Htela sam da prekucam meni najjače delove koje Gogolj piše u Prepisci sa prijateljima, XXVIII OSOBI NA VISOKOM POLOŽAJU* , ali nema šanse da završim danas. Ostaviću ovde da mi čuvaš dok ne nađem još slobodnog vremena jer vredi da nas podseti iznova i iznova i... .
"... Ne kažem Vam da postanete hrišćanin u potpunosti, ali Vi ste blizu toga. Vas više ne pokreće častoljublje, više Vas ne privlače ni činovi, ni nagrade, Vi uopšte ne mislite na to da, pozirajući pred Evropom, od sebe načinite istorijsku ličnost. Rečju, Vi ste upravo dostigli onaj stepen duševnog stanja, koji mora da ima onaj ko sada želi da Rusiji donese korist. Pa čega se onda bojite? Ja čak i ne razumem kako može bilo čega da se boji onaj ko je već shvatio da svuda treba delovati kao hrišćanin. On je na svakom mestu mudrac i svuda zna posao. Pođete li na Kavkaz, pre svega se pažljivo osvrnite oko sebe. Hrišćansko smirenje neće Vam dozvoliti nikakvu brzopletu prenagljenost. U početku ćete, kao učenik, sve otkrivati. Nećete propustiti nijednog starog oficira, ne ispitavši ga o njegovim ličnim okršajima s neprijateljem, znajući da samo iz detalja proizilazi poznavanje celine. Sve ćete privoleti da Vam pojedinačno opišu podvige vojničkog života u logoru; pitaćete i cicijanovce, i jermolovce **, i oficire našeg vremena, i kada prikupite sve što je potrebno, kada sve pojedinosti objedinite, sakupite sve brojke i saberete ih - vojskovođi će se plan sam po sebi pokazati: neće biti potrebno da lupate glavu, a sve što treba da uradite biće jasno kao dan. Pa i kada Vam ceo plan već bude u glavi, ni onda nećete žuriti; to Vam neće dozvoliti hrišćansko smirenje. Ne iznoseći plan nikome, pitaćete svakog istaknutijeg oficira kako bi on postupio na Vašem mestu; saslušaćete svačije mišljenje, pa čak i savet od bilo koga, ma bio i na neznatnom mestu, znajući da ponekad..."
* Pismo je, po svemu sudeći, upućeno grofu A.P. Tolstoju. I ovo pismo je zabranila cenzura.
** Misli se na oficire koji su ratovali na Kavkazu pod komandom generala pavla Dimitrijeviča Čicijanova (1754 - 1806.) i Alekseja Petroviča Jermolova (1777 - 1861.).