Iskazuju se mnoge emocije,npr bes je jedna od glavnih...
Tako to ide
Iskazuju se mnoge emocije,npr bes je jedna od glavnih...
Tako to ide
ja imam "mali"problem,ne znam kada je dosta,pa se javlja razdrazenost kao posledica visesatnog igranja
Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.
Dok me držalo ono đuskanje od 3 dana dok ne završim, nisam osećala ništa. Ni nogice ni rukice ni krilca ni kljun utrnem načisto. Jbte uvek se setim onog prvog dela Spyro zmajčeka za Soni tragedija. Organizujem krečenje, pouzimali odmore i kum i ja, mi smo kao glavna snaga, dete i babe lansiram na putešestvije i u sred onog krša udri po Spajri dok nam se lica nisu izjednačila sa bojom opranih zidova Ulazili ljudi i izlazili, krstili se, svrate pre posla pa posle posla, a mi u istom položaju... a od teksta samo čuješ "Sad sad sad motaj motaj motaj leti leti letiiiiiiii... e jebi gaaaa ili JEEeeeeEEEEEEE!!!! To krečenje se nekako završilo, al' ovo se i danas prepričava
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Heh! Šta osećam bol u glavi i rukama,utrnulost,smrznem se živa od slabe cirkulacije,peku me oči i liju mi suze.Kakav filing.A,da još i obeshrabrenje i nemoć u nekim komplikovanijim igrama.Zato su za mene one igre bez tajminga i mozgalice
Već jako dugo nisam igrao ništa ali se sećam da je jako dobar osećaj bio
kada sam uveče zapalio tompus i seo da igram Quake III.
Posle celog dana maltretiranja sa budalama, dobro je došlo
onih par sati pucanja i ubijanja.
Ne osećam ništa sem igre,totalno se izgubim u njoj i ne reagujem na spoljne zvukove.
A kada završim ... osećam utrnuto dupe,kičmu,prste i suze mi oči.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.