Nase bake i deke - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 41
  1. #16

    Odgovor: Nase bake i deke

    Moja Majka.
    Mala pa debela, uvek nasmejana i blaga, i sa pregršt nekih mudrih priča i saveta. Blaga, ali ipak pravedna, čvrsta i nepokolebljiva bila je zaštitni znak mog detinjstva.
    Te godine mi je prvi put dala rođendanski poklon ranije. Te godine je prvi put izgovorila: E, ko zna hoćemo li biti zajedno za Svetog Nikolu.
    Na neki bolji, pravedniji svet je otišla pre tačno devet godina. Ali je još uvek prisutna u meni.
    Moj Deda.
    Visok i mršav, koštičav, namćor, filozof i davež. Sve to, ali i čovek velikog srca. Pljuckala sam mu ćelu da naraste, mogao je satima da me cupka na nogama, gasio me je rukama, tek trgnut iz sna, kad sam upalila samu sebe, vodio me je na sankanje, naučio me je da vozim bicikli,... Nije umeo da sakrije da sam mu ljubimica, a ja sam to obilato koristila. Baba ga je prvi put čula da je zapevao kada je zapevao meni, kažu da se zaista nasmejao kada bi mene video. Doduše, došao je jednom po mene u produženi boravak, a pokupio je moju drugaricu (šta Deda zna, sva deca pomalo liče). Ja sam plakala što su me zaboravili, drugarica što je vodi neko nepoznat. Plakao bi i Deda da se ipak nije odlučio da osmotri dete koje vodi za ruku i da je tuđe dete doterao Majki. Mi smo plač zaboravile, ali ne i ovu anegdotu, koju je dete opovrgavao do poslednjeg dana.
    Moj Deda je bio zaštitnik. Često mislim da me štiti i danas. Nekim pričama koje je usadio u mene.

    Ja sam jedna jako srećna osoba jer sam imala njih.
    Poruku je izmenio Mish, 09.12.2008 u 20:59
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #17

    Odgovor: Nase bake i deke

    Oceve roditelje ne pamtim. Znam o njima iz prica.
    Mamina mama je bila od onih majki i baki koje ce sav teret ovoga sveta preuzeti na svoju grbacu ako je moguce, samo da nama bude dobro.
    Ako bi provalila da je brat dosao kuci pod gasom, ohladi mu flasu vode i stavi pored kreveta, da se dete ne seta do slavine.
    A, kada je u prvom srednje pao na popravni (inace, u osnovnoj vukovac) imala bi spremno obrazlozenje: sve je to ona madzarica kriva.. misleci na njegovu tadasnju devojcicu. Bas ga je volela Volela nas je neizmerno. I mi smo nju.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #18

    Odgovor: Nase bake i deke

    Moja baka ...

    Blage naravi i uvek nasmejana.Uz nju sam odrasla, znale smo satima da sedimo i pricamo, ponekad bi i zore docekivale u prici ...
    Bila je uvek tu za mene, da podeli moje radosti i da tuguje samnom.
    Bila mi je veliki oslonac u zivotu, bila je neko ko me je citao kao otvorenu knjigu,
    jos uvek kad osetim miris krofni setim se onih njenih sa kojima me je budila, obavezno posutih prah secerom ...
    Zbog nje i kraj nje sam zavolela Dunav.Ta zena do zadnjeg dana je hrlila svom utocistu,kraj vode ...
    Nema je vec treca godina ...
    Otisla je tiho i nenadano, jos ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da je nema,da necu cuti njen smeh i scucuriti se u njen zagrljaj ...
    Danas mi nesto posebno nedostaje ...
    Poruku je izmenio Mish, 01.03.2015 u 21:59 Razlog: slicka

  4. #19

    Odgovor: Nase bake i deke

    Setih se sad Božića 2006...ja je iznenadila,ne znaš ko je bio sretniji..ona il ja..moja Rođena .Odlazak u crkvu..kasnije se okupila rodbina..svi kod nje...e kad smo se ispričale sa svima,samo smo se pogledale i šmugnule u njenu sobu...namestile ko nekad... kao kad sam bila dete,na "bodljikavom" ćilimu,moja glava u njenom krilu...upijam svaku njenu reč.Moja Rođena me odhranila...kad su došli po mene,pitala sam ko su oni ljudi?Od tada plačem svaki put..kad se vraćam "kući"..jer,ona je moja kuća...moja Rođena....

