o
skromnosti u željama, o zadovoljenosti malim, o osamljenosti, o
nevezivanju, o negovanju istrajnosti, o vrlini, o koncentraciji, o
oslobađanju, o znanju i viziji oslobađanja."
Buda
Sambodhi sutta, AN IX.1
Buka
Četiri monaha meditirala su jedno jutro u sali za meditaciju.
Iznenada, na prozoru sale začu se lupanje.
Mladi monah se trgnu iz meditacije i reče ostalima: "Kapak se otkacio
i pravi buku."
Iskusniji monah na to odgovori: "Tu buku pravi vetar."
Treći monah, koji je manastiru proveo već 20 godina, doda na to: "To
samo um pravi buku."
Vidljivo ozlojeđen svim ovim uznemiravanjem, četvrti monah zaključi: "To usta prave
buku".
Šta god da radimo, moramo pri tome imati sabranost, jasno razumevanje
i spokojstvo. Ako čistimo pod, sam taj čin čišćenja poda jeste
najvažnija stvar na svetu; sve ostalo u tom trenutku nema nikakav
značaj. Kada čistimo pod mi ZNAMO da čistimo pod -- naša pažnja je sva
na tom čišćenju poda. I mi to činimo sa potpunim spokojstvom.
Venerable Gavesako, Talking about suffering
Deset povoljnih kvaliteta u našim umovima
U najširem shvatanju puta, u najširem kontekstu duhovne prakse, mi
negujemo i razvijamo odredjene kvalitete koji potpomažu i ubrzavaju
naše napredovanje ka oslobadjanju. Oni se na pali jeziku nazivaju
"parami" i označavaju deset kvaliteta uma i nagomilanu silu koju nam
ti kvaliteti donose: velikodušnost, moral, uzdržanost, mudrost,
energičnost, strpljenje, istinoljubivost, odlučnost, prijateljska
ljubav i spokojstvo... Parami ne dolaze od nekog bića koje je izvan
nas; umesto toga, oni dolaze od našeg postepenog pročišćavanja.
Budističko razumevanje pouzdavanja u neku višu silu ne uključuje nužno
i pouzdavanje u neko natprirodno biće. Reč je pre o poverenju u one
sile čistote u nama koje su izvan našeg malog, strogo omedjenog
osećaja "ja" i koje čine izvor blagosanja u našem životu.
Joseph Goldstein, Insight Meditation
Vrlina
Vrlina donosi ne-kajanje kao svoju korist i nagradu.
Ne-kajanje donosi radost kao svoju korist i nagradu.
Radost donosi ushićenje kao svoju korist i nagradu.
Ushićenje donosi opuštenost kao svoju korist i nagradu.
Opuštenost donosi sreću kao svoju korist i nagradu.
Sreća donosi koncentraciju kao svoju korist i nagradu.
Koncentraciju donosi razumevanje kao svoju korist i nagradu.
Razumevanje donosi nevezivanje kao svoju korist i nagradu.
Nevezivanje donosi oslobađanje kao svoju korist i nagradu.
Na taj način, vrlina, korak po korak, vodi do najvišeg cilja.
Buda
Anguttara nikaya, 10.1