Staro je iskustvo, Atula, nije tek današnje,
da se prekorava onaj tko šuti, kao i brbljavci,
pa i onaj čiji je govor prijazan.
Nitko na svijetu nije besprijekoran.

Niti je bilo, niti će biti, niti sada ima
čovjeka koga se samo prekorava ili samo hvali.

Dhammapada, stihovi 227-8


Možda nekad pomislimo kako Buda nije bio kritikovan ili optuživan za bilo šta, jer je bio toliko pročišćen. To je pogrešno zaključivanje. Zapravo, bilo je upravo suprotno; bio je kritikovan, prekorevan i čak nepravedno optuživan, baš kao i svako drugi. Tragati samo za pohvalom i strahovati od kritike, rekao je, besmisleno je. Komentar uz gornja dva stiha opisuje situaciju kada je veća grupa duhovnih tragača putovala u potrazi za najproduhovljenijim od Budinih učenika kako bi im rastumačio Učenje. Jedan monah je, tako, samo sedeo i ćutao i to ih baš nije mnogo impresioniralo. Drugi im je izlagao nadugačko i
naširoko i o tako uzvišenim stvarima da ih je to bacilo u očajanje. Treći, kad je čuo njihove pritužbe o prethodnicima, ponudio im je učenje koje su oni kasnije ocenili kao suviše pojednostavljeno za njih. Kad je ta grupa konačno stigla kod Bude, opisali su zamerke koje su imali u vezi sa monasima i njihovom podukom. Buda je iskoristio priliku da ukaze kako bila šta što uradimo u ovom zivotu, šta god da kažemo (ili ne kažemo), ne možemo izbeći da nas neko zbog toga kritikuje. Potom je nastavio kako je jedina kritika koja zaista treba da nas zanima ona koju nam uputi mudrac. Ako nas kritikuje neko ko i sam živi čistim životom, imamo razloga da obratimo pažnju na njegove reči. No, možda nas pogađa kritika ma od koga dolazila. U tom slučaju, neophodno je da stvari pogledamo malo dublje. Čak je i Buda bio meta bola koji ljudi i neznajući nose u sebi, jer kritikovanje odatle dolazi. I zato ćemo najverovatnije i sami biti meta. U svemu tome može pomoći ako razumemo da ljudi time samo izbacuju iz sebe bol koji više nisu u stanju da izdrže; oni ga izražavaju kroz nalaženje mana u drugima. Kada imamo svesnost i sposobnost da sebe do kraja prihvatimo, tada jednostavno nismo skloni da kritikujemo bilo koga, ni sebe, a ni druge.