Hiljade i hiljade učenika praktikovali su meditaciju i došli do njenih
plodova. Ne sumnjaj u njezine mogućnosti zbog jednostavnosti metoda.
Ako ne možeš da pronađes istinu upravo ovde i sada, gde drugde
očekuješ da je pronađes?
Bilo bi divno kada bi svako od nas mogao da napusti taj unutrašnji
monolog i boravi u tihoj svesnosti sadašnjeg trenutka, dovoljno dugo
da bi shvatio koliko je on divan. Tišina je toliko plodonosnija u
pogledu mudrosti i jasnoće od mišljenja. Kada uvidite koliki je užitak
i vrednost tišine u nama samima, tada vam ta tišina postaje privlačnija i
važnija. Unutrašnja tišina postaje ono čemu um teži. On neprestano
traži tu tišinu, do tačke da razmišlja jedino kada zaista mora, jedino
kada to ima svrhe. Pošto ste, na tom stupnju, shvatili da je veći deo
onoga o čemu razmišljate svakako nepotrebno, da vas ono nikuda ne
vodi, stvarajući vam samo glavobolju, tada rado i lako veći deo
vremena provodite u tišini unutrašnjeg mira.
Buda je ukazao da postoje cetiri nacina na koja ljudi skrenu sa puta.
Dva od njih su da sledimo ono sto nam se svidja i bezimo od onoga sto
nam se ne svidja. Druga dva su da smo savladani iluzijom i strahom. Te
stvari navode ljude da skrenu sa puta. I tako se zaputimo kroz sikaru
i onda ko zna kuda, jednostavno zato sto nam prija da sledimo ono sto
nam se dopada i izbegavamo ono sto nam se ne dopada -- iako bi te
stvari koje nam se ne svidjaju cesto trebalo malo pazljivije da
zagledamo. Zasto nam se one ne dopadaju? A to sto nam se dopada, zasto
nam se u stvari dopada? Kakvo tacno dobro nam ono donosi?
Jedno od najvaznijih ucenja koje mi je Adjan Cha ikada dao bilo je
kada sam kod njega jednom dosao, potpuno ophrvan sumnjama i brigama.
Posto smo malo popricali, pogledao me je i rekao; "Ako je nesto
nesigurno i hoces da ga ucinis sigurnim, patices." Hm, to je zaista
ocigledno. Medjutim, on je znao o cemu govori, zaista je znao. Ako je
nesto nesigurno, morate ga videti kao nesigurno -- zasto odmah
pokusavate da ga pretvorite u sigurno? Samo zbog svoje vezanosti za
izvesnost nismo u stanju da ucimo od neizvesnosti. Pa ipak, samo kada
smo nesigurni ucimo. Kada smo nesigurni, mozemo da se trgnemo,
pogledamo oko sebe i kazemo; "Sta se to dogadja; u cemu je stvar?"
Kada smo nesigurni, imamo priliku da budemo budni i pazljivi. Kada smo
sigurni, jednostavno se zavalimo, debljamo i postajemo lenji. Ljudi
koji su zaista sigurni nemaju onaj osecaj otvorenosti i vitalnosti,
nemaju nagon za istrazivanjem zivota. Za njih je sve vrlo zatvoreno i
izvesno.
Zivot vam donosi mnostvo prlika za ucenje, samo su te prilike
cesto prerusene u neprijatnosti... Ako ste sa nekim ko vam se ne
dopada, iskoristite tu priliku da razvijate dobrodusnost, cime pravite
korak ka
smirenosti. A ako ste u teskoj situaciji, cak bolnoj, i odlucni ste da
od nje naucite sve cemu vas moze poduciti, tada ste otkrili tajnu
velikog postignuca. A ta tajna je da volite i ono sto ste do tada
mrzeli. Poenta je u tome da volite sve ono sto vam se dogadja, bilo da
vam se dopada ili ne.
Buda je vežbanje uma upoređivao sa držanjem ptice u ruci. Um je
sličan toj maloj ptici i pitanje je kako je zadržati u šaci a da ne
odleti. Ako suviše čvrsto stisnete šaku, ugušićete pticu. Ako je
suviše opustite, ptičica će se izmigoljiti i pobeći. Dakle kako ćete
je držati, a da ne umre, odnosno ne pobegne? Isto to važi i za naše
vežbanje uma, koje ne sme biti ni suviše kruto, ni suviše ležerno, već
uvek s pravilno odmerenim naporom.
Žudnja nije deo nas, već tek način na koji
obično reagujemo vođeni neznanjem... No, mi nismo
njene bespomoćne žrtve. Možemo joj dopustiti
da bude ono što jeste i tako početi da je napuštamo.
Žudnja ima moć nad nama i zavodi nas samo dotle dok se
sa njom poistovećujemo, dok verujemo u nju i reagujemo na nju.
Baš kao što svaka kap vode u ogromnom okeanu ima samo jedan jedini
ukus - ukus soli -- na isti način ovo Učenje i njegova praksa imaju
samo jedan jedini ukus -- ukus slobode.
Duhovno vežbanje je teško u početku. Pitaš se kako bi uopšte mogao da
istraješ u svemu tome. Ali kako se na njega navikavaš, vežbanje
vremenom postaje sve lakše. Ne budi tvrdoglav i ne forsiraj sebe
previše. Ako vežbaš u skladu sa svojim mogućnostima, malo-pomalo
pronalazićeš sve više zadovoljstva i radosti. Kako budeš razvijao
unutrašnju snagu, tvoji pozitivni postupci će sve više dobijati na
dubini i širini.
Dalai Lama: A Flash of Lightning in the Dark of Night
Tri stvari nikada ne zaboravljamo u vezi sa svojim telom:
* da ga očistimo,
* da ga nahranimo,
* da ga lečimo.
Ove tri stvari obično zaboravljamo u vezi sa svojim umom:
* da ga očistimo (mirom meditacije),
* da ga nahranimo (dobrom Dhammom),
* da ga lečimo (oslobadjajući se bolesti pohlepe, mržnje i neznanja).
Um se prlja i treba ga pročistiti; postaje gladan i treba mu hrana; i
uglavnom je sve vreme u groznici i treba mu lek.
Zašto tako lako zaboravljamo na sopstvenu dobrobit?