Idem da kopam njivu, ili malo prošetam do parka i nazad, čisto da razbistrim glavu o narednim postupcima...
Idem da kopam njivu, ili malo prošetam do parka i nazad, čisto da razbistrim glavu o narednim postupcima...
Obicno nedozvoljavam idiotima da me izbace iz takta u toj meri da potpuno poludim,dobro nekad malo dignem frku al se brzo smirim....sad koliko ko smatra malo.....
Poruku je izmenio streethorn, 13.01.2009 u 10:26 Razlog: yaboravljen citat
istresam ga upravo
sve zavisi koliko sam besna.. ako je to tek prolazna nervoza, onda mi samo treba neko za razgovor.. ali ako sam besna stvarno, ako me neko razljuti.. sklanjaj mi se sa puta vicem, urlam, ne mozes mi labrnju zapusiti i mnogo mi bolje tako nego da cutim.. kad bih u sebi talozila te negativne emocije, mislim da bih poludela
i zavisi, desi mi se i da se rasplacem.. ali opet, to sve zavisi sa kime se posvadjam..
ne volim kad me za nesto pogresno optuzuju.. to keva ima obicaj kad nesto ispizdi na mladju sestru, pa onda i mene ubaci u taj paket.. to me onako i najbrze razljuti isto mi ne pase i kad mi neko tandrche po zivcima namerno.. pa kuliram dok mogu, ali begi bolje dok sam dobre volje
nisam ja strasna sve dok me cackas
Krek, krek.. Ne gudra
ranije sam obicavala da vikende provodim na planinarenju...ti napori su me toliko fizicki iscrpljivali da sam preko nedelje ostajala bez snage za bes
medjutim...
sada razbijam stvari po kuci...u stanju sam da porazbijam sta mi prvo dodje pod ruku,bez zaljenja
to su ionako samo stvari,a stvari se uvek mogu zameniti...
desava se i da gutam bes pa puknem na sitnici,pa urlam dok se ne rastope boje...
eksplozivne sam naravi...
Ploviti se mora i bez broda ..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Malo stvari me može iznervirati... Ladovina sam generalno ali kada sam zbog nepravde izostavljena ili budem kažnjena zbog toga što sam pametna e onda sam grozna: ironična, udaram nisko, govorim tiho, staloženo i imam opasan pogled!
I nije mi žao!
...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...
Moj prag tolerancije je vrlo visok...naučila iz iskustva...strašno...
Pre sam ''pucala'' na raznim stvarima i nije vredelo ni brojanje, ni okretanje od izvora mog besa, ma ništa... Vremenom sam shvatila da ništa nije vredno da bi se ja nervirala i gubila granice zbog raznih gluposti...
Sada me izvuče iz koloseka samo nešto što je vezano za mene i moje najbliže... A onda prvo odbrojim, dobro promislim kako i šta raditi i ne dozvoljavam da po inerciji odreagujem jer obično bude suprotno od onog što sam želela...
I moj prag tolerancije je vrlo visok... Bio... Zapravo, trudila sam se da budem maksimalno fer, da ne obraćam pažnju na zajedljivce, ne odgovaram na ironiju i sarkazam, bezobrazluk pripisujem gluposti i nekulturi, a onda mi je pukao film jer se stvari time nisu rešavale nego taložile jedna na drugu... Bila sam džak za istresanje tuđih frustracija dok nisam počela da uzvraćam istom merom... A nekad i preko mere... Možda me ne ostavljaju na miru ali me bar više ne boli žaludac i ne uljuljkujem se u samoutešnu priču kako me to uopšte ne dotiče... Ne diram dok me ne diraju, a kad me očepe onda
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Trudim se iz sveg srca da odrzavam harmonijuM na svom facebooku kako bi ljudi mislili da sam finija nego shto jesam i onda izvesna osoba, pochne da me podbada, da se ponasha nepristojno i ostavlja kompromitujuce poruke o meni i nashem delikatnom odnosu..e onda ja....
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
i ja imam isti problem....tacno znam kako Vam je,draga Isahara.....
Ploviti se mora i bez broda ..
Kod mene je sve kako vetar duva,nekada cutim,tolerisem i trpim puno,a nekada eksplodiram u sekundi.Sve zavisi od situacije i ko je u pitanju.Umem da se rasplacem,izadjem napolje,setam i izduvam se.Pucam kada je nepravda u pitanju i tada sto dalje od mene,jer tada bukvalno ne prezam ni od cega.Isto tako me izludi kada neko pocne da govori u mnozini.Kada se vec raspravljam i svadjam hocu da mi se imenuje svako!Kako poludim od tih fora,ili kao provokacija,sve nesto hoce da mi kazu i ne zavrse mi do kraja,strasno.Ono sto me takodje u sekundi iznervira je kada mi neko kaze ti si to mislila.O od toga bukvalno dobijem napad i besnim kada me neko ne gleda u oci.