Budizam - Strana 33
Strana 33 od 41 PrvaPrva ... 233132333435 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 481 do 495 od ukupno 612

Tema: Budizam

  1. #481

    Odgovor: Budizam

    Ja je tako shvatam, kao stanje zadovoljenosti, uravnoteženosti. spokojstva i mira iz kojeg izrasta sreća.

    Evo šta o tome ima da kaže veliki učitelj Ađan Ča:

    ... A kada je u nama ovako čvrsto uspostavljen mir, možemo da se oslonimo na njega. Taj mir je, kažemo, nastao iz konfuzije. Konfuzija je završena. Buda je dostizanje konačnog prosvetljenja nazivao "gašenjem" na isti način kao što se vatra ugasi. Gasimo vatru na mestu na kojem se i pojavila. Gde god da je vrelo, tu je mesto koje možemo da ohladimo. Isto je i sa prosvetljenjem. Nirvana se pronalazi u samsari (krugu preporađanja kroz koji prolazimo). Prosvetljenje i obmana (samsara) postoje na istom mestu, kao i vruće i hladno. Vruće je tamo gde je bilo hladno i hladno je tamo gde je bilo vruće. Kada temperatura raste, svežina nestaje, a kada ima svežine, onda nema više toplote. Na taj način su nirvana i samsara jedno te isto.

    Govori nam se da okončamo samsaru, to znači da zaustavimo stalno rotirajući točak konfuzije. Ovo zaustavljanje konfuzije jeste gašenje vatre. Kada je ugašena spoljašnja vatra, nastupa svežina. Kada unutrašnja vatra želje za čulnim zadovoljstvima, mržnje i neznanja utrne, tada takođe nastupa svežina.

    Ovo je priroda prosvetljenja: gašenje vatre, hlađenje onoga što je vrelo. To je mir. To je kraj samsare, kruga rađanja i umiranja. Kada stignete do prosvetljenja, stvari su takve. To je kraj neprekidnog okretanja i promene, kraj pohlepe, mržnje i obmanutosti u našim umovima. Mi o tome govorimo kao o sreći, jer ljudi misle da tako izgleda nešto idealno, ali u stvarnosti to je mnogo dalje. To je iza i sreće i patnje. To je savršen mir."


  2. #482

    Odgovor: Budizam

    Tri moći

    Nemojte praviti grešku i misliti da ste bespomoćna jedinka u ovom
    nepreglednom svetu. Znajte da ste opremljeni sa tri velike moći.
    Posedujete moć tela (kao izvora akcije), moć govora (kao izvora
    izražavanja) i moć uma (kao izvora misli). Koristite te moći mudro i s
    velikim milosrđem.

    Tai Situpa, A Call for Peace in Action


  3. #483

    Odgovor: Budizam

    Life has a motto: that any game is better than no game.
    - LRH

  4. #484

    Odgovor: Budizam

    nastavak
    Da li je nužno izdvajati se iz svijeta?

    ,,Očito je potrebno odreći se svijeta, jer svijet nije realan, kao što je i guru potreban, jer je iskusio stvarnost, i on će onima koji idu za njim pomoći da proniknu u tu stvarnost. On zna, a mi ne. Čudi nas kada kažete da je guru nepotreban, jer vi idete protiv tradicije. Upravo ste vi mnogima postali guru, a istinu nije moguće pronaći sam. Potrebna je pomoć - obredi, vođstvo onih koji znaju. Možda je jednom moguće uspraviti se sam, ali ne sada. Mi smo djeca i trebaju nam oni koji su odmakli putem. Učiti možemo jedino sjedeći do nogu onih koji znaju. Ali vi kao da sve to negirate, i zato sam došao da shvatim zašto.''

