pozdravljam sve vlasnike pasa i pokušavam ovim putem da ih opomenem na redovnu vakcinaciju.
O ovoj bolesti možete naći mnogo na netu i uveriti se koliko je zapravo teška i opasna. Mi smo se uverili u to na veoma bolan način. Jasmina naša tromesečna foks terijerka je danas treći dan pod terapijom.
moramo da vam skrenemo pažnju da sebi nikako ne dozvolite ovako nešto, a verujte dešava se i najvećim ljubiteljima životinja. mi zapravo imamo brata vet tehničara i u frižideru nam stoji redovna vakcina protiv zaraznih bolesti i okasnili smo svega 7dana.
Naše iskustvo teče ovako:
nešto pre početka bolesti: piški u kući iako je davno naučila da se to ne sme - tako mi i treba kad je hvalim kako je pametna i kad je za tri dana naučila
Prva noć: pas je povratio hranu koju je pojeo - ma sjebala je stomak onim ubuđalim hlebom što je našla na dvorištu, proći će
Drgi dan: pas vidno ima stomačne probleme, gubi apetit, proliv - jebem ti hleb. s'obzirom na malu apoteku u frižideru dajem joj linkomicin (antibiotik)
Druga noć: Jasmina nije naš pas, ne zainteresovana je za igru, uporno povraća i ako nema šta, malaksala je i spava - samo se ti naspavaj biće sve ok
Treće jutro: jasmina je živnula nije baš najbolje ali nije strašno. odlazim na posao i igrom slučaja se zadržavam ceo dan
Treći dan i noć: katastrofa, strah je i pogledati, dlaka se ofucala oči upale, totalna apatija, odlazi u naj zabačenije mesto u dvorištu i ako je kućni pas, to definitivno nije ona - sumnjam na štenećak, kasno je nemam trenutno novaca da je vodim kod vet, dajem joj opet linkomicin mada znam da neće puno pomoći, pokušavam joj dati vode špricom pošto je vidno dehidrirala. sve u svemu jako duga noć na kraju joj dozvoljavam da ode u onaj jebeni kutak i puštam je da na miru ugine jer imam osećaj da ona tako želi. celu noć ne spavam čekam da mi zagrebe na vrata i na kraju krajeva tešim sebe da ću je naći ujutro mrtvu.
Četvrti dan: ujutru hoda, jedva ali kreće se, grabim je i trčim kod vet inekcije, infuzija, lekovi haos. veterinar mi ostavlja super nadu: "samo da znaš ovo će da košta, a šanse da je održimo u životu su gotovo nikakve" odlazimo kući stanje nepromenjeno apatija povraćanje ničega, pas je zapravo više mrtav nego živ. upale okice gledaju u prazno skačem derem se ona ne reaguje. vrištim. pokušavam joj dati bebi kašu špricem ona pojede ali kroz desetak min povrati. odlazimo na popodnevnu terapiju. opet gomila inekcija, ovaj put imamo normalnu temperaturu. kući spava kad gle čuda ustaje i pije vodu, plačem od sreće, nahranim je uz pomoš šprica bebi kašicom ona povrati, ali više ne povraća učestalo ono ništa. noć: pije vodu
peti dan, danas: inekcije, lekovi, infuzija. piškimo jeeeeee, pijemo vodicu pa čak se i prošetamo po sobi, dva puta smo i mahnuli repićem, predveče smo pojeli čak i jedno živo jaje i mali mali komadić kuvane piletine. kontaktirali smo veta telefonom on nije zadovoljan što nije bolje jela, ali mi smo srećni i verujemo u oporavak. sada spavamo i čekamo novu jutarnju terapiju. možda noćas i ja odspavam.
PONAVLJAM: LJUDI VAKCINIŠITE SVOJU KUCU NA VREME ALI NA VREME