    Opet idem kod nje...čule se juče...kaže:"Ćero,dođi dok sam živa"...
    Putujem sutra...kod moje Rođene...idem da je zagrlim...jako...i da se smejem s' njom...

  5. #20

    10 Odgovor: Nase bake i deke

    ... moj deda, sa kojim smo živeli, posle duge borbe, premiuo je u bolnici ... posle nekoliko meseci borbe sa rakom i posle dva sata borbe za vazhuhom ... sutra ga nosimo u njegov vršac ... da miruje pored bake koja je preminula pre šest meseci ... bukvalno na istom krevetu na urgentnom ...
    ... kuća je prazna ... svetlo više ne gori, zavesa se više neće pomeriti, vrata se više neće otvoriti i niko neće istrčati da izljubi svoje praunuče ... srce mi se kida ... ali kasno je sad žaliti protraćene trenutke ...
    ... žaliću zauvek ...

    ... ps. nemojte se ljutiti na mene ako sam "off topic", ali morala sam nekom reći ... makar se na neko vreme pritisak u grudima smanjio ...
    Hvala svima na porukama koje ste mi pisali na "zid". Davno me nije bilo na forumu.

  6. #21

    Odgovor: Nase bake i deke

    Nema ništa lepše od uspomene na detinjstvo i te dane provedene kod bake na selu. Uvek se toga rado setim i često poželim da se to vreme vrati .... ali nikad više.

  7. #22

    Odgovor: Nase bake i deke

    Bake i deke su jedan od najlepsih darova, koje dete moze dobiti.Kada odu sa ovog sveta oni ostaju u nasim srcima i ta slika nikad ne bledi. Ja ih nazolost vise nemam, ali su oni jos uvek zivi u mojim mislima. Secam se ocevog oca i voznji sa camcem(cunom) po Dunavu, pecanja, njegovog humora, viceva, ponekad osetim i njegov piosilvestre, a voleo je da jede i negro bombone. Uvek sam ga molio da dodje po mene ranije u obdaniste i da me vodi na Dunav, zato danas i volim onu pesmu "Rastao sam pored Dunava". Ocevu majku ne znam, ali zato se secam mamine majke koja je zivela u jednom sremskom selu i uvek me iscekivala ispod lipe, a kad bi me videla, taj osmeh i dan danas pamtim, kao da je sunce ozarilo. Odmah bi mi kuvala griz sa mlekom, a deda bi me vodio da vidim Jastreba (konja kog sam mnogo voleo) i od njega sam nasledio ljubav prema zivotinjama. Sad imam samo njihove slike i lepa secanja, koja su mi duboko urezana.
    Tri su zla i tri su dobra na svetu: vatra, zena i more

  8. #23

    Odgovor: Nase bake i deke

    Sada me je tako rasplakala
    U petak joj je rodjendan. Drugi, od kad dede nema.

    Smislila sam da je iznenadim i napravim kolac koji nam je pravila svaki put kad bismo dolazili kod njih, nije ga jela veoma dugo. Ali problem je sto kad sam ga videla zadnji put, bila sam premlada da bih obratila paznju kako je poredjan. Sad sam je zvala da je to pitam. Lepo mi je objasnila, mada joj je trebalo malo vremena da se i sama seti.

    Na kraju sam joj rekla: "Dobro onda baba, vidimo se u petak, dolazim cim zavrsim u skoli i donosim ti Sarlotu ". Tome je usledila pauza s druge strane slusalice i shvatila sam da je pocela da place. Rekla je tiho 'Setila si se Tako si me obradovala Ipak nisam sama' A ja sam progutala onu kledletinu i pokusala da se nasalim dovoljno dugo da zavrsim razgovor, psujuci u sebi i sebe i svoje obaveze. A onda sam i sama pocela da placem.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  9. #24

    Odgovor: Nase bake i deke

    Mojih baka i deka više nema.


    Nema ni mene, koji sam živeo u njima, u njihovim očima - onakvog kakvim su me videli celog mog života - kao dečaka.