    Zagledajte se u rijeku - jutarnju svijetlost na njoj, ona blistava, zelena i sočna polja pšenice, kao i drveće iznad. Tu počiva duboka ljepota; a oči koje to vide, da bi to obuhvatile, moraju biti pune ljubavi. I čuti kloparanje tog voza na čeličnom mostu, jednako je važno kao i čuti poj ptice. Zato gledajte i slušajte gukanje ovih golubova. I gledajte tamarind s ona dva papagaja. Da bi ih oči vidjele, među njima mora postojati zajedništvo - zajedništvo s rijekom, čamcem koji prolazi, punim seljaka koji veslaju i plivaju. To je djelić svijeta. Ako ga odbacite, odbacili ste ljepotu i ljubav - samu zemlju. Vi odbacujete društvo ljudi, ali ne i stvari koje je čovjek u svijetu proizveo. Vi ne odbacujete kulturu, tradiciju, znanje - kada se povučete od svijeta, sve vas to prati. Ljepotu i ljubav odbacujete jer se plašite te dvije riječi i onoga što se krije iza njih. Ljepota je povezana s čulnom stvarnošću, njenom seksualnošću, kao i ljubavlju uz nju vezanu. To odricanje učinilo je takozvane religiozne ljude samoljubivima - možda na nekom višem stepenu u odnosu na svjetovnog čovjeka, ali ipak samoljubivim. Kada ste lišeni ljepote i ljubavi, ne možete susresti ono neizmjerljivo. Ako pažljivije pogledate sannasi-je i svece, vidjećete da su ljepota i ljubav daleko od njih. Oni možda govore o tome, ali oni su grubi krotitelji, nasilni u svojim obuzdavanjima i zahtjevima. I zato su, iako mogu navući narandžastu ili crnu odoru, ili kardinalsku grimiznu odeždu, svi oni zapravo veoma svjetovni. Riječ je o profesiji, kao i svakoj drugoj; sigurno se ne radi o onom što nazivamo duhovnim. Neki od njih bi trebalo da budu trgovci, a ne duhovni emisari.

    nastaviće se

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  5. #485

    Odgovor: Budizam

    Put gašenja

    "Ćunda, nemoguće je da onaj ko i sam tone u mulj izvuče nekog drugog ko tone u isti taj mulj; ali je zato moguće da onaj ko sam ne tone u mulj izvuče nekog drugog ko tone u isti taj mulj. Nemoguće je da onaj ko je i sam neukroćen, nedisciplinovan, u kome je požar strasti neugašen, nekog drugog ukroti, disciplinuje i pomogne mu da ugasi požar svojih strasti; ali je zato moguće da onaj ko je i sam ukroćen, disciplinovan, u kome je požar žudnji ugašen, nekog drugog ukroti, disciplinuje i pomogne mu da ugasi požar svojih žudnji."

    Buda


  6. #486

    Odgovor: Budizam

    Ovo je baš komplikovano pa kao što smo već ranije pisali divna je ta istočnjačka kultura.


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  7. #487

    Odgovor: Budizam

    Što je komplikovano?
    Samo kaže da ne možeš da gasiš tuđi požar dok tvoj turban gori

  8. #488

    Odgovor: Budizam

    Nije na odmet proveriti malo smisao svega napisanog,da ne tumačim drugom pogrešno,zahvaljujem,prijatelju.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  9. #489

    Odgovor: Budizam

    Ako, treba proveravati, draga prijateljice. Nesporazumi su uvek mogući, a naročito kas se komunicira na ovakav način

    Predzorje

    1. U predzorje slušam
    kako vjetar prolazi
    kroz dolinu.

    2. Ptice se raspjevaju.
    Onda opet ušute.
    Tiha noć je pri kraju.

    3. Čekam kada će se
    oglasiti zvono
    pa da ustanem.

    Čedomil Veljačić: Od Nepala do Cejlona



  10. #490

    Odgovor: Budizam

    A sta je ultimativno oruzje za postizanje blagostanja?

    Posmatrati, tj gledati. Razmisljanje (analiza) da bude dobra, mora da dodje tek nakon dobrog
    posmatranja (gledanja).

    Naglasak je na gledanju. Gledaj, gledaj, gledaj svet oko sebe, gledaj i divi se. :D
    Gledaj stavri onako kako jeste.

    Meni je tu problem, um mi mnogo voli da misli o raznim glupostima, tesko ga je stisati
    da samo gleda a manje razmislja..............
    Life has a motto: that any game is better than no game.
    - LRH

  11. #491

    Odgovor: Budizam

    Citat Videmir kaže: Pogledaj poruku
    Gledaj stvari onako kako jeste.

