euridika kaže:
Ja sam u devedesetim imala dvadesetak i nešto manje i nešto više. Godine kada normalni mladi ljudi pakuju svoje rančiće i odlaze da se zevzeče po svetu, jer se u tim godinama najmanje razmišlja, najviše i najintenzivnije živi. Ja sam sedela kod kuće i čekala da mi se javi da li mi je neki od braće upucan na Plitvicama, u odbrani Knina ili na Kosovu, čekala sam sa ogromnim strahom poziv da se tata pridruži odbrani domovine, čekala sam nove srećnije dane, čekala na jednoj autobuskoj stanici u Sremu, sa, obično, preko 100 ljudi, jedan autobus koji je vodio ka prestonici, jedan trocifreni broj koji je značio spas u tim danima, spas posle 45 minuta najgušćeg pakovanja sa bezbroj ljudi koji su bili tužni, namrgođeni, besni, kojima sam smetala ja i moj ranac i moja knjiga koju sam pokušavala da čitam, sve im je smetalo...
I sada bih ja mogla ovako memoare da zgužvam o tim devedesetim, pamtim svaku šetnju Beogradom, pamtim jednu kafu u SKC-u koju je pilo nas 6-7 jer nismo imali novca za više, pamtim sva putovanja na koja nisam otišla, sve snove koje sam tiho u potaji sanjala, pamtim strah u očima mojih roditelja kada bih, posle duge svađe, ipak odlazila nekuda da se borim za nešto, pamtim sve horor scene na Dnevnicima 2, rascopane lobanje, napuštena sela, "žao mi konja" koje bi mi tada letelo kroz glavu, pamtim najezdu drekavaca i skakavaca obučenih, zapravo svučenih tako da te mozak zaboli pri samo jednom pogledu i na samo jedno slušanje svega toga, pamtim kako sam plakala kada je bombardovanje završeno, i kada je proglašena pobeda, plakala zbog bezumlja i poslednjih, tada sam mislia poslednjih udara na moju svest.
E sada, ono što sam ja htela da kažem jeste da su devedesete bile jezive, i toliko loše energije i straha i ludila skoncentrisanog u samo petnaestak godina (neke države ne dožive takve momente u 200 godina istorije (blago njima)), ali, ali, ali ja sam se tada borila i ja sam se nadala da će bolje sutra doći, ja sam se tada nadala najsnažnije na svetu!
Ja sam nadu izgubila u 2000-im, one su me zgazile i uništile ono malo optimizma što je bilo ostalo posle devedestih.