temu otvaram na temelju neceg sto sam cula od jedne osobe -- da je smrt samo oblik prelaska iz prethodnog zivota --
i Sokrat je rekao da dusha nikad ne umire i da samo prelazi iz stanja u stanje (zivot-smrt-zivot).. i da zavisno od toga kako je neko vodio svoj zivot odlazi na odredjena mesta u podzemlje (Had).. (znaci oni koji su vodili prosechan zivot idu na jedno.. kriminalci na drugo.. a filozofi na trece mesto..itd) uzimajuci u obzir tu njegovu, nazovimo je, teoriju.. dusha trazi svoje mesto.. a posle odredjenog vremena ili trazi oprost ili se vraca u zivot ili ide na 'idealno' mesto..(zavisno opet od nacina zivota)
da li smatrate da je ovakvo objasnjenje 'izmisljeno' zbog nekog straha od smrti (uzimo u obzir cinjenicu da je Sokrat bio osudjen na smrt i da je govorio da se smrti ne boji).. da bi (u ovom slucaju Sokrat) sam sebe uteshio da ce njegova dusha ici nakon smrti na neko bolje mesto, gde ce druziti sa bogovima..? da li ljudi iz tog razloga imaju takvo misljenje o zivotu nakon smrti? i potrebu da dele taj svet na 'raj' i 'pakao' ili nesto sasvim deseto...
neki kazu kako je smrt bolan trenutak.. kako mozemo sa sigurnoscu znati da lie je bolan ili nije!? mislim da sam trenutak umiranja ne donosi nikakvu bol, vec samo olaksanje.. ali mi to ne mozemo znati sasvim provereno... mozemo samo da nagadjamo..
ako teorija zivot~smrt~zivot nije tu da bi olaksala shvatanje smrti.. zasto je onda nastala!? da li se ponovnim radjanjem mozda dobiva sansa da se isprave greske u proslom zivotu!?
koliko ste vi racionalni po pitanju ove teorije? da li se mi ipak samo teshimo da postoji nesto posle smrti.. ne bi lakse podnjeli nestanak sa zemlje..?? jer kako zapravo mozemo govoriti o necemu kad ni sami nismo sigurni da li to 'nesto' postoji!?
verujete li zapravo u zivot posle zivota..!?