    Meni je tu problem, um mi mnogo voli da misli o raznim glupostima, tesko ga je stisati
    da samo gleda a manje razmislja..............
    Ne vidim u cemu je problem, kad vec kazes: "gledaj stvari kakve jesu"

    Ako ti je um rastresen, gledaj rastresen um, nemoj mastati o skoncentrisanom umu.
    Medjutim, to ne znaci: razmisljaj o "raznim glupostima", vec bez unutrasnjeg komentara posmatraj taj um koji neprekidno trazi neku novu igracku. U podrucje tog posmatranja ukljuci i svoju teznju da ga ukrotis, svoju misao koja kaze: "Hocu da moj um bude miran, a ne da neprestano jurca." Sve to posmatraj, ali ne razradjuj, ne identifikuj se sa tim, posmatraj rastresenost, a ne "ja sam rastresen". I kad ti dosadi taj ringispil mozda ce um poceti da usporava...

    Tacnije, sigurno ce poceti da usporava, jer ovom vezbom prosto jednu naviku (mastanje, sanjarenje) zamenjujes drugom (posmatranje bez unutrasnjeg komentatora).Ocigledno tvoja navika je stara i duboko ukorenjena, ali svejedno, sto pre krenes, pre ces je ukloniti i poceti jasnije da vidis stvari oko sebe.

    A ako si bas resio i da meditiras pogledaj neka od uputstava ovde
    Uputstva za meditaciju

    Srecno vezbanje

  12. #492

    Odgovor: Budizam

    Casa vode ili more

    Neki se covek stalno osecao pritisnut tegobama svakodnevnog zivota, pa se pozalio duhovnom ucitelju:
    "Ne mogu vise! Zivot mi je postao nepodnosljiv!"
    Ucitelj uze malo pepela medju prste i uspe ga u casu vode. Dok se pepeo mesao sa vodom, rece:
    "Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i brzo potamnela."
    Ucitelj potom ponovno uze istu meru pepela i kroz prozor ga prosu u obliznje more. Dok je padao, pepeo je leprsao i rasuo se, ne ostavivsi u moru nikakvog traga.
    "Vidis li?", upita ucitelj svog zacudjenog ucenika.
    "Svakoga dana mozes odluciti hoces li biti casa vode ili more!!!"



    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #493

    Odgovor: Budizam

    Svesni u sred fudbalske gužve

    Jedna od najtežih stvari koje treba naučiti jeste da svesnost ne
    zavisi od bilo kakvog mentalnog ili emocionalnog stanja. Svi mi imamo
    neku sliku o meditaciji. Meditacija je nešto što u tišini, na kursu
    rade neki smireni ljudi, koji se lagano kreću unaokolo. No to su samo uslovi za
    trening. Oni su stvoreni kako bi pomogli koncentraciju, a mi naučili
    veštinu svesnosti. Medjutim, kada smo jednom savladali tu veštinu,
    možemo i treba da izadjemo iz tih ograničenja treninga. Ne moramo više
    da se krećemo puževim korakom da bismo bili svesni. Ne moramo čak ni
    da budemo smireni. Možemo biti svesni dok rešavamo matematički
    problem. Možemo biti svesni u sred gužve na fudbalskoj utakmici.
    Možemo biti svesni u sred izliva besa. Mentalne i fizičke aktivnosti
    nisu prepreka za svesnost. Ako vam je um izuzetno aktivan, i tada samo
    posmatrajte prirodu i stepen te aktivnosti. I ona je samo deo te
    predstave bez kraja koja se odvija u nama.

    Henepola Gunaratana, Mindfulness in Plain English


  14. #494

    Odgovor: Budizam

    nastavak
    ,,Vaše su riječi okrutne, znate li to?''

    Ne, mi samo utvrđujemo činjenicu, a činjenica nije ni okrutna, ni ugodna, ni neugodna, ona je takva. Većina nas je protiv toga da stvari vidi u pravom svjetlu, ali one su zapravo prilično očite i potpuno otvorene. Izolovanje je način života, put kojim svijet ide. Svaki čovjek se kroz svoje egocentrično ponašanje izoluje, bio on oženjen ili ne, bilo da govori o saradnji ili nacionalnosti, postignuću i uspjehu. Tek kada ta izolacija biva ekstremna, imamo neurozu, koja - ako je prisutan talenat - stvara slikarstvo, književnost i slično. To povlačenje iz svijeta sa svim njegovim metežom, brutalnošću, mržnjom i zadovoljstvom, je dio procesa izolovanja, zar ne? jedino što to sannayasi čini u ime vjere, ili Boga, dok to čovjek takmičar prihvata kao sastavni dio društvene strukture.