  10. #25

    Odgovor: Nase bake i deke

    okolnosti su bile takve, da sam odrasla bez baka i deka koji su bili daleko i viđala sam ih jednom godišnje..nekad ni toliko..i nije bilo one bliskosti..

    i uvek sam se osećala nekako hendikepirano zbog toga i uvek sam zavidela svima koji su imali tu privilegiju da osete tu bezgraničnu, nesebičnu i iznad svega, posebnu i neponovljivu ljubav..

    čak i sad, u ovim godinama, fali mi ta ljubav..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  11. #26

    Odgovor: Nase bake i deke

    imala sam srece da odrastem u drustvu baka i deka sa mamine strane jer su zivele u komisluku.

    volela sam svoje bake i dedu, jer jednog (mamin tata) t.r nisam ni upoznala, preminuo je kad sam imala samo tri i po godine. jedina uspomena za njim mi je kad je jednom doneo malog zeku da se igram sa njim i uzivao dok sam se smejala i radovala maloj zivotinjici.

    mami sam zahvalna sto iako se nije slagala sa svekrvom, nikad nije dozvolila da se to prenese u mom odnosu sa bakom. uvek je govorila da se vise voli i da si bliza sa bakom sa tatine strane, jer te cuva i zivis sa njom...
    a ja sam volela i dve podjednako i one mene, jer sam im bila prvo unuce.

    nedostajali su mi - tatina mama na svadbi, jer je uvek pricala da zeli da me vidi kako se udajem i kad sam kasnije dozivela druge sretne trenutke. al nije docekala.
    mamina majka - kad sam se porodila, jer je bila pored mene na mojoj svadbi, ali nije docekala da vidi svoje praunuce...

    pre godinu i po izgubila sam i drugog dedu. eto on je uspeo da bude pored mene u svim najsrecnijim trenutcima...da jedino on zagrli svog praunuka i da se igra sa njim...

    a sad mi nedostaje kad prodjem pored terase na kojoj je voleo da sedi leti i kad je lepo vreme, a zimi da izadje kad cujemo da dolazimo.

    nedostaje mi njegovo - "mila evo kupi detetu jedan smoki, od dede"... i zadirkivanje mog bandita...


  12. #27

    Odgovor: Nase bake i deke


    Kada bih počela da pišem o njima, plašim se da bi bilo previše reči, a sigurno bih nešto izostavila. A opet ... nema tih reči kojima bih ih mogla opisati onakvima kakvi su bili.


    I dan danas očekujem da vidim dedu u dvorištu kako mi se osmehuje kada me ugleda na kapiji ... i baku kako sedi u fotelji i širi mi ruke ....




    Nedostaju mi ... jako ... još uvek U teškim trenucima nekako najviše ...




    Hvala vam neizmerno za svu ljubav, nežnost, lepe reči i mudrost koju ste mi pružili ...



    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  13. #28

    Odgovor: Nase bake i deke

    Jednoj od mojih baka bi baš danas bio rođendan.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #29

    Odgovor: Nase bake i deke



    Tvijoj Baki swe najlepše za Rođendan i od mene ovaj Puket cveća.
    Da vam još dugo ostane zdrava . To vam želi

    Ljubimče
    Svaki dan bez smeha je izgubljeni dan. Carly Caplin

  15. #30

    Odgovor: Nase bake i deke

    Mamine roditelje nikada nisam upoznala, gledala sam samo njihove fotografije.
    Deda je umro kada je mama imala dve, ili tri godine... Baka je nestala na frontu, negde u Bosni. Bez obzira što je imala maleno dete, bila je uslovljena... Naterali su je da ode, jer je bila udata za čoveka druge nacionalnosti...

    Babu i dedu sa tatine strane pamtim...
    Miris kamilice, tek ubrane... pa sušene za čaj... Baka je imala neverovatan osmeh... Ona i deda su me večito kritikovali, jer sam bila razmažena, i pravi uncut od deteta.
    Bata je bio njihov favorit.
    Imali smo jako malo vremena da se ''družimo''. Bila sam mala i nisam kapirala, koliko nam bake i deke oplemenjuju živote...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Izbeglice nase nasusne
    Autor Sunny u forumu Politika
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 28.09.2015, 21:15
  2. Buducnost nase dece i dece oko nas
    Autor veljko yaric u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 16.03.2010, 10:55

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •