Ja je tako shvatam, kao stanje zadovoljenosti, uravnoteženosti. spokojstva i mira iz kojeg izrasta sreća.
Evo šta o tome ima da kaže veliki učitelj Ađan Ča:
... A kada je u nama ovako čvrsto uspostavljen mir, možemo da se oslonimo na njega. Taj mir je, kažemo, nastao iz konfuzije. Konfuzija je završena. Buda je dostizanje konačnog prosvetljenja nazivao "gašenjem" na isti način kao što se vatra ugasi. Gasimo vatru na mestu na kojem se i pojavila. Gde god da je vrelo, tu je mesto koje možemo da ohladimo. Isto je i sa prosvetljenjem. Nirvana se pronalazi u samsari (krugu preporađanja kroz koji prolazimo). Prosvetljenje i obmana (samsara) postoje na istom mestu, kao i vruće i hladno. Vruće je tamo gde je bilo hladno i hladno je tamo gde je bilo vruće. Kada temperatura raste, svežina nestaje, a kada ima svežine, onda nema više toplote. Na taj način su nirvana i samsara jedno te isto.
Govori nam se da okončamo samsaru, to znači da zaustavimo stalno rotirajući točak konfuzije. Ovo zaustavljanje konfuzije jeste gašenje vatre. Kada je ugašena spoljašnja vatra, nastupa svežina. Kada unutrašnja vatra želje za čulnim zadovoljstvima, mržnje i neznanja utrne, tada takođe nastupa svežina.
Ovo je priroda prosvetljenja: gašenje vatre, hlađenje onoga što je vrelo. To je mir. To je kraj samsare, kruga rađanja i umiranja. Kada stignete do prosvetljenja, stvari su takve. To je kraj neprekidnog okretanja i promene, kraj pohlepe, mržnje i obmanutosti u našim umovima. Mi o tome govorimo kao o sreći, jer ljudi misle da tako izgleda nešto idealno, ali u stvarnosti to je mnogo dalje. To je iza i sreće i patnje. To je savršen mir."