    Tom izolovanošću vi i postižete izvjesne moći, izvjestan kvalitet strogosti i umjerenosti, koji pružaju osjećaj moći. A moć, bilo olimpijskog pobjednika, predsjednika države ili poglavara crkvi i hramova ista je. Moć u bilo kom obliku je zlo - ako možemo tako reći - i čovjek obdaren moći nikada ne može utrti put ka stvarnosti. Izolacija dakle nije put.

    Da bi uopšte živjeli, saradnja je nužna; a nje nema sa sljedbenikom ili guruom. Guru uništava učenika, kao i učenik gurua. Kako u tom odnosu učitelja i učenog može biti saradnje, zajedničkog rada, zajedničkog istraživanja, zajedničkog putovanja? Ta hijerarhijska podjela kao dio društvene strukture, bilo u religiji, vojsci ili trgovini, u suštini je svjetovna. A kada odbacujete svijet, zapravo ste upregnuti svjetovnošću.

    Nesvjetovnost nije oskudna odjeća, jedan obrok dnevno, ili ponavljanje neke besmislene, iako stimulirajuće mantre ili izraza. To je svjetovnost , kad se odričete svijeta a iznutra ste dio tog svijeta zavisti, pohlepe, straha, prihvatanja autoriteta i podjele na one koji znaju, i one koji ne znaju. Još uvijek je svjetovnost kada težite za postignućem, bilo slave ili onog što možda zovete idealom, ili Bogom, ili kako vam drago. Ono što je u suštini svjetovno, jeste prihvaćena tradicija kulture, a povlačenjem u planinu, daleko od ljudi, ne riješavate se te svjetovnosti. Stvarnost ni u kojem slučaju ne vodi tuda.

    Čovjek mora biti sam, ali ta osamljenost nije izolacija. Ta osamljenost podrazumijeva slobodu od svijeta pohlepe, mržnje i nasilja, sa svim njihovim istančanostima, kao i slobodu od bolne usamljenosti i očaja.

    Biti sam znači biti stranac koji ne pripada niti jednoj religiji ili naciji, vjerovanju ili dogmi. Ta se samoća sučeljava sa nevinošću koju nikada nije okaljalo čovjekovo zlo. Nevinost je ta koja može živjeti u svijetu, sa svim njegovim nemirima, a ipak ne izvirati iz njega. Ona nije umotana ni u jednu nošnju. Cvijet dobrote ne nalazimo ni na jednom putu, jer nema puta ka istini.

    Ako svjesno zauzmete stav, položaj, da bi meditirali, onda se to pretvara u zabavu, igračku uma. Ako se odlučite izdvojiti iz zbrke i bijede života, onda to postaje iskustvo uobrazilje - a to nije meditacija. Niti svjesno, niti nesvjesno, ne smiju u tome učestvovati; oni čak ne smiju ni biti trajanja i ljepote meditacije u suprotnom, isto tako možete prošetati i kupiti neki srceparajući roman.

    U potpunoj budnosti meditacija nema saznavanja, nema prepoznavanja, niti pamćenja nečega prošlog. Vrijeme i prostor potpuno su ukinuti, jer oni su žiža koja sužava vlastito viđenje.

    U trenutku svijetlosti, misao blijedi, a svjestan napor da se iskusi i pamćenje istog, jesu riječ koja je prošlost. A riječ nikada nije ono zbiljsko. U tom trenutku - koji nije vrijeme - ono krajnje je neposredno, upravo ovdje, ali to krajnje nema simbola, nema ničijeg lika, nema boga.

    Tog jutra, naročito tako rano, dolina je bila izuzetno tiha. Sova je prestala hukati, a s udaljenih brda nije bilo odgovora druge sove. Na istoku je bio prigušen sjaj, najava, a Južni Krst još nije izbljedio. Lišće je bilo potpuno nepomično, bez šuštanja, i činilo se kao da se Zemlja više ne vrti. Mogli ste da osjetite tu tišinu, dodirnuti je, onjušiti, i u sebi je imala nečeg od dubokog prožimanja. Nije to bila tišina vani među brdima, među drvećem, koje je bilo nepomično; vi ste bili dio nje, ništa vas nije razdvajalo. Dijeljenje na buku i tišinu nije imalo značaja. A ta brda mračna, nepomična, bila su dio toga, kao i vi sami.

    Ta tišina bila je veoma živa. Ona nije bila negiranje zvuka, i čudesno tog jutra ušuljala se kroz prozor poput opojnog mirisa, a s njom i slutnja, osjećaj apsolutnog. Gledajući kroz prozor, nestalo je rastojanje među svim stvarima, a vaše su se oči otvorile sa svitanjem i svijet su vidjele kao prvog puta.

    ,,Mene zanimaju seks, društvena jednakost i Bog. Jedino to je važno u životu, ništa drugo. Politika, religija, sa svojim sveštenicima i obećanjima, svojim obredima i vjeroispovijestima, toliko su uvredljivi. Oni zaista ne objašnjavaju ništa, nikada nisu riješili nijedan problem, jedino su pomogli njihovom produžavanju. Na različite načine prokleli su seks i podržavali su društvene nejednakosti, a bog, tvorevina njihovog duha, je kamen, koji su obavili ljubavlju i njenim čuvstvom. Što se mene tiče, ja u njima ne vidim ništa. To vam kažem samo zato, da bi sve to zanemarili i pozabavili se s ova tri problema - seksom, društvenom bijedom i onim što zovu Bog.

    Za mene je seks neophodan kao i hrana. Priroda je stvorila muškarca i ženu i užitak noći. Meni je to važno koliko i otkriće istine koju možemo nazvati Bog. I važno je saosjećati sa svojim bližnjim, baš kao i voljeti ženu u svojem domu. Seks nije problem. Ja uživam u njemu, ali u meni strah je od nečeg nepoznatog, i upravo taj strah i bol koji moram razumjeti - ne kao problem koji treba riješiti, već radije nešto u šta moram proniknuti, kako bih zaista bio očišćen. Zato bih želio, ako imate vremena, o tome razgovarati s vama.''

    Da počnemo s zadnjim, umjesto onim prvim, možda će tada drugi problemi biti dublje shvaćeni; možda ćemo tada otkriti nešto sasvim različito od onog što zadovoljstvo može pružiti?

    Želite li osnažiti svoje vjerovanje, ili zapravo želite vidjeti stvarnost - ne doživjeti je, već je zaista vidjeti umom i srcem, potpuno budnima i bistrima? Vjerovanje je jedno, a viđenje drugo. Kao i vjera, vjerovanje vodi u tamu. Vjerovanje vas vodi u crkvu, mračne hramove i omamljujuća čuvstva rituala. Na tom putu nema stvarnosti, jedino uobrazilja, ornamenti predstavne mašte koji ispunjavaju crkvu.

    Ako negirate strah, vjerovanje nije potrebno, ali ako prianjate uz vjerovanje i dogmu, onda ima mjesta za strah. Vjerovanje nije samo ono što pripada vjerskim sankcijama; ono može nastati čak i ako ne pripadate ni jednoj religiji. Možda imate vlastito individualističko, isključivo vjerovanje - ali to nije svijetlost jasnoće. Misao se trudi oko vjerovanja, kako bi se zaštitila od straha koji je sama stvorila. A put misli nije sloboda pažnje koja vidi istinu.

    Neizmjerno ne možete tražiti mišlju, pošto misao uvijek ima granice. Uzvišeno je van dosega misli i razuma, kao što nije ni plod čuvstva, osjećaja. Negacija misli je pažnja; negacija misli je i ljubav. Tražite li najviše, nećete pronaći; ono mora vama doći, ako imate sreće - a imati sreću znači otvoren prozor vašeg srca, a ne misli.

