Pa šta ti misliš, da ja ovo radim za džabe? A?!", reče čovek u belom mantilu, sa stetoskopom oko vrata."Ne, ne!... Samo sam mislio da će biti...jeftinije...", odgovori skrušeno čovek u sivom kaputu, osećajući se zavijenim u crno. "Pa kakvi ste vi to ljudi, majku mu! Doš'o u državnu bolnicu, don'o flašu Džonija, pa misli - zaslužio da bude operisan! Da ti pokažem ja nešto..."Ustao je i pošao prema plakaru u dnuordinacije, a zatim ga otvorio tako da se videla unutrašnjost. "Gledaj! Ovo je sve viski koji mi donosite ti i tebi slični! Ima sigurno tri'es flaša. Šta da radim ja s tim? Da otvorim fri-šop?! A!?!", grmeo je, sve ljući i ljući. "Neću viski!!! Ocupare!!! Razumeš?! Keke!! Đenge!! Ze- lene, plave, u koverti, bez koverte, kakve god oćeš... Evo, dobro - primamčak i ove naše, usmrdele, da ti učinim.Ali samo krupne. One od dva'es dinara su bakteriološki neispravne."
Čovek u sivom je bivao sve manji i sve više ličio na makovo zrno. "Jeftinije...", nastavio je onaj drugi, rugajući se. "Može jeftinije... ali bez anestezije!..." Čovek u sivom je podigao pogled. "Ali... kako? Da ostanem budan za vreme operacije?" Čovek u belom je seo i podigao noge na sto."Budan, nego šta! Ma, nemoj... Ja da operišem - a ti da konjošeš. More, nesamo da ćeš da budeš budan, nego ima
i da mi dodaješ instrumente!"
U Nacionalnom parku SRBIJA već dugo postoji vrsta Lekar (Primarius), koja je i dobila ime po tome što se prima na razne stvari. Lekar se pre svega prima na obolele predstavnike svih ostalih vrsta i liže im rane da bi što pre zacelile, u nedostatku lekova. Ali, prima se on i na druge stvari, pa je po tome i napravljena sledeća podela.