    ,,To je prilično teško, zar ne ? Od mene tražite da poreknem cijelog sebe, sebe kojeg sam veoma pažljivo njegovao i podržavao. Mislio sam da je sreća u onom što možemo nazvati Bog, vječna. To je moje utočište; u tome je sva moja nada i radost; i sada tražite da sve to odbacim. Je li to moguće? I da li to zaista želim? Osim toga, zar mi ne obećavate nagradu ako sve to zanemarim? Jasno, ne nudite mi zapravo ništa kao nagradu, ali da li zaista mogu - ne tek verbalno - potpuno odbaciti ono na šta sam se uvijek oslanjao?''

    Pokušate li to namjerno učiniti, pretvoriće se u sukob, bol i beskrajnu bijedu. Ali ako tu istinu vidite - kao što vidite istinu ove lampe, treperavog svijetla, fitilja i medenog postolja - onda ste kročili u novu dimenziju. U toj dimenziji, ljubav ne zna za društvene probleme; nema rasne, klasne ili intelektualne podjele. Jedino nejednaki osjećaju potrebu za jednakošću. Nadređeni je taj, koji teži da održi svoju podjelu, svoj stalež, svoje puteve. A podređeni vječno teži da postane nadređeni; potlačeni da postane tlačitelj. Znači naprosto donijeti zakone - iako su oni nužni - ne znači i kraj podjele i njene okrutnosti; kao što ne znači ni kraj podjele između rada i položaja. Rad koristimo da bi ostvarili položaj, i tako počinje cijeli krug nejednakosti. Problemi društva ne završavaju se moralom, koji je društvo izmislilo. Ljubav ne zna za moral, i ljubav nije reforma. Kad ljubav postane užitak, bol je neizbježan. Ljubav nije misao, a misao donosi užitak - kako seksualni, tako i užitak postignuća. Misao osnažuje i produžava zadovoljstvo trenutka. Misao, razmišljajući o tom užitku, daje mu vitalnost idućeg trenutka zadovoljstva. Seksom zovemo to traganje za užitkom, zar ne? Uz to imamo u velikoj mjeri privrženost, nježnost, pažnju, zajedništvo i slično, ali kroz sve to provlače se bol i strah. Tu nit koja se provlači, misao svojim djelovanjem čini neprekinutom.

    ,,Ali ne možete užitak razdvojiti od seksa! Ja živim za to zadovoljstvo; ja ga volim. Za mene je ono važnije od novca, položaja ili ugleda. Znam da užitak donosi bol, ali i prevladava nad bolom, pa zato ne brinem.''

    Kada se taj užitak, koji toliko volite, završi - starošću, nesrećom, vremenom - vi ste u klopci; tada je patnja vaš pratilac. Ali ljubav nije užitak, i nije plod čežnje, i upravo zato, gospodine, moramo kročiti u drukčiju dimenziju. Tamo gdje su naši problemi - i naša sporna pitanja - razriješeni. Bez toga, šta god činili, uvijek postoje patnja i zbrka.
    nastaviće se

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  15. #495

    Odgovor: Budizam

    Misao je samo pokret uma

    Ukoliko srce ili um - ćitta – zamislimo kao okean, onda su aktivnosti
    srca ili uma nalik talasima na tom okeanu. Naše vežbanje bi trebalo da
    se sastoji u tome da na te talase gledamo kao na talase koji promiču
    površinom okeana.

    Većinu nas povuče takva aktivnost. Ja još uvek bivam ponesen talasima,
    kretanjem uma, i zaboravim se, izgubim pravac. Vežbanje znači ne
    zaboraviti na pravac i negovati svesnost koja pravi razliku između
    samog znanja i onoga što se saznaje. Mi možemo znati neki osećaj na
    telu; mi možemo znati osećaj, kretanje energije, sadržaj uma, ideje,
    utiske, pojmove, sećanja i maštanja. Sve to treba videti kao
    aktivnost. Ako ih ne vidimo kao aktivnost, šta se događa? Postajemo ta
    aktivnost i bivamo upleteni u nju. Postoji jedna oštroumna izreka u
    japanskom budizmu: "Smej se, ali se ne izgubi u smehu; plači, ali se
    ne izgubi u plakanju." Isto tako možemo reći: "Misli, ali se ne izgubi
    u mišljenju; uživaj, ali se ne izgubi u uživanju."

    Ajahn Munindo, Profoundly Simple



Strana 33 od 41 PrvaPrva ... 233132333435 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •